Rodjedanska pjesma


Najviše na svijetu mrzim
rodjendane, a svoj posebno.
Mrzim kad me gnjave gosti,
bilo grupno, bilo osobno.

I uvijek iste pjesmice - stare gradske
i uvijek torte, svjećice i duvanje,
a starimo i slavimo.
Meni je to baš neshvatljivo.

Sve je glupo i sve mrzim,
volim ipak malo poklona.
Mrzim kad me ljube tetke,
ujaci, uopšte rodbina.

Ja pjevam: "Sretan rodjendan,
Happy birthday to you,
sretan rodjendan, sretan rodjendan!

Pusti,pusti modu


Izgledaš mi kao lutkica iz Trsta
Opeglana noću, opeglana danju.
Cipelice, bluzice, kompletići, šeširi,
Baš je glupo biti zaljubljen u damu.

Pomalo si kao dunja sa ormara,
Mirišeš bez veze i noću i danju,
Viklerčići, češljići, pomadice, parfemi,
Baš je glupo biti zaljubljen u damu.

Kud bi' s tobom osim u teatar –
Za šetanje visoka ti peta,
Za plesanje haljina ti smeta.
Pusti, pusti modu, pusti, pusti modu...

Rijeka suza i na njoj ladja


Ne plači dušo, kasno je
Tvoj se rob umorio
Zlatnim sam satom nekada
Sve naše dane mijerio

Ne plači, ja nemam nade
Ti nemaš stida
Nekada i toga bilo je
Medju ova četri zida

Zato ne plači
Tvoje suze će padati
Na zemlju koja samo
Sumnju radja

Zato ne plači
Biće teško
Kada počne rasti
Rijeka suza i na njoj ladja

Poslije raskoši i sjaja


Pod kapljom sunca što umorno pada
tvoja se lađa na polazak sprema.
Ti, kao dijete što se boljem nada,
ideš da nađeš čega ovdje nema.

Pod ovim nebom koje samnom plače
gledam za tobom i boljem se nadam.
Moje su želje od poraza jače,
neću da se predam i neću da padam.

Poslije raskoši i sjaja,
poslije dugih putovanja,
poslije zagrljaja snenih,
ti ćeš opet doći k meni,
da te čuvam kao dijete,
da ti pričam priče neke,
da ti praštam, da te molim
i da beskrajno te volim,
i da beskrajno te volim…

Pogledaj u nebo


Prolece u dusi svoje grane siri
ja sam topla zemlja, dodei grli me
budi nemir moj, moja sanga, moje sve
sve sto daje ova radost, koju cutim, koju znam.

Pogledaj u nebo i na more ispred nas
svuda tvoje ime i tvoj glas
trava nek nas uzme, nek lagano njise cvet
tu ce nam biti dom, da, da dom!

Pogledaj u nebo i na polja ispred nas,
zivot je pred nama ljubavi,
suze na tvom licu neka budu davna sen
volim te, volim te.

Andjela

Andjela kraj prozora osvane
Adjela i kad ode njena sjenka ostane
Andjela ceka nekog kog nije vidjela do sad
Andjela prahom ceznje posuta
Andjela pritajena i uplasena kao kosuta
Andjela, malo pile, njeznog perja
pred olujom licemjerja.

Na njoj ljetna haljina bijela
pod njom miris pokislih ruza i maja
nad njom vila jesenja vijenac oplela
za njom viju snjegovi dugo, bez kraja.

Sve pjesme, sve arije moj poklon su tek
k'o pismo pod jastuk njen, svilen i mek
i to, to sve, sve to, rijec-dv'je: O, mila.

Andjela, sjetna dama pikova
Andjela, izgubljeno dijete u vrevi grubih likova
Andjela, zavedena stihovima
izmisljenim ljubavima.

Na njoj tajni pogledi moji
po njoj moji poljupci krisom, posvuda
nad njom zvijezda ljubavi moje postoji
za njom moj zivot k'o pijan krivuda zauvijek.

Kod tri bijesna brata

Nek' zanjisu se splavovi
nek' popucaju savovi
gore-dole, na djevole.

Sa srca raskuj okove
zanjisi lijepe bokove
lijevo-desno, urnebesno.

Noc leti nisko kao zdral
cigani negdje prave bal
s obale bas laje k'o pas
cekaju samo na nas.

I mama i tata i tri tvoja bijesna brata
na kraj ce me svijeta goniti
al' nema te brice, nema takve sacmarice
sto ce me od tebe skloniti
mozda nocas bokal doleti
al' sutra ce me vec zavoljeti.

Na bluzi dugme dotjeraj
cik-cak, cik-cak
prste kroz kosu protjeraj
cik-cak, cik-cak
tamo-amo, polagano.

Po nebu mili zlatni puz
uzalud popravljas svoj ruz
okolo mrak, vrbe i sas
nece ti trajati bas.

Kao moja mati

Ti nikad neces biti kao moja mati
sto je bila, ocu mom, kraljica, sluskinja
sve, al' nikada po svom.

Ti nikad neces znati ljubav dati
kao sto je ona ocu mom
dala sve sto imala je
sve da sacuva dom.

Ne vjerujem ja u kipove
ni takve k'o ti tipove
kad ti jednom srce slome
ne vjerujes nikome.

Ti nikad neces znati ljubav dati
kao sto je ona ocu mom
dala sve sto imala je
sve da sacuva dom.

Merak mi je

Ponoc je, mjesec med
merak mi je
zora ce, nek' ceka red
merak mi je.

Pitas me sta ti je
merak mi je
sta mi je, da mi je
merak mi je.

Merak mi je dok zarimo, palimo
popravimo pa poslije da kvarimo
merak mi je da pjevam, duso
kad mi se tuguje.

Merak ti je kad zavolis nesretno
ljudi moji, pa popijes nespretno
merak mi je sto tebi nije
merak moj zivot je.

A, e, ko ne zna sta merak je
a, e, taj nije probao sve.

Pusti da lumpujem
merak mi je
svima da otkrijem
kako mi je.

Zora je, vrijeme je
merak mi je
meni se jos ostaje
jer merak mi je.

Nevjera

Mala, to mi je hvala
sto si uz mene upoznala svijet
mada gledam te sada
nisi ti bila spremna za let.

Ma da, kako da ne
ma ja sam krivac za sve
mala, igraj dok mozes
svako zasija samo na tren.

Mala, i sunce zadje
ljepota prodje i zanos njen
ma da, kako da ne
ma ja sam krivac za sve.

Kome si se dala slatka moja mala
sto me nisi cekala
cak ni dva-tri dana nisi mogla sama
pazi, mala, kome dajes srce da mi lome.

Vera, Vera, Vera, to za tebe bila je afera
Vera, o Vera bila si mi nevjera.

Mala, to mi je hvala
sto si uz mene upoznala svijet
mada gledam te sada
nisi ti bila ni spremna za let.

Ma da, kako da ne
ma ja sam krivac za sve.

Ti si meni bio vise nego mio
ti si bila cijeli moj svijet
io sono io, zbogom i adio
ma sva si na mene, tu nema dileme
ja sam te naucio sve.