DRAGOJ PIRI

Piro, koji te nježni mladić grli
u špilji lijepoj obilno namirisan
na ležaju punom ruža?
Za koga si počešljala

svoju plavu kosu, o krasu naivni?
Jao! koliko puta taj će obmanut
plakatl zbog olujnih
vjetrova burnoga mora,

što te, o zlato, naivan cjeliva
pun nade, da ćeš mu vječno biti vjema
i Ijupka, jer on ne zna
promjene vjetra- Jadnici

svi su Ijepote tvoje poklonici!
Zavjetni će stih na zidu hrama reći
da moćnom bogu mora -
darovah togu još mokru.
(Smerdel)

EXEGI MONUMENTUM

Evo, podigoh spomenik, trajniji
od bronce, viši od carskih
piramida. Neće ga rastočiti kiša,
ni srušiti oštri sjevernjak, ni tijek
vremena, ni dugi lanci godina.
Neću umrijeti sav i moj će bolji dio
izmaći smrti. Dok se svećenik
s tihom vestalkom bude uspinjao
na brdo Kapitol, ja ću živjeti,
uvijek svjež i mlad, i moja će slava
s vremenom bivati veća. A tamo,
gdje buči divlji Aufid i gdje je
Daunus vladao nad sušnom zemljom
i ratarskim pukom, za mene će reći;
iako skromna roda, postao je moćan
i prvi je u italske ritmove sveo
eolsku pjesmu. Zato primi, o Muzo,
ovaj ponos, što ga djelom zaslužih
i delfijskim lovorom ovjenčaj moje čelo!
(Miličević)

LIRI

Svi traže od mene pjesme!
Ako sam, liro, u nadahnuću
pjevao pjesme u sjeni šuma -
nadahni me sada za latinsku pjesmu,
što će živjet u svježini svojoj
kroz godinu ovu i buduće dane.

Prvi su puta skladno zazvučale tvoje žice
pod prstom Alkeja, građanina s Lesba.
Ipak taj je ratnik gordi
usred kreševa Ijuta
il kad bi svoju privezao lađu
uz morsko žalo što ju bacahu vali -

pj'evao Bakhu, Muzama i Veneri
i dječaku onom, što je uvijek prati.
Pjevao je Liku, krasnu crnooku dječaku,
dječaku kovrčica crnih.

O liro, tl si slava Febova,
ti si mila pratilica gozbama
uzvišenog Jupitra.
O utjeho slatka moga jada,
ti mi sklona sada budi,
kad te u zanosu po obredu svetom
svih pjesnika pozdravljam i sada!
(Smerdel)

POSTUMU

Jao, Postume, Postume, godine teku,
i naša pobožnost neće odgoditi
ni skoru starost ni bore na licu,
niti dolazak neizbježive smrti.

O moj prijane, ni da tristo bikova
dnevno žrtvuješ, ne bi ti se smilio
nemilosni Pluton, koji tužnom vodom
Geriona trostrukog i Titija veže.

Svi ćemo tu vodu prebroditi jednom,
svi što živimo od darova zemlje,
moćni kraljevi i ubogi ratari.

Zalud je bježati od krvavog rata
i olujnih voda potmulog Jadrana,
zalud se čuvati jesenske južine,
koja toliko škodi našem tijelu.

Moramo u posjet crnome Kocitu,
što miran teče, i zloglasnim kćerima
nesretnog Danaja, Eolovu Sizifu,
kojem je suđeno da vječito radi.

Treba ostaviti i zemlju i kuću
i milu ženu, a od svih stabala,
koje uzgajaš, samo mrski čempres
pratit će svoga kratkovjekog gazdu.

A nasljednik će, pametniji od nas,
trošiti vino, koje smo čuvali
pod sto ključeva, i po sjajnom podu
sipat će piće bolje i od onog
što ga pontifeks na gozbama pije.
(Milićević)

RIMSKOM NARODU

Kud, kud bezbožni srljate i zašto vam desnica
Izvlači opet mač iz korica?
Zar se nije dosta po kopnima i morima
Prolilo krvi latinske?

Ne zato, da Rimljanin mrske kule Kartage
Do temelja uništi plamenom,
Niti da Svetom Cestom Britanac još nepokoren
Prođe, u lance okovan.

Nego da ovaj grad sam od sebe propane,
Po zlobnoj želji Parćana.
Ne krve se tako ni vukovi, ni bijesni lavovi,
Nego samo sa tuđom zvjeradi.

Vuče li vas slijepo bjesnilo il udes zlokobni,
II grijesi vaši? De, odgovorite.
Šutite, lice vam se preli samrtnim bljedilom,
A srce se uplašeno skameni.

Tako je, strašna sudbina goni Rimljane
I bratoubojstva zločin krvavi
Od dana, kad zemlju natopi krv Rema nevinog
Kobna za sve potomke.
(Šop)

ŠTO RADI HORACIJE RIMU

Šetam se sam, zapitkujem u prolazu pošto je povrće
i brašno.
Uveče forumom često prođem i kraj lakrdijaševog
cirkusa i prisluškujem, što pričaju gatari;
otud se vraćam kući gdje me već na stolu
spremljena čeka zdjela sa prasom, grahom i uštipcima,
Za ručkom tri dečka me poslužuju.
Dva suda za crpanje stoje na mramornoj ploči.
Tu je i ehin za ispiranje čaša i vrč s grlićem,
sve posuđe kanpansko,
Zatim na spavanje odlazim, znajući da nemam brige oko toga,
da sutra što ranije ustanem
i da na forum pohitam,
gdje se bankari
i lihvari skupljaju,
a među njima i mladi Novija,
zelenaš zloglasni.

Do deset prije podne ležim,
potom odajama lutam
Ili se poslije čitanja kakvog
ili pisanja o nečem, što mi prija,
mažem uljem, ali ne onim,
što ga prljavi Nasta krade iz uljenice,
a čim sunce pripeče
i umornog me opomene, da je već vrijeme kupanju,
ostavljam igre na Mareovom polju i loptanje
i poslije umjerenog doručka, tek toliko,
da mi ne bude suviše dugo do večere, ostajem tkod kuće.
Ovo je život onih,
koji su slobodni od slavoljublja mučnog
i bijednog. :
Zato se nadam,
da ću živeći tako provesti svoj vijek ugodnije,
nego da su mi otac i stric
bili ministri.
(Šop)

UŽIVAJ DANAS

O Leukonojo, nemoj da ispituješ
kakav su kraj meni, a kakav tebi
odredili bozi. Nikad ne tragaj
za tajnim značenjem babilonskih
brojki. Grijeh je to velik.
Mnogo je bolje predati se sudbi,
bilo da nam Jupiter dade još mnoge
zime da živimo, bilo da nam ova,
koja valja more i valove razbija
o tvrde grebene, posljednja bude.
Pamet u glavu, toči svoja vina
i nemoj da sanjaš odveć duge nade
u kratkom životu. Dok mi zborimo,
zavidno vrijeme bježi. Zato uživaj danas,
u sutrašnji dan nikad ne vjeruj mnogo,
(Milićević)