Po prvi put

ipak ne znas ni sama kad
nemir ude u zivot tvoj
odlazi on
hladno ostavlja te samu
nijemo odlazis k'o poslusno pseto tiho u svoj kut
guseci plac u grlu svom
po prvi put, po prvi put, po prvi put.

sve te odjednom plasi tad
njegov pogled i njegov smijeh
javlja se strah
drsces kao slomljen prut
zar u srcu koje voli jos ima mjesta i za smijeh
u casu kad ostavlja se sve
po prvi put, po prvi put,
po prvi put.

pred njim budi se prosli svijet
dal' ozivjece skupa s njim
sjecanja ta
tvoja javljace se svud
dal' ce slabost nekog slatkog trenutka jaca nego on
ljubavi nasoj nanijet bol
po prvi put, po prvi put, po prvi put.

po prvi put.

Srela sam se sa njim

Otkad se deslilo cudo
Zivjet zelim srcem svim
Mijenja me to osjecanje ludo
srela sam se s njim

Ljubav je broj koji gubi
Vec sam zivjela s tim
Odjednom svijet sasvim nov se budi
Srela sam se s njim

Reci otkud svjetlost koja sja u oku tvom
Reci, otkrij tajnu koja krije se u tom

O znam samo jedno
Prvi put sam sretna ja
I sve je tako stvarno
On je tajna ta

Otkad se deslilo cudo
Zivjet zelim srcem svim
Mijenja me to osjecanje ludo
srela sam se s njim

Reci kamo dalje, kojim putem treba poc
Koju zvijezdu slijedit u tu dugu tamnu noc

O svoj put do srece
svatko mora naci sam
Moj je dio neba
Pored njega znam

Otkad se deslilo cudo
Zivjet zelim srcem svim
Mijenja me to osjecanje ludo
srela sam se s njim

Ljubav je broj koji gubi
Vec sam zivjela s tim
Odjednom svijet sasvim nov se budi
Srela sam se s njim

Vjerujem ti sve

Slucaj nas kao bezbroj slucajeva oko nas
svakog dana
ti si uspio me uvjeriti sad
da jos me volis isto k'o i prije
ti
da ljubav nasa ima za te istu draz
ja vjerujem ti, pa makar bila laz

jer otkad jedno kraj drugog zivimo
a htjeli smo to
ja znam da se mora prihvatiti cak i laz
zato, mili moj, vjerujem ti sve, vjerujem ti sve.

zivot je nas tako monoton i prazan, svaki dan i svaku noc
jos nas veze samo navika za sad
i ti i ja se vrtimo u krugu tom
u krugu u kom ostat cemo zajedno
jer to je sve sto nam je ostalo.

Ponekad, ipak mi prides njezno i poljubis me
zaustavljam dah, da bih cula rijeci te
tada, mili moj, vjerujem ti sve, vjerujem ti sve, vjerujem ti sve.

Zivot moj je samo most

On je moj,on je moj, sretna sam,sretna sam

Dao mi je tvoje oči i osmjeh tvoj
Dao mi je tebe osjećam te tu
Sreću koja traje i još se ponavlja,
Ljubav što se ne zaboravlja,
Vrijeme koje teče u mom sjećanju

To sto imas danas čvrsto zagrli,
Možda već sutra ćes to izgubiti
Nestaće skupa s kišnim kapima,
Kao pjesak među prstima
Zato svoje srce uvijek slušaj ti

On je moj, samo moj
On je moj, samo moj
Život mi ponekad mnogo daruje
čak i kad zlo u njemu caruje,
Jedan je i ja ga ne dam sretna sam

Život moj je samo most preko kojeg treba proć
Pada noć gubi se dan,
Novi mrak, nova noć.

Willie and Laura Mae Jones

Willie and Laura Mae Jones - divan par kojeg voljeli smo svi,
a živjeli su tik uz put u kolibi trošnoj k'o i mi.

Radeći na zemlji skupa, svi pomagali bi jedni druge.
Ako radiš kroz dan, tad ne stigneš mislit' o tom tko je kakve boje!

Nakon teškog rada, k' njima predvečer bi znali doć'.
Uz pjesmu i gitaru, vedri smijeh, često zajedno bi dočekali noć.

Willie je svirao gitaru i svi bi tražili: "Sviraj još"!
I sve dok netko ne bi rekao kroz smijeh: "Pa ti, hej, ti nisi tako loš"!

A pamuk bješe bijel k'o zlatnog žita klas.
Al' to bješe drugo vrijeme, drugi svijet za nas.

Subotom bi kolima svi momci krenuli na čašicu u grad.
Pred kućom bi Willievom zvali: "Hej, pođi s nama još dok si mlad"!

On reče: "Ne, al' zašto ne bi vi na povratku svratili do nas,
i Laura Mae, već kako ona zna, pripremit' će večeru za vas"!

A pamuk bješe bijel k'o zlatnog žita klas.
Al' to bješe drugo vrijeme, drugi svijet za nas.

A onda, jednog dana - osta prazna koliba uz put.
Willie i Laura su nestali, a od nas nitko nije znao kud.

Al' saznali smo brzo gdje su Willie i Laura Mae.
Srce čisto i tamna, crna boja kože još jednom skrivila je sve...

A pamuk još je bijel k'o zlatnog žita klas!
Al' to nije isto vrijeme, isti svijet za nas...

Večer u luna parku

Bubanj i devet truba najavljuju vrijeme bez straha,
na obali, izvan mraka, čeka me šator čarobnjaka.
Tužnoj princezi od bisera i tila prilazi princ iz mađioničareva šešira.
U čamcu od zlatnog papira, zagrljeni plove u zemlju leptira.
Od smijeha i boja pijani dječaci maštom postanu nespretni pajaci,
pa ih daškom vjetra jure licidarski oblaci!

Dok orkestar bez prestanka svira,
JA, koju svatko dira,
ovdje nađem mjesto ljubavi i mira.
Ovdje nađem mjesto ljubavi i mira!

U mislima

Dragi o, kad bi znao ti,
Dragi, što kriju moje misli?
Koliko puta već,
Ne rekavši ni riječ,
Ja napustila sam tebe
I ostavila sve to iza sebe?
Al' sam samo tako odlučna i hrabra
U mislima

Noću ti mirno spavaš tu,
A ja ne podnosim samoću
I spremna sam na bijeg,
Dok vani pada snijeg
K'o i u tvom srcu - zima
Pa ipak bježim, znam da nade ima.
Al' sam samo tako odlučna i hrabra
U mislima

Tog će jutra pogled tvoj
Past na prazan jastuk moj.
Uzalud ti zvat ćes me tad,
Jer bit ću već daleko ja
Al' sam samo tako odlučna i hrabra
U mislima

 Rusila sam mostove od sna

dino:
jos ponekad te se sjetim
mada na te ne mislim
barem tako svima govorim

josipa:
kao paukove mreze
rijeci pletu zavjeru
s tobom opet sve je ko u bunilu

dino:
jos ponekad te se sjetim
tada osjetim te ja
kako klizis tu pod mojim prstima

josipa:
bit ces uvijek dio mene
tako voljela bih da
sanjas isto sto i sanjala sam ja

josipa:
ja rusila sam mostove od sna
staze do tebe

dino:
o ja
sve sam bio sto si imala
al nisam znao to

dino:
znas da imas me na dlanu
sve cu tebi priznati
mozes sve u meni sve promijeniti

josipa:
kao topla ljetna kisa
divno je da znam
da uz mene vise neces biti sam

dino:
tisucu sam puta pogazio rijec

josipa:
tisucu sam rijeka isplakala vec

dino:
znam da nisam neki njezan filmski lik

josipa:
teska su vremena

Randez-Vous sa Sotonom

Ne znam sad sto me tjera to
U taj prljav i mracan bar:
Iz dubine jedno oko kao far
Kao prikovana stojim tu,
Svjesna da je to sa Sotonom moj rendez-vous,
Rendez-vous, rendez-vous, rendez-vous.

Svakog dana se nadem s njim:
Coca-cola i jeftin gin,
Davolji mu osmijeh nazirem kroz dim
Kao prikovana stojim tu,
Svjesna da je to sa Sotonom moj rendez-vous,
Rendez-vous, rendez-vous, rendez-vous.

Rijeci koje slusam s grozom
Padaju na plodno tlo
Kao da sam pod hipnozom
Spremna sam na svako zlo
On je, on - gospodar moj
Sa Sotonom imam tu rendez-vous, rendez-vous
Sa Sotonom rendez-vous!

Bjezim, skrivam se uzalud,
Kud god krenula on je svud
Ta me ukleta sjena vreba svaki put
K'o u okovima lutam tud,
Citav zivot moj sa Sotonom je rendez-vous,
Rendez-vous, rendez-vous, rendez-vous.

Prijatelji

Ponekad, da,
sjetim se druga dva.

Ponekad suza nađe put do ruža.
Njih sam mnogo voljela.
Prijatelji su mi bili!

I došao je dan
rastanka tužnog.
Bez ijedne riječi krenuli smo tad.

Njih sam mnogo voljela.
Prijatelji su mi bili!

Voljeli smo dan, Sunce i more.
Voljeli smo san, rijeke i gore.
Voljeli smo život jer smo bili mladi mi!