OK, Diane!

Šta ti ovdje radiš bona, tu se roka bez pardona
Geler zuji na sve strane, nije ovo Hollywood
„Bolje jedan dan k'o lav...“ odgovor je banalan
Zar za to malo slave da imaš rupu posred glave
Ideali, etika ne štite od metaka, k'o ni taj smiješni pancir
Spusti glavu u rov niže, zagrli me priđi bliže
U dvoje je manji strah

Oprostit ću što puno petljaš
Ni jedne naše pjesme ne znaš
Što se čudiš kako znamo i za Stonese
Ali ono što u očaj tjera to je nada, to je vjera
Koja sija iz tebe, nada u bolji svijet

OK Diane, primi mene u svoj san
Ja svojeg više nemam, a čovjeku to treba
Još više nego dah
OK Diane, primi mene u svoj san
Iza izgorjelog tenka mirno teče rijeka
Jedina što tajnu zna

Šta ti ovdje radiš bona, tu se roka bez pardona
Geler zuji na sve strane, nije ovo Hollywood
Ti bi htjela „ekšn“ ti bi htjela pravu priču
Ne može to u kafiću mirnog grada Bristola
Ideali, etika ne štite od metaka k'o ni taj smiješni pancir
Zato spusti glavu niže, zagrli me priđi bliže
U dvoje je manji strah

Oprostit ću što puno petljaš
Ni jedne naše pjesme ne znaš
Što se čudiš kako znamo i za Stonese
Ali ono što u očaj tjera to je nada, to je vjera
Koja sija iz tebe, nada u bolji svijet

OK Diane, primi mene u svoj san
Ja svojeg više nemam, a čovjeku to treba
Još više nego dah
OK Diane, primi mene u svoj san
Iza izgorjelog tenka mirno teče rijeka
Jedina što tajnu zna

 Ona nije tu

Kraj
Oluja je prošla
Još samo vjetar nosi ostatke krova

Kraj
I sunce kroz oblak
Boji vazduh bojom Oho ljepila

Moje kuće uglavnom nema
Nit' postoji znak da je bila tu

Lutam sigurno i ludo
Kraj se zna ali ja čekam čudo

Ona nije tu na nas grad je pala jesen
Pamtim je po snu dok je vjetar nosi
Niz ulicu podigne kragnu preko mosta

Strah
U očima ljudi
Što niču iz mraka s porcijom mržnje i bureka

Oni pitaju dal je ko znao
I ko ih je zvao
Da budu tu

A djeca trče bosa ona gola pod miškom
Nose komade hljeba
A na leđima težak teret vjekova

A Ludi Sento urla ispred groblja
Hvata se neba
A na nebu sama u uglu stoji zvijezda Danica

Ljepotom svojom ona krasi sav nebeski vrt
Ona i on se gledaju pohotno
Kao kobra i mungos kao derviš i smrt

Ljudi gledajte nebo
Govori vam Danica

Ispred mene put ima tri imena
Al nema znakova i sjećanja na nju

Ona nije tu na naš grad je pala jesen
Pamtim je po snu dok je vjetar nosi
Niz ulicu podigne kragnu preko mosta

Ona nije tu na naš grad je pala jesen
Pamtim je po snu dok je vjetar nosi
Niz ulicu podigne kragnu preko mosta

Oprosti mi pape

Kažu da si s domobrani bija
Crveni te kažu htili striljat
Nekako si za život izmoli
Potkaziva 'jude, tira ih na Goli

A posli si daleko dogura
Drugovi te uzeli za druga
Dali su ti upravljat' fabriku
Ti si svakom napravija vilu

Plenum čeka si ka najvišu muku
Za kog vraga sada dići ruku?
A zna si čuvat partijsku knjižicu
Uvik se pravom uvuć u guzicu...

Oprosti mi pape, ove grube riči
Al' ovaj zivot danas ni na šta ne liči!

Rekli su mi da si muške 'jubi
I državne da si šolde gubi
Protiv tebe ko je taj
Subverzivno cilja
Harangira sa desnih pozicija

Kažu da si pobiga gori
Po Evropi Interpol te lovi
Al' u pržun ne mogu da te vode
U Švicarsku stavija si šolde...

Oprosti mi, pape, to nije istina
Oni tebi, pape, nisu do kolina
Oprosti mi, pape, oni lažu mutu,
Ti si, pape, bija na službenom putu...

Vrati si se, posta demokrata
Ne može se živit od tvojijeh plakata
Od komunisti kažeš nema veće bruke
A do juče si jio im iz ruke

Sad je, pape, domovini važan
Sad ga čuva oružani stražar
Sa tv-a on govori narodu
Nema kada otić' pustit vodu!

Sad sam i ja prominija stalež
Upisa sam se u tu vašu mladež
Ekipu su mi poslali na frontu
A velike sam šolde dobija na kontu!

Oprosti mi, pape, ove grube riči
I moj život danas
Na tvoj zivot sliči!
Oprosti mi, pape, ća sam druge sluša
Ja sam, pape, isti
Jer sam zivot kuša!

Oprosti mi pape..

Otpor, stoko

Svakog dana dižeš ustanak
Negdje oko pola dva
Glava ti sva natekla
Od sinoćnjeg derneka

Imas PC i diplomu
Al' od toga korist slaba
Da započneš neki biznis
Čekaš da ti umre baba

Al' noću ti dodju u san
Karl Marx i Sandokan
I ljuto kažu :"Diž' se oko!"
Otpor stoko, otpor, stoko!

Razmisli još jednom, udahni duboko
Otpor, stoko, otpor stoko!

Gledaš skupe autiće
I ružne face u njima
Stari ti se Yugo raspo
Kao bivša država

Šta si sve mašto
I šta si sve snivo
Sad čekaš da ti netko
Plati pivo
Naveče si naviješ
Ploče stare
Nikad ne'š napisat
Svoje memoare

Al' noću ti dođu u san
Karl Marx i Sandokan
I ljuto kažu :"Diž' se oko!"
Otpor, stoko, otpor, stoko!

Razmisli još jednom, udahni duboko!
Otpor, stoko, otpor, stoko!

Pamtim to kao da je bilo danas

Pamtim to kao da je bilo danas
Kada je babo Atif otiš'o od nas
U ruci mu piva, za reverom značka
FK Sarajeva

Kazo je da mu je dosta žene i djece i kuće
I da ga neka nostalgija vuče
I da će se vratit' kad mu bude ćeif

A mi smo djeca čučali ispod jorgana
Komšiluk vik'o Fatma bona pusti hajvana
Vratit će se on samo da propije sve

Al' prođe od tad' 13 bajrama
Babo Atif se ne vrati k nama
Kažu da ga je kod Hadžića satr'o voz

A ja sam uletio u Faćinu raju
Sverco kafu bunario po tramvaju
Prodavo farmerke
Mislio sam da za to imam nekog šlifa
I zaboravio riječi rahmetli babe Atifa
U rijetkim trenutcima kad je ovaj bio trijezan
Sine, veli, ko igra za raju i zanemaruje taktiku
Završit će karijeru u nižerazrednom "Vratniku"
Hajd' reko...

I fakat kad murija ufati Omera
I ovaj propjeva poslije dva šamara
I reče o raji sve sto zna
Zaboravio je bio sve zajedničke akcije
Zaboravio je bio sve zajedničke derneke
Zaboravio je bio kako sam njega
I onog malog Dragu
Dva put' spasio od belaja

I sada u miru istražnog zatvora
Razmišljam o riječima rahmetli babe Atifa
U rijetkim trenutcima kad je ovaj bio trijezan
Sine, veli, ko igra za raju i zanemaruje taktiku
Završit će karijeru u nižerazrednom "Vratniku"

Penzioneri

Penzioneri na more idu zimi
Penzioneri na more idu zimi
Penzioneri na more idu zimi
Penzioneri na moru beru mimoze

Ustajao si svakog danas
Uvijek si bio željan sna
Sad kad možeš spavati
Više ti se ne da

Kad si penzioner, onda čitaš novine
Kad si penzioner, onda igraš domine
Kad si penzioner, konačno si sam

Penzioneri na more idu zimi
Penzioneri na more idu zimi
Penzioneri na more idu zimi
Penzioneri na moru beru mimoze

Kad si penzioner, žena odvaja krevet od tebe
Kad si penzioner, nitko te ne jebe

U tramvaju te puštaju da sjedneš
Jer se njima diže gdje je važno
Kad si penzioner, konačno si sam
Kad si penzioner, konačno si sam

Pismo Elvisu

O, Elvise, tako sam sretna,
Imam veliki stan
U centru Manhattana.
Sa Tom Waitsom svira moj muž
Bijeli je čovjek, al' ima dušu za blues

Sjetim se nekad na sretne dane
Kad smo jeli baklavu kod moje nane
New York je hladan, nijedan jaran
Nikoga nema da mu dođeš na Bajram

Zašto sam morala pobjeći glupo
Možda sam mogla izvući "uslov"
Al' džaba sloboda,lijekovi, pare
Kad od tebe traže da izdaš drugare

Od mene niko nije tužniji bio
Kada sam čula da je pogin'o Zijo
Prošla su ona sretna vremena
I ja sam danas drukčija žena

Dal si se i ti posvetio djeci
Obećo si dati moje ime ćerci
Gledaj da budu pošteni i zlatni
Ne daj da postanu zli narkomani

O, Elvise, ja nisam sretna
Imalo me je pola Manhattana
Rođenu majku bih prodala sada
Kada mi treba tih pola grama

Na kraju da ti poželim sreću
Sarajevo više vidjeti neću
Kad se po gradu upale rakete
Stavi ruku na srce i sjeti se mene

Pišonja i Žuga u paklu droge

Pišonju i Žugu je zovnuo na dernek jaran koji studira
Rekao je "Momci nemojte belaja, tu su raja kulturna!"
Amila je bila lijepa kao vila, starci su joj radili negdje u Iraku,
Rekla je samo "Uđite, momci!", pa se poslije izgubila u mraku

"Pišonja", reče Žuga, "ovo mjesto mi se ne sviđa
'Ajmo radje pred "Piramidu", ima finih putera"
"Odmori, Žuga, malo, matere ti, zar ne vidiš kakve su ovde trebe,
Zar već poslje pete pive moraš da praviš budalu od sebe?"

Pišonja, ovo mjesto mi se ne sviđa,
Niko se ne smije i čudna je muzika
Pišonja, ovdje se nešto čudno događa,
Sve je puno drogiranih pedera

A pišonja odmah prifura Amili kao Indijana Džons onoj u Hong Kongu
Znao je, ne smije biti greške, ove fine ti odmah daju nogu
Pišonja taman složi pravu priču i odsvira "Crne leptire"
Kad se odnekud pojavi Žuga i poče da paranoiše

Pišonja, ovo mjesto ...

"Odmori, Žuga, malo, Tite ti, zar ne vidiš kakve su ovde trebe,
Zar već poslje šeste pive moraš da praviš budalu od sebe?"

Al' negdje oko pola tri na dernek upadoše drotovi
Neke frajere odmah prisloniše uza zid
Amila se prestraši, kaže "Joj, stari će me masakrirati!"
A onda ugleda Pišonju i pogled joj đavolski zasvjetli

"Maleni, želim nešto da ti poklonim
Maleni, primi ovaj dar moje ljubavi
Maleni, al' nešto moraš mi obećati
Prije jutra nećeš ga otvoriti"

Jedan drot prifura Pišonji, džepove mu prebira
Nadje Amilinu travu i reče "Slavko, imamo dilera!"

Pišonja reče "Drugovi, jel' se to, možda, snima neki film?"
Pišonja reče "Drugovi, ja nemam ništa s tim"

Pišonja, ovo mjesto ..

Pklatovi I - Invazija Pklatova

Postoji jedna dimenzija nepoznata čovjeku
Prostor između svjetlosti i sjenke, između nauke i praznovjerja
To je dimenzija tamnih sila i perverzne imaginacije
Gospodari te dimenzije nazivaju se Pklatovi

Pklatovi imaju i oči i uši i noge i ruke i ledeni dah,
Samo im je dodir potpuno mek, a korak previše lak
Zauzeli su cijeli naš grad i počeli sebi ljude zvat'
Nisi više znao 'ko je čovjek, a 'ko je Pklat

Ubrzo su ušli u svaki naš dom i ljudima spustili zavjese
Svak je mogao da vidi samo unutra, a ni'ko nije gledao napolje
Na ulice su pustili bijele medvjede, čija je dlaka sjajna
Došli su iz dalekog svemira, njihovo porijeklo mora ostati tajna

Mi smo Pklatovi i nemojte nam šta zamjeriti,
Mi samo želimo da mislite kao mi

Između nas draga ne postoji ništa, otkako su na naša vrata kucali
Ne čujemo vrisak komšinice, niti smo plin osjetili
Prazne su čaše, puna pepeljara, nestaje boje,
Srce kuca sporo tika-ta-tak
Nema više poljupca, ni svađe, ni šamara
Tvoga tijela draga ja se više ne sjećam

Mi smo Pklatovi i nemojte nam šta zamjeriti,
Mi samo želimo da mislite kao mi

Iskači kroz prozor mala i bježimo odavde,
U dvorište i park pa sve do kraja ulice
Ja ću na drugu stranu da im trag zametnem
Ti čekaj na kraju grada, neka auto bude upaljen

Pklatovi II - Veliki bijeg

Noćas smo probili obruč zajedno
Iza nas su magla, strah i zlo
U divljem bijegu bez kapi benzina
Konačno smo stigli na slobodno tlo

A Pklatovi su bili već na tragu,
Zvali da se vratimo jer brzo će snijeg
Hicem iz svoje bazuke
Natjerao sam ih u paničan bijeg

Predveče su poslali bijele medvjede
Htjeli da te oni otmu od mene
Ubrao sam strijele sa najvećeg bora
I gađao ih posred glavuše

I osjetismo opet onaj stari fol
Iz srca što je davno otiš'o
Dok smo sjedeli kraj vatre na staroj tvrđavi
Izgrebanih nogu i lica prljavih

Ovo nije kraj priče o Pklatovima
Oni žive skriveni duboko u nama i čekaju svoj trenutak