Tuzan

Karte na pregled molim
Njegova rebra kao gipsena
A ja sam išao bolesnoj majci

U magli

Ni vjetrića, ni cvrkuta, ni Sunca,
samo suho stablo u magli ,
ogromno deblo bez znaka života,
u njegovoj duplji krijem se ja.
Možda sav život činimo ja i crvi?
Možda ni njih više nema?
Ni vjetrića, ni cvrkuta, ni Sunca,
samo suho stablo u magli;
u stablu sam ja,
a i magla je.
Da'l me oko vara ili sanjam?
Da'l je strah stvorio iskru?
Negdje desno, blizu svjetlost,
kratkotrajna, kao netko je živ.
Vrlo nejasna i kratka nestade,
dok magla gusta na smrt miriše,
magla gusta od koje se kosa diže;
u stablu sam ja,
a i magla je.
Da, čuje se tapkanje u blatu,
u vječnom blatu, nije jedan sam.
Od težine vlage koju nose na sebi
čudne spodobe jasnije prilaze.
Jedan svezan, bradat i mršav,
dvojica vode jednoga, kriv je,
dvojica vode, a treći je na konju
u šinjelima tko zna koje vojske;
pripaljuje u luli ugašen duhan,
sve više u čudu magla ih guta.
Trojica vode jednog kroz maglu,
iz magle došli, u maglu idu;
u stablu sam ja,
a i magla je.

Uđi u moju glavu

Plaču nebesa ovih trena.
Mrzovoljno izlazim iz sebe
dok duša, dok izlazi, trnu mi zubi.
Zbog Tebe i Tvojih želja,
za sve i skroz, skroz, otvaram sebe.

Zaslužuješ li?
Mnogi su popadali niskost videći,
nisi prvi što čudo razabireš,
pristajem, stoti put i više,
hoću, sam se sebe bojeći.

Izvor, spremište sam tajni,
prikazuješ mi svoja daleka stremljenja,
odanost oboje nas kurvinska,
čupava, dlakava, bludnička, skrojena.
Ne, nismo mi ludi,
protiv nas su prije
neg smo rođeni!
Ja sam sve, sve Ti sam dao,
crkajem pseći, nije mi žao.
Od litre bocu o glavu mi razbij,
još jednom krvi mi se napij.
Upropasti me!

Uzmi moje ime

Tako mi sveg najmilijeg
što održava me na ovom svijetu,
Ti poruči najtišim samo vapajem
i ja ću pustiti strah na slobodu,
razbiti stakleno zvono zablude vijekova.
Nek egzotičnost žutog cvijeta maslačka
pri prvom poljupcu uzbudi Te!

Ubise

Mrak kojim toliko gubit me budeš
Pa plazim, odlazim,
Da sve tvoje mrtvo u sobi ne pregazim.


Mrak kojim me spuštaš toliko nisko k glibu
Ucinit bi sklopit moje ove usne mlade,
Pa trujem, psujem,
Majku što te rodit svirepa smjede.


Mrak dopušta odmor vjedja spokojnome
A nije molit dobrocinitelja zaduzbinu,
Kad znam u pjesmi,
Ne rodi veselja truba vojnika, zvono kanonika.

Viđenje

Gledam istinu a gledam laž,
ruju uz glasna previranja,
većina strahu pripada još,
uz prugu su rođeno dijete našli.

Vidim obećano, vidim krize,
golub pismonoša glađu štrajka,
protest zbog duga davnoga,
uz prugu su rođeno dijete našli.

Odrežite sise bezdušnoj majci,
Ispljunite istinu suludoj hajci
Svega smo imali
Nas su lagali.

Odlazim kad iskra proljeće ugasne
Istina pripada nama samo
Prolih krv a pas neshvaća
Zvijeri zbog lancavrat krvari
Pregovaraći neotvaraju usta
iz inkubatora i epruvete stižu
Somoze skore.

- Vrijeme koje govori

I dok usne naše zagrle se
istim trenom pepelom postanimo,
da ta dva brežuljka sagorenog
vjetar najžešći u prostranstva odnese.

Samo tako u svagdašnjoj mladosti
zagospodariti ćemo ranjivim željama,
pobjednički nad Istinom sjedinjeni
mi biti ljubljeno vrijeme koje govori.

Vrijeme svinja

Vjetri silni šumu poharali
Ptići mladi klikćuć popadali
Čvorci trešnju divlju pozobali
Krti kišne gliste požderali
Vatra cvjetnu bazgu tu zapali
Žiri svi tako su nestali
Svinja i zadnji korijen razvali
Nitko nikom ni na čem zahvali.

Za suze

Ne pusi mama vlagu
u zidove naše kuće
Daj snagu mi mučenice
za dana buduće
Za rat i kraj, ruke mi daj,
da kanđe otkinem pijetlu
kad naše je ljiljane počupao
u noćima praznovjerja
ne potjeraj sovu sa krova
U dvorištu onaj naš orah,
zaštiti mu liste mlade
i nemoj gusjenice trovati
Ja kad se vratim
jesti ću kolač

Zaborav

Pogledaj brate krv moju,
Oziljke i spaljeno meso
Umij se u crvenilu uzasa
U agoniji slomi mi prste


Zaurlaj sine u bijesu
Pa kazni bicem tu kurvu
Uništi, jer rodi monstruma


Zaboravi godišnje doba
I vrijeme
Zaboravi i kad te budu
Mucili
Zaboravi i ne izusti
Ni slova
Zaboravi