Manifest

Namješten osmijeh
Opet sasječeni ogranci
Lovorike oko vrata priučenih klovnova
Oreoli nad ćelavim tjemenima manijaka
Poltroni sutra svetkuju,
na njihovu jeziku je mahovina.

Mati moja

ne zovi me da se okrenem
ovaj put srce ne osjeća
krv mi u mozak navire
više dolaziti neću
odlazim mama
plačeš
i uvijek ćeš
ne plaši se jer crno
i krik i krv crnu
iz glave si puštam
ovo je osveta
ne briši suze moje otrovne
ako moraš, plači, vrišti
vrišti majko ja odlazim
sve više i brže
skup' sa krvlju svojom
jer
ja sam se zakleo
tvojom krvlju
kad si me rađala

Mati moja 99

Ne zovi me da se okrenem,
ovaj put srce ne osjeća,
krv mi u mozak navire,
više se vratiti neću.

Odlazim majko
a Ti plačeš,
ovaj put, posljednji
al suze nikada...........

Mentalni ranjenik

Obris radosti iz oka mog nestade,
na polju bujna djetinjstva spaljena je trava,
uklete igre na kojima snagu izgradih,
bez očiju vojnik bezglave konje obuzdava.

Kreketanje žaba u periodičnom jezeru,
grozota se rađa u hrkanju luđaka,
krici koje ispušta pod ništ ljudsko ne idu,
moja mladost među njima, mňra, noć je svaka.

Misli li istok

Misli li istok da jaci je zapad
Zna li tovaris da bogat je mister
Da li je sretan na kolhozu radnik
Da li stari rancer bolje krave ima

Pati li djecak iz Moskve kad vidi
Kako ludi punker Londonom skace
Hoce li ikad on protestirat
Ne, ne, on nece, boji se Sibira

refr:
Ne spominjite, ne spominjite
Jer me ne zanima to
Ne licim ni jednom, ni drugom
Jer ja sam samo svoj

Mislim

Crni mozak mi zaore misao PUNK
Učas pomisao na Te oduzme me svog,
koji si zaklao lovčevu kerušu dogu,
okrenuo leđa darovima garancije carevine

Iz katapulta si gnjevan izbačen
nedostojan prihvatiti traume sistema
Ne grbiti kičmu puneći opljačkane sefove
da profesionalni Robinzoni svoje račune plate,
radije oganj i škriljci srcem da haraju
no biti udarnik kolektivna sudjelovanja

Moja desna ruka

Ti si moja ruka,
Ova desna moja ruka
Vidi moju desnu ruku
Odsjecenu, pored mene
I preda mnom, vidi je

O ruko moja desna
Kojom slova pjesama ispisah,
Kojom psima njuške porazbijah,
Ali, i zube izbijah;
Nikom te ja ne dam

Grlih njome
Koliko moralo pasti bogova
I koliko crvenih karanfila izgorjeti,
Ja cu padati, dizati se, plamtjeti,
Ali cu tebe na svoje mjesto vratiti,
Na rame, moje, tebe ruko moja desna,
Moj sine, brate, slugo i prijatelju
Kako smo se voljeli i nikad ostavljali,
Sada su mi te odsjekli,
Što smo se ljubili, su nam zavadili,
Nismo pruge gradili, grozde pobirali

Ti si moja ruka,
Ova desna moja ruka
Vidi kako je gledam
Kao dijete nesretno majka
I pitam se što baš meni

Moja glista

Jednom me nešto zagolica
u mojem odurnom analnom otvoru,
toliko sam duševan, brižan i ljudski,
da poklonih drugi život jednome zlotvoru,
malenoj, tankoj, dugačkoj glisti,
po skandalu i niskosti, prva na top-listi.

Tko zna kroz eter, donijelo nju vrijeme,
u moje utrobe putove dospi njeno sjeme,
tako se dogodi da glistu sam rodio,
znanstvenom timu nije poznato
koliko u maternici sam je nosio.

I bila je ona moje milo dijete,
kupovah joj zvečke i Parkopan tableate,
neka se otkači kad ljepak ne duva,
jednom mojoj glisti, masturbirala muva.
Ona "C. C.", iz daleke Španije,
prvi borac slavne Normandije,
dan "D" je bez jajnika preživjela,
pa se prokurvala, u bordelu živjela,
al ovo nije priča o muhi Kristi,
nego o mojoj tankoj, žutoj glisti.

Vodih je često u jutarnje šetnje,
tako je TV predajniku izazivala smetnje,
i bila čudna, razvratna, luda,
odvedem je na KVD, SIDA po njoj svuda.

Kurvo mučna ne znadoh da si muško,
bježi iz mog anusa, ubit ću te puškom,
zar da i ja dobijem te strašne bolesti,
odnesoh pijetlu glistu, taj će je pojesti.

I tko je dalje koga jebao,
u ovoj priči reći bih trebao,
al me straše stroge cenzure,
dosta bijaše nada mnom torture.

My way

svoj, samo svoj ponos
svoj, samo svoj vid
svoj, samo svoj stil
svoj, samo svoj put

tjerati konje Vremena
držeći uzde pravde
vozeći krasne duše

Nad istinom

Krvavo je ovo sunce i sparina,
mutne su vode, preslabi filteri,
ali mene ništa to ne brine,
bolujem, zbog što smo odvojeni.

Daleko, to ubije, to traje,
jače no ubojita sablja strašna,
probudi me svojim vriskom,
da crna smrt me ne bi snašla.

Kad osjetiš da teško je,
volim Te, brate, k meni dođi,
ne osvrći se, nitko te ne prati,
nit iza, nit ispred, k meni pođi.

Tako ćeš znati istinu radosti,
da volim, živim i mrijem za Tebe,
dok itko bi meni Te ukrao,
sječivo stakla, u srce, bih sebe.

Bdijem, kroz eter, kao vojnik,
kilometri, srce, blatni puti,
kad vide da volim Te i nisi sam,
tad mrze nas, kurvini sinovi ljuti!!!

Kad osjetiš da teško je,
volim Te, brate, k meni dođi,
ne osvrći se, nitko Te ne prati,
ispred djeteta malog na cesti, stani, zakoči!!!