A ti jos places

bio sam rob
neobican oblik
ljudskog stvorenja
oko mene otrovno cvijece
raslo je svuda
crnog sam davla
ugrizo za muda
a ti jos places
ali nikad neces
kao sto sam ja
vidio sam patnju
smrt me milovala
po licu
zamalo pa odoh
uh uh uh
danima se ogledao smijeskom
nije obratilo meni
a ti jos places
ali nikad neces
kao sto sam ja

Baretov blues

puno pijem
dok lezim u sobi sam
moje ljubavi vise nema
i ne zelim da svane dan
ne zelim sunce
nek traje ovaj mrak
jedna zvijezda kao da pjeva
to meni moja draga salje znak
ne zelim vise biti tu
poljubit cu ponovo svoju dragu
ili u raju ili u paklu

Bez pameti

zivot prvi
veliko prostranstvo
mogu gdje hocu
vase velicanstvo
pronasao sam put
bio je jedini pravi
bio je
u mojoj glavi
ne uci me
ne govori mi
o svemu znam sve
bez pameti
zivot drugi
bio sam na ulici
setao od kraja do kraja
bio sam u prilici
da postanem andeo
fantasticnog sjaja
okamenjen sam
ostao lezati
o svemu znam sve
bez pameti
zivot treci
u kuci sam ljubavi
kupujem poklone sreci
kupam se u mrtvoj krvi
razum sam izgubio
svaki smisao pobijedio
ne uci me
ne govori mi
o svemu znam sve
bez pameti

Bilo je davno

bilo je davno
kada sam otisao
sad letim ravno
jos nisam pao
postoji stvorenje
prekrasne ljepote
ono posjeduje
sve cudne zivote
daje mi sigurnost
pokazuje put
voli me
jer sam LUD

Budi ponosan

visoko, visoko
iznad tebe i mene
postoji nada
prema nama
zeli da krene
i ti i ja osjecamo tugu
od nasih suza
pravimo dugu
drzimo u ruci
dio pakla, dio raja
ne zelimo vjecnost
zelimo do kraja
budi ponosan

ja sam velika zemlja
s divnim krajolicima
u meni je kralj
sa svojim podanicima
negdje duboko
se desava nesto
valja se kamen
mala bica ga guraju vjesto
obecanja disu na svakom mjestu
nesto se desava imaj u vidu
prokletstvo je bilo nad
srcem svakim
zasto je tako zelim da shvatim
ne vjerujem u ono sto je daleko od mene
jer ubija vrijeme
budi ponosan

Cigan

ne mogu ubiti bol
zato pijem do besvjesti
da bih opstao
ne mogu razgovarati
jer bih se uplasio
svega sto sam rekao
zato hodam i gledam
hodam ulicama
u crnim cizmama
gazim svoju sjenu
kao truli list
a sa druge strane
mase mi Isus Krist
i kaze
sto hoces ti ucini
samo hodaj cigane
izdrzi u svojoj mucnini
zato hodam i gledam

 Daj mi

Tamo preko rijeke,
gdje su u blatu tragovi mog bola,
u mraku si zasjala ti,
s rijecima o ljepoti,
o ljepoti koja pjeva,
o nadenim utjehama,
pjeva o majci ljubavi,
i zato te beskrajno trebam

Daj mi kljuc od tvog velikog srca,
daj mi ljubav da nocas za mene kuca,
daj mi zaklon od straha
zvijeri koja me trazi,
daj mi svoje lice sjajno
kao zvijezda koja ne poznaje lazi

Tamo preko rijeke,
dok si po vodi hodala,
nisi znala tko sam ja

Daj mi kljuc od tvog velikog srca,
daj mi ljubav da nocas za mene kuca,
daj mi zaklon od straha
zvijeri koja me trazi,
daj mi svoje lice sjajno
kao zvijezda koja ne poznaje lazi

Slusao sam sve;
gluposti i lijepe rijeci,
dok mi majka ljubavi
nije postala tebe,
da mi milost das

Dobro se osjecam

dobro se osjecam
dobro se osjecam
daleko od kuce
niceg se ne sjecam
izgubljen, pronaden
zatvoren, otvoren
iznenaden
vrati se
oslobodi me

Fantasticna vatra

ja sam sablast na cesti
daleko od kraja
imam slomljeno srce
i oci bez sjaja
sve sto imam u glavi
je sve sto znam
hajde stani kraj mene
da ne budem sam
sve dok gori fantasticna vatra
ja sam slobodan

ja sam sablast na cesti
i nisam siguran
da li sam stvarnost
il' san
za tvoju ljubav
ucinit cu sve
suvise dugo sam bio bez nje
sve dok gori fantasticna vatra
ja sam slobodan

Grad izgubljenih dusa

Neobicni oblici pred mojim ocima,
treperili su cijelu noc,
vozio sam se cestama,
jurio prugama,
od grada do grada,
sa svojom
i drugim izgubljnim dusama,
plakao na kisi,
smijao se suncu,
milovao glave najotrovnijim zmijama,
urlao sam kao zvjer,
sve do grada,
sve do grada u kojem nije bilo nikoga,
tu sam pao,
tu sam stao,
i nikada vise iza sebe nisam gledao,
ovdje me nitko ne vidi,
ne zelim da me itko i slusa,
ovdje smo sretni i spokojni,
u tihom gradu izgubljenih dusa

Usao sam u grad,
hodao sam ulicom praznom,
divio se miru,
dosao do vrata sa bravom prekrasnom,
tad sam ugledao nju,
osmjehom da udem mi je rekla,
i da me vec dugo, dugo ceka,
sve duse su otvorile prozore,
pred zalazecim suncem rijeci su se cule,
tu smo pali,
tu smo stali,
i nikada vise iza sebe nismo gledali,
ovdje nas nitko ne vidi,
ne zelimo da nas itko i slusa,
ovdje smo sretni i spokojni,
u tihom gradu izgubljenih dusa