Kako sticemo prijatelje? Ko su oni?
Svako od nas poznaje veliki broj ljudi, a opet svako ima svega nekoliko prijatelja.
Sta ako izgubimo prijatelja?
Uopste prijateljstvo, sta je to za vas i kako na taj pojam gledate

upravo ovo


"I get by with a little help from my friends."
- John Lennon

Prijateljstvo je lepa stvar ako je iskrena....
Ali iskrenih prijateljstava je sasvim malo.Uglavnom se na kraju svi o sebi pozabave,mada cast izuzecima...
Ko ima pravog prijatelja on je bogat covek...

pravog priljatelja je tesko naci a i iskrenog- a inace
prijatelji moji mi puno znace i naravno da bi bila razocarana kad bi ih izgubila

s obzirom na situaciju utrpacu i ovde Paola Koelja jer ovo mislim i za prijateljstvo:
Ljubav ne sprecava coveka u traganju za Licnom Legendom. A kada se to dogodi, znaci da Ljubav nije prava, ona koja govori Jezikom Sveta. "

jako je tesko danas steci pravog prijatelja ... i ako ga imas moras da ga cenis kao brata rodjenog . Pogotovo kada neko ima malo vise kesa nego sto je prosecno ... tada te svi mrze i zavide i zele da se "druzite" dok ima da se pije , jede , je*e i ostalo ....

Danas jako tesko sticemo ali jako lako gubimo prijateljstva ....

Hm... moje prijatelje i mene povezuju slicni latentni recesivni geni... Salim se

Ponekad pomislim da je bio dovoljan jedan pogled i da se prepoznamo... Kao neka vrsta ljubavi na prvi pogled, jer prijateljstvo je upravo to - ljubav prema osobama koje te okruzuju...

Do sada nisam izgubila prisnog prijatelja, jer i kad zapadnemo u krizu, pronadjemo nacin da to prevazidjemo...  

Kao što je rečeno, imamo velik krug ljudi gdje se krečemo, a i skoro svakodnevno upoznajemo nove ljude, no pravih prijatelja, onih na koje se možeš osloniti kad si u nevolji, kad si tužan i potišten, ali i onih s kojima se možeš veseliti i radovati imam(o) malo. Sam imam nekoliko dobrih, zapravo najboljih prijatelja, i zajedno imamo nekakvu povijest koja nas drži skupa. S jednima sam od srednje škole nerazdvojan, čujemo i nalazimo se, izlazimo svaki tjedan i poznajemo dobro jedan drugoga; s drugima se znam sa fakulteta i tu nas veže isti nazor i isto znanje, kolege smo po zvanju. No i među tim najbližim ima onaj jedan koji je bliži od drugih, s kojim sam najbolji.
Mislim da je za prijateljstvo najvažnija povijest, tj. vrijeme koje se poznajete i vrijeme kroz koje možeš stvarno upoznati nekoga i vidjeti kakav je. Onih s kojima piješ i koje častiš ili te časte, s kojima si trenutno super ima na svakom koraku, no pravog prijatelja treba naći i ne pustiti.

Sine amicitia vita est nulla.

Prijateljstvo je sigurno jedna od najvažnijih stvari, pojvava kako tko hoće u životu.

Nažalost pravi prijatelji su danas iznimno rijetki.

Osobno imam podosta sreće s prijateljima jer postoji određeni uzak krug ljudi s kojima se družim i kojima se mogu povjeriti, obratiti za pomoć... a nadam se i vjerujem da i oni znaju da mogu računati na mene.