Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
Trenutno vreme je: 29. Mar 2024, 14:33:17
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Idi dole
Stranice:
1 ... 4 5 7 8 ... 20
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Zdravlje zena  (Pročitano 723001 puta)
Veteran foruma
Svedok stvaranja istorije


Zodijak
Pol
Poruke 17257
Zastava
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.1
mob
Nokia the best
Zloćudni tumor dojke



Opis
Zloćudni tumor dojke, najčešći zloćudni tumor kod žena, bolest je kod koje se maligne stanice nalaze u tkivu dojke. Svaka dojka ima 15 do 20 režnjeva, koji imaju manje odsječke, lobule. Tanke cijevi nazvane duktusi povezuju režnjeve i lobule.
Najčešći tip zloćudnog tumora dojke je duktalni zloćudni tumor. Nalazimo ga u duktalnim stanicama.
Zloćudni tumor koji nastaje u režnjevima ili lobulima naziva se lobularni zloćudni tumor. Lobularni zloćudni tumor češće nalazimo u obje dojke nego je to slučaj u drugih vrsta zloćudnih tumora dojke. Inflamatorni zloćudni tumor dojke je najrjeđa vrsta zloćudnog tumora dojke. Kod ove bolesti dojka je topla, crvena i natečena.
Nasljedni zloćudni tumor dojke čini otprilike 5 do 10 posto svih zloćudnih tumora dojke. Geni u stanicama nose informaciju koja je primljena od roditelja oboljele osobe. Ustanovljeno je da postoji nekoliko promijenjenih gena kod nekih od bolesnica sa zloćudnim tumorom dojke. Rođaci bolesnica sa zloćudnim tumorom dojke koji su nosioci ovih promijenjenih gena imaju veću mogućnost da se kod njih razvije zloćudni tumor dojke ili ovarija. Razvijeni su testovi koji mogu odrediti tko ima tu genetsku promjenu mnogo prije nego se zloćudni tumor pojavi.

Kod koga postoji rizik
Nedavno su dva gena BRC1 i BRC2 povezana s nasljednim zloćudnim tumorom dojke. Utvrđen je cijeli niz drugih predisponirajućih čimbenika, uključujući prekomjernu težinu, rani početak menstrualnog ciklusa, kasno rađanje kao i odsutnost rađanja. Zloćudni tumor dojke može se javiti i kod muškaraca, ali je kod njih mnogo rjeđi. Statistike pokazuju da će se kod jedne od 8 ili 9 žena razviti zloćudni tumor dojke u nekoj životnoj dobi.
Rizik se povećava eksponencijalno nakon tridesete godine života. Prosječna životna dob žena u kojih je uspostavljena dijagnoza zloćudnog tumora dojke je 60 godina. Općenito, stopa zloćudnih tumora dojke je niža u nerazvijenim zemljama i viša u razvijenijim zemljama (s izuzetkom Japana gdje je stopa prilično niska).
Drugi čimbenici rizika uključuju zloćudni tumor dojke u obiteljskoj anamnezi, posebno kod majke ili rođakinja, u anamnezi dijagnosticirani zloćudni tumori dojke u prošlosti, zloćudni tumor ovarija, zloćudni tumor uterusa ili debelog crijeva, rani početak menstruacije (početak menstruacije prije 12 godina života) i/ili kasna menopauza (nakon 55 godine), bez trudnoća ili prva trudnoća nakon tridesete godine života, izlaganje zračenju. Postmenopauzalna terapija estrogenom i korištenje oralnih kontraceptivnih sredstava (kao što su estrogena i progesteronska oralna kontraceptivna sredstva) smatrala su se mogućim čimbenicima rizika, ali većina sadašnjih studija ne potvrđuje takav rizik.
Istraživanja daju naslutiti da prehrana kod pojedinaca može imati utjecaj na mogućnosti dobivanja nekih vrsta zloćudnih tumora. Izgleda da je veća mogućnost da se zloćudni tumor dojke razvije kod žena čija prehrana sadrži vrlo visok postotak masnoće. Kod starijih žena sa prekomjernom težinom također postoji veći rizik. Neki znanstvenici vjeruju da prehrana s malom količinom masnoće, uzimanje dobro izbalansiranih obroka sa mnogo voća i povrća i održavanje idealne težine mogu smanjiti rizik kod žene.
Postoje također ispitivanja koja sugeriraju nešto veći rizik od zloćudnih tumora dojke u žena koje konzumiraju alkohol, te se čini da rizik raste sa količinom konzumiranog alkohola.
Još se uvijek ispituje mogućnost povezanosti prehrane i pojave zloćudnih tumora dojke.

Simptomi

    * kvržica ili veća masa u dojci primijećena kod samopregleda dojki, obično bezbolna, čvrsta do tvrda sa nepravilnim rubovima,
    * kvržica ili veća masa u pazušnoj jami,
    * promjena u veličini ili obliku dojke,
    * iscjedak iz bradavice, obično krvava ili bistra do žuta tekućina, može izgledati kao gnoj,
    * promjena boje ili opipa kože na dojci, uvučena bradavica ili areola, naborane ili ljuskave, izgled narančine kore,
    * crvenilo,
    * pojačane/naglašene vene na površini dojke,
    * moguća (kod uznapredovale bolesti) pojava ranica na koži,
    * promjena u izgledu ili osjećaju bradavice, uvučena (retrakcija dojke), povećanje ili svrbež,
    * nelagodnost u dojci samo na jednoj strani,
    * povećanje dojke samo na jednoj strani,
    * bol u kostima,
    * gubitak težine,
    * nateknuće ruke,
    * bol u dojci.

Stadiji zloćudnih tumora dojke

Stadij I
Promjer tumora manji od 2 cm, čvorići nisu involvirani, nema udaljenih metastaza.

Stadij II
Promjer tumora manji od 5 cm, čvorići nisu fiksirani, nema udaljenih metastaza.

Stadij III
Promjer tumora veći od 5 cm, invadira kožu ili je pričvršćen na stjenku prsiju, ili primijećeni supraklavikularni (iznad ključne kosti) čvorići, bez udaljenih metastaza.

Stadij IV
Tumor s udaljenim metastazama

Koje pretrage će liječnik napraviti?
Liječnika treba posjetiti ukoliko se primijete promjene na dojkama.
Liječnik može potvrditi prisustvo promjena na dojkama koje je zamijetila bolesnica. Liječnik pažljivim opipavanjem (palpacijom) kvržice i tkiva koje je okružuje može donijeti brojne zaključke vezane uz samu dijagnozu. Benigne kvržice često su drugačije na opip od kanceroznih kvržica.
Liječnik može sugerirati da se podvrgnete mamografiji. Mamogram je poseban rendgenski pregled dojke koji može otkriti tumore koji su premali da bi se mogli osjetiti opipom. Ukoliko se pronađe kvržica u dojci, liječnik će možda trebati uzeti uzorak kvržice i pogledati je pod mikroskopom kako bi ustanovio postoje li kancerozne stanice. Ovaj se postupak naziva biopsija. Ponekad se biopsija vrši tako da se igla uvuče u dojku i iz nje se izvadi nešto tkiva. Ukoliko biopsija pokaže da zloćudni tumor postoji, važno je izvršiti neke testove na stanicama samog tumora (to su tzv. testovi estrogenih i progesteronskih receptora).
Testovi estrogenih i progesteronskih receptora mogu uputiti na to imaju li hormoni utjecaj na način rasta zloćudnih tumora. Oni također mogu pružiti informaciju o tome može li se tumor ponoviti, recidivirati nakon liječenja. Rezultati pomažu liječniku kako bi odlučio da li koristiti hormonsku terapiju za zaustavljanje rasta zloćudnih tumora. Tumorsko tkivo treba odnijeti u laboratorij radi estrogenih i progesteronskih testova u vrijeme kada je izvršena biopsija zbog toga što će možda biti teško dobiti dovoljno kanceroznih stanica kasnije, iako se novije tehnike ispitivanja mogu primijeniti na tkivu koje nije svježe.

Ultrazvuk

Može pokazati je li kvržica čvrsta ili je napunjena tekućinom.

Termografija

Pretraga bazirana na razlici u temperaturi normalnog i kanceroznog tkiva.

Aspiracijom ili biopsijom iglom same kvržice dobit će se tekućina što će ukazati na cistu ili će se dokazati čvrsta nakupina koja može, ali i ne mora biti zloćudni tumor. Biopsija izvršena iglom donosi stanice direktno iz tumorskog tkiva radi evaluacije (može biti izvršena zajedno s aspiracijom pomoću igle). Dobiveni materijal bit će poslan u laboratorij.

Liječenje
Terapija izbora i sama prognoza bolesti ovise o stadiju zloćudnog tumora (je li on samo u dojci ili se proširio i na druga mjesta u tijelu), vrsti zloćudnog tumora dojke, izvjesnim karakteristikama tumorskih stanica i je li zloćudni tumor nađen i u drugoj dojci. Ženina dob, težina, menopauzalni status (ima li žena još uvijek menstruaciju) i opće zdravstveno stanje također mogu imati utjecaj na prognozu i izbor liječenja.

Pregled
Izbor početnog liječenja bazira se na opsegu i agresivnosti bolesti. Trenutačno se na zloćudni tumor dojke gleda kao na sistemsku bolest koja zahtijeva kako lokalno tako i sistematsko liječenje.

    * Lokalno liječenje može uključivati uklanjanje kvržice (lumpektomija), mastektomiju (djelomičnu, cjelokupnu ili radikalnu sa resekcijom aksila) i terapiju zračenjem, a sve usmjereno na dojku i tkivo koje je neposredno okružuje.
    * Sistematsko liječenje uključuje kemoterapiju i hormonsku terapiju, koja cirkulira lijekove i hormone kroz cjelokupno tijelo u pokušaju da eliminira tumorske stanice koje mogu biti prisutne u udaljenim dijelovima tijela.
    * Većina žena podvrgnuta je kombinaciji liječenja koja uključuje kirurški zahvat, zračenje, kemoterapiju i/ili hormonsku terapiju. Sadašnje preporuke za potencijalno izlječiv zloćudni tumor dojke obično sugeriraju da je najbolje primarno liječenje parcijalna mastektomija plus resekcija aksila i terapija zračenjem.

Kirurški zahvat
Operativni zahvati koji se izvode su:

    * Poštedni operativni zahvat sa ciljem očuvanja dojke;
    * Lumpektomija/uklanjanje kvržice (nekad se naziva ekscizijska biopsija ili široka ekscizija) je uklanjanje kvržice u dojci i odstranjenje nešto okolnog tkiva. Nakon operacije obično slijedi terapija zračenjem preostalog dijela dojke. Većina liječnika obično uklanja i neke od limfnih čvorića u pazušnoj jami.
    * Djelomična ili segmentalna mastektomija je uklanjanje zloćudnih tumora kao i nešto tkiva dojke oko tumora i unutrašnje stijenke grudnih mišića ispod tumora. Obično se uklanjaju neki limfni čvorići u pazušnoj jami. U većini slučajeva nakon toga slijedi terapija zračenjem.
    * Sveukupna ili jednostavna mastektomija je uklanjanje kompletne dojke. Nekad se uklanjaju i limfni čvorići ispod ruke.
    * Modificirana radikalna mastektomija je uklanjanje dojke, mnogih limfnih čvorića ispod ruke, unutrašnje stijenke na mišićima prsiju, a ponekad i dio mišića prsne stijenke. To je najčešća operacija kod zloćudnih tumora dojke.
    * Radikalna mastektomija (također se naziva Halstedova radikalna mastektomija) je uklanjanje dojke, prsnih mišića i svih limfnih čvorića pod rukom. Tijekom mnogo godina ovo je bila najviše korištena operacija, ali se sada koristi samo kad se tumor proširio na prsne mišiće.

Lijekovi
Kemoterapija se može koristiti kao sistemska terapija kod bolesnika sa izlječivim zloćudnim tumorom dojke. Hormonalna terapija uključuje korištenje antiestrogenih lijekova (kao što je tamoksifen), koji se može prepisati pojedincima kod kojih su ustanovljeni zloćudni tumori koji ovise o estrogenu.
Ukoliko testovi pokažu da stanice zloćudnih tumora dojke imaju estrogene receptore i progesteronske receptore, može se dati hormonska terapija. Hormonska terapija se koristi kako bi se promijenio način na koji hormoni u tijelu potpomažu rast zloćudnih tumora. To se može učiniti korištenjem lijekova koji mijenjaju način na koji hormoni djeluju ili operacijom da bi se odstranili organi koji produciraju hormone, tj. jajnici/ovariji. Hormonska terapija antiestrogenskim lijekovima često se daje bolesnicima sa ranim stadijima zloćudnih tumora dojke. Ujedno ista terapija može djelovati na stanice u cijelom tijelu i može povećati šanse dobivanja zloćudnog tumora uterusa. Trebalo bi svake godine posjetiti liječnika radi pregleda zdjelice. Liječnika treba obavijestiti što je prije moguće o bilo kakvom vaginalnom krvarenju, koje nije menstrualno krvarenje.
Biološka terapija pokušava potaknuti tijelo na borbu protiv zloćudnih tumora. Ona koristi tvari koje stvara samo tijelo ili su napravljeni u laboratoriju kako bi se stimulirala, upravljala ili povratila prirodna obrana organizma protiv bolesti. Biološka terapija zove se još i imunoterapija i za sada se najčešće primjenjuje u kliničkim studijama.
Ukoliko će se kod bolesnice izvršiti mastektomija, može se razmotriti rekonstrukcija dojke (plastika dojke). To se može učiniti u vrijeme mastektomije ili kasnije, poslije zahvata. Dojka se može napraviti sa vlastitim tkivom bolesnice (ne tkivo dojke) ili korištenjem implantata. Mogu se koristiti različite vrste implantata.

Prevencija
Mnogi se čimbenici rizika ne mogu kontrolirati, što znači da primarna prevencija u ovom slučaju nije učinkovita. Međutim, sekundarna prevencija, rano otkrivanje i odgovarajuće liječenje, može se provoditi kroz rutinski samopregled dojke, počinjući nakon navršene dvadesete godine i podvrgavanjem mamografiji nakon 40. godine života. Treba napomenuti da sadašnja istraživanja procjenjuju učinkovitost lijeka tamoksifena u sprječavanju zloćudnih tumora dojke kod žena koje u obiteljskoj anamnezi imaju tu bolest. Trenutno se tamoksifen koristi za liječenje bolesnica sa zloćudnim tumorom dojke.

Komplikacije
Čak i sa agresivnim i prikladnim liječenjima, rak dojke često metastazira na udaljena mjesta kao što su pluća, jetra i kosti. Stopa lokalnog ponovnog izbivanja je oko 5 posto nakon totalne mastektomije i resekcije aksile kada se ustanovi da limfni čvorovi nisu bili pozitivni tj. zahvaćeni. Stopa lokalnog recidiva je 25 posto kod onih sa sličnim liječenjem kod kojih je ustanovljeno da su limfni čvorovi bili zahvaćeni.
Izvor
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Svedok stvaranja istorije


Zodijak
Pol
Poruke 17257
Zastava
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.1
mob
Nokia the best
Tumori jajnika

Uvod
Jajnici su parni ženski spolni organi smješteni u maloj zdjelici, sa svake strane maternice po jedan. Normalni jajnici su bademastog oblika, čvrste konzistencije i nepravilno uleknute vanjske površine, dužine oko 4 cm, te 3cm u širem i 1.5 cm u užem promjeru.
Jajnici su središte ženske spolnosti, njihova glavna funkcija je proizvodnja ženskih spolnih hormona, razvoj i otpuštanje jajne stanice koje se događa tijekom svakog normalnog menstrualnog ciklusa.
Učestalost raka jajnika je različita od zemlje do zemlje: najniža je u Japanu, a najviša u Skandinaviji. Po učestalosti svih zloćudnih tumora nalazi se na petom mjestu, dok je u ukupnoj smrtnosti žena od raka spolnih organa rak jajnika na prvom mjestu. Dakle, iako se rak vrata maternice i maternice pojavljuju češće od raka jajnika, više žena umire od raka jajnika.
Razlozi za to su kasnije dijagnosticiranje zbog nedostatka simptoma u ranim fazama bolesti i brže širenje malignih stanica po tijelu, te se zbog toga rak u više od polovice žena otkrije tek u uznapredovanoj fazi bolesti.

Opis bolesti
Budući da je jajnik je građen od više vrsta stanica (pokrovnih koje se nalaze se na površini jajnika, spolnih stanica, te specijaliziranih stanica moždine jajnika), tumori jajnika koji potječu iz tih stanica spadaju u najraznolikiju skupinu tumora. Oko 80% zloćudnih tumora potječe od pokrovnih stanica i među njima je najčešći tip serozni cistadenokarcinom, a ostali iz te skupine su mucinozni, endometrioidni, prijelazni, Brennerov tumor i neklasificirani. Preostalih 20% zloćudnih tumora jajnika potječe iz spolnih stanica (dizgerminomi, nezreli teratomi, koriokarcinomi, embrionalni karcinomi, endodermalni sinus tumori) i od njih najčešće obolijevaju mlade žene, iz stanica moždine jajnika i iz tumora koji metastaziraju u jajnik, a to su najčešće tumori dojke i probavnog sustava.
Rak jajnika često se nalazi u oba jajnika, a širi se neposrednim širenjem na okolne organe (mokraćni mjehur, maternica, debelo crijevo), po trbušnoj šupljini stanicama oljuštenim od tumorske mase, putem limfe, te putem krvi u udaljene organe.

Uzroci i rizične skupine
Uzrok nastanku raka jajnika je nepoznat. Među faktorima koji imaju utjecaj na nastanak važni su: dob, pojava raka u obitelji, reprodukcijska funkcija žene ,te faktori okoliša. Tako je npr. poznato da se učestalost raka jajnika povećava s godinama žene (najveći broj slučajeva je u dobi od 55 do 75 godina), neki oblici raka nastaju vrlo često ili isključivo u nekim dobnim skupinama (većina tumora spolnih stanica nastaje u žena mlađih od 25 god, a većina zloćudnih tumora pokrovnog epitela nastaje u žena koje su starije od 45 god). Prethodne zloćudne bolesti, rak dojke, jajnika ili maternice u obitelji upućuju na povećan rizik. Rizik je veći u žena koje nisu rađale, koje su kasno rađale i one s kasnijom menopauzom. Trudnoće i uzimanje oralnih kontraceptiva štite jajnike i smanjuju rizik od pojave raka. Nije sa sigurnošću dokazana povezanost s čimbenicima okoliša.

Simptomi bolesti
Većina žena dolazi liječniku u uznapredovanom stadiju bolesti, jer tumori jajnika i kada dosegnu znatnu veličinu obično ne prave smetnje ili su one sasvim neznatne. Smetnje koje dovode ženu liječniku su većinom neodređene poput:

    * mukla bol u donjem dijelu trbuha

    * smetnje u probavi i prehrani

    * napuhnutost

    * bolovi u križima

    * promjene u mokrenju

    * bolni vjetrovi, opstipacija

    * slabost, anemija, gubitak apetita


Neke bolesnice potraže pomoć liječnika kada primijete povećanje trbuha ili same napipaju tumorsku masu koja se već proširila na trbuh. Bolesnica može biti bez simptoma sve dok se tumor ne otkrije tijekom rutinskog vaginalnog pregleda. Menstruacijske smetnje nisu karakteristične za tumore jajnika, ali pojava krvarenja prije puberteta kao i u postmenopauzi može ukazati na tumore jajnika koje proizvode hormone.

Dijagnoza
Nakon osobne i obiteljske povijesti bolesti, ginekolog će najprije učiniti vaginalni pregled, te će odrediti eventualno povećanje jajnika ili postojanje tumorske mase i njen odnos prema okolnim organima. Upotrebom vaginalnog ultrazvuka i color dopplera znatno je povećana preciznost dijagnostike. U dijagnostici se koriste i tumorski biljezi (pretraga krvi koja otkriva postojanje proteina kojeg ponekad proizvode karcinomi jajnika) , a među njima najčešće se koristi CA-125 (povećane vrijednosti mogu se pronaći kod nekih dobroćudnih stanja).
ili ginekološkim pregledom i transvaginalnim UZV može se postaviti sumnja na tumor.
U dijagnostici se može koristiti CT, a za postavljanje konačne dijagnoze raka jajnika i za određivanje tipa tumora i proširenosti bolesti potrebno je otvaranje trbušne šupljine i uzimanje uzorka tkiva za analizu.

Liječenje
U liječenju raka jajnika koriste se kirurška terapija, kemoterapija i radijacijska terapija. Ovisno o stupnju bolesti koriste se zasebno ili se pojedini oblici liječenja kombiniraju. Osnovni je oblik liječenja kirurško odstranjenje maternice, jajovoda i jajnika kao i najveće moguće odstranjenje tumorskih masa. Primjenjuje se u svih bolesnica osim u početnim stadijima tumora koji sporo rastu kod žena koje još žele roditi. Tada se odstranjuje samo zahvaćeni jajnik. Kemoterapija je primjena lijekova koji uništavaju tumorske stanice, a naziva se još i sistemska terapija jer lijekovi krvotokom djeluju na čitav organizam. Upotrebljava se kad se rak proširio po tijelu ili kad ga nije moguće odstraniti u cijelosti. Radijacijska terapija može se koristiti kao dodatak kirurškom liječenju radi uništavanja stanica koje su ostale. Kao i kirurško liječenje , ovo je lokalna terapija jer djeluje na stanice područja koje se liječi. Ispituju se mogućnosti unošenja kemoterapije i radioterapije u trbušnu šupljinu. Budući da rak jajnika u uznapredovanom stadiju često recidivira, u praćenju učinka terapije koristi se i marker CA-125.


Pretrage za rano otkrivanje i prevencija
Rano otkrivanje raka je najbitnije u liječenju, jer su povoljni rezultati liječenja najbolji u ranim stadijima bolesti. Zbog toga su redoviti ginekološki pregledi, gdje liječnik vaginalnim i ultrazvučnim pregledom može postaviti sumnju na rak jajnika od velike važnosti. Kao pomoć u dijagnozi u nekim slučajevima može poslužiti CA-125. U smislu sprječavanja pojave raka ženama se može preporučiti uzimanje oralnih kontraceptiva, zdrava prehrana, a ženama s pozitivnom obiteljskom anamnezom koje ne žele više rađati ili su starije od 40 godina neki stručnjaci preporučuju profilaktičko odstranjenje jajnika iako se mišljenja o tome jako razlikuju.
Izvor
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Svedok stvaranja istorije


Zodijak
Pol
Poruke 17257
Zastava
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.1
mob
Nokia the best
Rak jajnika



Uvod
Jajnici su parni ženski spolni organi smješteni u maloj zdjelici, sa svake strane maternice po jedan. Normalni jajnici su bademastog oblika, čvrste konzistencije i nepravilno uleknute vanjske površine, dužine oko 4 cm, te 3cm u širem i 1.5 cm u užem promjeru.
Jajnici su središte ženske spolnosti, njihova glavna funkcija je proizvodnja ženskih spolnih hormona, razvoj i otpuštanje jajne stanice koje se događa tijekom svakog normalnog menstrualnog ciklusa.
Učestalost raka jajnika je različita od zemlje do zemlje: najniža je u Japanu, a najviša u Skandinaviji. Po učestalosti svih zloćudnih tumora nalazi se na petom mjestu, dok je u ukupnoj smrtnosti žena od raka spolnih organa rak jajnika na prvom mjestu. Dakle, iako se rak vrata maternice i maternice pojavljuju češće od raka jajnika, više žena umire od raka jajnika.
Razlozi za to su kasnije dijagnosticiranje zbog nedostatka simptoma u ranim fazama bolesti i brže širenje malignih stanica po tijelu, te se zbog toga rak u više od polovice žena otkrije tek u uznapredovanoj fazi bolesti.

Opis bolesti
Budući da je jajnik je građen od više vrsta stanica (pokrovnih koje se nalaze se na površini jajnika, spolnih stanica, te specijaliziranih stanica moždine jajnika), tumori jajnika koji potječu iz tih stanica spadaju u najraznolikiju skupinu tumora. Oko 80% zloćudnih tumora potječe od pokrovnih stanica i među njima je najčešći tip serozni cistadenokarcinom, a ostali iz te skupine su mucinozni, endometrioidni, prijelazni, Brennerov tumor i neklasificirani. Preostalih 20% zloćudnih tumora jajnika potječe iz spolnih stanica (dizgerminomi, nezreli teratomi, koriokarcinomi, embrionalni karcinomi, endodermalni sinus tumori) i od njih najčešće obolijevaju mlade žene, iz stanica moždine jajnika i iz tumora koji metastaziraju u jajnik, a to su najčešće tumori dojke i probavnog sustava.
Rak jajnika često se nalazi u oba jajnika, a širi se neposrednim širenjem na okolne organe (mokraćni mjehur, maternica, debelo crijevo), po trbušnoj šupljini stanicama oljuštenim od tumorske mase, putem limfe, te putem krvi u udaljene organe.

Uzroci i rizične skupine
Uzrok nastanku raka jajnika je nepoznat. Među faktorima koji imaju utjecaj na nastanak važni su: dob, pojava raka u obitelji, reprodukcijska funkcija žene ,te faktori okoliša. Tako je npr. poznato da se učestalost raka jajnika povećava s godinama žene (najveći broj slučajeva je u dobi od 55 do 75 godina), neki oblici raka nastaju vrlo često ili isključivo u nekim dobnim skupinama (većina tumora spolnih stanica nastaje u žena mlađih od 25 god, a većina zloćudnih tumora pokrovnog epitela nastaje u žena koje su starije od 45 god). Prethodne zloćudne bolesti, rak dojke, jajnika ili maternice u obitelji upućuju na povećan rizik. Rizik je veći u žena koje nisu rađale, koje su kasno rađale i one s kasnijom menopauzom. Trudnoće i uzimanje oralnih kontraceptiva štite jajnike i smanjuju rizik od pojave raka. Nije sa sigurnošću dokazana povezanost s čimbenicima okoliša.

Simptomi bolesti
Većina žena dolazi liječniku u uznapredovanom stadiju bolesti, jer tumori jajnika i kada dosegnu znatnu veličinu obično ne prave smetnje ili su one sasvim neznatne. Smetnje koje dovode ženu liječniku su većinom neodređene poput:

    * mukla bol u donjem dijelu trbuha

    * smetnje u probavi i prehrani

    * napuhnutost

    * bolovi u križima

    * promjene u mokrenju

    * bolni vjetrovi, opstipacija

    * slabost, anemija, gubitak apetita


Neke bolesnice potraže pomoć liječnika kada primijete povećanje trbuha ili same napipaju tumorsku masu koja se već proširila na trbuh. Bolesnica može biti bez simptoma sve dok se tumor ne otkrije tijekom rutinskog vaginalnog pregleda. Menstruacijske smetnje nisu karakteristične za tumore jajnika, ali pojava krvarenja prije puberteta kao i u postmenopauzi može ukazati na tumore jajnika koje proizvode hormone.


Dijagnoza
Nakon osobne i obiteljske povijesti bolesti, ginekolog će najprije učiniti vaginalni pregled, te će odrediti eventualno povećanje jajnika ili postojanje tumorske mase i njen odnos prema okolnim organima. Upotrebom vaginalnog ultrazvuka i color dopplera znatno je povećana preciznost dijagnostike. U dijagnostici se koriste i tumorski biljezi (pretraga krvi koja otkriva postojanje proteina kojeg ponekad proizvode karcinomi jajnika) , a među njima najčešće se koristi CA-125 (povećane vrijednosti mogu se pronaći kod nekih dobroćudnih stanja).
ili ginekološkim pregledom i transvaginalnim UZV može se postaviti sumnja na tumor.
U dijagnostici se može koristiti CT, a za postavljanje konačne dijagnoze raka jajnika i za određivanje tipa tumora i proširenosti bolesti potrebno je otvaranje trbušne šupljine i uzimanje uzorka tkiva za analizu.

Liječenje
U liječenju raka jajnika koriste se kirurška terapija, kemoterapija i radijacijska terapija. Ovisno o stupnju bolesti koriste se zasebno ili se pojedini oblici liječenja kombiniraju. Osnovni je oblik liječenja kirurško odstranjenje maternice, jajovoda i jajnika kao i najveće moguće odstranjenje tumorskih masa. Primjenjuje se u svih bolesnica osim u početnim stadijima tumora koji sporo rastu kod žena koje još žele roditi. Tada se odstranjuje samo zahvaćeni jajnik. Kemoterapija je primjena lijekova koji uništavaju tumorske stanice, a naziva se još i sistemska terapija jer lijekovi krvotokom djeluju na čitav organizam. Upotrebljava se kad se rak proširio po tijelu ili kad ga nije moguće odstraniti u cijelosti. Radijacijska terapija može se koristiti kao dodatak kirurškom liječenju radi uništavanja stanica koje su ostale. Kao i kirurško liječenje , ovo je lokalna terapija jer djeluje na stanice područja koje se liječi. Ispituju se mogućnosti unošenja kemoterapije i radioterapije u trbušnu šupljinu. Budući da rak jajnika u uznapredovanom stadiju često recidivira, u praćenju učinka terapije koristi se i marker CA-125.


Pretrage za rano otkrivanje i prevencija
Rano otkrivanje raka je najbitnije u liječenju, jer su povoljni rezultati liječenja najbolji u ranim stadijima bolesti. Zbog toga su redoviti ginekološki pregledi, gdje liječnik vaginalnim i ultrazvučnim pregledom može postaviti sumnju na rak jajnika od velike važnosti. Kao pomoć u dijagnozi u nekim slučajevima može poslužiti CA-125. U smislu sprječavanja pojave raka ženama se može preporučiti uzimanje oralnih kontraceptiva, zdrava prehrana, a ženama s pozitivnom obiteljskom anamnezom koje ne žele više rađati ili su starije od 40 godina neki stručnjaci preporučuju profilaktičko odstranjenje jajnika iako se mišljenja o tome jako razlikuju.
Izvor
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Svedok stvaranja istorije


Zodijak
Pol
Poruke 17257
Zastava
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.1
mob
Nokia the best
Menstrualni poremećaji

Tekst pruža dobar pregled velikog broja menstrualnih poremećaja. Dobit ćete osnovne informacije o menstruaciji, pred-menstrualnom sindromu, amenoreji i drugim poremećajima.

Što je menstruacija?

Reprodukcijski organi
Maternica (uterus) je organ u obliku kruške smješten između mjehura i zadnjeg crijeva. Sastoji se iz dva dijela - tijela i vrata maternice. Kod žena koje nisu trudne maternica je veličine šake, a stjenke su joj urušene i spljoštene. Za vrijeme trudnoće stjenke maternice se razmiču s rastom zametka. Vrat je donja trećina maternice, s otvorom koji omogućuje istjecanje menstrualne krvi iz maternice u rodnicu (vaginu). Sa obje strane tijela maternice nalaze se jajovodi (Fallopijeve tube). Pri kraju svakog jajovoda nalazi se po jedan jajnik. Jajnici su organi u kojima se proizvode jajašca sa oko 200.000 do 400.000 folikula (folliculus na latinskom = vrećica). Sadrže tvari potrebne za proizvodnju zrelih jajašca ili ovuma. Maternica je obložena endometrijem koji tokom trudnoće postaje sve deblji i ispunjen krvnim žilama za smještaj i potporu razvoju fetusa. Ako nema začeća endometrij se raskida i odlazi kao dio menstrualnog krvarenja. Menstrualno krvarenje sadrži još krv i sluznicu iz vrata maternice i rodnice.

Reprodukcijski hormoni
Hipotalamus (područje u mozgu) i hipofiza reguliraju reprodukcijske hormone. Hipofiza se često naziva matičnom žlijezdom zbog važne uloge u mnogobrojnim vitalnim funkcijama za čije odvijanje su potrebni hormoni. Kod žena šest ključnih hormona kemijski regulira reprodukcijski sustav. Hipotalamus prvo izlučuje hormon koji otpušta gonadotropin (GnRH). Zatim ovaj hormon stimulira hipofizu na proizvodnju hormona koji stimulira folikule (FSH) i proizvodnju luteinizacijskog hormona (LH). Jajnici pod utjecajem FSH i LH izlučuju estrogen, progesterone i muški hormon koji čine hormonsku skupinu neophodnu za normalnu reprodukcijsku funkciju.

Reprodukcijski procesi koji prethode menstruaciji
Menstrualni ciklus odražava promjene koje se događaju u endometriju - ovojnici koja oblaže maternicu. Slojevi endometrija oljušte se na kraju ciklusa i dijelom su menstrualnog krvarenja. Menstrualni ciklus uglavnom se dijeli na faze: folikularnu (ili proliferativnu) fazu, ovulaciju i lutealnu (ili sekretornu ) fazu.

Folikularna (proliferativna) faza
Folikularna faza uključuje menstrualno krvarenje nakon čega dolazi do proliferacije (rasta i zadebljanja) endometrija. Obično traje 10 do 14 dana. Kako bi proces bio jasan važno je shvatiti kako se broje dani menstrualnog ciklusa. Prvi dan je obično prvi dan krvarenja. Krvarenje u prosjeku traje 6 dana. U to su vrijeme koncentracije estrogena i progesterona najniže. Na kraju menstrualnog krvarenja počinje proliferativna faza kada endometrij počinje rasti i postajati deblji. Koncentracije FSH se povećavaju i stimuliraju dozrijevanje nekoliko folikula tijekom perioda od dva tjedna, dok jajašca ne dosegnu svoju trostruku veličinu. U tom razdoblju FSH također potiče jajnike na proizvodnju estrogena, koji stimulira snažno bujanje LH oko 14-og dana. Zatim to bujanje LH aktivira ovulaciju kod koje najveće folikule pucaju i jajašce odlazi u jedan od dva jajovoda.

Ovulacija i sekretorna (lutealna) faza
S ovulacijom (obično 14-og dana u 28-dnevnom ciklusu) proliferativna faza prestaje i počinje sekretorna (lutealna) faza koja traje oko14 dana. Ovo se obično zove pred-menstrualnim razdobljem. Nakon ovulacije, pod utjecajem LH rasprsnuti folikul razvija se u corpus luteum, žuto tkivo koje proizvodi progesteron. Zajedničkim djelovanjem progesteron i estrogen potiču tkivo kojim je obložena maternica na pripremu gustog sloja krvnih žila na koje se oplođeno jajašce može pričvrstiti i dalje razvijati. Ako je jajašce oplođeno, taj sloj krvnih žila se pretvara u posteljicu. Corpus luteum nastavlja proizvoditi progesteron i estrogen. Kada ne dođe do oplodnje, corpus luteum propadne u oblik koji se naziva corpus albicans (latinski za "bijelo tijelo"), a koncentracije estrogena i progesterona padaju. Na kraju sloj endometrija se ljušti i gubi s menstrualnim krvarenjem.

Faze i karakteristike menstruacije

Prva menstruacija (menarha)
Prva menstruacija ili menarha obično nastupa u dobi od 12 do 13 godina. Najnovija ispitivanja, međutim, pokazuju da danas djevojčice ranije ulaze u pubertet. Prekomjerna težina rizični je faktor za rani početak puberteta.

Dužina mjesečnog ciklusa
Tokom prve godine do dvije godine menstruacija može biti vrlo nepravilna. Iza toga se ciklus stabilizira i u prosjeku traje 28 dana. Međutim, normalni ciklus može trajati i 20 do 40 dana. Dob je bitan faktor za varijaciju ciklusa. Prosječno ciklus traje 33 dana kod žena mlađih od 21 godine a 26 dana kod 40-godišnjakinja. Ciklus se produži u dobi od 46 godina te doseže u prosjeku 31 dan u dobi od 49 godina. Mršave žene i sportašice obično imaju dulje cikluse. Žene koje piju alkoholna pića redovito imaju kraće cikluse.

Dužina krvarenja
Krvarenje kod mladih djevojaka u prosjeku traje 6,6 dana. Nakon 21. godine menstrualno krvarenje u prosjeku traje 6 dana sve do menopauze. Treba međutim napomenuti da oko 5% zdravih žena ima krvarenje kraće od 4 dana , a 5% duže od 8 dana. Mršave žene, naročito one koje puše, obično duže krvare, a sportašice kraće. Žene koje kao kontracepciju koriste maternične uloške (spiralu) obično imaju duža krvarenja.

Prestanak menstruacije
Menstruacija, naravno, prestaje za vrijeme trudnoće. Kod nekih žena nastavlja se neregularno krvarenje u prvom tromjesečju. Takvo krvarenje može biti prijetnja nadolazećeg pobačaja pa se odmah treba obratiti liječniku. Za vrijeme dojenja žene će rijetko imati ovulaciju 8 tjedana nakon porođaja. Nakon tog vremena menstruacija se obično vraća i žena opet postaje plodna.
Pred-menopauza počinje kad intervali između krvarenja postaju sve duži a prestaje s menopauzom (potpunim prestankom menstruacije). Menopauza obično nastupa u dobi od oko 51 godine, a kod pušačica i ranije.

Što su poremećaji menstruacije?

Amenoreja (izostanak menstruacije)
Amenoreja je izostanak menstruacije. Obično se razlikuje primarna, kad se menstruacija uopće nije pojavila, i sekundarnu amenoreja, kad su krvarenja u početku bila pravilna pa počinju biti sve rjeđa ili potpuno izostanu. Smatra se da je amenoreja nastupila ako menstruacija preskoči barem tri ciklusa. Djevojku koja ne dobije menstruaciju do 16-te godine treba poslati na pregled zbog sumnje na primarnu amenoreju. Rijetki i slabi menstrualni ciklusi (oligomenoreja) su vrlo česti u ranom pubertetu i nisu zabrinjavajući. U početku menstrualnih krvarenja, prvih par godina se ciklusi obično ne reguliraju. Čak i normalni ciklusi kod odraslih žena mogu svaki mjesec varirati za nekoliko dana. Kod nekih žena menstrualno krvarenje javlja se svaka tri tjedna, kod drugih svakih pet tjedana. Jačina krvarenja također je različita, krvarenje može biti obilno ili slabo. Ponekad krvarenje može izostati a sljedeće krvarenje nakon toga može biti obilno, što je najvjerojatnije posljedica preskočene ovulacije a ne pobačaja. Zabrinjavajuće je ako ciklusi traju manje od 21 dan, a krvarenja više od osam do deset dana ili ciklusi jako vremenski variraju tokom nekoliko mjeseci. Takvi slučajevi ukazuju na probleme s ovulacijom.

Menoragija (Obilno krvarenje)
Obilno krvarenje ili menoragija javlja se kod 9% do 14% svih žena i može biti posljedicom niza problema. Duga krvarenja (oko sedam dana) te česta mijenjanja tampona ili uložaka nisu uvijek pokazatelj menoragije. Svega dvije trećine žena koje se žale na obilna krvarenja zaista i gubi zabrinjavajuću količinu krvi. Ako mijenjaju uloške ili tampone češće od sat vremena, žene bi se trebale posavjetovati sa svojim liječnikom. Stvaranje ugrušaka je kod obilnih krvarenja često i nije razlog za zabrinutost. Međutim u slučaju krvarenje između ciklusa ili u vrijeme trudnoće treba posjetiti liječnika. Kapljice ili lagano krvarenje kod djevojčica koje su tek dobile menstruaciju nije neobično, a ponekad se javlja tokom ovulacije i kod mladih odraslih žena.

Dismenoreja (Snažni menstrualni grčevi)
Kod svih žena se tokom krvarenja javljaju kontrakcije maternice, ali kod nekih ti grčevi mogu biti česti i vrlo intenzivni. U tim slučajevima govorimo o dismenoreji (bolna menstruacija). Dismenoreja može biti primarna i sekundarna. Primarna je posljedica normalnih kontrakcija mišića maternice i ima je više od polovice žena s menstruacijom. Kod sekundarne dismenoreje su menstrualni bolovi posljedica abnormalnih medicinskih stanja, kao na primjer endometrioze.

Pred-menstrualni sindrom
Prije početka menstruacije oko tri četvrtine svih žena ima neke simptome koji ukazuju na variranje koncentracije hormona. Kod oko polovice njih ti su simptomi blagi i ne utječu na njihov normalni svakodnevni život. Druga polovica ima teške simptome, jedan od kojih je i depresija. Najčešće je pred-menstrualni sindrom (PMS) posljedica kombinacije fizioloških i psiholoških faktora i kulturalnih stavova. Žene kojima je dijagnosticiran PMS ne mogu normalno funkcionirati prije menstrualnog krvarenja.

Fizički simptomi
Gotovo sve žene žale se na nadutost, osjetljivost dojki i lagani, privremeni dobitak težine. Kod nekih žena se javlja ciklička mastopatija, bol u dojkama nakon ovulacije intenzitet koje se pojačava za vrijeme lutealne faze i nestaje tokom menstruacije. Od ostalih simptoma mogu se pojaviti gastrointestinalne smetnje, glavobolje, osipi, bol u mišićima i zglobovima, umor, gingivitis, lupanje srca, poremećaj ravnoteže, valovi vrućine, preosjetljivost na zvukove i mirise, uznemirenost i nesanica.

Emocionalni simptomi
Emocionalna preosjetljivost je česta. Žene se žale na niz simptoma uključujući depresiju, tjeskobu, ljutnju i uznemirenost. Žale se i na oslabjelu koncentraciju ili izvjestan gubitak pamćenja, iako je u nedavnom ispitivanju malih razmjera utvrđeno da žene koje pate od PMS-a, usprkos osjećaju da nisu kako treba, na testovima mentalne oštrine provedenima u pred-menstrualnoj fazi postižu jednake rezultate kao i žene koje ne pate od PMS. Teška depresija, razdražljivost i napetost prije menstruacije zajedno se nazivaju pred-menstrualnim disforičnim poremećajem (ili kasnim-lutealnim disforičnim poremećajem). Procjenjuje se da poremećaj zahvaća 3% do 8% žena u reprodukcijskim godinama. Ovi simptomi mogu se pojaviti kod većine menstrualnih ciklusa s pogoršanjem oko tjedan dana prije menstruacije te smirenjem nakon toga. U rijetkim slučajevima javljaju se deluzije i halucinacije. Treba međutim napomenuti da se kod nekih žena prije menstrualnog krvarenja javljaju vrlo pozitivne navale kreativne energije. Spolni nagon je različit kod različitih žena, kod nekih je smanjen a kod drugih pojačan.

Koji su uzroci poremećaja menstruacije?

Uzroci amenoreje (izostanka menstruacije)
Kod adolescenata potrebno je izvjesno vrijeme da se ovulacija ustali, a ponekad krvarenja čak i prestanu na nekoliko mjeseci. Svaki puta kada zakasni krvarenje, treba provjeriti ne radi li se o trudnoći, iako svaka stresna situacija, čak i zabrinutost za trudnoću, može odgoditi krvarenje. Poremećaji u ovulaciji obično su uzrokom vrlo nepravilnih menstruacija ili čestog preskakanja menstrualnih ciklusa. Kod žena starijih od 40 godina koje se približavaju menopauzi, ovulacija postaje neredovita i čak može nekoliko mjeseci izostati.

Pretjerana tjelovježba i promjene težine
Sindrom poznat pod nazivom trijas sportašica povezuje se s poremećajima uzimanja hrane, amenorejom i osteoporozom (smanjenjem gustoće kostiju). Ukoliko se ne prepozna, ovaj se sindrom može razviti u ozbiljan poremećaj. Vjeruje se da prekomjerna tjelovježba (na primjer trčanje oko 20 sati tjedno tokom velikog broja mjeseci) utječe na smanjenje spolnih hormona. U jednom je ispitivanju, međutim, utvrđeno da tjelovježba može djelovati zaštitno te da su u tim slučajevima glavni razlozi amenoreje niske koncentracije hormona leptina. Leptin izlučuju masne stanice, koncentracija mu pada kada se manje masnoće odlaže u stanice, što se događa kod žena koje intenzivno vježbaju. Izgleda da niske koncentracije leptina smetaju spolnim hormonima, naročito luteinizacijskom hormonu. Ova smetnja mogla bi biti posljedicom primitivnog zaštitnog biološkog mehanizma, čija je svrha spriječiti potencijalno štetne trudnoće za vrijeme gladovanja. Treba međutim napomenuti da se amenoreja može pojaviti kod mladih žena s poremećajem u uzimanju hrane čija tjelesna težina je normalna ili viša, što ukazuje na to da su za reprodukcijske poremećaje i amenoreju odgovorni drugi faktori a ne niske zalihe masti. Ekstreman višak težine također se povezuje s nepravilnostima, vjerojatno zato jer se nešto estrogena proizvede u masnim stanicama, a to može utjecati na ciklus.

Sindrom policističnih jajnika
Sindrom policističnih jajnika javlja se kod 6% žena a rezultat je toga što jajnici stvaraju velike količine androgena (muških hormona), pogotovo testosterona. Povećano stvaranje androgena dovodi do visokih koncentracija LH i niskih koncentracija FSH, pa folikuli ne mogu proizvesti zrelo jajašce. Kad ne proizvode jajašca, folikuli nabreknu tekućinom i pretvaraju se u ciste. Svaki puta kada je jajašce zarobljeno u folikuli formira se nova cista, pa jajnik nabrekne i ponekad do veličine grejpfruta. Kad nema ovulacije, progesteron se više ne proizvodi, a koncentracije estrogena ostaju normalne. Povećane koncentracije androgena (hiperandrogenizam) mogu izazvati pojačanu dlakavost lica i akne, dok su druge muške karakteristike, kao dublji glas i povećani klitoris, rijetke. Amenoreja i oligomenoreja (vrlo slabo krvarenje) prilično su uobičajene. Uzrok pojave policističnih jajnika još je uvijek nepoznat, iako su istraživači naveli da mnoge žene s tim poremećajem imaju povećane koncentracije inzulina ali ga tijelo ne može efikasno koristiti, stanje poznato kao rezistencija na inzulin. Takve visoke koncentracije inzulina mogu povećati proizvodnju androgena u jajnicima nekih žena s genetskim defektom koji uzrokuje takvu reakciju na inzulin.

Povišene koncentracije prolaktina
Hormon prolaktin proizvodi hipofiza koja stimulira proizvodnju majčinog mlijeka. Visoke koncentracije prolaktina kod žena koje nisu trudne ili ne doje mogu međutim inhibirati ovulaciju te tako prouzročiti amenoreju. Povišene koncentracije prolaktina mogu ukazivati na tumor hipofize. Pojava mlijeka kod žena koje nisu trudne niti ne doje (pod nazivom galaktoreja) je simptom koji ukazuje na visoke koncentracije prolaktina i treba ga ispitati. Neki lijekovi, uključujući oralna kontracepcijska sredstva (tablete) i neki antipsihotici, također mogu povećati koncentraciju prolaktina.

Drugi medicinski problemi
Terapije karcinoma mogu uništiti folikule i poremetiti funkciju jajnika. Turnerov sindrom je rijedak genetski poremećaj kod kojega nedostaje kromosom X, pa se ne razvijaju funkcionalni jajnici. Problemi sa štitnjačom, bilo da hormona štitnjače ima previše (hipertiroidizam) ili premalo (hipotiroidizam) mogu prekinuti ciklus. Malapsorpcijski sindrom kod celijakije s poremećajima probave, također se povezuje s kasnim pubertetom, ranom menopauzom i amenorejom. Cushingova bolest (poremećaj nadbubrežne žlijezde) također može prouzročiti amenoreju.

Uzroci menoragije (preobilnog krvarenja)
Gotovo sve žene u neko doba svojeg reprodukcijskog života imaju obilna menstrualna krvarenja. Tumori maternice su česti uzroci obilatog krvarenja. Žene koje uzimaju oralna kontracepcijska sredstva, one kod kojih krvarenja počinju kasno ili one koje se približavaju menopauzi često imaju povremene menoragije. Izoliran slučaj obilatog krvarenja može biti pobačaj. Kada se krvarenje pojavi u vrijeme uobičajeno za menstruaciju, manje je vjerojatno da je razlog pobačaj. U nekim slučajevima liječnici ne mogu dijagnosticirati uzroke menoragije. Ako uslijed neravnoteže estrogena i progesterona dođe do preskakanja menstruacije, može se pojaviti prekomjerno bujanje endometrija, pa kad se krvarenje konačno pojavi ono može biti vrlo obilno. Žene s menoragijom često imaju vrlo visoke koncentracije prostaglandina i endotelina, supstancija koje značajno doprinose dilataciji (širenju) krvnih žila. Čini se da endotelini stupaju u interakcije s dušičnim oksidom, supstancijom koja opušta glatke mišiće oko krvnih žila. Prostaglandini također doprinose kontrakcijama maternice. Adenomioza, kod koje se endometrijske žlijezde usade u mišić uterusa, uzrokuje obilato krvarenje i bolove. Ovakav poremećaj češći je kod sredovječnih žena koje su imale mnogo djece. Menoragiju može pratiti čitav niz medicinskih poremećaja: infekcije zdjelice; problemi sa štitnjačom; endometrioza; sistemski lupus erythematosus; dijabetes; neke vrste karcinoma i kemoterapija, te neki neuobičajeni poremećaji u krvi, uključujući von Willebrandovo oboljenje i idiopatsko trombocitopenično crvenilo (purpura). Neki lijekovi, uključujući antikoagulanse i protu-upalna sredstva, također mogu uzrokovati obilna krvarenja.

Uzroci dismenoreje (teških menstrualnih bolova)
Uzrok primarne dismenoreje povezan je s kontrakcijama mišića uterusa (miometrija) izazvanim prostaglandinima i arahidonskom kiselinom. Dismenoreja često prati menoragiju kod koje prostaglandini također igraju značajnu ulogu. Sekundarna dismenoreja javlja se i kod drugih medicinskih stanja, posebice kod endometrioze. Endometrioza je kronično i često progresivno oboljenje koje nastaje kada se komadići endometrijskog tkiva implantiraju izvan materične šupljine, obično u druge dijelove zdjelice. Abnormalno krvarenje i bolove mogu također izazvati uterini ulošci (spirala) ili upalni proces u zdjelici, tumori maternice, pobačaj, ektopična trudnoća, polipi ili karcinom. Jaki bolovi u gastrointestinalom traktu zbog upale slijepog crijeva, crijevnih upala, divertikulitisa ili sindroma iritabilnog crijeva mogu biti nalik na dismenoreju. Žene s prekomjernom težinom izložene su dvostruko većem riziku pojave jakih i dugotrajnih grčeva od onih normalne težine, dok su pušači izloženi 50% većem riziku od nepušača. Kod žena koje pate od menstrualnih grčeva uzimanje alkohola produljuje bol. Kada menstruacija nastupi u dobi od 11 godina ili ranije rizik pojave jake boli, produženih krvarenja i dužih menstrualnih ciklusa je veći.

Koliko su ozbiljni menstrualni poremećaji?
Procjenjuje se da ukupno 10% svih žena u reprodukcijskoj dobi ima kronične ginekološke probleme. Gotovo 30% žena koje se žale na takve probleme godišnje zbog njih provede dan ili više u krevetu.

Jačina bolova
Danas je upotreba nesteroidnih protu-upalnih lijekova (NSAID) koji se izdaju bez recepta, kao što su to acetilsalicilna kiselina i diklofenak, obično dovoljna pomoć kod većine dismenoreja. Efikasna su i oralna kontracepcijska sredstva (hormonske tablete). Ukoliko ova sredstva ne umanje bolove i žena mora pribjeći jačim lijekovima protiv bolova (narkotici i opijati) treba razmisliti o laparoskopiji kako bi se isključila endometrioza.

Neplodnost
Mnoga oboljenja zbog kojih dolazi do neredovitih menstruacija, uključujući poremećaje ovulacije, tumore maternice i endometriozu, glavni su uzročnici neplodnosti. Žene s neredovitim krvarenjima teže ostaju trudne i često im je potrebno liječenje protiv neplodnosti.

Anemija
Menoragija je najčešći uzrok anemije kod žena u pred-menopauzi. Pravilna prehrana u takvim slučajevima pomaže, ali stanje se pogoršava kod žena s obilnim krvarenjima. Anemija je u većini slučajeva blaga, ali čak i blaga anemija može prouzročiti slabost i umor. Umjerena do teška anemija može biti uzrokom kratkoće daha, brzog kucanja srca, ošamućenosti, glavobolja, zvonjenja u ušima (tinitus), razdražljivosti, bljedila kože, sindroma nemirnih nogu i mentalne zbunjenosti. Ako se dugotrajna i teška anemija ne liječi, mogu se pojaviti srčani problemi. Trudnice koje su anemične, pogotovo u prvom tromjesečju, izložene su većoj opasnosti lošeg ishoda trudnoće.

Osteoporoza
Niske koncentracije estrogena glavnim su uzrokom osteoporoze, kod koje je povećana opasnost od fraktura kostiju. Smanjenje koncentracije estrogena obično je povezano s amenorejom a može također biti posljedicom nekih hormonskih tretmana kod drugih menstrualnih poremećaja. Amenoreja se često javlja kod mladih sportašica i žena s poremećajem uzimanja hrane. Budući da rast kostiju dosiže svoj maksimum tokom adolescencije i rane zrelosti, za dugoročni zdravi život vrlo je opasan gubitak kostiju u to vrijeme. Nakon što se vrate menstrualna krvarenja često se dobiva na težini.

Kako se dijagnosticiraju menstrualni poremećaji?
Liječnik će pregledati zdjelicu kako bi se uvjerio da se ne radi o trudnoći ili bilo kakvim abnormalnostima, kao na primjer tumorima maternice. Treba isključiti druge uzroke menstrualnih poremećaja, a to je čitav niz medicinskih problema, uključujući probleme sa štitnjačom i druge hormonske poremećaje ili čak karcinom. Čak i mnogi lijekovi mogu izazvati poremećaje menstruacije.
Ultrazvuk i magnetska rezonancija (MRI) ponekad se koriste za utvrđivanje strukturalnih abnormalnosti reprodukcijskih organa. Laparoskopija i histeroskopija - kirurški postupci za dijagnostiku i terapiju - koriste se posebnim fiberoptičkim kanilama sa sićušnim kamerama za pregled unutrašnjosti zdjelice i trbuha (laparoskopija) ili maternice (histeroskopija).

Liječenje menstrualnih poremećaja (samopomoć + liječnik opće prakse)

Dijeta
Opća pravila zdrave prehrane odnose se na svakoga. Uključuju dijetu s mnogo cjelovitih zrna, svježeg voća i povrća te izbjegavanje zasićenih masti i komercijalne bezvrijedne hrane (junk food). Neke izmjene u prehrani 14 dana prije krvarenja mogu pomoći ženama sa pred-menstrualnim sindromom i blagim menstrualnim poremećajima kao što su grčevi. Kod nekih žena pomaže izbjegavanje crvenog mesa i mliječnih proizvoda u pred-menstrualnom periodu. Pozitivno je smanjenje unosa kofeina, šećera i alkohola. Redovito uživanje alkohola može smanjiti rizik od pojave grčeva, ali isto tako kod nekih žena može produžiti grčeve. Stoga se alkohol ne preporučuje kao prevencija menstrualnih grčeva. Prehrana bogatija ribom može smanjiti menstrualne poremećaje.
Postoje i izvještaji o tomu da nedostatak nekih vitamina ili drugih prehrambenih tvari može prouzročiti ili pojačati menstrualne poremećaje. Jedno ispitivanje je pokazalo da uzimanje vitamina B1 (tiamina) djeluje na smanjenje menstrualnih bolova. Vitamin B1 se nalazi u gotovo svakoj hrani, ali najbolji mu je izvor svinjetina. Drugi dobar izvor vitamina B1 su suhe obogaćene žitarice, zobena kaša i sjemenke suncokreta.

Fizička aktivnost
Fizička aktivnost je vrlo važna za očuvanje zdravlja. Vrlo energično vježbanje može izazvati neredovite menstruacije, čak i amenoreju, ali malo je žena koje vježbaju tako intenzivno. Natjecateljice ne moraju prekinuti sa sportskim aktivnostima da bi povratile plodnost, već jednostavno trebaju više jesti. Iako nema čvrstih dokaza da se tjelovježbom može ublažiti dismenoreja, pregledom pojedinačnih ispitivanja pokazalo se da većina povezuje tjelovježbu sa smanjenjem menstrualnih bolova.

Biljni i drugi takozvani prirodni lijekovi
Analiza nekoliko ispitivanja ulja jaglaca pokazala je da može dobro ublažiti menstrualne grčeve. Čaj od đumbira je zdrav i može ublažiti mučninu. Sve dok se znanstvenim ispitivanjima ne utvrde stvarne koristi, ispravne doze i popratne pojave ovakvih pripravaka, bolesnik je izložen liječenju koje može biti neefikasno pa čak i štetno. Biljni čajevi ne moraju biti manje opasni od tradicionalnih lijekova, zbog toga što nema propisanih standarda u njihovoj proizvodnji niti znanja o njihovoj toksičnosti i interakcijama s drugim lijekovima. Oni mogu biti čak i još opasniji.

Metode smanjenje stresa
Kod nekih žena akupunkturom se uspjelo smanjiti menstrualne bolove. Posebno je zanimljiva refleksologija, metoda koja se koristi manualnim pritiskanjem akupunkturnih točaka na ušima, rukama i stopalima. Joga i meditacija koje djeluju opuštajuće također mogu biti od pomoći kod menstrualnih grčeva. Ima i izvještaja o tome da orgazam smanjuje jačinu menstrualnih grčeva.

Higijena u vrijeme mjesečnice
Tampone treba mijenjati svakih 4 do 6 sati. Treba izbjegavati parfimirane uloške i tampone. Intimni dezodoransi mogu na genitalije djelovati iritirajuće. Tokom i između krvarenja žene ne bi trebale ispirati rodnicu. Dovoljno je redovito tuširanje.

Socijalna i terapijska podrška
Radi se na tome da žene promijene percepciju menstruacije u pozitivnijem smjeru kako bi se smanjio negativan učinak na zdravlje.

Koji se lijekovi koriste kod menstrualnih poremećaja?

    * Uobičajeni analgetici
    * Nesteroidna protu-upalna sredstva

Nesteroidna protu-upalna sredstva (NSAIDi) blokiraju prostaglandine (tvari koje pojačavaju kontrakcije maternice). Posebno su djelotvorni u smanjenju obilnog krvarenja i grčeva. Acetilsalicilna kiselina je najčešće korišteno protu-upalno sredstvo, ali ima još nekoliko desetaka drugih (diklofenak, ketoprofen, ibuprofen) koji se izdaju na recept ili bez recepta. Efikasna su i druga protu-upalna sredstva. Za postizanje maksimalnog učinka treba ih uzimati sedam do deset dana prije očekivane mjesečnice. Probavni problemi (žgaravica, bol u želucu) su najčešće popratne pojave uzimanja nesteroidnih protu-upalnih sredstava.

Paracetamol
Paracetamol smanjuje nivo gonadotropina i estradiola (jednog oblika estrogena) čime se može utjecati na menstrualne poremećaje.

Hormonske terapije menstrualnih poremećaja

Oralna kontracepcijska sredstva
Oralna kontracepcijska sredstva, koja se kolektivno nazivaju "pilulom", a sadrže kombinaciju estrogena i progestina (sintetičkog oblika progesterona), sprečavaju produkciju muških hormona i inhibiraju estrogenske receptore u maternici. Često se koriste za regulaciju mjesečnica kod žena s menstrualnim poremećajima, uključujući dismenoreju (jaku bol), amenoreju (izostanak mjesečnice) i menoragiju (obilno krvarenje). Oralna kontracepcijska sredstva se također koriste za liječenje endometrioze te štite od karcinoma jajnika i endometrija.
Popratne pojave kod oralnih kontracepcijskih sredstava uključuju nadutost, debljanje i akne. Faktori rizika za primjenu su migrene (kojima prethode aure),pušenje, obiteljska anamneza prekomjernog zgrušavanja krvi, ili drugi faktori koji utječu na povećano zgrušnjavanje krvi. Provedena su mnoga ispitivanja kako bi se utvrdilo postoji li opasnost od karcinoma dojke kod dugotrajne uporabe oralnih kontracepcijskih sredstava, ali rezultati su bili oprečni a stručnjaci su mišljenja da je takva opasnost, ako i postoji, veoma mala.

Progesteron
Progestini, sintetički oblici progesterona, koriste se kod menoragije te kako bi se korigirala neredovitost ili preskakanje mjesečnica. Progestini uključuju medroxyprogesteron, norethindron acetat i norgestrel. Treba istaknuti da korištenje samog progesterona nije prepreka začeću.

GnRH analogna sredstva
Injekcije jakih hormonskih sredstava (agonisti hormona koji izlučuje gonadotropin (GnRH)), smanjuju ili potiskuju nivo estrogena. Ti se lijekovi ponekad koriste za ublažavanje simptoma teških oblika endometrioza, tumora maternice ili menoragije. Također se koriste u pripremi maternice za ljuštenje endometrija.
Budući da gubitak estrogena može prouzročiti osteoporozu, žene obično ne uzimaju GnRH analoge duže od šest mjeseci

Danazol
Danazol je sintetička tvar koja nalikuje muškim hormonima. Potiskuje estrogen i menstruaciju i koristi se, ponekad u kombinaciji sa nekim oralnim kontracepcijskim sredstvom, kod algomenoreje, menoragije, tumora maternice i simptoma endometrioze. Nepovoljne popratne pojave uključuju pojavu dlakavosti lica, duboki glas, dobitak na težini, akne i prhut. Može povećati rizik od povišenog kolesterola. Trudnice i žene koje žele zatrudnjeti ne bi trebale koristiti ovaj lijek zbog potencijalnih porođajnih defekata.

Koji operativni i drugi zahvati se koriste kod menstrualnih poremećaja?
Ženama s obilnim menstrualnim krvarenjima, dismenorejom ili s oba ova poremećaja danas su na raspolaganju kirurške i druge mogućnosti. Većina operativnih zahvata isključuje mogućnost rađanja, no kada to nije bitno operacija je daleko efikasnija od lijekova u smanjenju bolova i krvarenja.

Ablacija i resekcija endometrija
Kod ablacije kao i resekcije endometrija uklanja se kompletna sluznica maternice (endometrij). Kod resekcije se koriste kirurški zahvati za uklanjanje sluznice, dok se to kod ablacije postiže bilo vaporizacijom ili koagulacijom čime se uništava sluznica. Ovi postupci korisni su kod onih žena koje pate od obilnih menstrualnih krvarenja ali nemaju drugih abnormaliteta maternice, kao što su polipi, miomi, hiperplazija endometrija ili karcinom. Niti ablacija ni resekcija nisu primjenjive kod žena s velikim tumorima maternice, ali i jedna i druga metoda mogu biti efikasne kod malih. Treba napomenuti da se plodnost ne može sačuvati iako sam uterus ostaje čitav.

Kirurško uklanjanje maternice
Najčešći simptom zbog kojega se pribjegava histerektomiji je menoragija izazvana tumorom maternice ili drugih oboljenja, kao što je na primjer adenomioza. Endometrioza je drugi najčešći razlog za histerektomiju. Kod oko 40% kirurških zahvata uklanjaju se jajnici (ooforektomija), zbog čega dolazi do prerane menopauze kod mlađih žena. Čak i najbolji liječnici i kirurzi nemaju uvijek sve odgovore na pitanja o histerektomiji. Donošenjem najbolje moguće odluke prije kirurškog zahvata smanjit će se kasnije emocionalne posljedice.
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Svedok stvaranja istorije


Zodijak
Pol
Poruke 17257
Zastava
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.1
mob
Nokia the best
Dojke: budite brži od lekara

Kod svake osme žene se pojavljuje malignitet na dojci. Opaka bolest ne razlikuje godine, napada od dvadesete do osamdesete. Jedini način da se spreče loše posledice jesu redovne lekarske i samokontrole svakog meseca. "Viva" Vam daje recept kako da ih proveravate u kućnim uslovima
Svaki lekar će reći da je dojka najdostupniji organ za pregled. I pored toga, to je mesto sa najviše rizika po zdravlje. Odnosi najviše života.

Maligno obolenje dojke je najčešći malignitet u ženskoj populaciji. U svetu se svake godine registruje više od dva miliona novih obolenja. Praktično, svaka osma žena je ugrožena.

Mi ne zaostajemo mnogo za razvijenim svetom. Ali, mnogo više zanemarujemo ovaj ogromni rizik.
Specijalista opšte medicine , dr Ana Nikolovski, ukazuje da nasledni faktor u velikoj meri određuje da li će se pojaviti maligno obolenje. Ukoliko je više članova iz ženskog dela porodice imalo malignitet na dojci, to je i veća mogućnost da se ono pojavi. Posle pedesete, šezdesete godine života gubi se uticaj ovog genetskog faktora. U izuzetno ritzičnu grupu spadaju i žene koje su vrlo rano dobile menstruaciju, pre 13. godine, zatim one koje su kasno rađale (posle 32, čak i 35. godine.) Žene sa više dece i koje su ih dojile u mnogo manjoj meri će biti izložene mogućnosti da im se stvori malignitet na dojci.

Ova opaka bolest praktično ne razlikuje godine. Pojavljuje se od dvadesete do kraja života. Najbrojniji su slučajevi između 35. i 55, ali to je i najbrojnija populacija. Najmanje pojavljivanje se beleži u uzrastu od 20. do 25. godine.
Jedini način da se zaustave ili spreče loše posledice, kao i da se poveća procenat izlečenja, jesu redovne lekarske i samokontrole svakog meseca. Trudnice i dojilje ne treba da brinu. Žene u godinama, opterećene genetskim faktorom, kao i one na nekakvoj hormonskoj terapiji moraju izuzetno da se paze. Posle dvadesete treba da odlaze bar jednom godišnje na pregled kod lekara - opšte prakse, ginekologa ili onkologa. Tamo će da se uradi klinički i ultrazvučni pregled. Sa navršenih trideset preporučuju se dva pregleda godišnje.
Kod visokorizičnih grupa prva mamografija se vrši posle četrdesete godine, a kod onih drugih deceniju kasnije. To je samo u slučaju ako je žena potpuno zdrava. Svetska zdravstvena organizacija insistira da se mamografija radi jednom godišnje. Kod nas se to čini svake druge, treće, čak i na pet godina. Problem je nedostatak modernih aparata. U Srbiji se mamografija obično kombinuje sa ultrazvukom.
- U našem Domu zdravlja imamo stalne pacijentkinje koje dolaze na pregled dojke - objašnjava doktorka Nikolovski. - Međutim, znamo da većina žena preglede vrši stihijski. Uglavnom ih dovodi strah. Radimo ultrazvuk, klinički pregled dojke, mamografiju, takođe i punkciju promena i patocitološki pregled dobijenog sadržaja. Na vrhu svih ovih dijagnoza je i magnetna rezonanca dojke. Takođe, kao obaveznu prevenciju preporučujemo i da žene same sebe kontrolišu. Za to je potrebno samo 15 minuta svakog meseca, upornost da se istraje i dobra koncentracija.

Svaka žena mora svakodnevno u kupatilu da proverava svoje dojke. Da utvrdi da li ima ulegnuća ili brežuljaka na koži, da vidi da li se bradavica uvlači ili se pojavilo zadebljanje, da uoči promenu pigmenta, kao i pojavu sekreta. Sve to, kao i nekakve grumuljice, signal su da se odmah ide kod lekara. Pri takvim samokontrolama obratite posebnu pažnju i na pazuh, da li se pojavilo nešto. Može da se desi da na dojci i u njoj nema ništa, a da "jama" bude puna. Pazite: to su izuzetno opasni maligniteti.

Pet zlatnih pravila

Samopregled dojke se vrši jednom mesečno, devetog dana po dobijanju menstruacije. Žene u menopauzi same određuju dan kad će da se pregledaju.
1. Skinite se do pola i stanite pred ogledalo. Stavite ruke na bokove. Posmatrajte svoje dojke. Gledajte bradavice (da li su uvučene ili suviše izbačene) njihovu simetriju i boju. Gledajte i kakva je koža: da li je glatka, rapava, ima li promene pigmenta, da li je negde ulegla ili se nešto na njoj povećalo. Registrujte da li su dojke simetrične ili ne. Zna se da su one uvek asimetrične, ali je tako od početka. Ako su u međuvremenu postale gotovo istovetne, odmah posetite lekara.
2. Posmatrajte dojke sa rukama spojenim iza glave. Pratite iste parametre. U tom položaju neke stvari će jasnije da se vide.
3. Lezite na leđa. Stavite manje jastuće ispod plećke na strani dojke koju gledate. Ta ruka je iza glave. Drugom rukom ispipajte dojku. Prsti su ispruženi, ravni. Kružnim pokretima, suprotno od kazaljki na satu, jagodicama krenite lagano da pipate od baze do samog vrha. Pritisak je vrlo blag. Učinite isto i sa drugom dojkom.
4. Na isti način, sa jastučetom ispod lopatice, ispipajte i deo prema pazuhu. Ovaj pregled će Vam dati jasnu sliku da li su se pojavile neke promene u odnosu na prošli mesec.
5. Nežno pritisnite bradavicu palcem i kažiprstom. Ako nema nikakvog sekreta možete da odahnete.
Izvor
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Svedok stvaranja istorije


Zodijak
Pol
Poruke 17257
Zastava
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.1
mob
Nokia the best
Sindrom policističnih jajnika (PCO Sy)
Ciste nisu šala

Iako je reč o ozbiljnom zdravstvenom problemu, većina žena nema razvijenu svest o ovom oboljenju i olako shvata potrebu za terapijom. Problem se mora prepoznati na vreme

Sindrom policističnih jajnika (PCO Sy) je najčešći hormonski poremećaj koji se javlja kod 5 do 10 odsto žena generativnog perioda i vodeći je uzrok neplodnosti. Nastaje vrlo rano, najčešće u tri ili četiri godine posle prve menstruacije, a ređe kasnije kod devojaka koje su imale uredne cikluse.
- Ne zna se uzrok ovog oboljenja. Genetska predispozija je jedan od uzroka. Veoma retko, PCO sindrom je stečeno obolenje (poznato je da jedan lek protiv epilepsije može da ga prouzrokuje). Radi se o jednoj vrsti anovulacije uzrokovana specifičnim hormonskim disbalansom - kaže dr Terezija Mošković, specijalista ginekologije i akušerstva, Savezni ekspert za menopauzu i osteoporozu i naučni saradnik Medicinskog fakulteta u Beogradu.
Prilikom normalnih menstrualnih ciklusa pod uticajem hormonskih promena, na jajnicima se razvijaju folikuli - male ciste sa tečnošću u kojoj je prisutna jajna ćelija. Međutim, od mnogobrojnih folikula izdvaja se samo jedan koji raste i koji će prsnuti i tako osloboditi jajnu ćeliju. Kod anovulacije je prisutna hormonska neravnoteža usled koje se folikuli razvijaju do određene mere ne oslobađajući jajnu ćeliju. Klasičan oblik PCO sindroma podrazumeva da su jajnici uvećani jedan i po do tri puta, da imaju najmanje desetak cistica raspoređenih u obliku biserne ogrlice, da je povećan nivo androgenih (muških) hormona, da postoji anovulacija zbog čega su ciklusi neuredni.
- Ponekad ciklusi mogu da budu uredni, a da nema ovulacije. Pedeset odsto devojaka koje imaju PCO sindrom je gojazno.Većina pacijenata ima probleme s kožom i kosom što je posledica povišenih androgenih hormona: maljavost, akne, masna koža i gubitak kose. Nisu retke promene raspoloženja, depresivnost i anksioznost, osećaj manje vrednosti i nesigurnosti.
Kriterijumi za postavljanje dijagnoze uključuju kliničku sliku, ultrazvučni pregled jajnika i analiza seksualnih hormona. Potrebno je odrediti nivo prolaktina i funkciju štitne žlezde kao i nivo insulina i metabolizam glukoze. Karakteristično je da je povišen nivo luteinizirajućeg hormona (LH) koji se luči iz adenohipofize. Nivo muških polnih hormona je povišen (hiperandrogenemija) ali ne kao u nekim drugim oboljenjima kao što su tumori jajnika ili nadbubrega. Nije prisutan višak estradiola ali ukupni estrogeni su uvećani zbog povećanja stvaranja estradiola - kaže dr Terezija Mošković.
PCO sindrom je povezan sa poremećenim metabolizmom insulina i glukoze, što uzrokuje veći rizik od pojave dijabetesa tipa 2, ali i niza drugih zdrastvenih problema.
- Zbog smanjene osetljivosti tkiva na insulin nastaje povećana produkcija i hiperinsulinemija. Povećan nivo insulina stimuliše izlučivanje androgenih hormona koji utiču na anovulaciju. Hiperinsulinemija deluje i na pojavu gojaznosti, na povišen nivo lipida odnosno holesterola i triglicerida u krvi, što može da uzrokuje povišen krvni pritisak, a to su sve faktori rizika za nastanak kardiovaskularnih oboljenja - napominje dr Mošković.
Iako se PCO javlja u toku puberteta, pacijenti se lekarima najčešće obraćaju u kasnim dvadesetim godinama, najčešće zbog maljavosti, akni ili gojaznosti.
- Ovaj sindrom nije estetski već, pre svega, ozbiljan zdravstveni problem. Devojke, niti njihovi roditelji nažalost najčešće ne razumeju ozbiljne zdrastvene rizike koje on nosi. Neuredni ciklusi bi trebalo da motivišu mlade devojke i žene da se jave svojim lekarima. Povećano stvaranje estrogena, koje je nedovoljno da bi se izazvala ovulacija, stimuliše sluznicu na prekomeran rast, pa se mogu javiti hiperplazije različitog stepena, a kasnije i karcinom.
Terapija PCO sindroma je dugotrajna jer nema leka koji bi u kratkom periodu zauvek izlečio hormonske i metaboličke neregularnosti. To znači da se posle prekida terapije više ili manje ponovno javljaju simptomi, a sa njima i svi rizici.
- Način lečenja i odabir leka zavisi od cilja koji u datom trenutku prepoznaju lekar i pacijent što je različito od pacijenta do pacijenta, a takođe se menja kod istog pacijenta zbog starosti i životne situacije. Neuredni ciklusi se regulišu progestegenima ili kontraceptivnim pilulama, od kojih neke deluju i na maljavost i akne. Smanjena osetljivost na insulin može se regulisati lekovima, povećanjem fizičke aktivnosti i dijetom sa manjim sadržajem ugljohidrata. Danas se kao prvi izbor u lečenju retko radi operativno odstranjenje dela jajnika koji proizvodi muške hormone (androgene). Veoma bitno je da mlade devojke i njihove majke prepoznaju problem da bi se mogli konsultovati sa svojim ginekologom - objašnjava dr Mošković.

Iskustva iz prakse
- Mnogi pacijenti ne shvataju ozbiljnost PCO sindroma zbog čega ne prihvataju potrebu da se leče i odlažu terapiju. Teško prihvataju i činjenicu da moraju biti istrajni u lečenju jer ovaj sindrom najčešće ne može da se izleči, iako posle trudnoće može biti poboljšanja. Roditelji misle da će hormonska terapija nauditi njihovoj deci koja zapravo imaju hormonsko i metaboličko stanje u organizmu koje im svakodnevno čini štetu. Nekada i lekari olako shvataju neuredne cikluse i savetuju roditeljima da čekaju da se problem sam reši.
Najdramitičniji primer koji sam imala u svojoj praksi je mlada devojka koja mi se obratila u dvadeset prvoj godini, a od šesnaeste godine, kada je dobila prvu menstruaciju, imala je neuredne cikluse. Odlazila je kod lekara koji nisu smatrali nužnim da se takvo stanje leči. Posle nekoliko konsultacija i pregleda dijagnostikovan je karcinom endometrijuma što je vrlo retko kod mladih pacijenata jer se kao posledica neurednih ciklusa i anovulacije karcinom javlja posle 40 godine - kaže dr sci. med. Terezija Mošković
Izvor
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Svedok stvaranja istorije


Zodijak
Pol
Poruke 17257
Zastava
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.1
mob
Nokia the best
Rak koji se može izlečiti



U Evropi se godišnje dijagnostifikuje oko 33.000 žena s rakom grlića materice, a oko 15.000 ih umre zbog posledica ovog oboljenja. U Srbiji je učestalost četiri puta veća nego u zemljama Evropske unije i praktično svakog dana jedna žena umre zbog ove bolesti. Podatak da se nastanak karcinoma može preduprediti, da se, za razliku od nekih drugih karcinoma, ovaj na grliću materice može lako uočiti, lečiti i izlečiti ukoliko je otkriven u ranoj fazi bolesti, nameće pitanje šta je zatajilo u organizaciji zdravstvene službe, tako da zauzimamo neslavno prvo mesto u Evropi po broju obolelih i umrlih od ovog karcinoma.


- Nizak socioekonomski standard, migracije stanovništva, porast broja polno prenosivih bolesti, porast upotrebe alkohola i droge, ishrana siromašna oligoelementima koja utiče na lokalni imuni odgovor, samo su neki od faktora koje je Svetska zdravstvena organizacija markirala kao moguće razloge za porast učestalosti raka grlića materice u zemljama u tranziciji - kaže ginekolog-akušer, magistar dr Jelka Rajović, inače koordinator pilot programa “Decena” koji je nedavno završen na Institutu za onkologiju Vojvodine u Sremskoj Kamnici.

- Programom “Decena” koji je finansirao Pokrajinski sekretarijat za zdravstvo i socijalnu politiku, a koji je vodio Institut za onkologiju Vojvodine, obuhvaćeno je 1000 žena kojima je urađen “papa bris” i test za određivanje humanog papiloma virusa visokog rizika. Odaziv naših sugrađanki je bio dobar, a pokazalo se i da su dobro informisane o ovoj bolesti. Smatramo da isključivo kontinuiranim, partnerskim aktivnostima svih segmenata u zdravstvu, medija, obrazovnih institucija i resornog ministarstva, možemo održati zainteresovanost žena za svoje zdravlje i pojedinačno smanjenje učestalosti raka grlića materice. Redovne godišnje kontrole kod ginekologa i lečenje otkrivenih promena na grliću najefikasniji su način za rano otkrivanje malignih promena ili raka grlića materice.

Redovni pregledi najbolja prevencija
Krajnji cilj akcije edukacije stanovništva je znanje žene, porodice i društva da se rak grlića materice može preduprediti. Ako se žena javi na ginekološki pregled na vreme, rak grlića materice je izlečiv. Najčešće ugrožene žene od cervikalnog karcinoma su one koje nikada nisu bile kod ginekologa ili one koje retko rade papa test. Veliku ulogu u ovom procesu moraju da preuzmu i muškarci, podstičući i ohrabrujući žene da se jave na pregled.

Svake godine u Srbiji se registruje oko 1500 novih slučajeva obolelih žena od karcinoma grlića materice, što je poražavajući podatak s obzirom da se radi o raku koji ne bi trebao da postoji, tvrde lekari. Naime, ukoliko žena redovno odlazi na ginekološki pregled i promene na grliću materice otkrije na vreme, ovaj karcinom se može izbeći. Isto tako, ako se rak grlića materice rano otkrije, izlečiv je.

- Zato je u celoj akciji najvažnije je da se pacijentkinja javi na ginekološki pregled, jer ako to ne učini, onda čitava organizacija zdravstvene službe, angažovanje lekara i države koja finansira ovu delatnost, nemaju nikakvog efekta - kaže predsednik Radne grupe Ministarstva zdravlja za prevenciju karcinoma grlića materice prof. dr Dimitrije Segedi, sa Klinike za ginekologiju i akušerstvo Kliničkog centra Vojvodine.

- Moraju se motivisati najširi slojevi stanovništva, što znači i žene da odlaze na preglede i muškarci koji treba da ohrabre svoje partnerke da odu kod ginekologa. Pacijentkinje ne treba da se plaše jer su pregled i uzimanje “papa brisa”, kao najbolje skrining metode, potpuno bezbolni. Pouzdanost papa testa je između 70 i 80 odsto, na šta utiče način uzimanja brisa, štapićem i vatom, četkicom ili špatulom. Na pouzdanost utiče i to kako se u laboratoriji bris boji, ali i od anatomske strukture grlića.

Važno je naglasiti da karcinom može nastati na spoljašnjoj strani grlića ali i na unutrašnjoj, kada ga je teže otkriti. Zato je neophodno da se lekari stalno edukuju, ne samo u smislu lečenja, već i o preventivi. Kod nas postoji škola za patologiju donjeg genitalnog trakta u Beogradu i nju je do sada prošlo oko 800 ginekologa. Ohrabruje podatak da imamo dovoljan broj ginekologa u odnosu na broj stanovnika.
Za prevenciju je najvažnije da se ona odvija na nivou primarne zdravstvene zaštite. Nama svrhe da pacijenti mimoiđu dom zdravlja i svog ginekologa i dolaze u zdravstvene ustanove sekundarnog i tercijalnog nivoa i da traže da im se uradi papa test, bris na vaginalni sekret ili kolposkopija. To nije posao sekundarne zdravstvene zaštite.

- Ukoliko se na ovom skriningu za karcinom grlića materice otkrije neka promena, koja se u žargonu među ženama naziva ranica, njih mogu da leče i ginekolozi u domovima zdravlja - kaže dr Segedi. - Rana dijagnoza samo ukazuje na to da li postoje promene ili ne, a tačna dijagnoza se postavlja tek kada se uzme isečak i pošalje na patohistološku analizu. Biopsija je takođe bezbolna. Usluge u cilju ranog otkrivanja promena na grliću materice su zakonom regulisane kao besplatne, što znači da ni za pregled, ni za uzimanje papa brisa, pacijentkinja ništa ne plaća.

Dobna grupa žena između 35 i 49 godina je najugroženija od invazivnog karcinoma grlića materice, odnosno od “razvijenog” raka grlića materice. Zato je važno da se ispitaju ne samo žene ove dobne gripe, već i mlađe od 35 godina. U zemljama s bogatijim zdravstvenim fondom, obuhvaćene su žene već od 20 godina. Već od 25 do 35 godina života mogu da se ustanove promene koje se leče i tako ne dolazi do razvoja karcinoma. Osim krvarenja koje može nastupiti posle polnog odnosa, druge simptome karcinom grlića materice ne daje, što može da zavara ženu da je sve u redu. Zato su redovni ginekološki pregledi neophodni.

Po rečima našeg sagovornika, ukoliko je pri prvom ginekološkom pregledu nalaz uredan, dakle nema infekcije ni ranice, dovoljno je da žena za godinu dana dođe ponovo na ginekološki pregled. Ako je i taj drugi pregled i bris u redu, onda je dovoljno i svake treće godine uraditi test, jer je za razvoj karcinoma grlića materice potrebno između 4 i 17 godina. Ovaj proces može biti i ubrzan tzv. koincidentnom infekcijom, visoko onkogenim humanim papiloma virusom, herpes-genitalnim virusom i infekcijom HIV-om. Tada taj proces može da se ubrza na manje od četiri godine. To znači, ako se žena ne pregleda svake godine, trebalo bi bar da se javi svake druge ili najkasnije svake treće godine.
Izvor
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Svedok stvaranja istorije


Zodijak
Pol
Poruke 17257
Zastava
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.1
mob
Nokia the best
Bolni mesečni ciklus

Statistički je utvrđeno da od bolnog mesečnog ciklusa danas pati jedna od deset žena u reproduktivnom periodu života, a ono što ih muči je endometrioza. Reč je o nenormalnom rastu „ostrvaca“ tkiva unutar materije koje su slična samom unutrašnjem materičnom tkivu, to jest endometrijumu. U periodu ovulacije (sazrevanja jajne ćelije), ova ostrvca nabujaju i počinju da se odvaljuju, izlazeći s normalnim menstrualnim odlivom. Menstruacija zbog toga biva obilnija nego normalno, a sve se ponavlja iz meseca u mesec, praćeno bolovima u stomaku.

Ne zna se tačan uzrok ove pojave, ali istraživanja pokazuju da žene s ovim problemom teže mognu da zatrudne. Mnoge žene godinama pate od obilnih mesečnih odliva, ne odlazeći kod ginekologa na pregled, mada je za ustanovljavanje endometrioze dovoljno napraviti običnu ehografiju. No, i sama žena može da uoči simptome bolesti, ako obrati pažnju na sledeće:

Ukoliko pri dobijanju ciklusa ima bolove u stomaku toliko jake da je prikuju za krevet, traju prva tri dana ciklusa i prestaju samo uz upotrebu lekova protiv bolova.
Jake glavobolje, često praćene mučninom i povraćanjem, koje počinju nekoliko dana pre mesečnog ciklusa i traju nekoliko narednih dana. Ispijanjem pilula protiv bolova stvar se delimično ali ne potpuno popravlja.

Bol prilikom seksualnih odnosa, posebno u periodu ovulacije ili u danima koji prethode menstruaciji. Ponekad se i posle odnosa, oseća slabiji ali stalni bol, koji prestaje tek posle dva-tri dana.
Osećaj premorenosti, jer se ogranizam iscrpljuje, gubi snaga, pa to utiče i na psihu. Žene koje pate od ovog poremećaja umorne su čak i ujutro, posle dobrog sna, a tokom dana zamor se uvećava, sve do trenutka kad se mora sesti ili leći, makar i na nekoliko minuta.

Šta žene koje pate od ovakvih simptoma mogu da preduzmu? Radikalno rešenje je operacija laparoskopskom tehnikom, kada se kroz rupicu ispod pupka ubacuje cevčica s mikrokamerom koja uočava sva endometriozna tkiva koja se potom hirurškim instrumentima uklanjaju. Radi se u opštoj narkozi i iziskuje nekoliko dana boravka u bolnici.

Privremeni način rešavanja problema je korišćenje lekova, pre svega kontraceptivne pilule, zato što one blokiraju rad jajnika. To znači da se kod žena koje pate od endometrioze smanjuju bolovi u stomaku kao i količina izlivanja krvi. Slično dejstvo imaju i kontraceptivni flaster ili vaginalni prsten. Kod najtežih slučajeva prepisuju se posebni lekovi koji privremeno blokiraju proizvodnju estrogena u organizmu i izazivaju neku vrstu prolazne menopauze, ali se lekovi mogu koristiti maksimalno osam meseci, jer su jaki i mogu dovesti do oštećenja kostiju.
Izvor
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Svedok stvaranja istorije


Zodijak
Pol
Poruke 17257
Zastava
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.1
mob
Nokia the best
Otkriven gen koji igra kljucnu ulogu u razvoju raka dojke
Utorak, Januar 30, 2007.

Kanadski naučnici su otkrili gen, koji u više od 40 odsto slučajeva, igra ključnu ulogu u razvoju raka dojke, što je obećavajuće otkriće koje će pružiti mogućnosti za nove terapije u lečenju tog oboljenja, saopštio je Univerziteta Mekgil iz Montreala.

Zaustavljajući aktivnost tog gena kod laboratorijskih miševa, naučnici su uspeli da uspore pojavu kancerogenih tumora i da u nekim slučajevima spreče njihovo pojavljivanje.
Gen identifikovan kao PTP1b, poznat je već za ulogu u dobijanju dijabetesa i gojaznosti.

'U novoj studiji smo otkrili da gen može da utiče na metabolizam, što je od suštinskog značaja za širenje kancerogenih tumora', izjavio je autor studije Mišel Trembli. Prema njegovim rečima, jedan od ohrabrujućih elemenata otkrića jeste činjenica što se već proizvodi lek za sprečavanje aktivnosti tog gena.

'Dobra je vest je što već postoje inhibitori PTP1b i u kliničkoj su fazi ispitivanja za lečenje gojaznosti i dijabetesa tipa b', rekla je kanadska naučnica Sofi Žilijen. 'Pošto već postoje lekovi, nadamo se da će farmaceutske kompanije biti zainteresovane da razviju lek za lečenje raka... To je veoma ohrabrujuće, jer će se tako uštedeti nekoliko godina', dodala je Sofi Žilijen.

Izvor: RTS

IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Svedok stvaranja istorije


Zodijak
Pol
Poruke 17257
Zastava
OS
Windows XP
Browser
Mozilla K-Meleon 1.02
mob
Nokia the best
Kada treba da posetite ginekologa


Sve žene se u nekom periodu svog života suoče sa ginekološkim problemima, a pojačan sekret je jedan od najčešćih..

I ako naše telo luči različite izlučevine, ipak, treba znati kada je to normalna pojava, a kada se radi o promeni koja zahteva lečenje.
U reproduktivnom (plodnom) životnom dobu, sve žene neposredno pre ili posle menstruacije imaju normalni, jedva primetni sekret iz polnog organa. Odmah nakon menstruacije, sekret je oskudan i bistar, pre i za vreme ovulacije bistar i nešto pojačan, a nakon ovulacije malo zamućen. Izgled iscetka se menja zbog toga što pre menstuacije preovladavaju hormoni estrogeni, a nakon menstruacije progesteron. Veliki broj žena te promene u izgledu iscetka jedva opaža, ali onim pažljivijim i upućenijim može pomoći da odrede plodne dane.
Normalno je da pre prve menstruacije devojčice nemaju iscedak iz polnog organa, a ako se ipak pojavi, posledica je loše higijene, nošenja prljave odeće ili češanje po intimnom mestu. Isto tako, iscedak iz polon organa gotovo da nemaju ni starije žene, kod kojih je vagina suva, ali ni one koje su sterilizovane i nisu podvrgnute hormonskom lečenju. Međutim, i jedne i druge mogu da imaju pojačan sekret neprijatnog mirisa ako se u njihove polne organe nasele bakterije i mikroorganizmi.

Kiseli čuvar zdravlja
U normalnim uslovima, vagina sadrži dobroćudne laktobacile koji održavaju njenu normalnu kiselost, pa u takvoj sredini uglavnom nemogu da se razmnožavaju drugi mikroorganizmi. Kod žena u zrelim godinama hormoni estrogeni podstiču bujanje površinskog sloja vagine, čime ona postaje odporna na mnoge bakterije. Ali, kada je vagina ugrožena čestim nadražajima- na primer, učestalim polnim odnosima, pogotovo s više partnera, lekarskim zahvatima koji ozleđuju polni organ poput ostranjivanja polipa i izrezivanja sumnjivog tkiva, kao i upotrebom unutarvaginalnih uložaka ili dijafragme za zaštitu od trudnoće- u nju se mogu naseliti različiti mikroorganizmi. Ako žena ima obilan i zamućen iscedak neugodnog mirisa koga prate svrab ili promene na spoljašnjosti polnog organa, najverovatnije je "zaradila" upalu koju treba lečiti. U takvom slučaju, prvenstveno se sumnja na trihomonasne ili gljivične infekcije.

Trihomonasni sekret
Je obilan, penušav, gnojan i kiselkast, a katkad ima i neprijatno sladunjav miris. Trihomonas vaginalis je mikroorganizam koji uzrokuje upalu materice, mokraćnog kanala i bešike. Obično se prenosi polnim odnosom, a moraju se lečiti oba partnera (iako muškarac nema simptome bolesti), jer se u suprotnom infekcija može ponoviti.

Gljivične infekcije
Obično su uzrokovane candidom albicans (kandidom), a njihovom razvoju pogoduje smanjenje kiselosti vagine. Mogu se pojaviti kod devojčica i starijih žena, a najčešće od njih pate dijabetičarke, trudnice i žene koje duže vreme uzimaju veće količine antibiotika. Infekciju prati beličast, sirast, iscedak , kao i osećaj peckanja i svraba na spoljašnjosti polnog organa.

Humani papilloma virus
HPV uzrokuje pojavu koilocita-ćelija sa svetlim jezgrom i umereno zamućeni iscedak. Ređe se pojavljuju sitne bradavice (kondilomi) oko čmara, a katkad i na vagini.

Bakterijske infekcije
Uzrokuju da laktobacili vagine postanu zamenjeni pojedinim grupama bakterija. Uzročnici bakterijske vaginoze su brojni: gardnerela vaginalis, bakterioidi, peptosteptokoki, laktobacili , ureaplazma urealitikum, mikroplazma hominis i drugi.
Gardnerela vaginalis jedan je od češćih uzročnika bakterijske vaginoze. Prati je zamućen iscedak, a pod mikroskopom se vide ćelije vagine u obliku klupka, oko kojih su grupisane gardnerele. Kada se u polnom organu nasele bakterije koje ne uzrokuju smetnje, tada bakterijsku vaginozu ne prate iscedak ni drugi simptomi bolesti. Jedna od takvih je ureaplazma urealitikum, koja napada unutrašnje polne organe i uzrokuje upalu koja se može proširiti sve do jetre.
Relativno blagi oblik bakterijske vaginoze često nema simptoma, pa gotovo 20 posto trudnica koje od nje boluju nemaju smetnje i uredno rode. Ali, ozbiljniji oblici te infekcije uzrokuju češće spontane pobačaje ili prevremeni porođaj.

Krv zvoni na uzbunu
Svaki nenormalni iscedak iz polnog organa znak je upale koja se može proširiti na unutrašnje polne organe i uzrokovati neplodnost i druge tegobe.
Posebnu pažnju treba obratiti na pojavu krvi u iscetku iz polnog organa svako, pa i najmanje krvarenje koje se javlja pre ili posle menstruacije nije normalno. Ono može biti znak običnog poremećaja ciklusa, ali i dobroćudnih ili zloćudnih bolesti.

Opaki virusi
Kada se govori o opakim virusima, ne treba zaboraviti na AIDS - bolest uzrokovanu humanim imunodeficijentnim virusom (HIV). Bolest se prenosi putem krvi, polnim odnosom i sa majke na dete. Uz ostale simptome, kod obolelih žena pojavljuje se i obilniji iscedak. Za svaki promenjeni iscedak iz polnog organa i mnoge druge poteškoće koje uzrokuju mikroorganizmi, uvrežio se naziv "polno prenosive bolesti", iako se one ne zadržavaju samo na polnim, već zahvataju i druge - pretežno susedne organe.
Primese krvi u iscetku iz polnog organa mogu se pojaviti kod infekcija i ozleda. Reč je o zameni epitela, pri čemu jednoslojni cilindrični epitel koji pokriva kanal vrata vagine - zameni višeslojni otporniji epitel koji pokriva spoljašnji deo vrata vagine, pa je tada vagina osetljivija na razne nadražaje.
Nakon pojave sumnjivog iscetka, odmah se treba javiti ginekologu, koji će obaviti potrebne preglede, od koloposkopije do mikroskoskog pregleda iscetka, nakon čega će odrediti lečenje.

Svrab - posledica neadekvatne ishrane
Starije i jako mršave žene često muči neugodan osećaj peckanja u polnom organu. Kod starijih žena to je posledica senilnog vaginitisa koji nastaje usled kržljanja i sušenja višeslojnog površinskog sloja vagine. Kod mlađih osoba ovakve tegobe nastaju uglavnom zbog neadekvatne ishrane.
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
1 ... 4 5 7 8 ... 20
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Trenutno vreme je: 29. Mar 2024, 14:33:17
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Alfaprevod

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.143 sec za 17 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.