Ako osećate nostalgiju za arkadnim mašinama za igre koje su bile aktuelne pre tridesetak godina, možete u kućnoj radinosti napraviti emulator, koji se po izgledu i osećaju ne razlikuje od originala
Ukoliko ste rođeni 70-ih ili 80-ih godina prošlog veka, sve su šanse da ste dobar deo detinjstva proveli muvajući se po fliperanama. U međuvremenu, igre su postale daleko kompleksnije i vizuelno atraktivnije. Međutim, one stare su nedostatak u vizuelnom delu nadoknađivale daleko boljom idejom, a od igrača se kao po pravilu očekivalo da se naoruža strpljenjem i dobro ovlada kontrolama (ma kako one bile jednostavne), što je davalo dodatne poene na zaraznosti.
U današnje vreme, arkadni automati su skoro potpuno iščezli, pa ako vam je proradila nostalgija za ovakvim igrama, jedino mesto gde možete da se podsetite starih naslova jeste na sopstvenom računaru. Ukratko, pokušaćemo da odgovorimo na pitanje šta je sve potrebno da biste sami napravili kućnu arkadnu mašinu, prvo s aspekta hardvera, a potom i sa softverskog stanovišta.
Pošto ste dobili glavne smernice za samogradnju arkadnog emulatora, posle sklapanja hardvera ostaje i posao vezan za softversku stranu mašine.
Iako softverski deo posla na prvi pogled predstavlja jednostavan posao, uskoro ćete se uveriti da i to iziskuje dosta razmišljanja i planiranja. Prva instanca je instalacija operativnog sistema. U ovo ne treba ulaziti previše detaljno, jer se bitno ne razlikuje od svakodnevne instalacije operativnog sistema. U obzir dolaze uobičajeni „krivci” – Windows XP i Windows 7 predstavljaju sasvim zadovoljavajući izbor, Windows 8 još nije podržan do kraja, pa se njega, barem za sada, treba kloniti. Opcije standardnih Linux sistema su u igri, ali su daleko manje podržane u smislu emulatorskog dela, pa treba biti obazriv. Za instalaciju operativnog sistema i specijalizovanog softvera treba izabrati disk ne manji od 250 GB. Ovo predstavlja sasvim dovoljnu bazu za dalje napredovanje i softversku nadogradnju mogućnosti vaše arkade.
Prva stvar nakon instalacije OS-a jeste obezbeđivanje sadržaja za vaše novo čedo. Ovde treba napomenuti da bivši giganti igračke industrije ne gledaju baš blagonaklono na otuđenje svoje intelektualne svojine, bez obzira na to što su neke igre van proizvodnje i više od 20-30 godina, te ako želite da se zadržite u granicama legalnog, treba naći dobar izvor igara.
Uverena u snagu Saturn hardvera, Sega je odlučila da ga iskoristi i za novu generaciju automata, poznatu kao Titan (nazvan po jednom od Saturnovih meseca) ili STV. Na ovom sistemu se pojavio ogroman broj igara od kojih su mnoge portovane na Saturn, doduše često uz određene kompromise, jer je arkadni sistem često koristio više sistemske memorije ili čak umrežavao više mašina.