Hteo si ozbiljno, mada bi bolje bilo neozbiljno, ali kad ti tražiš:

Idolopoklonstvo je poklanjanje 7 malih slonova i mirišljavih štapića i verovanje u sreću posle toga.
Idolopoklonstvo je zvoniti na interfon Ivanu Ljubi samo da mu se čuje glas.
Idolopoklonstvo je lečiti rak čajem od bogojavljenske vodice bez citostatika.
Idolopoklonstvo je čitati sastav svog detete u drugom osnovne prijateljima preko telefona.
Idolopoklonstvo je luksuz bezbrižnih, poklanjanje poverenja bez razuma, bez rezona, bez vlastitog interesa.


Smisliću još nešto kasnije.

Idolopoklonstvo
Idolopoklonstvo jest vrhunac pobijede ljudskoga ega. Cilj ega jest da čovjek ograniči Boga u sferu ega. Evo danas je godišnjica smrti pape. Danas sam čuo komentar na našoj tv kako su Hrvati štovali papu kao Svetoga Oca – strašno! Nazivati Ocem čovjeka, imenom kojim je Isus nazivao Boga. Postavite si pitanje nije li to vrijeđanje Boga? Gledam danas današnjega papu. Sjedi on na svojoj stolici kao na prijestolju. Kao kralj. Pa pogledavši u kakvom bogatstvu i raskoši živi, mi kršćani možemo reći da imamo svoga kralja i kraljevstvo. Ono ima i svoju hijerarhiju. Kralj – papa, Crkva – kraljevstvo, kardinali i biskupi – vladajuća elita, svećenici – birokrati, garda – vojska, vjernici – podanici. Zadovoljeni su svi uvjeti. Papa se obraća vjernicima s visoka, sa prozora, pokazujući im koje gore, a tko dole. Tko vlada , a tko služi. Jadno. Duhovni vođa mora biti u narodu, među narodom, a ne udaljen od njega, u visinama, kao kralj. Kraljevanje donosi moć, ono što je uzrok propasti čovjeka, ono što je Vrag podario čovjeku za njegovo uništenje. Zbog moći imate danas ovakav svijet u kojem živite. Ni zbog čega drugoga. Zbog njega se pokreću ratovi koji donose smrt, genocide, silovanja, etnička čišćenja. To je ono što je Crkvu bacilo u okrilje samoga Vraga, u idolopoklonstvo. Danas je u Šibeniku, ispred crkve niknuo kip pokojnoga pape. Kip, kome će se ljudi klanjati, kao što se klanjaju njegovim slikama. Kako jadno, idolopoklonici. Vratili ste se u prvi stadij idolopoklonstva. Abraham je porušio kipove poganskih bogova, u ime Jednoga. To je prvi stupanj vjerovanja u Jednoga. Ne vjerovati u kipove, slike, ne prikazivati Onoga koji se ne može prikazivati, jer ga se ne može niti spoznati ovim ogranićenim umom.

Drugi stupanj jest današnje vrijeme, kada su se otvorili novi kanali duhovne sfere. Spoznanje Boga kao cijeline, neograničenosti. On je tu oko nas, u nama , izvan nas, u svemu, a ne ograničen u nekome kamenom liku, slici, raspelu ilil neznam čemu.

Jadan je ovaj svijet, jadan

Evo odlomka iz Barnabinog evanđelja:

ne i ne hvala

Interesantno je da niko za sebe ne želi da kaže da je idolopoklonik , istina boli !