Iako Hrvatska ima više od 300.000 nezaposlenih, pretežno mladih i onih srednje životne dobi, istovremeno je prisiljena da uvozi radnu snagu, jer neke poslove niko ne želi da radi.
U tom je smislu karakterističan primer Istre i Kvarnera.Tamo je teško naći „domaće ljude“ za neke poslove. Čak i kada im se nude relativno visoke zarade.
Ovih su se dana neki istarski stočari požalili da preko Zavoda za zapošljavanje nisu uspeli da nađu pastire za čuvanje ovaca, iako su im ponudili plate od po hiljadu evra mesečno i još po 400 evra za mužu ovaca! Niko nije želeo da prihvati taj posao. U medijima je nedavno objavljena reportaža o jednom hrvatskom pastiru crne boje kože – Philimonu Zandameli iz Mozambika, koji prihodom od čuvanja ovaca na planini Svilaji izdržava suprugu Gordanu i dve kćerke, koje žive u Drnišu. Drnišani svog zeta iz dalekog Mozambika od milja zovu Filip.