Zasto treba referendum za takvo sto... veliki broj zemalja u EU je usla u NATO bez ikakvog referenduma... a ove stranke koje su u vladajuca koalicija su se zalagali i na izborima za NATO ulazak... bilo je i drugih koji nisu zeljeli to pa nisu ni 5% birackog glasa osvojili...

Referendum ce biti za EU ulazak da ili ne...

Pa,jasno je da su neke clanice EU,ulazile bez referenduma...jer su te dve organizacije povezane ko creva,pitanje je zasto neko ko jos nije u EU,ulazi u NATO bez referenduma...ja ne bi voleo da o tome neko odlucuje umesto mene  a da me ne pita za moje misljenje,pa makar nas bilo 100 puta manje od onih koji zele u to clanstvo...jebi ga ,samo to je prava demokratija,zar ne?

Da sam ja protiv ulaska u NATO, nikada nebi naprimjer birao neku stranku na izborima koja se zalaze za to da je drzavni cilj da postane NATO clanica nasa drzava...
Ali posto vidim da su takve stranke koje podupiru i EU i NATO najvise glasova dobili onda mi je neshvatljivo zasto se umarati oko referenduma za taj isti prikljucak za koji sam glasao par mjeseci prije...

Pa,dobro kod vas je situacija prilicno jasna,ali kod nas to nece ici tako bas...

Pa jeste Sirkane, tu se slazem... vasa skorija povijest je takva da se bilo kakav ulazak u NATO u buducnosti mora da odluci narod... oko EU  mislim da tu svakako i u HR i u Srbiji ce biti referendum... tu nema dileme...

Samo kako vidis mozda sto vise reformi se pokrecu u jednoj drzavi i sto lakse postaje narodu kroz te reforme sto zahtjeva EU, tako raste i podpora EU clanstvu...

Koliko je meni poznato, Srpski parlament je izglasao da Srbija ne zeli u NATO ili neki drugi savez nego da zeli biti neutralna drzava...

Pravo da ti kazem politika je tolika kurva,da me vise nista ne cudi...mozda za pet godina budemo u NATO-u,ko da nista nije bilo,ko to zna...

Jeste Sirkane istina je to sto kazes... tko vec zna sta donosi buducnost...

19. 04. 2008. | 10:44
LET U NATO
Hrvatska odlučila kakav borbeni avion treba
Autor Vanja Moskaljov
Izvor: vecernji.hr      
      
Hrvatska je pred izborom novog aviona koji će nakon 2010. godine zamijeniti islužene MiG-21, kojima tada ističe vijek uporabe. U tijeku je prednatječajna faza u kojoj je nekoliko inozemnih tvrtki poslalo neobvezujuće informativne ponude, a nakon što svu pristiglu dokumentaciju prouči posebno povjerenstvo raspisat će se natječaj, vjerojatno do rujna, te bi odluka o novom avionu, prema dosadašnjim najavama, trebala biti donesena do kraja godine.

Informativne ponude dosad je poslalo pet tvrtki: švedski Saab za JAS-39 Gripen, ruski Rosoboronoexport za MiG-29M, francuski Dassault i Astrac za Mirage 2000-5 i Mirage F1 te američki Lockheed Martin za F-16. Sljedećih dana očekuje se pristizanje ponuda europskog konzorcija Eurofighter za avion EF-2000 Typhoon te izraelske tvrtke IAI (Israel Aerospace Industries) za moderniziranu inačicu američkog F-16.
Iako je prema pozivu za informacije, koji je MORH poslao krajem prošle godine, ponude trebalo dostaviti do kraja ožujka, Eurofighter i IAI zatražili su produženje tog roka kako bi mogli dostaviti svoje ponude, a u MORH-u kažu da su produženje odobrili zato što će svaka informacija biti korisna u izradi natječaja i donošenju konačne odluke.

U izradi natječajne dokumentacije važnu će ulogu igrati tehnička studija o karakteristikama novog zrakoplova, koja bi trebala dati odgovore na pitanja kakav avion Hrvatsko ratno zrakoplovstvo treba, odnosno koji će odgovarati zadaćama i misijama predviđenim u strateškim dokumentima za idućih 15-30 godina. Rok za izradu te studije bio je lipanj 2007. godine, a bila je toliko loše napravljena da ju je MORH odbacio te naručio izradu nove. Ona je nedavno završena, a izvori iz Ministarstva uvjeravaju nas da je napravljena mnogo bolje nego prethodna.

Iako su podaci iz studije zasad tajni, iz prethodnih izjava dužnosnika Oružanih snaga poznato je da Hrvatska traži nadzvučni avion s elektroničkim i oružanim sustavima kompatibilnima NATO-ovima. Među sedam očekivanih ponuda, analitičari i stručnjaci najviše izgleda daju Gripenu, američkom F-16, Eurofighteru i MiG-29, dok francuski avioni i izraelska inačica F-16 imaju slabije izglede.

Razlike u letnim sposobnostima ili količini naoružanja između četiri najizglednija kandidata, o čemu je Večernji list u više navrata pisao, neće biti presudne pri odlučivanju o novom hrvatskom avionu, nego će to biti “ukupan dojam” procijenjene političke koristi, mogućnosti povećanja gospodarske suradnje i kvalitete offset programa, odnosno zakonske obveze ponuđača da u hrvatsku vojnu i civilnu industriju uloži najmanje onoliko novca koliko je “težak” sklopljeni ugovor. Ovisno o tome koji avion bude odabran i pod kojim uvjetima, offset program će biti u vrijednosti od nekoliko stotina milijuna eura do više od milijarde.



– Nije presudno koji će od četiri navedena aviona Hrvatska uzeti jer nadzor zračnog prostora (air policing), a to je uloga Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, može obavljati svaki od njih. Važnije je kako se nabava može “elegantno” ostvariti, odnosno koliki se offset može postići, daljnja suradnja sa zemljom iz koje dolazi proizvođač te politička korist koju Hrvatska može ostvariti – komentirao nam je bivši zapovjednik HRZ-a umirovljeni general bojnik Josip Štimac.

Tijekom svoje pilotske karijere letio je na MiG-u 21 i na F-16 te sa zanimanjem prati sve u vezi s nabavom novih aviona. U vrijeme kad je on bio na čelu ratnog zrakoplovstva, od 2001. do 2003. godine, privremeno je odgođena zamjena MiG-ova novim avionima zbog nedostatka novca jer je to, kaže, iznimno skup posao bez obzira koje ćemo avione kupiti.

Najlošije rješenje, naglašava, bilo bi da se odustane od obnove zračne flote.
– Eventualno, ako bi zapelo s financiranjem posla, mogli bi se produljiti resursi na postojećim MiG-ovima, da se prebrodi tih nekoliko godina do nabave novih aviona, ali to bi bilo “kiselo” rješenje. Najgore bi bilo da se ugase sposobnosti HRZ-a jer, jednom kad se to napravi, teško ih je vratiti – kaže Štimac navodeći primjer susjedne Slovenije, koja nije nabavila nove nadzvučne avione pa je nadzor zračnog prostora prepustila Italiji, čime danas nije zadovoljna.

Iako smatra da bi bilo koji od četiri aviona, ako se gleda na njihove tehničke mogućnosti, bio dobar za hrvatske uvjete, Štimac ipak na prvo mjesto stavlja Eurofighter kao najmoderniji avion, za njim Gripen i MiG-29, a četvrti izbor bio bi mu F-16, iako i za njega naglašava da je to provjereni avion visoke kvalitete. Svi oni imaju svoje prednosti i mane pa je pred Hrvatskom “slatka kvadrilema”, zaključuje Štimac.

Političku ili gospodarsku korist sa sobom nosi svaki od četiri glavna kandidata, a već je sam početak prednatječaja pokazao velik interes za dobivanje posla u Hrvatskoj. Kruže i neslužbene informacije o svađi unutar konzorcija Eurofighter, koji sačinjavaju britanski BAE Systems, njemačko-francusko-španjolski EADS i talijanska Alenia Aeronautica, zbog koje su gotovo odustali. Prema tim informacijama, BAE Systems je bio protiv toga da se konzorcij natječe u Hrvatskoj, zbog čega su navodno Nijemci žestoko prosvjedovali, a taj je sukob vjerojatni razlog njihova kašnjenja u predavanju ponude.

Da se nešto čudno događa s Eurofighterom, pokazuje i to što je u tjednu kada je istjecao rok za predaju informativnih ponuda bio dogovoren sastanak predstavnika te tvrtke s hrvatskim novinarima, no on je u zadnji čas otkazan bez obrazloženja. Nagađa se da je ponašanje Britanaca povezano s time što BAE Systems ima 20,5 posto udjela u švedskom Saabu, pa su procijenili kako bi Gripen imao veće izglede za dobivanje posla u Hrvatskoj ako bi se iz natječaja izbacilo Eurofighter i njegovu, navodno, primamljivu ponudu na kojoj inzistiraju Nijemci. Iako je Eurofighter gotovo dvostruko skuplji od ostalih ponuđenih aviona, Nijemci navodno “guraju” iznimno nisku cijenu koja bi bila u rangu s konkurencijom.



No, s obzirom na to da je teško očekivati da bi bilo koja tvrtka radila na svoju štetu, pod tom povoljnom cijenom vjerojatno se kriju avioni iz prve serije (tzv. Tranche 1), koji u svojoj najnaprednijoj inačici, uz mogućnost borbe zrak-zrak, imaju tek ograničene sposobnosti djelovanja na ciljeve na zemlji. Vlasnici aviona iz prve serije, Nijemci, Englezi, Španjolci i Talijani, žele ih se riješiti kako bi u sastavu svojih zrakoplovstava imali samo novije inačice (Tranche 2 i Tranche 3). S druge strane, kupnja Eurofightera osigurala bi podršku najjačih europskih zemalja uoči ulaska u Europsku uniju, a offsetom bi se mogla unaprijediti gospodarska suradnja s njima.

O tome što bi donijela kupnja polovnih američkih F-16 u pogledu odnosa s gospodarski i politički najjačom državom na svijetu, gotovo da i ne treba trošiti riječi, a Hrvatska bi tom nabavom vjerojatno stala u red i za kupnju F-35 Joint Strike Fightera, kojim bi za 15-ak godina zamijenila F-16. Izgledi da Hrvatska uzme ruski MiG-29 sve su manji svakim novim sukobom na liniji NATO – Rusija, no i za tu se ponudu neslužbeno može čuti da će biti prilično povoljna, a offset daleko premašiti zakonske obaveze, pa ni nju ne treba 'a priori’ isključiti.

Gripen je “čudan mješanac” većine prethodno navedenih političkih utjecaja, što može biti njegova prednost, ali i mana. Većinski vlasnici Saaba su Šveđani, pristojni udio vlasništva imaju Englezi (BAE Systems), a na samom avionu oko 40 posto su američki dijelovi, uključujući General Electricsov motor kakav se koristi u američkom mornaričkom avionu F/A-18, pa bi se njegovom kupnjom mogla osigurati podrška i SAD-a i Europe. No, upravo zato što je taj avion “svačiji pomalo”, ni SAD ni Europa ga ne doživljavaju “svojim”, što bi moglo rezultirati povoljnijim ponudama za F-16 i Eurofighter kojim bi htjeli zaustaviti Šveđane, koji su pobijedili na natječajima u Češkoj i Mađarskoj, a imaju dobre izglede i u Norveškoj te Danskoj.

Hrvatska pregovara za ulazak u NATO
Autor: Tanjug | 21.04.2008 - 10:45


Hrvatska danas u Briselu počinje prvi krug pristupnih pregovora s NATO-om, čija bi članica trebalo da postane u proleće 2009. godine.

Hrvatska je 3. aprila na samitu NATO-a u Bukureštu dobila pozivnicu za članstvo u Savezu, a pristupne pregovore vodiće tim na čelu s Bjankom (Bianca) Matković, državnim sekretarom za politička pitanja u hrvatskom ministarstvu spoljnih poslova i evropskih integracija. Rezultat razgovora je utvrđivanje vremenskog rasporeda dovršetka potrebnih reformi koji se mogu nastaviti i nakon stupanja zemlje u članstvo.
U prvom od dva kruga pregovora razgovara se o političkim i vojnim pitanjima, odnosno o tome da li su ispunjeni traženi uslovi za pristupanje NATO.



Drugi krug posvećeniji je tehničkim pitanjima - resursima, bezbednosnim i pravnim pitanjima, kao i o doprinosu koji će zemlja uplaćivati u zajednički budžet saveza.
Nakon završetka pristupnih pregovora, pozvana zemlja upućuje NATO-u pismo o namerama, zajedno s utvrđenim vremenskim rasporedom za dovršetak potrebnih reformi, nakon čega NATO priprema protokol Vašingtonskom ugovoru, koji predstavlja amandman i koji nakon ratifikacije postaje sastavni deo ugovora.
Očekuje se da će protokol o pristupanju Hrvatske biti potpisan u julu ove godine.
Nakon potpisivanja protokola sledi postupak ratifikacije u svim zemljama članicama kako je propisano njihovim nacionalnim procedurama.
Kad se završi postupak ratifikacije, zemlje članice informišu o tome američki Stejt Department gde se nalazi ugovor, nakon čega generalni sekretar NATO-a poziva zemlju da pristupi ugovoru.
Na kraju pozvana zemlja, prema svojoj nacionalnoj proceduri, ratifikuje protokol, a čim se svi ratifikacioni instrumenti dostave Stejt Departmentu, ona postaje punopravnom članicom NATO-a.
Stupanje u članstvo formalno se obeležava svečanim podizanjem zastave nove članice ispred sedišta NATO-a u Briselu.
Očekuje se da bi Hrvatska mogla kao punopravna članica učestvovati na narednom samitu NATO-a, koji će se održati u proleće 2009, u dva pogranična grada na Rajni - francuskom Strazburu i nemačkom Kelnu.

Izvor: Blic

Hrvatska se sprema za ulazak u NATO. Intenzivno nam se servira preko medija kako je to nužno, i kako su samo primitivci protiv. Uobičajeni argumenti su kako će nas NATO braniti od nemirnog Balkana i Srbije, kako će nas manje koštati vojska jer će sada biti mala i profesionalna, a kako se za NATO baze ne moramo brinuti, jer da “neće biti NATO baza u Hrvatskoj”. U isto vrijeme se sve koji bi se usudili iznjeti suprotne argumente ušutkava i marginalizira. Rezultat je to instrukcija koje je kod predsjednika Mesića i premijera Sanadera pohađao Vanja Sutlic (glavni urednik HRT-a) i još neki čelnici iz medija o potrebi da NATO uljepša i ušminka pred očima hrvatske javnosti. A još prije toga, za svaki slučaj, pripremio se teren ustavnom izmjenom po kojoj nam ne treba referendum. Jer narod je naivan, i ne smije odlučivati sam o svojoj sudbini. Bolje je kad to čine korumpirani političari.

Zašto NATO želi Hrvatsku:

    * radi slobodna preleta NATO-ovih zrakoplova nad Hrvatskom:
          o trenutno njihovi zrakoplovi mogu koristiti samo zračne koridore i to moraju plaćati. Ako uđemo u NATO, čitav će im hrvatski zračni prostor biti besplatno dostupan
    * baze
          o Amerikanci inzistiraju na tri lokacije za NATO-ove tj. svoje baze u Hrvatskoj. Jedna je Zemunik kraj Zadra, jer je Zadar u vrhu u Europi po broju vedrih dana što je posebno povoljno za zračne snage. Druga je lokacija u okolici Dubrovnika, radi morske kontrole Jadrana. Treća je lokacija vojni poligon u Slunju. Valja napomenuti da će ondje Amerikanci, imati sve ovlasti (tj. taj prostor uopće neće biti pod hrvatskom jurisdikcijom). Ne treba ni govoriti kakav će učinak sve te baze imati na hrvatski turizam i okoliš. Ne postoji zemlja članica NATO-a koja nema NATO bazu.

    * vojna oprema
          o jasna je stvar da će članice NATO-a (a ponajprije SAD) profitirati na tome što će Hrvatska morati od njih kupovati sve oružje, radi “prilagodbe NATO-ovim standardima”. Pritom otpada sve naoružanje koje HV već ima, a koje nije “u skladu s NATO-ovim standardima” iako je inače posve funkcionalno.
    * zračne snage
          o NATO traži od Hrvatske da nema zračne snage, jer nam ne trebaju, oni će nas štititi. Slovenci su od toga odustali nakon što su nakon godinu dana “zračne zaštite” za koju je bila ovlaštena Turska (dok je zapovjednistvo bilo u Litvi!) dobili račun od 20 milijuna eura.

    * Hrvatska će, nakon ulaska u NATO, morati imati 700 vojnika izvan Hrvatske (u Afganistanu za početak, gdje im zapovijedaju Amerikanci), a 700 vojnika u pripremi u Hrvatskoj cijelo vrijeme. Slovenci, s obzirom na to da su sad dio NATO-a, što uključuje i međunarodne misije, imaju velikih problema s privlačenjem mladih ljudi da popune kvotu.

    * Suverenitet
          o nakon ulaska u NATO, NATO-ove snage imaju pravo iskrcati se i intervenirati na području Hrvatske bez dopuštenja hrvatskih vlasti.

    * Godišnja članarina: Hrvatska će u NATO-vu blagajnu uplaćivati 3 milijuna eura godišnje.
    * Još malo Slovenskih iskustava
          o baza u Cerklju je unutar 10 km od nuklearne elektrane Krško, dok u Europi zakon propisuje barem 50 km. U tu bazu će slijetati avioni i između ostalog ostavljati neiskorištene bombe (mali podsjetnik stvarnosti!).

    * Vježbe se odvijaju danju i noću, ‘’touch down'’ vježbe izvode se svake 4 minute. Buka je stanovnicima slovenskog Posavlja nesnosna. Otkad je Slovenija pristupila NATO-u velike korupcijke trzavice potresaju ministarstvo obrane. Još jedan uvjet Sloveniji za pristup NATO-u bio je povećanje izdataka za vojsku. Karel Lipic (Zveza ekoloskih gibanj, Slovenija) je izjavio da se sada ponovno treba provesti referendum o NATO-u u Sloveniji, nema šanse da bi prošao.

    * napad Srbije na Hrvatsku
          o sve negativne posljedice pobrojane gore neki odbacuju logikom “ma neka je to sve i istina ali barem ćemo biti sigurni”. Sigurnost? Govori se o sigurnosti od globalnih i regionalnih prijetnji. Ako dođe do globalnog sukoba NATO-a i Rusije, očito je da ćemo biti sigurniji izvan NATO-a nego u njemu. Isto je i u slučaju globalnih terorističkih prijetnji. Ukoliko se ne miješamo u NATO, arapski i drugi teroristi nemaju motiva dirati nas. Dakle, ostaju prijetnje iz regije. Čak i ako zanemarimo činjenicu da je Srbija u totalnom rasulu i nema nas realno gledano čime napasti, kao i činjenicu da smo se već uspješno od nje obranili, sjetimo se da je i Srbija u NATO-vom Partnerstvu za mir i da je na putu da udje u NATO. Pa ćemo biti u istom vojnom savezu sa Srbijom.

    * ako je NATO tako dobar, zašto su učestali protesti pred NATO bazama u Grčkoj, Italiji, Japanu… sa sloganima “NATO out!”. U Japanu su osobito uzrujani zbog silovanja i kriminala i zbog toga što se zločini ne mogu procesirati na Japanskim sudovima. Možda je ovo dobro mjesto i za spomenuti visoki postotak HIV pozitivnih američkih vojnika. izvor-razmisljanje nekog hrvata.