Pepeo

Hotelska soba, kao sve druge. Cas bez metafore, popodnevni odmor koji nas rastace i uništava. Svežina nasušne vode u grlu. Nežnosvetla izmaglica koja okružuje slepe, i nocu i danju. Adresa nekoga koji je možda vec umro. San i snovi koji se raspršuju. Pod našim nogama nejasna Rajna ili Rona. Prolazna slabost. Stvari odvec beznacajne za pesmu.

Čekanje
kratka priča
Originalni naziv
La espera
Datum izdavanja
1950.



Godine samoće su ga naučile da dani, kada se zatvore u sjećanje, teže da se izjednače, ali da nema nijednog dana, ni zatvorskog ni bolničkog, koje ne nosi iznenađenja, koji ne vuče za sobom mrežu minimalnih iznenađenja.

Neodređena intuicija mu je kazivala da prošlost predstavlja materijal od kojeg je sazdano vrijeme; zato se vrijeme odmah pretvara u prošlost.

Jednim pokretom ruke zamolio ih je da sačekaju, a zatim se okrenuo prema zidu kao da se vraća u san. Je li on to učinio da bi izazvao sažaljenje onih koji su ga ubili, ili zato što je lakše okončati jedan strašan doživljaj nego ga u mašti vječno preživljavati, ili - to mi se čini najvjerovatnijim - zato da bi pretvorio svoje ubice u san u kojem su se oni toliko puta javljali na istom mjestu i u isto vrijeme?

Bio je uhvaćen u toj magiji kada ga je izbrisao pucanj.