HNK Hajduk Split

Hajduk, nogometni klub iz Splita i Hrvatske koji nikada nije napustio prvoligaško društvo niti mijenjao ime, iako je imao burnu prošlost egzistirajući u svojoj dugoj povijesti u četiri države: Austro-Ugarskoj, prvoj pa drugoj Jugoslaviji, te konačno u Hrvatskoj koju je oduvijek želio i koju jedinu priznaje kao svoju.
Po domaćim i europskim rezultatima Hajduk je sigurno najuspješniji hrvatski klub. Iza njega stoji 17 osvojenih prvenstava i 13 nacionalnih Kupova.
U Europi Hajduk je u svim natjecanjima od Kupa prvaka, preko Kupa UEFA-e, također imao zapaženih rezultata, pa je u tri navrata u Kupu prvaka dogurao do četvrt-finala: 1975/76 kada je eliminiran od PSV-a, zatim 1979/80 kad je bio bolji HSV, a 1994/95 u Ligi prvaka eliminirao ga je kasniji prvak Ajax. U Kupu pobjednika Kup natjecatelja 1973. godine Hajduk je igrao u polufinalu, ali je engleski Leeds bio bolji, te 1977/78 u četvrtfinalu kada ga je izbacila austrijska Vienna na jedanaesterce. U Kupu UEFA-e Hajduk je jednom igrao u polufinalu 1983/84, ali je dalje otišao Tottenham, a 1985/86 u četvrtfinalu kada ga je eliminirao Waregem.

Ona obična priča o Hajduku počinje u veljači 1911. godine kad su četvorica splitskih studenata donijela prvu nogometnu loptu iz Praga u Split, gradu bogate sportske tradicije, Hajduk nedugo zatim izrastao je u veliki nogometni klub i uvijek ostajao na toj razini unatoč tomu što mu je svaki rat prekidao djelatnost. Valjda i zbog toga ovaj klub oduvijek prati slogan njegovih navijača "Hajduk živi vječno".

Kroz tako dugu, bogatu, ali i jedinstvenu povijest koju je naravno nemoguće sažeti u nekoliko redaka, Hajduk ima bezbroj specifičnosti:
Prva, da je 1924. godine cijela momčad nastupila kao reprezentacija države osim vratara jer je on bio strani državljanin, druga da je na njegovoj utakmici u jeku drugog svjetskog rata, 1944. godine u Bariju, bilo čak 50.000 gledatelja, treća da je 1950. godine osvojio prvenstvo bez ijednog poraza, četvrta da je u razdoblju od 1970. do 1980, godine osvojio devet trofeja, peta da je 1979. sagradio tada najljepši stadion u Europi s kapacitetom većim od 50.000 gledatelja... A možda i to da je preko 170 igrača ovog kluba igralo u najboljim državnim reprezentacijama, 11 olimpijskih medalja nose hajdukovi igrači, Hajduk je igrao na gotovo 500 stadiona, u 80-tak država na svim kontinentima, primali su ga mnogi veliki svjetski državnici, a cijeli ga njegov život prate izuzetno vjerni navijači i njihov najvatreniji dio "Torcida" ...

                                                               Krešić podnio ostavku!


Sergije Krešić podnio je danas ujutro ostavku na dužnost trenera Hajduka. U subotnjoj utakmici protiv Intera u Zaprešiću splitsku će momčad po svemu sudeći voditi Robert Jarni...

Na iznenađenje svih na Poljudu, kako stručnog stožera, tako i samih igrača, Sergije Krešić od petka ujutro više nije trener Hajduka. Ono što je najavio prije mjesec dana ostavkom nakon poraza od Šibenika, koja je potom neuvjerljivo demantirana, danas je ipak postalo Hajdukovom stvarnosti.

Na vrlo kratkoj konferenciji za tisak Krešić je potvrdio svoju ostavku: "Zahvaljujem se upravi koja mi je ukazala povjerenje, zahvaljujem se igračima na profesionalnosti, novinarima i svima koji su bili uz nas. Hajduku želim sreću i nadam se dobrim rezultatima u budućnosti", kratko je izjavio Krešić, dodavši kako klub napušta zbog "osobnih razloga".

Predsjednik skupštine Ante Nosić potvrdio je kako će Splićane u sutrašnjoj utakmici protiv Intera voditi Robert Jarni, koji će s igračima odraditi i današnji trening. Zasad nisu poznati kandidati za Krešićeva nasljednika.

Podsjetimo, nakon što je krajem rujna Hajduk ubilježio poraz od 1:0 na Šubićevcu objavljena je vijest o Krešićevoj ostavci, koju je vodstvo Hajduka potom demantiralo uz opasku kako će se razgovori s trenerom nastaviti. Glasine oko Krešićeva odlaska bile su i uvod u derbi s Dinamom, no usprkos porazu od 2:1 nikakvih promjena na klupi Hajduka nije bilo.

Hajduk je potom napunio mrežu Zadrana i usprkos neuvjerljivoj igri upisao pobjedu i u Kupu. Činilo se kako su najgori dani ipak iza splitskih "bilih", no današnja ostavka ponovno je apostrofirala krizu u kojoj se klub nalazi.

Sportnet

                                           Kalinić: Menadžer mi ne treba, želio bih u Barcu  


Želi u Barcelonu i želi igrati kao Ibrahimović. Nikola Kalinić još nije ni blizu ovim ambicioznim ciljevima, ali nogometna putanja kojom se kreće mogla bi ga lansirati u neslućene visine. Hajdukov napadač već je sada ispunio statistički cilj u ovoj sezoni, a hvale ga i izbornici

U ovoj sumornoj sezoni Hajduka kao baklja svijetli Nikola Kalinić. Devetnaestogodišnji napadač vratio se s posudbi i prilagodio se kao da nikada nije ni otišao:

'Morao sam proći taj put, mislim da mi je pomoglo. Bilo mi je najvažnije igrati, Pula i Šibenik su mi pomogli u karijeri. Bio sam s Hajdukom na pripremama i bilo mi se lakše prilagoditi nego novim igračima', rekao je u uvodu razgovora za tportal.hr.

• Hajduk: Sergije Krešić podnio ostavku

Uprava se oslonila na njega i Rukavinu te dovela iskusne Cernata, Verpakovskisa, Sablića i Tudora. Sa svakim potpisom euforija u Splitu je rasla. Činilo se da je pogođen provjereni koncept spoja mladosti i kvalitete. Zašto je Hajduk tu gdje jest i što je s Rukavinom?

'U svlačionici baš nismo pričali o politici kluba, na nama je da igramo. Jednostavno nismo dobro krenuli u sezonu i u momčad se uvukla nesigurnost. Samo bod u Zadru, pa loša serija na gostovanjima i sve je krenulo u krivom smjeru. Što se Rukija tiče, ne znam u čemu je problem. Svi smo mislili da samo treba zabiti prvi gol, probiti led. Ali, i kad ga je krenulo protiv Intera, nakon toga se nije razigrao. Čudno, ali pokazat će on kvalitetu.'

Život mu se uvelike promijenio. U Splitu ga sada svi prepoznaju i savjetuju, a novine već galame o milijunskim ponudama iz inozemstva. Kako je to utjecalo na 19 godina staru glavu?

'Ne zamaram se time. U Hajduku želim igrati što duže, a kad dođe vrijeme za rastanak, htio bih igrati u Španjolskoj. Ma, za bilo koji dobar klub iz Lige petice, ali jednom bih želio završiti u Barceloni. To mi je najdraži klub', kaže Kalinić i dodaje da mu je idol Zlatan Ibrahimović.

Svi će spremno uskliknuti kako bi za aktualni klub željeli igrati što dulje. Ipak, realnost je drugačija. Kada se razvije, otići će. Kako je zadovoljan svojim razvojem?

'U odnosu na lani, mislim da ne igram nešto posebno bolje. U Hajduku su suigrači puno kvalitetniji i veći je klub, pa je lakše zabijati. Lakše mi je i zato što nemam menadžera. Nemam ga i ne treba mi. Za poslove će se brinuti obitelj.'

Slična situacija je i s Vedranom Ćorlukom i problema nema. Izglađen je problem s izbornikom mlade vrste Ladićem, Slavenu Biliću puna su usta hvale za Kalinića. Prošao je sve selekcije i sada čeka debi za onu najbolju.

'S Ladićem je sada sve u redu, no mladoj reprezentaciji treba goropadniji vezni red. Bit će ona bolja nego što je danas. Da nisam išao s njima na Farske Otoke, vjerojatno bih igrao za seniore protiv Slovačke, ali nema veze. Doći će druga prilika. Nisam nestrpljiv.'

Prije sezone zadao si je cilj od 15 golova. Ispunjeno. Kaže da je letvica sad na 20-25 golova. Prilično skromno s obzirom na niz, ali nije lako imati realizatorski kontinuitet. Stane li on, što će tek onda biti s Hajdukom?

'Čeka nas Inter u Zaprešiću i jednostavno moramo pobijediti, nastaviti ovu malu seriju od dvije pobjede. Mislim da se možemo izvući iz krize i prije zimske pauze, pa onda na proljeće uhvatiti zamah.'

Zaljubljen je u curu s Pelješca, možda je i zato tako miran pred vratarima. Zadovoljan je i čvrsto na zemlji. Reprezentacija je u posljednje vrijeme inficirana virusom narodnjaka. Kamo on izlazi?

'Pa i ne izlazim baš. Je, postalo je normalno da se nakon reprezentacije svi skupljaju na narodnjačkim mjestima. Izbornik nam je nakon Izraela rekao da idemo kamo god želimo. Meni se u Ludnicu nije išlo, ne volim takva mjesta. Radije sam ostao u hotelu.'

Noge snalažljive, glava bistra. U životu stalna samo mijena jest, no ostane li Nikola Kalinić ovakav kakav jest - koncentriran na nogomet - lopta će mu to već vratiti.

Preuzeto s tportal.hr

                                        Hajduk u novim problemima: Andriću napukla noga


Hajduk je ostao danas bez Sergija Krešića, ali i Srđana Andrića! Krešić je dao ostavku, a Andriću je napukla kost iznad gležnja desne noge.

Na jutrošnjem treningu je splitskom veznjaku oštro "uklizao" njegov suigrač Marin Ljubičić, nakon čega je Andrić morao napustiti travnjak pomoćnog igrališta, te krenuti s Hajdukovim fizioterapeutom Filipom Brnasom u splitsku bolnicu.

Dijagnosticirano mu je napuknuće kosti, na Poljud se potom vratio na "štakama", a u sljedeća tri tjedna morat će mirovati, te tek tada krenuti s lakšim treninzima.

Podsjetimo, jučer i danas ne trenira ni Igor Tudor, propustit će i on dvoboje sa Interom i Cibalijom.

Preuzeto s Glasa Dalmacije

Pozdrav Hajduku ...

Želim brz oporavak i stabilizaciju u klubu ...
Svaka čast Rijeci, Osijeku i ostalima ... ali, bez jakog Hajduka - prvenstvo nije zanimljivo, dosadno je

Ovo nije ironija, nije sarkazam - ovo najiskrenije mislim ...

kakav si ti dinamovac?!

Dobila Torcida od BBB po picici koliko ciujem 
Jel' moguce!

                                            Nakon jučerašnje tučnjave navijača privedeno 105 osoba


105 OSOBA privedeno je jučer u Bjelopolju nakon tučnjave Bad Blue Boysa s navijačima Hajduka.

Kombije s navijačima Hajduka, koji su išli prema Zaprešiću na susret protiv Intera, na ličkoj je magistrali, nešto prije Korenice, presrela velika skupina BBB-a, koji su pak putovali na gostovanje u Zadar.

Brojčano jači i palicama naoružani navijači Dinama nadjačali su svoje protivnike, sedamdesetak Torcidaša je izvuklo deblji kraj, a vozila navijača Hajduka su porazbijana.

U OKC-u PU ličko-senjske doznali smo da je pet osoba lakše ozlijeđeno, a jedna teže, te je zadržana u gospićkoj bolnici, te da se 105 osoba prekršajno i kazneno obrađuju.

Index.hr

                                                     Umro Frane Matošić, legendarni kapetan Hajduka


Jutros je u 89. godini preminuo legendarni Hajdukov kapetan Frane Matošić.

Šjor Frane je za "bijele" odigrao čak 739 utakmica, te postigao 729 golova, što su rekordi koje će teško ikada itko nadmašiti.

Rođen je u Splitu 25. studenog 1918. godine, nogomet je počeo igrati s deset godina u pomlatku čuvene škole barba Luke Kaliterne, a debitirao je sa 16 godina protiv Slavije iz Sarajeva, te postigao hat-trick u pobjedi od 14:0.

S Hajdukom je osvojio titule prvaka Jugoslavije 1950., 1952. godine, te u sezoni 1954./55.

Dva puta bio je najbolji strijelac lige, u prvenstvu Narodne Republike Hrvatske 1946. godine, te u sezoni 1948./49. Bio je i trener Hajduka, te tehnički referent, a jedno vrijeme vršio je dužnost predsjednika.

Za reprezentaciju bivše države zabilježio je 16 nastupa i postigao šest golova, a 1957. godine trenirao je A-selekciju. Bio je sudionik Olimpijskih igara 1948. godine u Londonu i nositelj srebrne medalje. Osim bijelog dresa nosio je i onaj beogradskog BSK-a godinu dana i talijanske Bologne.

Legendarni Hajdukov kapetan traku je naslijedio od brata Joze, a generacijama se do današnjih dana prepričava kako je Frane Matošić kod igrača i sudaca bio autoritet kakvog Hajduk nikad nije imao.

Vladimir Beara o svom kapetanu: Šta bi Frane Matošić kaza, to je bilo amen

Vijest o smrti Frane Matošića teško je jutros pala još jednom Hajdukovu velikanu Vladimiru Beari.

- A kako? Od čega? On nije izlazija iz kreveta, ali ne znan da je bija teško bolestan – govorio je u nevjerici Veliki Vladimir, član legendarne Hajdukove momčadi koja je 1950. godine osvojila prvenstvo bez poraza.

Zazvonio mu je telefon...

- Je, sad je potvrđeno, javlja mi Kragić. Od cile te generacije ostali smo još Mrčić i ja...

Potom je Beara govorio o svom nekadašnjem suigraču:

- Šta ti on kaže, to je bilo amen. Takav je bio autoritet na terenu i izvan njega. Nije puno govorio, ali njegove riječi imale su specifičnu težinu.
Šjor Frane je često isticao kako mu je najdraža pobjeda ona od 6:0 nad Dinamom u Zagrebu. Sjećate li se te utakmice?

- Kako ne, obranio sam jedanaesterac Mantuli. Ali, nije to bilo kad smo osvojili prvenstvo bez poraza, nego kasnije. Isto smo bili prvaci, ali to je bila već 1955. godina. Uvik smo bili žestoki na Dinamo. Oni su se stalno puvali da su bolji, ali nisu mogli dobit utakmicu.

Na koncu je Beara napomenuo i kako nije bilo lako dobivati brojne bitke pedesetih godina...

- Bilo je u to vrime puno pokvarenih i bezobraznih ljudi koji su vriđali nas i Hajduka, pa smo se često znali potuć. U Beogradu, Zagrebu, jednom i u Njemačkoj imali smo žestoke okršaje. U momčadi smo imali Kokezu koji bi u sekundi planija i onda svi u žarište bitke, pa šta bude. Eto, sve nas je manje, ništa mi i ne ostaje, nego da se sitin naših najlipših zajedničkih dana...

Preuzeto s Glasa Dalmacije