Brkljača: Golovi su nagrada za kalvariju koju sam prošao, trenirao sam kao pas...

U karijeri svakog igrača postoje prijelomne godine, kada ga snađu teškoće. Ja se zaista nadam da sam ja te godine prošao, da mi se najgore u karijeri već dogodilo - počeo je priču Mario Brkljača, nekoć gotovo otpisani igrač Hajduka, a sada čovjek koji potpisuje ključne golove Bijelih protiv Dinama iz Bukurešta i Uniree, jako vrijedne na putu k Europskoj ligi.

Zbilja Brkljaču nije pratila sreća na dolasku u Hajduk iz Zagreba. Ozljede su ga udaljile od prve momčadi, a kada se oporavio klub ga je poslao na posudbu u talijanski Cagliari. Ni tamo nije igrao što zbog viška staranaca u momčadi, a što zbog ozljeda.

- Ispada da sam izgubio godinu i pol dana, iako mi je to trebalo biti razdoblje iz snova. Prelazak u Hajduk, pa u Serie A, gdje sam oduvijek želio igrati... Nadam se da je to najgore što me moglo zadesiti, da sad dolaze moji dani - priča Brkljača.

A čini se da njegovi dani zbilja dolaze. Iako je nakon povratka u Hajduk bio opet pred izlaznim vratima, trebao je odlaskom u Rusiju napraviti mjesta za dovođenje Vranješa, Mario je jasno svima pokazao da se na njega može i mora računati.

- Bilo mi je teško odlučiti da li otići ili ostati, zbilja nisam znao što napraviti, pa sam sve prepustio Hajduku. No, na kraju su se trener i Svaguša odlučili za moj ostanak. Mislim da je ključna bila utakmica Superkupa protiv Dinama, dobro sam odigrao. Potom je uslijedio gol Dinamu iz Bukurešta, pa Unirei, tako da se sada u Splitu i Hajduku osjećam najbolje na svijetu, ma bolje nego da sam u Barceloni - jasan je Brkljača.

Vratili smo se malo na te golove koje je postigao. Protiv Dinama lopta je odskakala te se ušuljala u gol prevarivši vratara, dok je Unirei Mario zabio glavom nakon visokog skoka.

- Pa, dobro, ovo glavom nije mi čudno, u Zagrebu sam postizao slične golove, imam dobar napadački skok. A onaj gol protiv Dinama... To mi se posrećilo jer sam krvavo radio! Ta dva gola nagrada su mi za kalvariju koju sam prolazio, da nisam kao pas trenirao ta bi se lopta protiv Dinama odbila od stative u gol-aut, ne u mrežu. Jednostavno, sreću zazivam radom - u jednom nam je dahu pričao Brkljača, čovjek koji prvenstveno vjeruje u sebe i svoje zalaganje.

Zato je sada njemu i ostalim suigračima užitak igrati u bijelom dresu i živjeti u Splitu. Za razliku od ranijih godina, sugrađani za njih sada imaju samo riječi hvale i podrške.

- Stvarno je sjajno kako cijeli grad diše s Hajdukom. Pohvale sa svih strana, ljudi na ulici čestitaju, a ne kao nekih ranijih godina kada su se igrači zatvarali u stanove. Split je takav grad, različit od ostatka Dalmacije, kao Napulj, poseban, no ja sam se dobro snašao. Posebno bih želio istaknuti sjajnu atmosferu u momčadi, u svlačionici, dobra je “fibra” među igračima. Nema jala, svi smo jedan uz drugoga - napominje Brkljača.

A razdoblje koje je pred njim i suigračima bit će, smatra Brkljača, ključno.

- Unirea, pa gostovanje kod Splita, pa Dinamo na Poljudu. E, to treba dobro odraditi, napraviti nove velike korake, potvrditi sve do sada učinjeno. Ovdje ne smijemo zeznuti stvar - smatra Brkljača.

I na kraju - želje!

- Titula prvaka i Europska liga, to želim za Hajduk. A sebi... Da dokažem svima, ali i samome sebi, da mogu i znam te da dobijem još jednu priliku u Serie A - kratko i jasno će Brkljača.

Splicani,sta tipujete za revans?
Pitam zbog klade.

Hajduk gubi 0:3

Kao i uvijek, Hajduk razočarava kad je najpotrebnije. Zato ga i volimo 

St. Etienne i Bordeaux, bilo i ne ponovilo se!

Utakmice iz prošlosti i tragična ispadanja mogu poslužiti kao upozorenje da u Europi nema opuštanja. Hajduk je do danas dva puta prosuo prednost od 4-1

Bilo i ne ponovilo se. Europski posrtaji koji su i dan-danas u glavama svakog navijača Hajduka, makar ih velika većina nije vidjela.

Dakle, Hajduk je prije 36 godina na Starom placu svladao francuskog prvaka St. Etienne sa 4:1 u 2. kolu Kupa prvaka, bila je to sjajna generacija beba Tomislava Ivića. Činilo se da je revanš formalnost, pogotovo što je nedavno preminuli Mićun Jovanić u 61. minuti izjednačio na 1:1. Ipak, Hajduk je do isteka 90. minute primio tri pogotka, u produžetku još jedan i bio je eliminiran. Ostala je sumnja da su francuski nogometaši uzeli nešto od čega su “letjeli” terenom, a nakon utakmice povraćali.

Osam godina kasnije fantastičnim pogotkom Nikice Cukrova Hajduk je okrunio povratak sa 0:1 na 4:1 protiv snažnog Bordeauxa ( Giresse, Tigana, Tresor, Lacombe, Domenech), braća Zlatko i Zoran Vujović koji će kasnije prijeći u Bordeaux tada su služili vojni rok u JNA. Uzvratna utakmica bila je noćna mora, Bordeaux je pobijedio sa 4:0.

ja cu stavit pobjedu hajduka, jer hajduk igra na vrhuncu a Unirea je toliko losem stanju da i prijenos nemogu organizirati!!!
Unirea - Hajduk   
  1     -       3

2-1 za Hajduk 

Stream za Hajduk

http://www.balkansport.info/showthread.php?37-BalkanSport-2

Registrujte se i rokajte 

'бем ти 'ајдук!
Истераше ми паре из џепа. 

jedva cekam sutra u 13 da vidim izvlacanje skupine EL, samo da budu neka super gostovanja, tipa Sparta Prag, PSV, Liverpool, Rapid Beč,...

DALMACIJA SLAVI Navijači dočekali "junake Bukurešta"! Od sreće umalo ugušili Špacu i Svagušu!

suće navijača slavilo je prolaz Hajduka u Europsku Ligu.
Po čitavom gradu, na Rivi, u Marjanskom tunelu gdje je na nekoliko trenutaka bio i zaustavljen promet pa sve do zračne luke odjekivala je pjesma odušeljenih navijača bijelih

Nekoliko tisuća navijača Hajduka dočekalo je "bijele" po povratku iz Bukurešta u zračnoj luci u Resniku i priredilo im pravu feštu. Plasman u Europsku ligu, najveći europski klupski uspjeh u posljednjih 16 godina,izazvao je euforiju kod navijača koja je na trenutke prerastala u pravo ludilo.

Nakon što je oko jedan sat iza ponoći zrakoplov s igračima Hajduka sletio u Resnik bio je to znak gomili za još žešću pjesmu, paljenje bengalki, zastave, skandiranje...

Navijači su dočekali igrače okupljeni oko zgrade zračne luke, mnogi od njih i na autobusu koji je igrače trebao odvesti u karantenu u Dugopolje za susret sa Splitom, na zidovima, stupovima...

Igrači su se našli u okruženju i jednostavno nisu mogli od razdragane gomile do autobusa. Trener Stanko Poklepović izašao je pred gomilu kako bi uveličao feštu i malo smirio strasti, ali ga je rulja koja mu je klicala, skakala, te palila baklje umalo i zgazila u nekontroliranom slavlju.

Mnoštvu navijača mali broj prisutnih policajaca nije mogao stati na kraj. Uskočio je i predsjednik Joško Svaguša pa se Špaco na jedvite jade nekako povukao opet u zgradu.

Skandirali su navijači posebno i svom ljubimcu Ibri.

- Nije u šoldima sve, neka te tu kraj mene... - pjevali su mu Torcidaši



Kasnije je Špaco na megafon pokušavao urazumiti navijače, nagovoriti ih da puste momčad do autobusa, a zatim su nakon sat vremena "talačke krize" igrači i stručni stožer u špliru jedan za drugim nekako, uglavnom uz
striptiz (ostavljanje navijačima klupskih majica), ušli u autobus kojem je trebalo još vremena da krene.



Mic po mic praćeni navijačima "bijeli" su nekako ipak krenuli. Bacio je dres i Svaguša, točnije sako, ali ga je dobio i natrag.

- Hoćemo Liverpool! - skandirali su navijači Hajduka aludirajući na ždrijeb.


Izvor: Slobodna Dalmacija