POSEBNO OSJETLJIVI LJUDI

Jako vam je potrebno tuđe društvo i znakovi pažnje, ali najčešće se osjećate samotno ili kao autsajder. Nelagodno vam je u većim društvima te s nepoznatim ili bezobzirnim ljudima. Patite kad se drugi prema vama ružno ponašaju - kad vas isključuju iz društva, odbijaju vaše pozive, zapostavljaju, ismijavaju ili vrijeđaju. Ponekad vas okolina toliko napuni stresom da se povlačite u osamu. Ljudi vas doživljavaju stidljivom, plašljivom možda čak i čudnom osobom. Pokušavali ste biti jaki, čvrsti i otvoreni prema drugima, ali ste obično završavali uzrujani i povrijeđeni. Sve vam se to događa zato što ste - posebno osjetljiva osoba.
Osobe koje trpe najviše nesreće u ljubavi i prijateljstvu nisu, kako nas uče u školi, one koje su  zločeste  ili  nemoralne, već one koje su - osjetljive. Kad kažemo osjetljivost, mislimo na osjetljiv živčani sustav, odnosno na sniženu otpornost na stres. Kao što različiti ljudi imaju različit prag tolerancije na tjelesnu bol (crvenokosi su, kažu, najosjetljiviji), tako varira i prag otpornosti na duševnu bol, koja nije ništa manje stvarna od tjelesne. Stručnjaci procjenjuju da je oko 18-20% odraslih ljudi preosjetljivo na stres, od kojih su približno dvije trećine žene. Njima veći broj situacija nanosi duševnu ili tjelesnu bol ili druge tegobe. Posljedica je da osjetljivci u životu trpe više tjeskobe, briga, uzrujavanja, straha ili depresije, a sve zato što imaju slabiji prirodni "faktor zaštite".   
Osjetljivost na psihički stres slična je osjetljivosti kože na sunčeve zrake: od istog sunca neki će lijepo pocrniti, neki pocrveniti, a neki riskiraju - rak kože. Zato svjetloputijima trebaju kreme s jačim faktorom zaštite ili čak izbjegavanje izlaganja suncu. Baš kao što je osobama sa "svjetloputim" živcima ponekad jedino rješenje - izbjegavanje stresnih situacija.
Onih 80%  ljudi koji nisu pojačano osjetljivi uglavnom ne razumiju s čime se suočavaju osjetljivci. Prosječan čovjek misli da je osjetljivost pitanje razmišljanja ili ponašanja, da su osjetljivci razmaženi ili nezreli i da bi se trebali "potruditi biti čvršći". Nažalost, osjetljivost se ne liječi promjenama ponašanja, niti bi skrivanje osjetljivih reakcija od okoline čovjeku olakšalo duševno stanje.
Da je osjetljivost u velikoj mjeri urođena pokazala su istraživanja na djeci mlađoj od godine dana, jer se već tada pokazuju razlike u toleranciji na stres. Osjetljive osobe rođene su sa živčanim sustavom koji im omogućuje da vide, čuju, nanjuše i osjete više od ostalih. Budući da ima jače razvijena osjetila, osjetljiva osoba u mozak propušta više podataka, zbog čega se često osjeća "zatrpanom", odnosno - prestresiranom. Događa joj se to i u  uobičajenim situacijama, koje običnim ljudima ne uzrokuju tegobe, kao što su kratki rokovi, gužva, strka, zastoj, bučna glazba, jako osvjetljenje.

Kako prepoznati jeste li preosjetljivi

- lako vas je uzrujati ili rastužiti
- često ste zabrinuti, neraspoloženi, bezvoljni
- teško podnosite velike gužve, bučna i jarko osvijetljena mjesta
- lako se i brzo umarate (fizički ili psihički)
- slamate se pod stresom i pritiskom
- žudite za tuđom pažnjom, prisnošću, komplimentom
- ne volite biti u središtu pažnje veće grupe ljudi
- jako vas boli kad vas drugi odbijaju ili zanemaruju
- često se osjećate napušteno i izolirano
- ponekad se umorni povlačite u samoću da se napunite energijom i zacijelite rane
- ne trpite neizvjesnost i iščekivanje
- dobro opažate nijanse tuđih emocija i raspoloženja
- tuđe emocije imaju velikog utjecaja na vas
- užasavaju vas nasilje i prijetnje
- izdaleka uočavate moguće probleme i opasnosti

Neke od stvari koje ne smijete govoriti osjetljivim ljudima
- "Nemoj biti osjetljiv." - To je kao da naredite nekome da ne bude alergičan na kućnu prašinu ili pelud.
- "Nemoj se živcirati." - Ovo također ne ovisi o voljnom naporu.
- "Ne možeš očekivati da te svi vole." - Osjetljiva osoba to ni ne očekuje; obično priželjkuje da je voli bar netko.
- "Ti stalno kukaš." - Biste li šepavoj osobi prigovarali što "stalno šepa?"
- "Nikako da sazriješ (odrasteš)." - Osjetljivost je pitanje otpornosti živaca, a ne iskustva.
- "Ti si razmažen." - Kao da kažete dijabetičaru da je razmažen što neće jesti šećera.

Postoji li za osjetljivost - lijek?
Osjetljivi se ljudi itekako liječe na svoju ruku: kad su uzrujani koriste alkohol i sredstva za smirenje, a kad su iscrpljeni ili bezvoljni uzimaju kavu, šećer ili opojne droge. Nažalost, takve taktike ne samo da nisu trajna rješenja, nego zapravo pogoršavaju situaciju jer štetno djeluju na mozak.

Ako vam vaša osjetljivost pričinjava ozbiljne tegobe, ako vas čini nesretnima ili vas koči u ljubavi, u prijateljstvu ili u poslu, nužno je da nešto poduzmete. Postoje dvije skupine poteza s kojima si možete pomoći. Jedna skupina obuhvaća radnje koje možete poduzeti sami, a druga uključuje konzultacije sa stručnjakom i medicinske intervencije.

Samopomoć za osjetljive

- Pažljivo birajte društvo. Nije svatko za svakoga. Vama možda neće odgovarati većina ljudi, no osjetljivih ljudi ima oko 20%, a i oni kao i vi traže srodnu dušu. Osim toga, i među manje osjetljivima ima vrlo dobrih, pristojnih i poštenih ljudi s kojima se možete složiti.
- Izbjegavajte avanturiste, agresivce, ljude koji ne vide dalje od vlastita nosa, koji žive od danas do sutra. Što vam se netko učini "uzbudljivijim", to je veća vjerojatnost da nije dobar za vas.
- Izbjegavajte stresne situacije. Kao što osoba osjetljiva želuca ne smije jesti masno, tako vi ne smijete "konzumirati" puno rizika i uzbuđenja (osim možda na filmu ili u literaturi).
- Redovna tjelovježba i boravak na zraku. Ovo su prave terapijske tehnike za "slabe" živce. Redovno tjelesno kretanje, a posebno ako je organizirano i sistematično, doslovce ojačava živčani sustav i čini vas manje ranjivima.
- Boravak na dnevnom svjetlu. Sunčevo svjetlo također je dokazano zdravo za živce. Budite se čim bliže jutru i upijajte što više dnevnog svjetla.
- Zdrava prehrana puna vlaknaste hrane, svježeg voća i povrća, riba i drugih morskih plodova.
- Dodaci prehrani poput B-kompleksa, vitamina C, magnezija, cinka i posebno - Omega 3 masnih kiselina, kojih ima u kapsulama i u - ribljem ulju.

Profesionalna pomoć - tretman kod psihologa ili psihijatra

Zapamtite: psihologa ili psihijatra ponajmanje trebaju "luđaci", a ponajviše upravo - osjetljivci poput vas. Osjetljivih ljudi ima puno, puno više nego sumanutih ljudi, a biti osjetljiv uopće ne znači biti "lud", što god ta riječ značila.

Terapeut vam može dati korisne savjete za uređivanje svog života, za izbjegavanje stresnih situacija ili za amortiziranje onog stresa koji ne možete izbjeći.

Mnogo osjetljivih ljudi preporodilo se od prirodnih sredstava za jačanje živaca kao što su gospina trava (hypericum perforatum) za depresiju, valerijana za tjeskobu i zabrinutost, gingko biloba za bolju prokrvljenost mozga, ginseng za podizanje opće vitalnosti.

Još su djelotvorniji sintetički lijekovi  posebno formulirani za aktivaciju živčanog sustava. Tzv. antidepresivi ciljano jačaju otpornost živaca na stresne situacije. Oprez je potreban kod sredstava za smirenje (trankvilizanata), koji djeluju brzo, ali na rok dulji od osam do deset tjedana mogu izazvati naviku i ovisnost.

Izvor

U **bote znala sam da sam osetljiva, ali ne verujem da sam se doslovno u svakoj stavci pronašla! Moraću da pohitam psihijatru!

Ovaj deo je carski.

@ remorker ako imaš dečka i par ortaka nema potrebe za psihijatrom.
Samo opušteno   

Ja se rasplacem za svaku sitnicu, i kad sam srecna i kad sam tuzna- ja placem

@ Vlastimir : He. Tu postoji još jedan problem. Imam ljude oko sebe kojima mogu da verujem i sa kojima mogu da pričam, ali se vrlo teško otvaram u trenucima kada mi je najteže.

ovo je jako bezobrazno kada neko kaže. mislim, kao da se neko sekira zato što to hoće 

Јбг, ја то често говорим Морам престати

Ličnost se oblikuje psihološki, moguće je razvijati odnos prema problemima i ljudima. Preosetljive osobe su uglavnom nedovoljno psihički izgrađene za situaciju u kojoj se nalaze i nema drugog načina da se stvari reše nego da se suoče sa istinom. Prezaštititi nekog i zatvarati mu oči pred istinom samo vodi do dubljeg i dubljeg problema. Naravno da se osobi koja plače jer je niko ne razume i ne voli u tom trenutku ne govori nešto što će je dublej povrediti nego je treba smiriti i utešiti. Ali sutra kad se smiri obavezno je treba usmeriti u sagledavanju sveta, u otkriću da ni ona-on ne voli baš sve ljude, štaviše ne voli većinu i da je iluzorno očekivati da drugi zapostave sebe i svoje interese u ostvarivanju tuđih.

Veruj mi na reč...to je kao da ludaku govoriš da je lud.
Ja sam hipersenzitivac i borim se sa tim, kao sa hendikepom celog života.
Čak i oni koji su imali moć da razumeju, nisu baš uvek imali strpljenja i volje da se sa tim bore.
Veruj mi da bih više volela da sam rođena bez noge, nego ovakva.
Čak mislim da je gore kad je čovek svestan svog problema, a ne može da se izbori.