molim sve one koji se imalo razumiju u Islam kao religiju, da mi objasne, da li je dozvoljeno, ili nije dozvoljeno nositi zapise, piti naučene vode i sl...

zašto neki hodže hoće, a neki striktno odbijaju pravljenje zapisa???

naime, u jednoj knjizi sam pročitala da je pravljenje zapisa Velik širk, i da ljudi apsolutno ne trebaju da vjeruju u zapise, nego samo u Allaha dž.š...

e sad mene interesira,ako je to već veliki grijeh, zašto to neki hodže prakticiraju????



Zapisi hamajlije i sve to su dzinnska posla to je strogo zabranjeno u islamu.Procitao sam jednom jedan hadis u kome Boziji psolanik Muhammed nije htio da se pozdravi sa jednim covjekom a sa svima ostalima jeste,kad ga je ovaj upitao sto se i sa njim ne pozdravi Boziji poslanik je rekao ne dok god ne sklonis taj zapis koji nosis,poslje kad je covjek to skinuo Boziji poslanik mu je rekao da si kojim slucajem umro sa zapisom cekao bi te vjecni dzehennem.
Neznam hadis na pamet,nego sam prepricao svojim rijecima.




Ja sam lično protiv, jer je otprilike poređenje kao kada bih uzeo od ljekara recept i nosao oko vrata umjesto da uzimam PROPISANE lijekove.

Tebe buni ovo mišljenje između:

Pepi:

esselamu alejk pitao bih hafiza odakle mu dokaz za nosenje hamajlije koje kaci na vrat svojih pristalica i koje stanca poput Topcidera nekad. Na poledjini ispise ime onoga koji je nosi i suru felek ili nas, nisam siguran koja je od te dvije davno sam je skinuo jednom kriminalcu koji je izasao iz kp Zenica.


S. Bugari:

Specijalno o hamajlijama ja sam govorio na Radio-Nabi. Od njih se može tražiti snimak tog govora. Ovdje ništa ne bih ponavljao pošto je opširno. Navešću samo da imaju tri predaje od Poslanika vezane za hamajlije: Prva da je to širk (prisjetimo se onog primjera kada je Resulullah ljutito otrgnuo hamajliju s vrata jednog od ashaba). Po drugoj predaji dozvoljava se nošenje hamajlije a, u trećoj predaji Poslanik navodi da će 70 hiljada robova unići u Džennet bez obračuna. Ovdje se radi o onima koji ne koriste (nije im potrebno) liječenje Kur'anom i ne nose hamajlije.

Što se tiče prve predaje u njoj se tretiraju hamajlije čiji sadržaj zadire u širk (imena bogova; Lat, Uzat i ostala zabludnička božanstva).

U vezi druge predaje spominje se slijedeći slučaj: Ashab Avf ibni Malik navodi: U džahilijjetu smo koristili liječenje, šta ti misliš o tome? Poslanik je odgovorio: «Dajte da vidim čime ste se liječili? Nema smetnje da se liječite onim u čemu nema širka (u drugom hadisu stoji još i: 'Ko može pomoći svome bratu, neka pomogne'). Moramo imati na umu da hamajlija predstavlja samo jednu fazu u liječenju. Dakle, možemo zaključiti kako je nošenje hamajlije dozvoljeno ali samo pod uslovima koje je spomenuo i hafiz hadisa Ibni Hadžer Askalani:

1) da je hamajlija na arapskom,
2) da se zna šta je napisano (da je Kur'an i poznate dove),
3) da se vjeruje da je lijek Allah, a ne hamajlija.

A navešću i mjesto u originalnom izdanju na arapskom jeziku za koje brat u pitanju tvrdi da možda ne postoji. To je na stranici 222., knjige «Tibbun-nebevi» (Poslanikova medicina) objavljene 1997. godine u Mekki i Rijadu. Hadis o hamajliji koji se tu spominje bilježe Ebu Davud i imami Ahmed.

Posebno napominjem, da sam svima onima kojima sam dao hamajliju rekao da nakon određenog vremena to skinu. A odnedavno, radi sprječavanja bilo kakve pogrešne upotrebe, i ne dajem hamajlije već samo proučim ono što treba iz Kur'ana.

Ovdje želim podvuči da mi nemamo pravo prikrivati vjerodostojne predaje i mišljenja selefus-saliha o hamajlijama. Konkretno, Ibn Kajjim el-Dževzije je posvetio posebno poglavlje («Tibbun-Nebevi», str. 186.) o dozvoli pisanja kur'anskih ajeta i liječenje njima. Čak spominje da se od Ibni Abbasa prenosi kako je naredio da se napiše hamajlija ženi koja teško rađa.

A to što narod zloupotrebljava hamajliju i ima pogrešan pristup tome, po meni, najveći krivci su daije koji ljudima ne pomognu i objasne kako da to koriste, kako da prevashodno ojačaju svoj iman pa da im hamajlije I ne trebaju. Ja molim Allaha dž.š. da svi budemo od onih iz treće grupe; kojima nikako ne trebaju hamajlije.

BoraBorasS je sazrio za jedan zapis i ja ću mu ga uraditi zadžabe. On se drži na glavi. Štiti od svih šejtana ovog svjeta.

Fatva (arapski: فتوى‎) znači savetovanje, koje se vrši sa ekspertom za islamsko pravo - šariju. To su uglavnom muftije. Kod Šiita fatvu vrše visoki članovi verske hijerarhije npr. ajatolasi.

Savetovanje može da potvrdi ili opvrgne pravila koja važe u životu pojedinca (zakonski stan, nasledstvo) ili u veri (kanonsko pravo).

Fatva spada u područje teologije i mora se pozivati na određenu tačku šerijata.

Odluke dostojanstvenika koje nisu obavezne za sprovođenje zapadaju tokom muftijine samrti. Fatvi koja osuđuje na smrt, ne mora da sledi odmah izvršenje kazne ako se osuda ne temelji na tačnim i vrlo konkretnim verskim činjenicama.

Kod sunita fatva ima znatno manju težinu nego kod šiita - shvata se kao mišljenje i nije presudna.

Fatvu može da pokrene pojedinac ili sudija koji na građanskom sudu ne može da izvrši pravdu. Fatva sunita nije važeća za šiite i obratno.


Srodno fatvi u katoličkoj crkvi je papska bula, jedna presudna bula je upućena u Carigrad 1054.

Kako ko, ti si nam kapetane Zmaju tu desna i leva ruka imama Igora.

Od sada je Zmaj poznat kao kapetan Zmaj Od Teočaka.