Odgovor na ovo pitanje si i sam dao: upravo samog sebe. I ne, ne mislim da je meni najgore! Mozda sam napravio malo glupo poredjenje, ali znam da sam sam sebi jedini protivnik i to pokusavam da popravim. Za ostalo se slazem.

Mozda si bio prezasticen,ali shvati to je proslost i ako uspes da prevazidjes proslost ojacaces psihicki,oca vise nema sad si domacin svoj covek. Shvati da si smrtan idi do kraja pa ako ti se neke stvari smuce bar ces znati da si isao do same granice,ovako ces samo tapkati u mestu a frustracija ce da raste.

Gubitak i oporavak
Gubitaka u životu ima puno. Neki su očigledniji od drugih. Neke možda niti ne zovemo gubitcima, iako oni to zapravo jesu.

JASNI GUBITCI

Smrt voljene osobe
Prekid veze
Separacija ili razdvajanje
Razvod braka
Gubitak posla
Gubitak novca
Gubitak stvari kroz pljačku
Silovanje ili neki drugi nasilni čin

NE TAKO JASNI GUBITCI
Preseljenje
Bolest (gubitak zdravlja)
Promjena profesora, promjena škole, promjena posla
Uspjeh (gubitak želje za ostvarenjem uspjeha)
Gubitak vrijednih ideala
Gubitak dugoročnih ciljeva
GUBITCI POVEZANI S DOBI
Dječji snovi
Ljubav medvjedića
Adolescentne ljubavi
Završetak školovanja
Odlazak od kuće
Gubitak "mladosti"
Gubitak "ljepote"
Gubitak kose ili zubi
Gubitak seksualnog nagona (ili sposobnosti ostvarenja seksualnog nagona)
Menopauza
Odlazak u mirovinu

GUBITCI POVEZANI S NEIZVJESNOŠĆU
(Je li u redu? Ili nije? Je li dobitak? Ili gubitak?)

Čekanje rezultata medicinskih pretraga
Par koji je na rubu razvoda ili prekida
Poslovna transakcija koja može i ne mora uspjeti
Sudska tužba
Prodaja nekretnine
Osjećaj neizvjesnosti je sam po sebi gubitak. Čak i ako situacija završi dobro (partner nazove i pomirimo se…) dok smo u sumnji ta je sumnja gubitak.

Potrebno je shvatiti da "ne znati" može biti navjeće mučenje od svih mučenja
Kada ste u neizvjesnosti —i osjećaji vam govore da ima jako malo nade – bolje je završiti situaciju nego nastaviti čekati
Nazovite ili pošaljite poruku o završetku i uhvatite se pravog posla: preživljavanja, ozdravljenja i rasta

NEIZBJEŽNI GUBITCI
Postoje i neizbježni gubitci, oni u kojima su smrt ili razdvajanje sasvim izvjesni. Ako takve gubitke prepoznate unaprijed puno će pomoći ako budete:

Razgovarali o tome s osobom koja odlazi
Ako ste vi taj koji odlazi, razgovarajte s osobom koju ostavljate
Sudjelujte u donošenju odluka koje treba donijeti
Izrazite jasno svoje želje

DRUGI GUBITCI
PRIVREMENI gubitci (partner na putu, djeca na školovanju…) – čak i kada znamo da će ishod biti na kraju pozitivan – su ipak gubitci.
Čak i uspjeh nosi sa sobom neke gubitke – gubitak cilja i promjene koje su sasvim sigurno sastavni dio uspjeha.
Postoje i bezbrojni "mali gubitci" koji se nagomilaju tijekom dana, tjedna, mjeseca ili života. Neočekivani kvar na autu, svađa s prijateljem i sl. i osoba se može naći "neobjašnjivo" depresivna. Svaki gubitak – trenutni ili kumulativni, nagli ili mogući, očigledni ili ne – ostavlja veću ili manju emocionalnu ozljedu.

Proces oporavka
Oporavak od gubitka se događa u nekoliko međusobno povezanih faza.

Te faze su:

šok/ negacija/otupljelost
strah/ljutnja/depresija
razumijevanje/prihvaćanje/kretanje dalje
Svaka faza oporavka je:

neophodna
prirodna
dio procesa izlječenja

Prva faza oporavka je šok/negacija/otupljelost .

Ne možemo vjerovati ili razumjeti što nam se dogodilo
Naš um negira gubitak
Zaboravljamo da se gubitak dogodio i svaki puta kada se sjetimo zaprepašteni smo (to se često događa neposredno nakon buđenja iz sna)
U međuvremenu, aktiviraju se šok i otupljelost koji su prirodna zaštita tijela od intenzivne boli.
Druga faza oporavka je strah/ljutnja/depresija .

Strah, ljutnja i depresija su emocije i reakcije koje se najčešće povezuju s gubitkom.
I na kraju, razumijevanje/prihvaćanje/kretanje dalje.

Preživjeli smo
Naše tijelo je na putu izlječenja i oporavka
Naš um prihvaća da je život bez onoga što smo izgubili ipak moguć
Krećemo dalje u novo poglavlje života
Mi prolazimo kroz ove faze oporavka bez obzira na to što smo izgubili.

Gubitak je gubitak, bez obzira na uzrok. Kada nam je nešto što volimo oduzeto ili je netko koga volimo otišao od nas, to je gubitak. Jedina razlika u oporavku od jednog gubitka ili drugog je u INTENZITETU osjećaja i TRAJANJU procesa oporavka. Što je veći gubitak to

intenzivnije osjećamo svaku fazu oporavka
duže nam treba da pređemo iz jedne faze u drugu
OPORAVAK

1) PREŽIVJETI ĆETE

•  BITI ćete bolje, sigurno hoćete.

•  Proces oporavka ima svoj početak, sredinu i kraj.

•  Imajte na umu na početku da kraj postoji. Nije tako jako daleko. Oporaviti ćete se.

•  Priroda je na vašoj strani. A priroda je moćni saveznik.

•  Kažite što češće sebi "Ĺ˝iva sam. Preživjeti ću."

•  Živi ste.

•  Preživjeti ćete.

2) AKO VAM TREBA, POTRAŽITE ODMAH POMOĆ

•  Ako osjećate da vam je potrebna pomoć ne oklijevajte. Potražite je odmah.

•  Ako razmišljate o samoubojstvu nazovite odmah 94 .

Odmah potražite pomoć i ako:

•  osjećate da "se raspadate"

•  nemate više kontrolu nad sobom

•  se spremate napraviti nešto što bi mogli kasnije požaliti

•  ste imali i prije gubitka emocionalnih teškoća

•  se okrećete alkoholu, drogama ili drugim sredstvima koja stvaraju ovisnost

•  se osjećate izolirani i bez ikoga kome se možete obratiti

•  stalno doživljavate gubitke

Ovo nije vrijeme za "hrabrost". Baš suprotno, velika je hrabrost i zrelost potrebna da potražite pomoć onda kada vam je potrebna.

3) PRIZNAJTE GUBITAK

Možda se mučite povjerovati da se to moglo dogoditi baš vama. Dogodilo se. Stvarno je. Priznajte sebi da ste doživjeli gubitak. Možda se pitate jeste li dovoljno jaki da izdržite takav gubitak. Dovoljno ste jaki. Ĺ˝ivi ste. I preživjeti ćete.

4) NISTE SAMI

Gubitak je dio života. Svaki čovjek je doživio gubitak. Baš svaki. Vaš zadatak je da prođete taj put od trenutka gubitka do eventualnog dobitka što brže i što hrabrije možete. Na neki način postojanje drugih ljudi koji su preživjeli gubitak olakšava bol. A saveznika u toj borbi za oporavak imate oko 6 biliona diljem svijeta.

5) U REDU JE OSJEĆATI

U redu je osjećati otupljelost. Očekujte da ćete biti u šoku neko vrijeme. Ta emocionalna otupljelost može biti zastrašujuća.
U redu je osjećati strah. "Hoću li ja to moći?" "Hoću li ikada opet voljeti?" "Hoću li se ikada više veseliti nečemu?" Ovo su dobro poznati strahovi koji prate gubitak. U redu je osjećati ih ali, koliko god to možete, ne vjerujte im.
U redu je ne osjećati ništa. Biti će trenutaka kada nećete imati nikakve osjećaje. To je normalno.
U redu je osjećati bilo što. Možda ćete se osjećati ljuto, izmučeno, izgubljeno, "pretučeno", nesigurno, inferiorno, preopterećeno, melankolično, isto kao što možete osjećati i olakšanje, pa i sreću na trenutke ili bilo koji drugi osjećaj. SVI OSJEĆAJI su dio procesa oporavka. Dopustite si osjećati. Dopustite oporavku da teče.

6) U REDU JE ŠTO BOLI

Ako ste u patnji, priznajte to. Osjećati bol nakon gubitka je: normalno, prirodno, dokaz da ste živi, znak da reagirate na životna iskustva. Iako ste možda prestrašeni dopustite si osjećati bol. Važan je dio oporavka osjećati bol, tugu, očaj. Nemojte to prikrivati ili od toga bježati. Bol je zapravo prvi korak u oporavku.

7) VI STE OK

Može se dogoditi da počnete negativno razmišljati o sebi ili si predbacivati. Nemojte se kažnjavati s "Da sam (ili nisam) barem…" Nemojte izgubiti iz vida da ste vi puno više od emocionalne rane koju imate. Ispod uzburkane površine vi ste: dobri, cijeli, predivni.

DAJTE SI VREMENA DA SE OPORAVITE

Proces oporavka zahtijeva vrijeme. Što je veći gubitak više je vremena potrebno da se oporavite. U doba brze hrane i instant rješenja za sve teško je prihvatiti da je za ovo što prolazite neophodno vrijeme.

9) PROCES OPORAVKA IMA SVOJE USPONE I PADOVE

Proces oporavka ne ide samo uzlaznom putanjom kako mnogi ljudi misle. Usponi i padovi, korak naprijed pa korak nazad, dramatično poboljšanje i depresivni pad – sve su to očekivani trenutci u procesu oporavka. Razmišljajte o tome da, bez obzira jeste li "bolje" ili "gore" nego jučer ili prije 5 minuta, proces oporavka teče.

10) SUTRA ĆE DOĆI

Ĺ˝ivot nosi mnoge pozitivne doživljaje. Bolja vremena dolaze. Bez sumnje, sutra će doći.

11) DIŠITE

Duboko dišite tako da vam se trbuh napuhuje. Izdahnite do kraja. Opet polako, duboko udahnite.

12) PUNO SE ODMARAJTE

Spavajte više nego obično. Potražite pomoć za obavljanje tekućih obaveza. Odmarajte se tijekom dana. Planirajte leći ranije i spavati malo duže. Budite nježni prema sebi. Vašem tijelu treba snage za oporavak. Meditirajte. Produktivni rad pomaže "odmoriti" emocije. Radite onoliko koliko možete.

13) UKLJUČITE AKTIVNOSTI

Izmjenjujte odmor s aktivnostima. Odmarajte se koliko vam je potrebno ali nemojte postati letargični. Ostanite aktivni. Dok je u vama kaos dobro je nastojati zadržati red u okolini. To će vam pružiti osjećaj sigurnosti.

14) NE DONOSITE NIKAKVE VAŽNE ODLUKE

Očekujte da će vaše prosuđivanje biti malo otežano pa zato nastojte ne donositi nikakve odluke, posebno ne važne. Pitajte prijatelje, obitelj ili poslovne suradnike da donesu manje odluke umjesto vas. Previše promjena se već dogodilo, zato i jeste loše. Pokušajte sve ostale promjene smanjiti na minimum.

15) POTRAŽITE POMOĆ

Iako vam je to teško ili se bojite pitajte druge ljude za pomoć. To je hrabar potez. Okupite prijatelje, obitelj, kolege. Vama je potrebno znati da im je stalo, a ako im kažete koliko vam je teško oni će pomoći. Telefon je dobro sredstvo podrške. Koristite ga. Nazovite nekoga. Pozovite prijatelja da prenoći kod vas. Otiđite u posjetu članu obitelji. Nazovite stručnjaka i ugovorite razgovor.
Izvor

Slicno kao i ti doziveo sam takvu porodicnu tragediju, tj. otac mi je ubijen kada sam bio drugi razred. Prosao je period depresije, asocijalizacije i hrpa sitnih stvari koje ti zivot otkriva u hodu a pruza kao teret a posledica su takvog nedostatka u odrastanju. Imao veliki visak kilograma, dioptrija +5 i tako mozes misliti. Sve to moze da se sredi jer ce ti zivot biti onakav kakvim ga napravis. Naravno gresices, opecices se, ali sve ce zaista doci na svoje ako se potrudis.

Danilo Kis je rekao da covek odraste kada shvati da postoji smrt. Kucnucu ti kada budem odmorniji sta je on doziveo kada je bio malo mladji od nas, posto mu je otac bio Jevrejin, a ziveli su u Novom Sadu pod okupacijom.

Uglavnom sve ono sto su ti forumasi kucnuli ce ti jako pomoci, i cesto citaj njihove postove jer su u pravu i ti to znas ali ne smes nikada da zaboravis. Evo i moj skromni doprinos ,tj kratka prica:

Borba u dusi

Nekada davno je deda svome unuku ispricao jednu životnu istinu.
U duši svakog čoveka se vodi bitka. Kao borba izmedju dva vuka.
U duši svakoga od nas.

Jedan vuk predstavlja zlo. Predstavlja bes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivicu, greh, srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos, egoizam...

Drugi vuk predstavlja dobro. Predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrotu, srdačnost, darežljivost, istinu, suosećanje i veru.

Unuk se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vredno usmeri u dubinu dedovih reci, pa ga upita;

-Koji vuk na kraju pobedi?

Deda odgovori sa smeškom na svom starom licu:

-Pobedjuje uvek onaj koga hraniš...

Drugo, meni je trcanje jako pomoglo...postepeno povecavao broj krugova...nekad trcim sad i po 10km dnevno kada imam vremena, puno znaci za izgled samopouzdanje i tako to...poceo se baviti i politikom pa onda energiju usmeriju i kroz takvu aktivnost pa sad zavrsavam jedan mandat u jednog skupstini lokalnoj. ispunilo vreme...devojke , ok tu nisam bas ostvaren ali ne naidjem bas lako na ono sto zelim ali bar se trudim :-)..tako....nadam se da cu nekad imati inspiraciju i volje da kucnem nesto sto ce ti vise znaciti. Drzi se. Pogledaj i ovaj klip - (ok jeste ono Roki patetika, ali mozda pomogne da ne zaboravis neke stvari ) http://www.youtube.com/watch?v=0dKmgPMDnCI

To je prica jednog Indijanskog poglavice,sjajna prica!

Psihološki, kvalitetan porodični seting u prvih par godina psihičkog razvoja deteta dovodi do nastanka bazičnih svojstava stabilne ličnosti. Kasniji gubici, emocionalne povrede i frustracije, ne mogu da naruše dobar bazični temelj (dovoljno čvrst, fleksibilan i stabilan ego; dovoljno poverenja u sebe i život, elementarna doza samopoštovanja). To će ti reći svaki iskusan psiholog/pedagog.
Uprkos suprotnom mišljenju, mnogo je (iz psihološkog ugla) lakše imati roditeljsku figuru 3, 5 ili 15 godina... pa je naprasno izgubiti uz velike emocionalne povrede... nego je nemati uopšte.

Zeznuto ... mnogo zeznuto ....

Gde je majka u svemu tome?

Gledaj to ovako:

Otac ti je podario nešto mnogo lepo, ali je kratko trajalo.

Dakle, dao ti je lični primer kakav čovek i otac treba da budeš ....

I ne treba biti ljut na sebe i na njega, to su stvari na koje mi nemamo apsolutno nikakvog uticaja ....

Iskoristi maksimalno te smernice koje ti je on podario na samom početku tvog života, i koristi ih za budućnost .... nemaš više 8 godina, punoletan si, ili ćeš uskoro da postaneš ..... digni glavu, počni da misliš pozitivno, i "hrani dobrog vuka" ..... i počni nešto da radiš, stvori sebi obavezu, pokušaj da to bude više fizički rad, da te isrpljuje, da se trošiš, i da ti ne da vremena da sažaljevaš sebe ... makar za dž, makar negde volontirao ...

koju školu si završio? Šta voliš da radiš? Vidi , razmisli ....

Prvo ne znam sta si htio da postignes tom pricom, drugo nisi u pravu. Nisam studirao psihologiju (idem u gimnaziju, pitao me neko gore) ali znam da ovo veze nema sa pamecu. Po tebi je dete sa 3 ili 5 godina vec dovoljno emocionalno zrelo da podnese takav gubitak, a da to ne ostavi trajne posledice na njemu u psiholoskom smislu.

Reka bih da je ovo suština..i istina.