Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine :: Fudbal ~ Kladionica ~ Fantasy ~ Navijaci

Anel Džaka: Igrao bi za Bosnu i Hercegovinu

Anel je relativno nepoznat bh. sportskoj javnosti, međutim, iza sebe ima respektabilnu karijeru. Sa 15 godina je stigao u Bayer Leverkusen, a već sa nepunih 18 potpisao je prvi profesionalni ugovor.

Generacija Bayera bila je strašna, sve zvijezda do zvijezde, Butt, Ramelow, Lucio, Živković, Balack, Berbatov...

- Bila je čast igrati i trenirati sa takvim igračima. Predvodio nas je Kristof Daum, koji je moj drugi otac. Kasnije je došao Klaus Topmeller i otišli smo čak do finala Lige prvaka. U Glazgowu smo poraženi od Real Madrida, golom Zidana, a ja sam bio na klupi za rezerve – prisjeća se Džaka.

Ipak, riješili ste napustiti Bayer, jer niste imali priliku da se dokažete?

- Teško mi je bilo kao najmlađem igraču. Odigrao sam svega tri zvanične utakmice za seniorski tim Bayera. Prelomio sam u sebi da moram otići negdje gdje ću igrati standardno. Prihvatio sam ponudu Osnabrika, kod trenera Franka Pagelzdorfa. Igrao sam jednu sezonu, zajedno sa Džemom Berberovićem, koji je stigao kao posuđen igrač Bajera. Nakon što je Osnabrik ispao u 3. ligu, dobio sam ponudu Koblenca. Prihvatio sam je, jer je trener Šašić tražio da dođem. Izborili smo ulazak u 2. ligu, a ja sam bio najbolji igrač ekipe i kapiten.

Koblenz je ove sezone promjenio trenera?

- Došao je Uve Rapolder, a pomoćnik je legenda Mario Basler. Da budem iskren, nisam u velikoj ljubavi s trenerom. Radim profesionalno, ali se ne simpatišemo. Razlog je što on zna da sam sa Milanom Šašićem bio u izvrsnim odnosima. Pokušao sam mu pomoći, čak sam i lobirao kod predsjednika kluba da ostane na klupi. Ipak, profesionalac sam, igram dobro, a i kapiten sam. Traku mi nije mogao uzeti, jer ipak, uživam uglede u klubu, kao i kod navijača. Što se tiče Baslera, on je sjajan lik, dobar trener, koji je velika zvijezda u Njemačkoj. On me uči da izvodim slobodne udarce, a poznato je da se radi o velikom majstoru, kome su slobodnjaci bilo skoro kao jedanaesterci.

Ove sezone u Koblencu ima dosta igrača sa prostora bivše države?

- Ima ih zaista puno, tu su Bajić, Lomić, golman Pantić, Džokaj, Mavrić... Igramo lijepo za oko, onako balkanski. Dobro se slažemo, vlada fina atmosfera, ali ja sam, ipak, gazda na terenu (smijeh)!

Dali namjeravate napustiti Koblenz? Ima li ponuda?

- Ljetos sam potpisao novi ugovor do 2010. godine. Za sada mi je ovdje lijepo, zadovoljan sam. Imao sam dvije konkretne ponude iz Frajburga i Hanse Roštok, ali nisam se uspjeli dogovoriti. Ako bi mi se ukazala šansa da igram u elitnom rangu, odnosno u Bundesligi, naravno da bih volio.

Pratite li našu reprezentaciju?

- Redovno! Žao mi je što za BiH ne igraju najbolji igrači predvođeni Sergejom Barbarezom, ali vjerujem da će se problemi riješiti. Mi imamo super igrače, koji vrijede, ali moraju igrati zajedno - izjavio je Anel Džaka, kapiten i najbolji igrač Koblenza.

Džeko je čudesan

Džaka prati nastupe naših igrača u Njemačkoj. Jednog posebno izdvaja:

- Želio bih pohvaliti Edina Džeku, koji je fantastičan igrač. Prosto je nevjerovatno kako jedan tako mlad igrač u prvoj sezoni Bundeslige pruža takve partije. Zaista mi je drago zbog njega, ali i zbog ostalih Bosanaca i Hercegovaca koji igraju dobro. Džeko će sigurno, ako ovako nastavi, za godinu-dvije postati najbolji napadač Njemačke. Došao je kod odličnog trenera Feliksa Magata koji zna šta je najbolje za njega – govori Džaka.

Igrao bi za BiH

Anel nema ništa protiv da jednog dana obuče dres reprezentacije BiH.

- Što se mene tiče, igrao sam za U-21 selekciju Njemačke, ali sada se kajem. Trebao sam prihvatiti poziv Šenera Bajramovića i doći u BiH. Ipak, tada mi je Kristof Daum preporučio da uzmem njemački pasoš i da igram za Elf, jer mi je kao mladom igraču to puno više odgovaralo. Sada imam veliku želju obući dres Bosne i Hercegovine i igrati za svoju domovinu. Neznam ko će biti novi selektor, dali ću mu biti interesantan, ali stojim na raspolaganju – Džakine su riječi.

Počeo sa Škorom

Anel Džaka je karijeru počeo kap pionir UNIS-a iz Vogošće.

-Igrao sam zajedno sa Alenom Škorom, s kojim sa odrastao. Kada je počeo rat, putevi su nam se razišli, ja sam otišao u Njemačku, Alen je ostao u Sarajevo. Nakon dugo godina, ponovo smo se pronašli. Sada smo redovno u telefonskom kontaktu, a kada dođemo u Sarajevo, obavezno se družimo

sportin.ba

Valja li ovaj šta Smile

Mislim da nije kalibar za reprezentaciju !