Frida Kahlo
 
Frida Kahlo (Coyoacan, Meksiko, 6. srpnja 1907. – Coyoacan, Meksiko, 13. srpnja 1954.) meksička slikarica realizma, kubizma i nadrealizma.

Biografija

Rođena je u Mexico Cityju 6. srpnja 1907. kao treća po redu kćer Guillermoa, fotografa rodom iz Njemačke, i Matilde Kahlo, Španjolke rođene u Americi. 1922. godine upisala se u National Preparatory School, najprestižniju edukativnu instituciju u Meksiku, koja je upravo tada počela primati djevojke. Tamo je upoznala budućeg muža, Diega Riveru uz kojega je prihvatila komunističku ideologiju.

1925. godine, Kahlo preživljava tešku prometnu nesreću, u kojoj je ozlijedila desnu nogu i zdjelicu, a kao posljedica nesreće javila se neplodnost. Sljedeće godine, naslikala je svoj prvi portret, poslije čega je uslijedila velika serija slika. 1928. godine je ponovo srela Riveru. Vjenčali su se sljedeće godine, a 1930. par je otišao u San Francisco, dok po povratku u Meksiko, odlaze u New York, na Riverinu izložbu, koja je bila organizirana u Muzeju modernih umjetnosti.

Po posljednjem povratku u Meksiko 1935., Rivera se upušta u aferu s Fridinom mlađom sestrom Kristinom. Ubrzo se i Kahlo upušta u avanture, kako s muškarcima, tako i sa ženama. Jedna od njenih najozbiljnijih avantura, bila je s ruskim revolucionarem, Lavom Trockim.

Zahvaljujući inicijativi Andrea Bretona ponuđena joj je izložba na modnom Julian Levy Gallery 1938. u New Yorku. Izložba je bila pravi trijumf, a pola slika je i prodano. 1939. Breton joj predlaže da joj organizira izložbu u Parizu, ali po dolasku u Francusku, Frida koja nije govorila francuski jezik, shvaća da Breton nije čak ni podigao slike na carini. Izložba je bila otvorena, sa šest tjedana zakašnjenja, ali ipak financijski uspješna. Kahlo dobiva mnogobrojne odzive i pohvale, uključujući Picassa i Kandinskog.

Frida Kahlo umrla je 13. srpnja 1954. u Coyoacánu (Casa Azul), 7 dana nakon svojeg 47. rođendana.

Popularna kultura
"Frida Kahlo", biografski dokumentarac koji sadrži arhivske snimke, prvi put prikazan u Amsterdamu 1982.
"Frida, naturaleza viva", film redatelja Paula Le Duca iz 1984. u kojem Fridu Kahlo glumi Ofelia Medina
"Frida Kahlo's Corset", kratki eksperimentalni film redateljice Liz Crow iz 2000. u kojem Fridu Kahlo glumi Isolte Avila
"Frida", igrani film iz 2002. u kojem Fridu Kahlo glumi Salma Hayek
"Frida vs. Frida", kratki eksperimentalni dokumentarni film redateljice Natalie Nazarove iz 2005.
"The Life and Times of Frida Kahlo", dokumentarac redateljice Amy Stechler iz 2005.
U epizodi TV serije Simpsoni "Girls Just Want to Have Sums" škola se podijeli po spolu, a ženska strana uključuje slike Fride Kahlo i Georgie O'Keeffe na zidu.
U filmu Princezini dnevnici Paolo kaže:"Sviđaju mi se tvoje obrve, zvat ćemo ih Frida i Kahlo."

Izvor: Wikipedia

 Sa patnjom prema punog, ispucenog lepota, Pascal je srodan, al Frida barbila komunista.Ona je imala potpuna zivot-kalokagaciju. Film nije lose, seca me sta je Miguel de Unamuno pisao o borbu=agoniju, to je i bila njena potpuna kalokagatija.

Heroina u sjenci


Hrabro i nekonvencionalno za ženu u tadašnjem katoličkom Meksiku, ona je sebe na nekim svojim autoportretima predstavila otkrivenih grudi. Slikala je i svoje operacije kičme, suze i veliku nesreću

Pikaso je bio oduševljen radovima slikarke Fride Kalo. Kada je 1938. godine izlagala u Parizu i Njujorku, časopisi „Lajf” i „Vog” objavili su reprodukcije u boji njenih slika. Andre Breton, nadrealistički pjesnik, teoretičar i vođa ovog projekta, nalazio je u njenom stvaralaštvu srodstvo sa romantičarima i u svom glavnom dijelu podigao joj literarni spomenik. A ipak je Frida Kalo, koja je 1954. godine umrla u Meksiku, provela čitav život u sjenci svog muža, muraliste Dijega Rivere, koji je dvadesetih godina, uz Oroska i Sikeirosa, postao jedan od glavnih predstavnika muralizma.
Trebalo je da prođe gotovo tri decenije od njene smrti, pa da likovni kritičar meksičkog nedjeljnog lista „Proceso”, Rakel Ribol, objavi njenu biografiju.
Nevelika knjižica (82 stranice) počinje pismima i autobiografskim bilješkama, koje je autorka prikupila. Kao mlada djevojka u Parizu, na prekretnici 19. i 20. vijeka, Frida Kalo se odijevala u stilu koji je tada bio uobičajen kod emancipovanih žena - u mušku odjeću. Još kao učenica predvodila je grupu ljevičarske omladine.
Bila je kći poznatog umjetničkog fotografa, austrougarskog Jevrejina, koji je 1881. godine stigao kao imigrant u glavni grad Meksika. Fridina majka bila je polu indijanka sa juga Meksika.
Rođena je 1907. godine u predgrađu Sijudad Meksika, četvrti umjetnika i imigranata. Njena prvobitna želja da postane ljekar ostala je neostvarena, pošto je 1925. godine u saobraćajnoj nesreći zadobila teške povrede kičmenog stuba, pa je više od dvije godine morala da provede u gipsanom mideru. Kao rekonvalescent počela je da piše dnevnik i da slika. Pokazivala je posebnu naklonost prema „Cariniku” Rusou, Modiljaniju i starim majstorima Hijeronimusu Bošu i Piteru Brojgelu.
Godine 1929. udaja za vodećeg predstavnika angažovanog zidnog slikarstva Dijega Riveru ulila joj je novu nadu i učinila kao spasenje. Rivera je tada već bio čuveni umjetnik, bio je od nje dvostruko stariji i ogroman u odnosu na tu krhku ženu. Njih dvoje su zajedno putovali, naročito po SAD. No, uskoro će ljubavna veza ovog umjetničkog para proći kroz mnoge krize.
Frida Kalo je slikala živjeći povučeno u ataljeu svoje kuće. Slikala je male, strasne autoportrete na limu, aluminijumu, drvetu i platnu. U njenom stvaralaštvu osjećao se uticaj kosmološkog vjerovanja Indiosa u prirodu, našli su izraza njihovi mitovi i simboli, njihov smisao za boju.
I dok je Dijego Rivera oslikavao zidove stadiona, pozorišta, ministarstava, škola, bolnica i hotela monumentalnim freskama, na kojima je predstavljena istorija nacionalnog oslobođenja Meksika, postavši slavni „muralista”, Frida Kalo je, slikala svoje emocije. Veliki dio njenih slika (ostavila je za sobom oko 150 radova, uglavnom autoportreta) govori o njenoj strasnoj i razočaranoj ljubavi prema Dijegu Riveri.
Hrabro i nekonvencionalno za ženu u tadašnjem katoličkom Meksiku, ona je sebe na nekim autoportretima predstavila otkrivenih grudi. Slikala je i svoje operacije kičme (slika Polomljeni stub, 1944). Čak je i slikajući tkaninu svojih haljina, predstavila svoje ožiljke od operacije, a naslikala je sebe i sa suzama u očima. Značajno mjesto u njenom stvaralaštvu zauzima portret ljekara koji ju je sedam puta operisao i koji joj je tokom godina ulivao hrabrost. Godine 1953, posle amputacije jedne noge, veoma se pogoršalo njeno zdravlje. Tada je živjela i slikala u invalidskim kolicima. Na jednom autoportretu iz tog razdoblja, sebe je predstavila u kolicima, pored portreta svog ljekara.
Dokle god je fizički za to bila sposobna, Frida Kalo je bila stvaralac koji je odlikovao dinamikom, vitalnošću i vjerom u život. Predavala je na vajarskoj školi „La Esmeralda”, a kada više nije mogla da predaje u školi, grupa učenika je dolazila njenoj kući. Tu su grupu prozvali „Los Fridos”.
Kuća u kojoj je Frida Kalo živjela sa Dijegom Riverom danas je pretvorena u muzej. (U toj su kući neko vrijeme našli utočište Lav Trocki i njegova žena Natalija). Danas se u toj kući čuva sve ono što sačinjava novostvorenu legendu ove slikarke: invalidska kolica, postelja, indijanska odjeća koju je nosila, njen nakit, zbirka keramike i predkolumbovske skulpture.
Tek početkom osamdesetih i Evropa otkriva ovu veliku umjetnicu. Neka izdavačka preduzeća stavila su njene slike na korice knjiga, 82. održana je velika izložba njenog stvaralaštva u Londonu, koja je kasnije prenijeta u zapadni Berlin.

POBJEDA

za nju su razne priče pričane, ali je bila dosovna svojih snova, volela je i ipunjaval život strašću...