Blue Tigersi - Zeljini fanatici   

Bilo je to davne 1987 godine, mjesec maj, Novo Sarajevo, naselje «Socijalno». U maju kazu, sve vazne stvari se na svijetu desavaju. Ne sluteci vaznost svoje ideje koja je proizasla iz velike ljubavi prema obliznjem hramu fudbala i plavoj boji Vaca, Srle, Enko, Vlado, Klara, Neso i Slava… prvi put izgovaraju ime Blue Tigers i osnivaju jednu od najstarijih navijackih skupina na prostorima ex Jugoslavije, fanaticno odanu FK Zeljeznicaru.

Mozda je blizina Hrama a možda samo odrastanje na urbanom Sarajevskom r n r asfaltu koje znaci biti isti, poseban i slobodan, biti samo svoj, uticalo na radjanje ove ljubavi i u njima, ljubavi koja je puno starija od njih samih, rodjena dalekih dvadesetih prošlog vijeka u grudima njihovih predaka. Napravljen je i prvi transparent kojeg i danas vidjamo na utakmicama voljenog Zelje.

Baš tih godina italijanski plavo bijeli Napoli je harao Evropom predvodjen legendom fudbala, Diegom Armandom Maradonom, covjekom koji je igrao srcem , koji se svakim svojim golom oduživao vjernim navijacima i prvi put uspostavio odnos navijaci – igrac, te vrste, odnos kakav na ovim prostorima samo u Zelji imamo. Ta grupa Napuljskih tifoza je sebe nazivala Blue Tigers. Otuda i ideja za ime, jer je zelja bila da se atmosfera iz Italije prenese na terene gdje igra Zeljo. Nastavak price je legenda kao i sve ostalo vezano za ove momke..

Odlazak na gostovanja tada jos srednjoskolaca i osnovaca ostavio je poseban pecat na odnos sa svojim Zeljom. Skupljale su se pare za baklje, dimne i ostale navijacke rekvizite koje su na tribinama sirom bivse juge Manijacima davale epitet pravih tifoza koji znaju praviti ludu i usijanu atmosferu. Blue Tigersi su nabavili i cuvene bengalke koje ce se zapaliti tokom rasturanja «strasne» Zvezde koja slijedece sezone postaje prvak svijeta. Nakon Bakljade policija je još jednom podsjetila jug da voljeti Zelju cesto znaci i dobiti pendrek preko ledja. Ali koga nisu kamenjem gadali, i ko se nije raznih lokomotiva i vozova nagledao ne zna sta je gostovanje i Zeljo recice Tigersi.

Onda je došao rat i zapaljen je "Hram". Blue Tigersi su ga jos vise zavoljeli.. Nakon rata sudbina ih je odvela do raznih dijelova svijeta, ali nesto ih spaja što je i od sudbine jace, a to je Zeljo. Ide se u Zenicu , Tuzlu , Mostar, Citluk, Bihac. Putovanja su bliza ali opasnija. No ljubav prema Zelji je jaca od svega. Okosnicu skupine sada cine i raja sa Grbavice Jasa, Maxo, Eka, Eno, Hare.. zajedno sa Enkom, Slavom, Drazenom i Vacom koji je u Svedskoj na evropskom hladnom sjeveru, dok mu je srce vec pogadjate, na jugu.

Od transparenata tu je onaj predratni, jedan od najstarijih na Jugu, a napravljen je i novi. Ne morate ih licno znati da ih prepoznate na utakmicama. To su oni momci kojima u ocima sjaji Zeljo i koje ni najveci psiholozi svijeta ne bi razumjeli sve dok jednom sa njima tekmu ne bi pogledali i za nju se spremali. Odnosi sa ostalim Manijacima su perfektni, zajedno se koordiniraju akcije sa Vendettom, Irriducibili ekipom...

"Biti Blue Tiger znaci biti odan plavoj boji. Znaci neponovljiv osjecaj srece i ludila kad lopta prelazi liniju gola Zeljinog protivnika.

Biti Blue Tiger znazi i suze i smijeh. Znaci stakleni tupi zvuk pune krigle piva kad se nazdravlja što daje jos jaci ritam veselju nakon svake Zeljine pobjede.

Biti Blue Tiger znaci neponovljiv osjecaj gadjenja i sazaljenja kad prolazis pored livade na kojoj je pred rat odrzana Korida i na kojoj se i sad volovi sudaraju, bodu i «gonjaju» loptu.

Biti Blue Tiger znaci da nikad neces hodati sam.."

Vendetta - A.D.1998 

Navijacka grupa Vendetta nastaje u trenucima najvece rezultatske krize FK Zeljeznicar sezone 1998/99 kada je Zeljo bio daleko ispod svog sportskog renomea i ugleda te bio predmetom podsmjeha rivalske navijacke grupe osnazene u to vrijeme velikom medijskom i politickom kampanjom. Zatisje na tribini i predstojeca utakmica Super Kupa sa gradskim rivalom FK Sarajevo (onako usput da napomenemo pobjeda Zelje 4:0 kad se niko nije nadao) je posluzila za promociju transparenta koji je izrazavao odlucnost i nepokolebljivost dijela armije navijaca Zeljeznicara koji nece stajati po strani ni u najtezoj situaciji kada se radi o njihovom klubu.

Coyote, osnivac, je dao ime grupi vodeci racuna da niti jedna grupa sa prostora bivse drzave nije nosila takvo ime a pogotovo ni jedna vidjenija grupa u svijetu. Kako je grupa imidzom orijentisana ka pirotehnici tako je i ime trebalo podsjecati na talijanske grupe koje su sklonije ovom vidu feste na tribinama. Grupu su ispocetka sacinjavali Coyote (osnivac), Zlatko, Serif, Husmin, Damir, Sale, Dejan, Amir, da bi nedugo kasnije dosli Dado, Goran, Sanjin, Nihad, Emke uz veliki broj prijatelja i simpatizera koji su stajali ili stoje danas sa nama na tribini, sto samostalno a sto u ostalim navijackim grupama.



Vendetta ucestvuje u mnogim poslijeratnim navijackim pripremama, akcijama i daje svoj doprinos kroz materijalno, tekstualno, fizicko i svako drugo ucesce. Cesto je i sama grupa bivala organizatorom nekih akcija u slavu Zeljeznicara.

Grupa ideoloski nije orijentisana ni prema jednom postojecem ponudjenom modelu, dakle ni ljevica ni desnica, kao ni to da ima svoje uzore u tom pogledu, a jedini parametar po kojem se ravna sa rivalskim grupama je ucinak na tribini i ucinjena djela. Iz cistog sporta grupa je vise puta isla na utakmice drzavne reprezentacije u fudbalu i kosarci te ucestvovala u sadejstvu sa drugim navijackim grupama u ukupnom dojmu na tribinama.

Odnos prema suparnickim navijacima zavisi od odnosa pokazanog prema nama i prema tome odredjuje ponasanje i aktivnosti nase grupe . Navijanje je usmjereno prema svom klubu bez profanih dnevnopolitickih tema, ideoloskih ili rasno-nacionalnih predrasuda u cemu Vendetta ne zeli da ucestvuje. Ponekad ili bolje receno vrlo cesto je zacinjeno humorom i pivom. U grupi svi bez razlike vole taj dio zabave i cesto se mogu vidjeti zajedno u nocnim barovima u trenucima opustanja. Ustvari cesce nego na utakmicama jer se prvenstvo igra samo malo vise od pola godine...

Transparenti, baklje, dimnjaci, petarde, vlastite majice i vlastiti salovi, dio su imidza Vendette uz pregrst navijackih pjesama i slogana od kojih se neki i danas mogu cuti na zeljinom jugu.

Sta ne volimo? Laz, drukere ili potkazivace, lazne prijatelje, lajavce, nacionaliste/fasiste, zavidne i ljubomorne tipove, siledzije i policiju.

Sta volimo? Zeljeznicar, generalno fudbal, zene, pivo i sve ostale alkoholne derivate, festu i fer plej.

Sta cijenimo? Postene, hrabre, odane, iskrene i svaku pravu navijacku akciju odakle god da potice.

Ideja kojom se osnivac grupe poveo je da se ratom prekinuti navijacki kontinuitet zeljinog kopa kvalitativno unaprijedi, jug osnazi i okupi jos navijaca Zeljeznicara orijentisanih ka ljubavi prema svom klubu i nepokolebljivoj odbrani dostojanstva njegovog imena rasterecenog svakog vida podjela medju ljudima a ujedinjenih i okupljenih oko jednog kluba FK Zeljeznicar. Takva orijentacija stvorila je vremenom izvjestan respekt prema pojedinim eksponiranijim clanovima Vendette, kako u vlastitoj, tako i u drugim sportski orijentisanim sredinama gdje globalna navijacka ideja i navijacko djelo imaju plodno tlo.

Za sve informacije o grupi trazite Damira (Damir-Vendetta) koji je vremenom postao vodja grupe jer je u najvecem broju prosao sito i reseto zeljinih gostovanja, pa se s pravom moze reci da ako je Coyote dao oblik i imidz grupi onda je Damir pronio ime i prepoznatljivost Vendette.

Urban Corps   

Početi priču je lako, ali započeti pisati o nastanku jedne od, sada je to sasvim izvjesno, najrespektabilnijih podgrupa navijača FK Željezničara Urban Corps je malo komplikovano. Ne iz razloga što se nema šta napisati, naprotiv puno je urađeno a što bi trebalo staviti na papir, već što autor ovog teksta ne zna odakle da počne. Ipak, s druge strane urađeno je malo s obzirom koliko je to naš voljeni klub zaslužio.

Negdje sredinom 2002 godine (možda i ranije), nekoliko momaka se sasvim slučajno upoznaje na utakmicama i navijačkim stranicama www.themaniacs.org, i tu počinje priča u plavom. Ljubav prema Želji, navijačima, Grbavici, stadionu, je samo još više uvezala i učvrstila poznanstva, koja su kasnije prelazila u prijateljstva, pa i česta druženja, ali i zajedničke odlaske na gostovanja. Već od prvih sastanaka po «Parkuši» i Jugu «Doline Čupova» znali smo koji nam je krajnji cilj, promocija Manijaka i Želje. Odmah smo se uhvatili posla, i prvi projekat u kojem smo učestvovali zajedno sa ostalim Manijacima bila je bakljada na Jugu, kada je bakljama ispisano ime ŽELJO. Ubrzo zatim uslijedile su manje i vece bakljade, dimljade, organizacija gostovanja, da bi te godine (2002) uspjeli početi i privesti kraju pravljenje jednog od najvećih šivenih transparenata (40x1,50) na prostorima ex-Yu, ali i šire. Dakle, sve pare koje smo imali, svo slobodno vrijeme, slobodni prostor na dvije lokacije u gradu i još mnogo toga je uloženo u našeg giganta. Transparent smo pravili u manjim prekidima blizu dva mjeseca. U to vrijeme nas je bilo 7-8, između ostalih BigBlue, Cane, Hodalud, Kalauz, Glumac, Čamac, TNT, Bengal, da bi vremenom sve više raje dolazilo i ulazilo u podgrupu. Na žalost ima i onih koji više nisu UC članovi, ali su svakako to momci koji su dali pečat u samom nastanku naše podgrupe.

Poslije završetka transparenta, odmah smo počeli sa pravljenjem novog, ali ovaj put nešto manjeg (15-tak metara). I ovaj je također šiven, a font koji nam je ostao i zaštitni znak na internet prezentaciji je neko od raje odabrao, pa slovo c ide na g, ali naši smo. Odmah poslije toga je napravljen i lik legendarnog vođe Manijaka rahmetli Dževada Begića-Džilde, momka koji je pronio slavu Manijaka u miru i čovjeka koji je dao svoj život u odbrani jedine nam domovine Bosne i Hercegovine. Na žalost Manijaci moraju dalje bez njega, ali sa znanjem da ga Jug i svaki navijač našeg voljenog kluba FK Željezničara nikada neće zaboraviti.

Rad se nastavio, tako da uz pomoć prijatelja iz Amerike i njihove novčane donacije pravimo 40 plavih zastava (1mx70cm), koje su na žalost nestale poslije derbija (nisu sve). Koreografija koja je, s obzirom na tribinu na kojoj se radila, ispala močna, je ideja i trud članova UC ali i ostalih navijača FK Željezničara. Napravljeni su i bar šalovi, na kojima su postavljeni grbovi UC i The Maniacs, a malo zatim i majice koje možete pogledati i naručiti u shop-u na našoj internet stranici.

Dakle, sve u svemu za kratko vrijeme napravili smo mnogo, ali može još bolje i više. Danas grupa broji oko 20-25 stalnih članova svih nacionalnosti, dok imamo pozive i iz ostalih gradova BiH gdje određene grupe navijača žele da uđu u Urban Corps. Nadamo se da će kako vrijeme prolazi UC naći svoje stalno mjesto u porodici Zeljo, i da ćemo mi stariji za nekih 10-15 godina gledati mladost koja nosi majice i šalove UC. 

Možete nas posjetiti na internet adresi www.urbancorps.com, gdje će te nadamo se provesti ugodne trenutke.

 

Prijeratni The Maniacs:

delija bravo za ove tekstove , bash sam htio da ih postavim 

josh par malih transparenata

ej brate jel mogu da te pitam jel ovaj zadnji trans pao od Lesinara?

koliko ja znam nije, jer je to jedan od novijih, a sa njima se nismo sretali zadnju god. jer su bili u II ligi 

znam znam ali neka kezual akcija je izgleda bila jer sam cuo previse prica o tome, moguce da je prodana itd...

Чуј само ово:Манијаке су чинили муслимани,хрвати и Срби који нису следили пропалу четничку идеологију,цццц....па онда лизање са хрватима на Максимиру,цццц........важно да вам усташка идеологија не смета.