MANIJACI su osnovani u zimu 1987,ali su se prvi put javno pojavili u januaru sljedeće godine.Ponose se razjurivanjem Hordi Zla ispred robne kuće ''Sarajka'' pred derbi 1990. godine,paljenjem voza na putu za Beograd nekoliko mjeseci kasnije,kao i tučom sa delijama naredne godine ispred ''Holiday Inn-a'',iz koje su izašli kao pobjednici.Krajem 1989. godine,kao ogranak manijaka,osnovana je grupa JOINT UNION,koju su mahom činili Željovci odrasli na punku i hard coreu.Danas,to su neki sasvim novi manijaci,desile su se mnoge smjene generacija i danas na jugu datiraju sljedeće podgrupe:Vendetta,Ultras Ferroviere(ULFE),Urban Corps(UC),Curva Sud(CS),Ragazzi del Sud(RDS),Scelto(SCE),Ofanziva(OF),AP GANG.Na ovim prethodnim nabrojanim grupama,naročito na ovim relativno mlađim je da do kraja izguraju priču koja je stvarana dugo vremena i na koju je ulozeno dosta.Samo zajedničkim snagama možemo postići mnogo,a na dobrom smo putu da tako i bude.Nadamo se da ova priča neće nikada umrijeti i da će kroz nekoliko godina nosioci juzne tribine biti neki novi klinci sa još jačim i izraženijim stavovima,mišljenjima i akcijama!

DANAS ĆEMO ŽIVOT DATI ŽELJO MORA ZAIGRATI !

josh slika 

Ja sam lud
Ja sam jak
Ja sam Željin Manijak

obratite paznju na 4 sliku, bakljama ispisano Željo 

Ovo sa bakljama zaslužuje svaku pohvalu! 

to za baklje je extra 

Ko vam je onaj kamikaza na predzadnjoj slici? 
Vodja?

ako je na ogradi onda jeste

transparenti:

Najvatreniji navijaci NK "Zeljeznicar", poznati kao Manijaci spadaju u sami vrh navijackih grupa u BiH. Tu tradiciju pronose jos iz bivse drzave gdje su svrstavani u drugu kvalitativnu grupu zajedno sa "Hordama zla", "Armadom", i "Red Firm". Ime pod kojim su poznati nose od kraja osamdesetih godina, ali bi bilo pogresno smatrati da je to pocetak vatrenog navijanja na Grbavici.

U sampionskoj sezoni, "Zelje", 1971/72, navijaci su svoj klub pratili sirom zemlje, a vrhunac je bio na stadionu "JNA" kada je u zadnjem kolu ovjerena titula. Po povratku u Sarajevo napravljen je tzv."karusel", tj. cijelu noc su po gradu kruzili automobili okiceni zastavama, uz neizbjezno sviranje svim raspolozivim sredstvima (trube, automobilske sirene i sl.). Nakon godina uspjeha, doslo je do smjene generacija u ekipi pa je "Zeljo" dospio i do Druge savezne lige, ali ni tada navijaci nisu napustili plave. Prosjek posjete na utakmicama u Sarajevu bio je blizu 10.000 gledalaca.

U to vrijeme najvatreniji su se na Grbavici okupljali na brdu iznad juzne tribine (tada jos nije bio dogradjen gornji dio juga na kome se "Manijaci" danas nalaze). Po povratku u drustvo najboljih postepeno je stvaran jak tim, a 1981. je "Zeljo" stigao do finala kupa. Utakmica je privukla oko 60.000 gledalaca sto je bila najveca posjeta na jednoj finalnoj utakmici (izuzev onih koje su igrali klubovi iz Beograda). Vise hiljada navijaca plavih je stiglo na "Marakanu", a smjestili su se na istocnoj tribini stadiona ("Velezovi" su bili na zapadu). Uprkos gromoglasnoj podrsci "Zeljo" je izgubio (2:3), ali je ova utakmica bila povod za mnoge da se u odabiru kluba opredjele za "Zeljeznicar".

U prvoj polovini osamdesetih godina atmosfera na Grbavici se donekle razlikovala od ove danasnje (inace je navijacki trend u to vrijeme izgledao malo drugacije). Cijenile su se zastave na kopljima (na Grbavici je tada kao najveca slovila ona plavobijela na kojoj je bila nacrtana lokomotiva sa vagonima koja je predstavljala "Zeljin voz"), a atmosferu su stvarale i brodske sirene montirane na pumpe automobilskih gima, te cegrtaljke, zvona, pistalljke. Navijalo se na svim utakmicama, a posebno su se cijenili susreti sa timovima "velike cetvorke", "Velezom" i naravno gradski derbi protiv "Sarajeva" . Za tu utakmicu se spremalo mjesecima, atmosfera na stadionu je dovodjena do usijanja, a obicaj je bio da se nakon pobjede organizuje pohod navijaca kroz grad do Bascarsije gdje se sve zavrsavalo pred jednom slasticarnom ciji je vlasnik bio vatreni navijac komsija sa Koseva.

Jedne prilike, u novembru 1982.godine nakon utakmice na Grbavici (1:0 za "Zelju") na celu kolone je isao transparent na koji je postavljena ranije postavljena i odstampana saljiva smrtovnica posvecena bordo timu. Najsvijetliji trenuci su dozivljeni u sezoni 1984/85 kada je tim sa Grbavice uspjesno nastupao u kupu UEFA. Na Grbavici su tada vidjani transparenti navijaca van Sarajeva, iz sredine gdje je "Zeljo" tradicionalno imao veliki broj navijaca (Konjic, Travnik, Kiseljak, mala Gornja Dobostica kod Lukavca, a podrska je pruzana i od strane uprave, igraca i navijaca NK "Urania" iz baske Vode). Inace "Zeljo" je uvijek imao svoju publiku i u Tuzli, Zenici, Mostaru, Rijeci, Ljubljani, a pred rat je u Novom Sadu egzistirala jedna grupa od oko pedesetak "Manijaka". Navijaci "Zelje" su i pjesmama opjevani-"Pjesma Zeljinih navijaca" iz sedamdesetih, koja se i danas emituje prije svake utakmice na Grbavici, te "Zeljo to je moj tim" sarajevske grupe "Bombaj stampa".

U drugoj polovini osamdesetih dolazi do vece organizacije najvatrenijih navijaca, i oni tada daju sebi ime "The Maniacs". Osim ove grupe stvaraju se i "Blue Tigers" i "Joint Union", te jos nekoliko manjih grupa ali svi oni sacinjavaju maticnu grupaciju "Manijaka". Pocinje izrada navijackih vezenih salova sa imenom grupe (sal "Joint Union" je uzivao veliko postovanje i na tribinama sirom tadasnje Jugoslavije), nabavka pirotehnickih sredstava-bakljada na utakmici protiv "C.Zvezde" u jesen 1990.godine je bila dotada najveca u BiH, a putuje se organizovano na gostovanja sa klubom.

Tokom rata je Grbavica ostala na okupiranoj teritoriji, drvena zapadna tribina je zapaljena a oko samog stadiona su se vodile zestoke bitke. U srcu svakog "Manijaka" je bilo samo jedno-kada ponovo na Grbavicu. Po reintegraciji Sarajeva stadion je zatecen u losem stanju, ali su uprava i navijaci prionuli na posao, te je kako-tako stadion osposobljen za utakmicu protiv "Sarajeva" na, za Sarajevo simbolican datum drugog maja 1996. Tesko je opisati izraz na licima "Manijaka" tokom te antologijske utakmice. Mjesavina nevjerice, tuge ali i neizmjerne radosti sto su ponovo na svojoj Grbavici.

Navijaci "Zelje" su kao i svi drugi tokom svog postojanja imali svog vodju. Njih je tokom svih ovih godina bilo vise, ali se jedno ime ipak vise istice od ostalih. To je rahm. Dzevad Begic-Djilda koji je herojski poginuo prve ratne godine. Njegovo ime se danas na Grbavici izgovara sa posebnim postovanjem.

I tako ostaju "Manijaci" na svom jugu mada je postalo nepisano pravilo da se sa punjenjem odredjenog navijackog staza oni stariji sele na sjever, pa tako "Zeljo" sada ima vatrenu podrsku sa obadvije strane. Bitno je da uvijek Grbavicom odzvanja ono poznato: "Naprijed Zeljo ceto plava…"

Prava raja iz Doline cupova - JOINT UNION   


Kraj osamdesetih godina u Sarajevu je obiljezio stvaranje legendarne navijacke grupe, skupine Zeljinih navijaca prozvanih JOINT UNION. U legendarnoj rupetini, popularnom Lovcu, u Junu 1989. godine, okupili su se Arsen, Conta, Dado, Emir, Sandi i redajuci sarajevske klipace uz girice i kuhani krompir, odlucise osnovati JOINT UNION, sto je u istoriju grada uslo kao najbitniji dogadjaj u razdoblju od pojave New primitivsa do cetnickih napada, pa i do dan danas.

Nakon nekoliko sedmica, uz pomoc Kanine sestre sasiven je i prvi transparent sa natpisom "JOINT UNION THRASH CREW SA HC", a znamo li da posljednja skracenica oznacava hard core, vidi se, kao i iz imena skupine, da medju Jointima nije bilo mjesta za papke, pogotovo u sarajevskom smislu te rijeci.

Jointi nisu slusali seljakluke niti su euforiju pred Zeljinu utakmicu pojacavali domacom prepecenicom. Rade se majice, salovi i vremenom se clanstvo penje na cetrdesetak pripadnika, sto nije ni malo obzirom na brojne kriterije - uz ne presudno bitnu muziku i ignorisanje mladjih od 16-17 godina u skupinu su primani samo Bosnjaci , Hrvati, i Srbi koji nisu slijedili propalu cetnicku ideologiju o stvaranju velike Srbije. Svjedoci smo da su se neki ultra-nacionalisti bili odvojili i okrenuli ledja Zelji, ovom gradu i nasoj drzavi. Ali pored svega toga ostali smo multietnicka navijacka skupina.

ANTI-CETNICKA koalicija
Stalno se ide na gostovanja, a nakon utakmice Partizan - Sarajevo u Beogradu, Zemir - Zema (Zeljovac za ciji se tadasnji akt pusu pitari), kasniji visegodisnji ratnik Armije BiH usao je u navijacku istoriju nakon sto je pred stadionom "JNA" dva Grobara privremeno ohladio hladnim oruzjem. Ostalo je zapamceno i gostovanje kod beogradskog Rada, kada je skupina od desetak Jointa rastjerala cetrdesetak negostoljubivih domacina "United Force".

U tom periodu su se pocele desavati i stvari koje smo najmanje zeljeli. Nacionalizam je bio na prvom mjestu. Ocajnicki se nesto pokusavalo uraditi da bi se sacuvalo nekakvo zajednistvo. Na utakmici Zeljo - Partizan, 1991. godine spojile su se muslimanska i hrvatska zastava, sto je beogradski tisak propratio prigodnim naslovima o stvaranju anti-srpske koalicije. Medjutim, to nije bila anti-srpska vec anti-cetnicka koalicija koja se na sve moguce nacine protivila nacionalistickoim furkama podjele Yuge i Bosne, jer zna se da su do pocetka tih previranja Jointi bili Yu- nastrojeni, sto su pokazali i transparentom YU-Odred.

To se pokazalo opravdanim iste godine, kada na Grbavicu dolazi Crvena Zvezda, a Jointi uz 40-ak baklji pale i veliku cetnicku zastavu - rat je bio na pomolu. Prije utakmice stotinjek gostiju je odmjerilo snagu sa podjednakom brojem domacina, nakon cega je 5 cigana zavrsilo na jednomjesecnom oporavku na kosevskoj traumatologiji.

RUSENJE ZIDOVA
Jointi daju svoj doprinos i na posljednjoj utakmici Dinamo - Crvena Zvezda u Zagrebu, potvrdjujuci relativno dobre odnose sa hrvatskim navijacima i netrpeljivosti prema Delijama i Grobarima i ostalih koji su propagirali cetnicku politiku koja je rasturala tadasnju drzavu, a imala tendenciju da rasturi i BiH. Zeljini navijaci rado su odlazili pripomoci Pitarima kada su igrali protiv klubova "velike cetvorke". Prije neodigrane utakmice Zeljo - Hajduk Jointi ugoscuju zagrebacku Torcidu, napijaju ih do sitnih sati i zbrinjavaju po svojim stanovima. Najsretniji su se smjestili kod legendarnog Boze, dobrog domacina u cijem stanu se za gledanja nekih utakmica i zidove znalo rusiti. Osim Zelje dio Jointa je volio i Everton, tako da je Bozo dan prije odgodjene utakmice bio utucen jer je, kao i svake subote, nazvao britanske informacije i sazanao da je Everton porazen na vlastitom terenu.
JOINTI U ODBRANI BOSNE
Posljednjih sest mjeseci sarajevskog mira ekipa se okuplja u Continom kaficu Celtic, smjestenom na Zeljinom stadionu. Buduci da je kafic nazvan po katolickom skotskom klubu , velikosrpski nacionalisti iz Sarajeva su ga nazvali ustaskim leglom, a vlasnik se svakog jutra nanovo radovao vidjevsi da Celtic jos uvijek nije miniran. Na zalost, pocetkom rata cetnici osvajaju cijelu Grbavicu pa tako i "Dolinu cupova" i sto Conta rece, "cekali smo da caffe odleti u zrak, medjutim odleti stadion u zrak i sa njim jedan zivot, jedna ekipa, jedno ludilo i najljepsi grad koji je postojao na ovoj planeti". Rat su docekali, kako se kaze "Za dom spremni" - svi uzimaju puske u ruke negledajuci nacionalnu pripadnost i ukljucuju se u TO, Jukinu ekipu, HOS itd, a kasnije u Armiju BiH. Iako angazovani u odbrani grada i drzave, vecina Jointa je prezivjela sve nedace a vremenom vidjevsi da osim odbrane vise nista nemogu postici, napustaju grad. Danas ih ima po cijeloj evropi, ali neki su ipak ostali i cekaju njihov povratak.
GRADSKA RAJA
Jointi su bili i ostali gradska raja sto ih je mnogo kostalo: primitivizmu u vlastitom gradu mogli su se oduprijeti, ali pred naoruzanim opancarima sa slikovitih brezuljaka oko Sarajeva ostali su nemocni.
Eto i rat se zavrsio, neki se Jointi vracaju, neki su stasali i ponovo vracaju onaj stari sjaj Grbavici i gradu. Jer Jointi su ekipa koja je voljela baklave, ali i sarajevsko pivo kao i Americki Hard core. Voljeli su New primitivse, a gnusali se papaka.
Jointi spokoja nece imati, jer kako rece Conta "rasuli smo se po cijeloj kugli zemaljskoj i u njenu unutrasnjost, ali miris juga i Doline cupova jos uvijek nam steze srca".


I za kraj jos samo jedna stvar, a to je poruka iz guestbooka koju je poslao Dado jedan od osnivaca:


Name: DADO
Comments: "Jednog ljeta na mjestu kao sto je LOVAC rodila se ideja o osnivanju JOINT UNION'a , a sve ostalo je legenda . Sjecam se te noci uz girice i pivu, ja Rogi i Cuba (tog ljeta istomisljenici, posto ce rat promjeniti misljenje mnogih) sjedili smo u LOVCU i uredno remetili red i mir kafane ZELJINIM pjesmama. To ljeto je bilo 89'te . Ovom prilikom bi ako ovo ikad procita ROGI da mu postavim jedno pitanje. Kako je pucat na rodni grad (MORA DA JE JE ODVRATNO, ustvari mozda tebi i nije bilo bas tako). Citaj ove stranice i gledaj DOLINU CUPOVA na malim ekranima ,SAM SI IZABRAO STRANU. Momci stranica je odlicna samo nastavite.

I KRV SVOJU ZA PLAVU BOJU. DADO - JOINT UNION

Kraca istorija F.C.J.U.-Hrasno
Sve je pocelo 1987. nastankom prve organizovane ZELJINE navijacke skupine THE MANIACS. Nedugo zatim na jugu se pojavljuje transparent koji je pobudio interesovanje svih navijackih skupina na podrucju bivse Yu, pa i onih iz tadasnje "velike cetvorke". Dovoljno je reci samo JOINT UNION. Ime originalno, a likovi... nepotrebno opisivati. Furala se furka imena i Hard core-a. I nije nimalo cudno zasto smo postali jedna od najcjenjenijih navijackih grupa u tadasnjoj drzavi. Sve u svemu, nimalo subjektivno, bili smo naj. Mozda ne po brojnosti, ali po svemu ostalom neprevazidjeni.

I danas , kada su dosle neke nove generacije koje se furaju na to ime, a koje veze nemaju sa tim, mi cvrsto stojimo iza svog imena i svog najdrazeg kluba Zelje. Mozda se vise ne ponasamo "manijacki" kao prije, ali smo tu i cekamo svoje nasljednike. Nasa ekipa iz Hrasnog, koja je redovno sa svojim klubom, i kad vodi i kad gubi, broji 15-20 ljudi (Fudo, Maki, Vanja, Fedja, Baska, Baska Jr,Cober, Jaro, Davor, Pile, Burazeri, Mate i t d). Vidni smo na svakoj Zeljinoj utakmici, bilo kuci ili na strani, sa svojim transparentima: JOINT UNION-Hrasno, I MRTVI ZIVE ZA ZELJU.


MI smo multietnicka navijacka skupina, i zato smo najludji, jer ono sto nema Bosnjo imaju Ujaci ili Vlasi. Ono sto nemaju Ujaci ili Vlasi ima Bosnjo. Ma covjece mi smo ti evropa.


WE ARE THE BEST FUCK THE REST !!!
JOINT UNION THRASH CREW SA HC

"Tekst u cijelosti preuzet sa stranice Joint Union"