Duvanska mafija uklanja svjedoke: Borka Vučić ubijena?

Duvanska mafija uklanja svjedoke: Borka Vučić ubijena?

zoran573 9.8.2009. 15:32
Duhanska mafija uklanja svjedoke: Borka Vučić ubijena?
Aug 07, 2009 at 10:28 AM
Dana 1. kolovoza u teškoj prometnoj nezgodi na autocesti Beograd – Niš poginula je i Borka Vučić, inače poznata kao jedna od ključnih osoba u mreži za međunarodno pranje novca, kojom je u vrijeme svoje vladavine u Srbiji upravljao bivši srbijanski predsjednik Slobodan Milošević. Javnosti je, međutim, manje poznato kako je Borka Vučić i jedan od glavnih „igrača“ duhanske mafije na Balkanu, odnosno kako je upravo ona bila glavni koordinator financijskih operacija pranja novca stečenog međunarodnim krijumčarenjem cigareta preko Srbije, Crne Gore, ali i Hrvatske.

Vučić – jedna od najnezgodnijih svjedokinja o organizacijskoj, financijskoj, poslovnoj i hijerarhijskoj povezanosti balkanske duhanske mafije

Smrću Borke Vučić nestala je jedna od najnezgodnijih svjedokinja o organizacijskoj, financijskoj, hijerarhijskoj i poslovnoj povezanosti balkanske duhanske mafije u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj.

Vučić je bila jedan od blagajnika te kriminalne organizacije, te jedna od rijetkih insajdera koja je znala skrivene veze kriminalnih organizacija na Balkanu s visokopozicioniranim državnim dužnosnicima u Zagrebu, Beogradu i Podgorici, a činjenica da je poginula upravo u trenutku kada je na Balkanu u tijeku reorganizacija kriminalnog podzemlja, ali i onoga što nazivamo duhanskom mafijom, budi sumnju kako se ne radi samo o „nesretnom slučaju“.

Vozač automobila: „Nešto je puklo“

Prema informacijama iz srbijanske policije, Dejan Blagojević, vozač automobila u kojem je poginula Borka Vučić izjavio je kako je „kada je prešao OMV pumpu kod Lapova, na autoputu Beograd - Niš, nešto puklo i vozilo se potom više puta prevrnulo, uslijed čega su svi putnici, i poginuli i povrijeđeni, ispali iz automobila".

Drugim riječima, i sam vozač automobila policiji je u iskazu rekao kako se nesreća nije dogodila slučajno, nego je „nešto puklo“, nakon čega se vozilo u kojem je bila i Borka Vučić prevrnulo.

Altamura: U nestanak novca sa tajnih računa na Cipru umiješana i bivša državna tajnica SAD-a

Niti talijanski istraživački novinar i urednik portala „Rinascita Balcanica“ Michele Altamura ne vjeruje kako je smrt Borke Vučić tek „nesretan slučaj“.

"Iza ove priče ne stoji samo mafija, nego čitava geopolitika i centri moći koje je lako zadovoljiti sa malo kokaina i kojom prostitukom.

Upravo takvi su uništili jednu državu, uvjeravajući nas da je to učinjeno zbog demokracije.

Istina o kojoj oni govore mnogo je drugačija.

Imao sam prilike da vidim kako rade mnoge fondacije, iskorištavaju vas uz osmijehe i ljubaznost, a onda kada im više niste potrebni unište vas profesionalno izmišljajući skandale ili vas ubiju u potpunoj tišini.

Možda mnogi ne znaju da je Crna Gora nezavisnost dobila zahvaljući Janku Jekniću.

I on je, kao i nedavno Borka Vučić, poginuo u automobilskoj nesreći, nesretan slučaj kako bi to rekli.

Vjerojatno će netko nakon 50 godina doživjeti prosvijetljenje i otkriti kako su novci sa Cipra nestajali zahvaljujući Madelein Albright.

Zanimljivo je da je bivši američki ambasador Montgomery u razgovoru i sa Ivom Pukanićem i sa Ratkom Kneževićem spominjao iznos od 190 milijuna dolara u vlasništvu Mila Ðukanovića i da je Ivo Pukanić, kao i samo ministarstvo unutrašnjih poslova, tvrdilo da nikada prije 2001. nisu čuli za Stanka Subotića Caneta.

Isto to je potvrdio i šef tajne službe, ne znajući činjenicu da je avion u vlasništvu jednog hrvatskog građanina vrijedan 18 milijuna, sletio na zagrebački aerodrom.

Potpuno je nevjerojatno da niko od njih nije znao nešto takvo“, navodi u izjavi za Necenzurirano.com Michele Altamura.

Michele Altamura u nekoliko je navrata objavio dokumente koji potvrđuju transakcije i operacije ekonomskog kriminala, vođene iz pozadine od strane velikih moćnika, mnogo većih od malenih kriminalaca koji sebe smatraju važnim uporištem političkih krugova.

Veza duhanske mafije u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj preko Borke Vučić i Anglo Yugoslav Bank u Londonu

Borka Vučić, zapravo je, od samog početka bila jedna od ključnih osoba u izgradnji balkanske mreže duhanske mafije, i to od trenutka kada je 1990.-ih godina preuzela ulogu koordinacije inozemnih financijskih operacija za režim Slobodana Miloševića.

Operacije koje je Vučić organizirala preko Anglo Yugoslav Bank u Londonu, ujedno su i glavna do sada neotkrivena poveznica kriminalnih operacija režimske mafije u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori 1990.-ih godina.

Naime, bez obzira na ratne sukobe na prostoru bivše SFRJ, cijelo vrijeme rata srbijanski režim i političko, obavještajno, kriminalno podzemlje u Zagrebu bili su zajednički suvlasnici te banke u londonu i zajednički investitori kod osnivanja Anglo Yugoslav Bank u Londonu i to upravo preko zagrebačke banke d.d. Zagreb, koja je formalno bila suvlasnik ove londonske banke, preko koje je Borka Vučić, između ostalih, organizirala pranje novca za balkansku duhansku mafiju.

Veza Zagrebačke banke s duhanskom mafijom i Borkom Vučić

U isto vrijeme, Zagrebačka banka d.d. Zagreb preuzela je kontrolu nad duhanskom industrijom u Hrvatskoj, nezakonitim preuzimanjem kontrolnog paketa dionica Tvornice duhana Zagreb d.d., u dogovoru s tadašnjom Vladom Franje Gregurića.

Dakle, u trenutku kada Borka Vučić preuzima upravljanje mrežom za pranje novca, između ostalog novca duhanske mafije, Zagrebačka banka d.d. je suvlasnik stranih banaka preko kojih Vučić obavlja svoje financijske operacije za Beograd i Podgoricu, te upravo Zagrebačka banka kontrolira u tom trenutku duhanski biznis u Hrvatskoj i odlučuje tko će u privatizaciji preuzeti vlasništvo nad Tvornicom duhana Zagreb d.d. i njezinim duhanskim proizvodima i robnim markama nekih od najpoznatijih cigareta na Balkanu.

Ratnoprofiterske veze Zagreba, Beograda i Podgorice

Možda su upravo te linije komunikacije balkanskog kriminalnog podzemlja, povezanog s najvišim državnim institucijama u novonastalim balkanskim državama, o kojima je Borka Vučić očito znala sve, bile presudne za njezino uklanjanje kao opasnog svjedoka.

Upravo je Borka Vučić, koja je koordinirala izvlačenje novca na tajne račune u inozemstvu iz Srbije i Crne Gore, a nije isključeno i iz Hrvatske, i to preko inozemnih banaka u kojima je značajan suvlasnik bila Zagrebačka banka d.d., pod kontrolom kriminalnog klana na čijem se čelu nalazio ratni premijer Franjo Gregurić (početkom godine taj je klan preuzeo aktualni ministar policije Tomislav Karamarko), mogla biti jedan od najopasnijih svjedoka ratnoprofiterskih igara političkog Zagreba, Beograda i Podgorice, i to u jeku ratnih sukoba na Balkanu.

Koordinirani kriminalni centri moći na Balkanu

Bez obzira na rat, političke elite u ova tri regionalna centra formirale su jake, dobro povezane, koordinirane i dobro organizirane kriminalne centre moći, koji su više od desetljeća i pol u potpunosti kontrolirali organizirano kriminalno podzemlje Balkana, i na kriminalnim operacijama tako umreženih kriminalnih organizacija te su političke elite u Zagrebu, Beogradu i Podgorici ostvarile pozicije financijske moći.

Sve su to razlozi zbog kojih je Borka Vučić, moguće, bila opasan svjedok protiv političkih, poslovnih i kriminalnih elita u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori.

Ona je bila koordinator njihovih ratnih kriminalnih operacija i jedan od ključnih svjedoka stvaranja arhitekture organiziranog kriminala na Balkanu 1990.-ih godina.

Financijske operacije započele 1992. i 1993. – točno kada se u Zagrebu formira duhanska mafija pod pokroviteljstvom Zagrebačke banke i ratne Gregurićeve Vlade

Nije zanemariva i činjenica da se termini financijskih operacija koje je za Beograd i Podgoricu vodila Borka Vučić preko Anglo Yugoslav Bank u Londonu podudaraju sa vremenom nastanka infrastrukture duhanske mafije u Hrvatskoj, pod formalnim nadzorom uprave Zagrebačke banke i Franje Lukovića, ali pod političkim pokroviteljstvom ratne Vlade premijera Franje Gregurića.

Naime, 1992. godine nakon stupanja na snagu sankcija UN-a prema Saveznoj Republici Jugoslaviji (Rezolucijom broj 757 Vijeća sigurnosti UN-a) Borka Vučić dobila je od Slobodana Miloševića mandat za koordiniranje financijskih operacija izvlačenja i pranja novca iz Srbije i Crne Gore preko Cipra i drugih stranih banaka.

Vučić je bila upraviteljica tajnih operacija balkanskih kriminalnih političkih elita

Istovremeno, Zagrebačka banka na svojim skupštinama donosi odluke o dodatnom suvlasničkom investiranju u dionice LHB International Handelsbank Ag Frankfurt; Banque Franco Yugoslave Paris; Adria Bank AG Wien; Anglo Yugoslav Bank Limited London; The Development Bank of Zambia, Lusaka.

U isto vrijeme i preko istih inozemnih banaka, Franjo Luković je iz Hrvatske prebacivao novac za Gregurićev klan na tajne račune u inozemstvu, baš kao što je u to vrijeme i preko istih banaka Borka Vučić prebacivala novac iz Srbije za Miloševićev klan.

Karamarko – Gregurićev čovjek za vezu s operativcima Borke Vučić

Podsjetimo, u to vrijeme jedan od ključnih ljudi od povjerenja ratnog premijera Hrvatske Franje Gregurića i njegov ključni operativac za prljave poslove bio je današnji ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko.

Prema našem izvoru iz Gregurićevog kruga, upravo je Karamarko tih godina bio jedan od koordinatora komunikacije između Franje Gregurića, Franje Lukovića s jedne strane i Borke Vučić i njezinih suradnika s druge strane.

Tomislav Karamarko je, kao i u nekim drugim slučajevima, bio Gregurićev čovjek za vezu sa operativcima Borke Vučić, a ujedno je i kontrolirao Franju Lukovića u Zagrebačkoj banci, kako se ovaj ne bi osamostalio i oteo kontroli Gregurićevog klana.

Borka Vučić bila je jedna od rijetkih koja je kao insajder znala kako trag balkanske duhanske mafije vodi u Zagreb

Već 1993. godine, u Zagrebu je usuglašen model privatizacije duhanske industrije i to na način da se duhanska industrija ne proda na javnoj ponudi najvišem ponuđaču, nego strogo odabranoj grupi kupaca, pod kontrolom Franje Gregurića i Zagrebačke banke d.d., pa je tako u samoj pretvorbi Tvornice duhana Zagreb d.d., Franjo Luković na nezakonit način u ime zagrebačke banke preuzeo kontrolni paket dionica, po osnovi tada nepostojećeg kreditnog duga TDZ-a prema ZABI.

Tako je započelo stvaranje kriminalne infrastrukture, koja se kasnije razvila u organizirano kriminalno podzemlje danas poznato pod nazivom „balkanska duhanska mafija“.

Iako je do danas ostala tajnom činjenica kako je glavni logističko – proizvodni dio duhanske mafije na Balkanu bio i ostao do danas u Hrvatskoj, upravo operacije pranja novca za duhansku mafiju koje je provodila Borka Vučić, i to preko inozemnih banaka u hrvatskom suvlasništvu, otkrivaju pravi trag međunarodnog šverca cigareta, odnosno trag duhanske mafije koji vodi prema Zagrebu.

Uz posredovanje Borke Vučić Luković 1994. godine za nagradu dobio 226 milijarda (tadašnjih) hrvatskih dinara

Da se doista radilo o dobro umreženoj organizaciji u kojoj su sudjelovali pripadnici elita iz Hrvatske i Srbije, dovoljno govori podatak o 226 milijarda tadašnjih hrvatskih dinara (HRD), koje je kao nagradu za sudjelovanje u ovom transbalkanskom biznisu primio predsjednik Uprave Zagrebačke banke Franjo Luković.

Naime, u to vrijeme ZABA je imala iznimno visoka rizična potraživanja od poduzeća u Srbiji, kao i od poduzeća sa okupiranih hrvatskih područja.

Ta su ukupna potraživanja 1993. godine prelazila iznos od 226 milijarda HRD, a koja po odlukama tadašnje Uprave nisu knjižena niti vođena u redovnim financijskim izvješćima Banke, nego su knjižena u posebnoj tajnoj dokumentaciji, točnije paralelnom knjigovodstvu.

Sredinom 1994. godine, posredstvom upravo Borke Vučić, Franjo Luković se prvi puta sastao u Parizu s bratom Slobodana Miloševića Borislavom Miloševićem, kako bi dogovorili naplatu tog duga.

Tajno Izvješće Uprave ZABE iz 1994. skriva trag pariških transakcija

Iste je godine, uz posredovanje Borke Vučić, preko tajnog računa kod Banque Franco Yugoslave, isplaćen taj iznos na osobni tajni račun Franje Lukovića u Parizu.

Trag o ovim transakcijama pronašao sam i u Izvješću Upravnog odbora Zagrebačke banke d.d. o poslovanju banke u 1993. godini, od 27. travnja 1994. godine, označenom kao „službena tajna“, a osobno u posjedu imam primjerak tog izvješća označen brojem „2“, obzirom da je zbog kontrole mogućeg „curenja“ informacija svaki primjerak dostavljen određenom članu Uprave ili Nadzornog odbora bio označen posebnim brojem.

Sprega Miloševićeve bankarice i vrha političke i financijske elite u Hrvatskoj svakako ukazuje na kriminalne procese koji su se odvijali u balkanskim zemljama, u sjeni ratnih sukoba; procese stvaranja integriranog kriminalnog podzemlja u Hrvatskoj, BiH, Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji i na Kosovu, te stvaranje usprednih, krimogenih centara moći, koji su političkim elitama u zagrebu, Beogradu i Podgorici omogućili stjecanje nevjerojatnih financijskih bogatstava.

Borka Vučić bila je autentični svjedok podjele krvavog balkanskog profita

Bila je to tajna tranzicijska šifra pod kojom se odvijala prva velika, ratna, reorganizacija balkanskog kriminalnog podzemlja.

Borka Vučić bila je aktivni sudionik i svjedok tih procesa, svjedok kriminalne povezanosti Zagreba, Beograda i Podgorice, svjedok tajnih financijskih operacija i veza političkih elita tada nominalno zaraćenih i sukobljenih zemalja.

Ta Miloševićeva bankarica, blagajnica balkanske duhanske mafije, bila je autentični svjedok tajnih dogovora Zagreba, Beograda i Podgorice, dogovora koji su se odvijali, i operacija koje su zajedno provodili usprkos činjenici što su u tom trenutku njihovi građani bili – zaraćene strane.

Borka Vučić svjedok je podjele krvavog, kriminalnog balkanskog profita, i povezanosti političkih i financijskih elita država na Balkanu s organiziranim kriminalnim podzemljem.

Zato je poginula „nesretnim slučajem“.

Bila je jednako opasan svjedok protiv Zagreba, Beograda i Podgorice.

Borka Vučić bila je sudionik tajnih dogovora o kriminalnoj tranziciji na Balkanu
Aug 08, 2009 at 10:25 AM
Trag duhanske mafije otkriva tajnu šifru tranzicije na Balkanu, te vodi do političkih, financijskih, poslovnih i kriminalnih elita koje su krajem 1980.-ih i početkom 1990.-ih godina dogovorno pokrenule procese reorganizacije političke, društvene, financijske i kriminalne arhitekture Balkana. Priča o balkanskoj duhanskoj mafiji, zapravo je priča o stvaranju nove arhitekture moći na Balkanu 1990.-ih godina, te izgradnji kriminalnog tranzicijskog poretka u koji su u cijelosti bile integrirane političke, poslovne, financijske i kriminalne elite Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Makedonije, Kosova, Bosne i Hercegovine. Kontinuitet moći i vlasti tih kriminalnih elita na Balkanu nastavlja se do danas, i upravo je to činjenica zbog koje je ova regija i dalje moguće opasno krizno žarište. Jer su stalne krize, sukobi i trajno stanje kriminalne tranzicije prirodno stanje funkcioniranja tih elita.

Izgradnja transbalkanske kriminalne organizacije koja je počivala na tajnim dogovorima i podjeli moći

Pod okriljem rata te su u biti kriminalne elite osiguravale vlastite pozicije moći u novom balkanskom poretku, stvarajući prividno novu kartu na jugoistoku Europe, osamostaljivanjem nekadašnjih republika bivše SFRJ, međutim, istovremeno te su elite gradile jedinstvenu kriminalnu hijerarhiju, transbalkansku kriminalnu organizaciju koja je počivala na tajnim dogovorima, podjeli moći i plijena između kriminalnih organizacija u pojedinim zemljama.

Tako je tijekom samih ratnih sukoba u Hrvatskoj, BiH i drugim zemljama na Balkanu, u isto vrijeme izgrađen integrirani kriminalni poredak, koji je funkcionirao nesmetano usprkos činjenici što se formalno radilo o u ratu sukobljenim stranama.

Kriminalne organizacije bile su sigurna linija komunikacije političkih elita na Balkanu

Kriminalne organizacije tada su bile sigurna linija komunikacije političkih, poslovnih i financijskih elita na Balkanu, organizirano kriminalno podzemlje postalo je neformalni posrednik u zajedničkim poslovima Zagreba, Beograda, Podgorice i Sarajeva i predstavljali su neku vrstu tajnih quasi diplomatskih kanala preko kojih su najviši državni dužnosnici u tim državama međusobno koordinirali svoje, od javnosti skrivene, kriminalne poslovne aktivnosti.

U takvoj međusobnoj koordinaciji stvorene su kriminalne organizacije za šverc droge, ljudi, oružja, nuklearnih materijala, bojnih otrova, cigareta i ljudskih organa, te one za pranje novca i pomaganje međunarodnog terorizma.

Primjer balkanske nuklearne mafije

Već sam vrlo detaljno i dokumentirano pisao o Gregurićevom krijumčarenju nuklearnih materijala preko Hrvatske (u kojem je sudjelovao i današnji ministar policije Tomislav Karamarko), koje je Gregurić organizirao u dogovoru sa kriminalnim podzemljem u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, te Makedoniji i Albaniji.

Dakle, bez obzira na tadašnje formalno zaraćene strane i ratne sukobe između Srbije i Hrvatske, Gregurić je tim sigurnim kanalima, preko kriminalnih organizacija na Balkanu, mogao dogovoriti siguran tranzit i prijevoz nuklearnih materijala koje je krijumčarila ratna Vlada u Zagrebu, preko Srbije i Crne Gore, za ekstremne radikalno islamističke režime u Iranu, Siriji, Iraku i Libiji.

Tu Gregurićevu mrežu široko rasprostranjenu po Europi i Balkanu, obavještajci SAD-a kasnije su u svojim izvješćima američkom Kongresu nazvali „balkanskom nuklearnom mafijom“, čije je središte bilo upravo u Zagrebu, a čiji je glavni čovjek bio ni manje ni više nego ratni premijer Hrvatske Franjo Gregurić.

Primjer balkanske duhanske mafije

Zanimljivo je da je isti čovjek bio jedna od ključnih figura u stvaranju organizacijske i logističke mreže onoga što danas nazivamo balkanskom duhanskom mafijom.

Naime, upravo je u vrijeme Vlade Franje Gregurića donesena odluka o tome na koji će se način obaviti kriminalna pretvorba i privatizacija duhanske industrije u Hrvatskoj, i to na način da se u konačnici stvori jaki proizvodni monopol, koji će veći dio svoje proizvodnje plasirati na crnom tržištu, te na taj način „puniti“ „crne“ proračune kako pripadnicima političke elite u zagrebu, tako i mreži za organizirani međunarodni šverc cigareta i duhanskih proizvoda.

S vremenom je upravo duhanski biznis na Balkanu postao jedna od najprofitabilnijih djelatnosti, koji u svojem kriminalnom segmentu integrirao kako pripadnike kriminalne tako i vrh političke elite u Zagrebu, Beogradu i Podgorici.

Međutim, iako su mnogi mediji centar balkanske duhanske mafije smještali u Crnu Goru, činjenica je kako se to središte nalazi u Hrvatskoj, a kako kriminalna mreža za šverc cigareta funkcionira po dijagonali Rovinj – Zagreb – Beograd – Podgorica, uz pokroviteljstvo političke elite koja u institucijama izvršne vlasti, i to u Crnoj Gori i Hrvatskoj otvoreno, pruža logističku potporu balkanskoj duhanskoj mafiji i međunarodnom švercu cigareta.

Stavljanje cijelog sustava Carinske uprave u Hrvatskoj u funkciju organiziranog kriminala i šverca cigareta, o čemu smo zadnjih dana objavili podosta dokumentacije i dokaza, najbolje govori o razini premreženosti balkanske duhanske mafije s institucijama vlasti u Hrvatskoj.

Primjer bankarske mafije

Da se doista radi o dobro koordiniranim aktivnostima i strategiji koja je utvrđena koordinacijom centara moći i političke elite u Zagrebu, Beogradu i Sarajevu, dovoljno govori i činjenica kako su u isto vrijeme posredstvom iste skupine ljudi (u Hrvatskoj je to bio Franjo Gregurić, u Srbiji Borka Vučić) stvoreni snažni centri bankarske mafije, odnosno bankarske kriminalne mreže za izvlačenje novca iz Hrvatske, Srbije i Crne Gore na tajne račune u inozemstvu.

U Srbiji taj je proces išao preko Borke Vučić, koja je dio tih operacija preusmjeravala preko zajedničkih inozemnih banaka u suvlasništvu i Hrvatske i Srbije.

Tako je u Hrvatskoj ključna banka za te operacije bila Zagrebačka banka d.d. Zagreb, u koju je Gregurić pred same tzv. „demokratske promjene“ uspio instalirati Franju Lukovića, prvo kao generalnog direktora banke, potom kao dugogodišnjeg predsjednika Uprave Zagrebačke banke d.d. (koji i danas obavlja tu dužnost.

Sustavno je tako stvarana bankarska kriminalna mreža za pranje i prikrivanje tarag novca stečenog kriminalnim operacijama, u kojima su sudjelovali pripadnici političkih, poslovnih i financijskih elita na Balkanu.

Bila je to dobro umrežena bankarska mafija, koja je suvlasništvom u dionicama kontrolirala neke inozemne banke u Austriji, Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Švicarskoj i Francuskoj, preko kojih su elite iz Zagreba, Beograda i Podgorice izvlačile i prale novac stečen kriminalnim aktivnostima.

Ta bankarska mafija, odnosno mreža za pranje novca, funkcionirala je kao ključna logistika organiziranog kriminala na Balkanu, preko koje je balkansko kriminalno podzemlje prikrivalo novac na tajne inozemne račune, koji je godinama nakon toga „legaliziran“ kroz javne tijekove novca, fiktivne kredite i investicije u državama u regiji.

Franjo Gregurić, Franjo Luković, Borislav Milošević, Borka Vučić, ali i mnogi drugi ključni su sudionici tog krimogenog tranzicijskog procesa, koji i danas traje, odnosno čijoj ponovnoj reorganizaciji i preustrojavanju upravo svjedočimo.

Upravo je Borka Vučić sa hrvatskim partnerima osmislila model pranja novca stečenog kriminalnim operacijama, kasnije nazvan "ciparskim modelom", po činjenici da je Vučić jedan dio novca izvlačenog iz Srbije prala preko tajnih računa na Cipru.

Naftna mafija

Takav je primjer i balkanske naftne mafije, koja je usred ratnih operacija u Hrvatskoj i BiH, nesmetano organizirala šverc nafte preko Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije, upravo koristeći kriminalne sprege političkih centara moći i organiziranog kriminalnog podzemlja.

Upravo je zbog razloga održivosti kriminalnog naftnog biznisa preko BiH, Franjo Gregurić u BiH kao čelnog čovjeka HDZ-a svojevremeno instalirao, naravno uz pomoć ostalih čelnih ljudi političke elite u Zagrebu, Matu Bobana, koji je bio glavni Gregurićev oficir u BiH za koordinaciju šverca nafte.

Naftni kriminalni biznis nastavio se i početkom 2000.-ih godina, kada je formaliziran tajnim, kriminalnim poslovima hrvatske nacionalne naftne industrije INA-e sa sumnjivim poduzećima koja su kontrolirali državljani BiH, Srbije i Hrvatske, ali i Bugarske i Ingušetije, te se šverc nastavio tajnim dogovorima sa kompanijama u Siriji i Libiji.

Međutim i u tim su poslovima zajedno sudjelovali pripadnici političke, poslovne, financijske i kriminalne elite u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori, ali i Bosni i Hercegovini, što je samo još jedan od dokaza u prilog postojanju tajnih dogovora kriminalnih elita na Balkanu o zajedničkim poslovima i interesima.

Borka Vučić bila je sudionik tajnih dogovora balkanskih elita

Borka Vučić bila je autentičan svjedok tih procesa, vjerodostojan sudionik tajnih dogovora političkih, poslovnih, financijskih i kriminalnih elita na Balkanu, bila je jedan od arhitekata novog balkanskog kriminalnog poretka, sa centrima u Zagrebu, Sarajevu, Beogradu, Podgorici, Skoplju, ali i šire sa mrežnom infrastrukturom u Austriji, Italiji, Albaniji, Mađarskoj, Njemačkoj, Švicarskoj, Lihtenštajnu, Cipru, Grčkoj i nekim drugim državama.

Borka Vučić – žrtva novog procesa zamjene kriminalnih elita na Balkanu

Kada se taj poredak počeo ponovno iz temelja mijenjati krajem 2007. godine, a agresivnije 2008. godine, nakon što je kriminalni klan Osmani odlučio preuzeti dominaciju nad balkanskim kriminalnim podzemljem, njegovim organizacijama, klanovima i grupama, Borka Vučić, kao i neki drugi ili nisu pristali na reorganizaciju i restrukturiranje balkanskog kriminalnog podzemlja i nove odnose snaga, te novu hijerarhiju moći, ili je jednostavno u toj novoj tranziciji moći na Balkanu Borka Vučić postala suvišnom, ali opasnom svjedokinjom.

Jer u tom procesu zamjene kriminalnih elita na Balkanu i dolaska čelnih ljudi u vodeće pozicije glavnih balkanskih klanova, neke se kooptira, a neke jednostavno ubijaju kako ne bi bili smetnja novom odnosu snaga, novoj hijerarhiji podzemnih centara moći na Balkanu.

Borka Vučić tako je, kako stvari stoje, postala jednom od žrtava nove kriminalne reorganizacije Balkana, stvaranja nove balkanske kriminalne arhitekture na čelu s kriminalnim klanom Osmani, koji već ovog trenutka kontrolira duhanski biznis, šverc droge, šverc ljudi, te operacije pranja novca kriminalnih organizacija na Balkanu.

Osim toga, nije zanemariva činjenica kako su početkom ove godine pripadnici kriminalnog klana Osmani od zagrebačkog Albanca Paška Kačinarija otkupili njegova potraživanja prema Zagrebačkoj banci, čime očito Osmanijevi od tog trenutka u šahu drže nekada bliskog suradnika Borke Vučić Franju Lukovića.

Kako, pak, veći dio dionica Zagrebačke banke treba pripasti Republici Srbiji, a koje je vlasništvo prema tajnim dogovorima prikrivala upravo Vučić, očito je kako je u kriminalnoj reorganizaciji na Balkanu pod klanom Osmani, Vučić postala smetnja njihovom projektu.

Osim toga, kao sudionik kriminalne tranzicije na Balkanu i svih tajnih dogovora elita u Beogradu, Zagrebu i Podgorici, Borka Vučić mogla je kompromitirati i biti ključni svjedok protiv nekih pripadnika političkih elita na Balkanu, kao izravni sudionik njihovih prljavih poslova.

Bila je jedna od rijetkih koja je imala pristup u taj ekskluzivni tranzicijski krug balkanskih elita, kao sudionik mnogih razgovora i dogovora kojima se dijelio balkanski ratni plijen.

Da je za života odlučila progovoriti, mnogi ljudi u političkom vrhu Hrvatske, Srbije i Crne Gore našli bi se na međunarodnim tjeralicama.

Očito je zato morala nestati, a „nesretni slučaj“ je za tu svrhu najbolje poslužio svrsi.