HURRAAAA, DOBILA SAM VOZAČKU DOZVOLU!
Napokon mogu voziti svoj auto, bez da mi instruktor stalno ponavlja: "Pazi! Pogrešan smjer. Pazi pješak!"... ili nešto slično.
Uopće ne razumijem kako sam ga podnosila dvije godine, kakvo zanovjetalo!
8. ožujka
Autoškola je priredila zabavu, jer sam položila vozački. Instruktori su bili stvarno ganuti. Jedan je čak rekao da će darovati misu za mene. Čini mi se da je jedan od njih imao suze u očima, a jedan je rekao da će se radi mene od sreće napiti. Jako ljubazni dečki, ali nekako mi se čini da moja vozačka nije toliko bitna za toliko pretjerivanja.
12. ožujka
Kupila sam svoj prvi automobil! Nažalost sam ga morala ostaviti u salonu da mi zamjene zadnji blatobran, jer sam ubacila u "rikverc" umjesto u prvu. Nemam prakse... tek jedan tjedan vozim.
14. ožujka
I konačno, moj auto je tu! Bila sam tako zadovoljna da sam se odlučila ići malo provozati. Vjerojatno su i drugi imali istu ideju, jer je iza mene odjednom bilo puno automobila. Trubili su kao ludi... vjerojatno je to bila svadbena kolona, pa sam im se i ja pridružila i smanjila brzinu sa 15 na 10 km na sat. Vjerojatno im se to svidjelo, jer su počeli još jača trubiti.
22. ožujka
Moji susjedi su baš super. Napisali su veliki natpis "PAZI SUSJEDA MANEVRIRA!" i dali su mi najveće parkirno mjesto, a djeci su zabranili da se igraju dok ja ne parkiram. Pretpostavljam, samo zato kako mi ne bi smetali. Kako su to dobri ljudi.

30. ožujka
Drugi vozači oko mene stalno trube, mašu mi i pokazuju nekakve znakove. Mislim da je to vrlo ljubazno, ali je opasno. Neki tip mi je nešto govorio, ali ga nisam razumjela, jer nisam našla gumb za otvaranje prozora... umalo sam pogodila pješaka. Dobro je da sam vozila svojom putnom brzinom... 15 na sat.
10. travnja
Malo su čudni ti vozači. Ne samo da stalno mašu, nego stalno i viču. Nikako da saznam što hoće, jer još uvijek nisam našla gumb za otvaranje prozora... Možda mi žele dati nekakve korisne informacije. Mislim da je tako, jer sam čula jednog  kada je rekao: "Idi kući, idi!". Nevjerojatno, kako je znao da upravo vozim kući. Kad nađem gumb za otvaranje prozora, bit će mi malo jasnije što mi pokušavaju reći.

19. travnja
Noću je grad vrlo slabo osvijetljen. Danas sam prvi put izašla van noću, pa sam morala stalno imati upaljena duga svjetla da bih uopće nešto vidjela. Izgleda da su se i ostali vozači, koji su vozili ususret, slagali sa mnom, jer su i oni odmah palili duga svjetla. Jedino što ne razumijem, zašto su i trubili. Možda da ustraše i potjeraju pse ili mačke s ceste..., kakvi čudaci!
26. travnja
Danas sam imala prometnu nesreću. Ušla sam na rotor (kružni tok), a kako je bilo puno automobila (nisam sklona pretjerivanju, ali bilo ih je najmanje četiri). Nikako nisam mogla izići. Kružila sam i kružila, tražila mogućnost za izlazak. Od kruženja mi se tako zavrtjelo u glavi da sam udarila u spomenik na sredini rotora. Stvarno bi morali ograničiti vožnju u rotoru na samo jedan automobil.
3. svibnja
Nesreća me drži i drži. Danas sam išla po auto u garažu, a kad sam izlazila na cestu, fulala sam pedalu te pritisnula gas umjesto kočnice. Pogodila sam prolazeći auto te mu razbila cijelu desnu stranu. To je bila čista slučajnost da sam udarila upravo mog instruktora vožnje. Dobar čovjek... posve neupitno. Ja sam stalno ponavljala da sam ja kriva, ali on je neprestano ponavljao držeći se za glavu: "Oprosti mi Bože, molim te!.... Oprosti mi Bože, molim te!"