Zastarevanje krivičnog gonjenja protiv odbeglog biznismena Bogoljuba Karića ponovo je otvorilo pitanje odgovornosti sudija i tužilaca koji godinama sprečavaju utvrđivanje odgovornosti osumnjičenih koji su blisko povezani sa vlašću.
Sagovornici lista "Danas" iz pravosuđa ističu da je najveća odgovornost za zastarevanje ovih predmeta na tužiocima i sudijama koji su podlegli političkim pritiscima. Oni smatraju da je reč uglavnom o ljudima bliskim Slobodanu Miloševiću i nekadašnjim vlastima, čiji su predstavnici i danas na najvišim položajima u državi, kao i da bi nadležni trebalo ozbiljno da se pozabave problemom zastarevanja krivičnih postupaka. Jedno od potencijalnih rešenja, moglo bi da bude primenjivanje "francuskog modela", prema kome zastarelost prestaje da teče čim započne istražni postupak, a ne kao u Srbiji da se vodi od momenta kada se uđe u predistražni postupak.
Advokat i bivši sudija Okružnog suda u Beogradu, Miroslav Todorović za "Danas" kaže da je zakon jasan, a da nedino nije jasno zašto se onima koji su u bekstvu nije sudilo u odsustvu, čime bi se na jednostavan način izbeglo nastupanje apsolutne zastarelosti.
"Tužilac je dužan da vodi računa o postupku. Prema zakonu, sud bez njegovog predloga ne može da započne suđenje u odsustvu, što znači da je najveća odgovornost za zastarevanje ovih predmeta na tužiocima. Smatram da sva ta zastarevanja slučajeva treba preispitati, ne u smislu da tužioci treba da odu u zatvor, već da ukoliko nisu sposobni da obavljaju svoj posao, budu sklonjeni sa tog mesta", kaže Todorović.
Advokat Vladimir Gajić osvrnuo se na slučaj Bogoljuba Karića i koaliciju njegove stranke sa SNS-om u prošlom i sadašnjem sazivu parlamenta.
"Zastarevanje u ovom slučaju, kao i u ostalim slučajevima, je privilegija koju okrivljenom omogućava vlast. Kako u Srbiji nemamo ni nezavisne sudove, ni samostalno tužilaštvo, jasno je da izvršna vlast može da ishoduje bilo koji postupak na sudu", zaključuje Gajić.
Upravo je slučaj Bogoljuba Karića, koji se deset godina nalazi u bekstvu, a koga je tužilac teretio za zloupotrebu službenog položaja, odnosno za "ispumpavanje" 60 miliona evra iz kompanije Mobtel, najbolje pokazao sav "sjaj" srpskog pravosudnog sistema.
Profesor Pravnog fakulteta Univerziteta Union, Zoran Ivošević, kaže za "Danas" da je u slučaju Bogoljuba Karića situacija sasvim jasna.
"On je preko svoje partije, koju sada vode njegova žena i brat, ponovo uspeo da se uključi u vladajuće strukture, što je još jedan dokaz da je zastarevanje pojedinih postupaka u bliskom srodstvu sa politikom", zaključuje Ivošević.
Direktor Komiteta pravnika za ljudska prava - JUKOM, Miloš Antonijević, smatra da je rok za zastarevanje slučajeva dovoljno dug da se postupci dovedu do kraja i da bi Visoki savet sudstva kao i Državno veće tužilaca moralo da se ozbiljno pozabavi svakim od navedenih slučajeva.
"Javnost mora biti upoznata sa razlozima za zastarevanje ovih slučajeva, zato što su ovi postupci trajali izuzetno dugo i pri tome naneli štetu i budžetu Srbije kao i onima koji su oštećeni", smatra Antonijević.
Slučajevi koji su zastareli
Bivši predsednički kandidat i lider pokreta "Snaga Srbije" nije jedini koji je usled zastarelosti izbegao pravdu.
Marko Milošević, sin tadašnjeg predsednika SR Jugoslavije Slobodana Miloševića, u septembru 2010. u Rusiji je dočekao odluku Osnovnog suda u Požarevcu kojom s epostupak za prebijanje trojice aktivista Otpora obustavlja. Kao i u slučaju Kertesa i Karića, usledila je apsolutna zastarelost. Dvojica od trojice momaka, prilikom nasrtaja Marka Miloševića, zadobila su teške telesne povrede. Milošević danas sa porodicom živi u Rusiji i uživa privilegije i zaštitu koju mu pruža ruski državni vrh.
Ćerka Slobodana Miloševića, Marija Milošević, osuđena je na osam meseci zatvora zbog neovlašćenog posedovanja oružja i izazivanja opšte opasnosti. Podsećamo, ona je prilikom hapšenja Miloševića u jednom trenutku izašla ispred porodične kuće i uz povike "ne daj se, tata" ispalila više hitaca u vazduh. Presuda je poništena 2002, a novo suđenje započelo je dve godine kasnije. Od tada je Milošević prestala da se odaziva pozivima za ročišta, a optužnica je zastarela 2007. godine.
Protiv udovice Slobodana Miloševića, Mire Marković, pokrenut je postupak za nezakonito dodeljivanje stanova u vlasnišvu države. Kako je Marković malo posle izručenja njenog supruga Hagu sa sinom pobegla u Rusiju, suđenje je odlagano da bi postupak 2012. konačno zastareo.
Optužba protiv Jezdimira Vasiljevića, nekadašnjeg vlasnika piramidalne štedionice "Jugoskandik", koji je bežao iz zemlje u dva navrata 1993. i 2006. godine, odbačena je 2013. godine pravosnažnom odlukom Apelacionog suda "zbog procesnih razloga zastarelosti krivičnog gonjenja". Naime, Apelacioni sud je preinačio pravnu kvalifikaciju dela koje tereti Vasiljevića iz "zloupotrebe službenog položaja" u "zloupotrebu položaja odgovornog lica". Kako je za prvo krivično delo predviđena kazna od 12 godina zatvora, a za zloupotrebu položaja odgovornog lica 10, samim tim je skraćen i rok za zastarelost sa 24 na 20 godina.
Vladika vranjski Pahomije bio je optužen za seksualno zlostavljanje četvorice momaka sa bogoslovije, a u javnosti su se čak pojavljivali i nagoveštaji o postojanju kompromitujućih snimaka vladike sa dečacima. Neki od bogoslova su javno govorili kako ih je vladika Pahomije u sitne sate "posećivao" u njihovim sobama. Međutim, veštom opstrukcijom rada pravosudnih organa, postupak je doveden do zastarelosti. Vladika Pahomije je u vreme postupka tvrdio da je suđenje deo zavere koju protiv njega vode strane obaveštajne službe u saradnji sa lobistima unutar crkve.