Nema realnog niti objektivnog? Pa dobro, ako mislis da ti realno ne postojis, necu ti protivreciti. 

Istinito i te kako postoji ali je veoma tesko utvrditi sta to jeste, od bezbroj mogucih interpretacija.

Modeli ponasanja se menjaju vremenom.

Mi usvojimo jedan model vaspitanjem i drustvom. Taj model je otprilike nesto idealno gde ti roditelji kao i bajke i TV hepiendi usade kako je ljubav nesto divno(i jeste, nemojmo se zavaravati da nije). Onda dodje adolescencija gde ti juris taj model ljubavi. Izjurices donekle, ali se desi da se jednostavno razocaras. Prilikom tog razocarenja menjas svoj model ponasanja kako bi se prilagodio novonastaloj situaciji. Tako onda neces juriti neki ideal vec ces otici u neku tvoju realnost gde ces mozda juriti samo da imas nekoga pored sebe. Ako se kasnije i taj ideal poremeti i zazelis nesto vise opet ces juriti to nesto ali ces biti bogatiji za prethodna iskustva pa ces delovati u skladu sa time i tako u krug.

Poenta je da detinjstvo itekako utice, ali se itekako i menja posredstvom iskustava iz spoljne sredine. Ako nam spoljna sredina potkrepi model ponasanja usvojen od detinjstva delovacemo u skladu sa njim, a ako nam ne potkrepi adaptiracemo se u odnosu na novonastalu situaciju. Ili cemo postati neko ovakav

http://forum.burek.com/koliko-nevinost-zaista-vredi-t567288.html

koji verujemo da je sve tako fantazija, cudesno i specijalno.

Ne shvatite me pogresno, i jeste. Ali sa nekom osobom, ne sa svakom osobom sa kojom zazelimo nesto vise. A do tada cemo vala gresiti i uciti na tome...

Mali je vanserijski tupav....

А где је каснији однос са мајком, није све у првих 18 месеци?
Иако се наравно и логично не сећамо тог периода, све то свесно или несвесно утиче на нас саме.


Слажем се. 

Dr.Gabor Mate o Vezivanju i Svesnom Roditeljstvu (postoji prevod):
http://dotsub.com/view/a32107b3-3497-47ad-816b-8e8b0bae303e

био-машина теорије 

Moze malo jasnije?

Читав твој живот је предодређен факторима на које немаш утицаја. Пушење маме у трудноћи, испадање из руку бабице. Нагони и инстинкт играју главну улогу...

da..jeste..ali kod onih koji ne odrastu nikada...
graditi ljubavnii odnos ili  uopste odnos sa drugim ljudima ...na modelu odnosa sa roditeljima...
je nemoguce...jer niko ti nije otac ili majka...sem njih samih...
sranja koja ti prolaze kod roditelja.. tesko kod nekoga  drugog prolaze...

da je to tako kako govore " americki naucnici" vecina ljudi na svijetu bi imala savrsen ljubavni zivot...

na ljubavni odnos uticu dvoje..koji su u ljubavi....

Što nam odnos s roditeljima otkriva o nama?

Koja je točno uloga roditelja u našem životu? Zašto je taj odnos toliko bitan? Kako naći mir s roditeljima koji nam nisu pružili ono što smo željeli? Odgovore na ta, ali i druga pitanja sinoć je pokušao dati Bruno Šimleša, autor 'Ljubavologije'
Obitelj nam može biti utočište u kojemu se osjećamo prihvaćeno i voljeno, kaže Šimleša, ali jednako tako može biti i pravi pakao jer je stvarnost konstantno drukčija od onoga što želi srce. Roditelji, ali i ostali članovi obitelji imaju veliku i važnu ulogu u životu svakoga od nas. No obitelji nisu savršene i iz toga znaju proizlaziti problemi.

Kako objašnjava Šimleša, roditelji svojoj djeci poruke prenose ne samo riječima, nego i osjećajima, mislima i djelima. 'Sve što kao roditelji osjećamo ili radimo utječe na djecu, čak i kada oni nisu izravni svjedoci tih djela', ističe autor 'Ljubavologije'.

Roditelji su naši prvi veliki životni učitelji i upravo oni, smatra Šimleša, trebaju nas naučiti najčešće one bolne lekcije: 'Roditelji na neki način stvaraju okvir kroz koji gledamo svijet.' Prema Šimlešinu mišljenju, roditelji su dobronamjerni, ali zagubljeni: 'Dobronamjerni su jer istinski žele pomoći sebi i drugima, ali su zagubljeni jer zapravo ne znaju kako to ostvariti.'

Veliki problemi nastaju kada roditelji ne znaju djeci pružiti osjećaj voljenosti i vrijednosti pa djeca odrastaju s neugodnim zaključcima o vlastitoj nevrijednosti, neželjenosti i nevoljenosti. 'To su, naravno, osjećaji koji nisu istiniti, ali ako ljudsko srce osjeća da nije vrijedno, onda šalje takve signale prema van i privlači iskustva koja mu to onda i potvrđuju', kaže Šimleša.

Kada čovjek shvati kako funkcioniraju ta pogrešna uvjerenja, kaže autor 'Ljubavologije', onda može početi vidati svoje rane i uistinu odrastati. 'Samo zato što vam roditelji nisu predali osjećaje o vlastitoj vrijednosti, ne znači ih sami sebi ne možete dati', tvrdi Šimleša. A učenje ljubavi prema sebi je proces koji zahtijeva vrijeme, trud i strpljenje. Pojašnjava da nikako nije dobro kriviti roditelje za sve probleme te da stvari treba prihvatiti takve kakve jesu, a tek onda na zdravim temeljima graditi ljubav prema samome sebi.

'Svaki će roditelj svojemu djetetu pružiti brojne izazove koji mu mogu poslužiti kao smjernice za sretan život. Od njih ćete dobiti prilike da nešto naučite, a o vama ovisi hoćete li te prilike i iskoristiti', poručio je Šimleša na svom osmom predavanju pod nazivom 'Ljubavologija u praksi'.


Izvor: Tportal