osim ako bosna ne iskopa sutjesku i prenese je u bosnu ne znam kako ce joj drukcije pripasti

nacionalni parkovi su u nadleznosti drzave i kao takvi drzavna imovina, sta se ima rs brinuti u o sutjesci kad tamo politicke elite bastine ideje porazenix iz IIWW...

Nele: Nikada više u Sarajevo!

Ljudi za koje sam 30 godina verovao da sanjaju isti san kao i ja, da imamo zajedničku državu u kojoj delimo dobro i zlo, pokazali su drugo lice odmah nakon raspisivanja referenduma o otcepljenju Bosne i Hercegovine i više nisam želeo da budemo u istoj priči


Dr Nele Karajlić, nekadašnji frontmen kultne sarajevske grupe „Zabranjeno pušenje", kaže da ne želi ikada više da svira u Sarajevu, niti ima želju da poseti grad koji ga je prevario!

- Ljudi za koje sam 30 godina verovao da sanjaju isti san kao i ja, da imamo zajedničku državu u kojoj delimo dobro i zlo, pokazali su svoje drugo lice odmah nakon raspisivanja referenduma o otcepljenju i jednostavno više nisam želeo da s takvim ljudima budem u istoj priči - kaže u intervjuu za Press RS legendarni Nele. On je danas lider „No smoking orkestra", čiji je član i proslavljeni režiser Emir Kusturica, i u nedelju, 29. novembra, posle 11 godina, nastupiće pred banjalučkom publikom u dvorani „Borik".

Zašto ne želiš da ideš u Sarajevo? Da li i ti, poput Kusturice, smatraš da je u tvom rodnom gradu stvoren negativni mit o tebi koji se bazira na izneverenim očekivanjima?

- Osećam se malo drugačije, da sam prevaren. Ali to ne znači da osećam neku vrstu gorčine. Jednostavno, shvatio sam da je reč o jednoj priči u kojoj sam ispao potpuni višak. Duboko sam verovao i gajio iluziju da živim u zemlji sa drugačijim ljudima i da jablan, koji je stajao ispred moje zgrade, ne treba da delim samo s drugim Sarajlijama, već i sa Slovencima, Hrvatima, muslimanima... A onda sam iznenada shvatio da niko od njih nije sanjao isti san koji sam ja sanjao. Lično, nemam ništa protiv toga. To je njihov san i pristup stvarima i za mene je bilo najbolje da ih više ne iritiram i da se izvučem iz cele priče. Tada sam rešio da učinim sve kako bi me zaboravili. To bi bilo najbolje. I njima, i meni.

Održavaš li kontakte s ekipom „Zabranjenog pušenja", koju predvodi Sejo Sekson?

- Ne postoji nijedan razlog zbog kojeg bih održavao kontakte. Razlika između mene i njih je u tome što njima smeta što ja i dalje sviram dok, s druge strane, meni ne smeta što oni sviraju, pri tom se predstavljajući kao legitimni naslednici „Zabranjenog pušenja". Inače, muzika koju danas svira „No smoking orkestra" je ista vrsta muzike koju je sviralo i nekadašnje „Zabranjeno pušenje".

Između Kusturice i Sidrana u poslednje vreme struje neke pozitivne vibracije i sve češće se govori o njihovom pomirenju i nastavku saradnje. Postoje li takve „vibracije" između tebe i Seje?

- Slušaj, nemam ja ništa protiv pozitivnih vibracija, ali to ne znači da u njima moram učestvovati. Ta igra će se igrati bez mene! Sejo i ja vrlo retko kontaktiramo, i to samo povodom stvari koje se tiču isključivo nas dvojice. Nemam nikakav konflikt ni s njim, ni s bilo kim sa te strane „barikade". Taj konflikt je kreiran s njihove strane, a svi koji prate naše odnose vrlo dobro znaju da na njihove optužbe nikad nisam odgovarao.

Pratiš li politička dešavanja u BiH?

- Sve što se danas dešava jesu ona ista pitanja koja su postavljana i pre dvadeset godina, s jedinom razlikom što su danas u glavnim ulogama drugi glumci, nadam se nešto pametniji i ozbiljniji od prethodnika. Cela drama je manje ili više ista. Ovo što se sada odvija oko pregovora samo je dokaz o tome kakav je bio karakter rata. Da se radilo o agresiji, ne znam o čemu bi danas razgovarali i pregovarali. Očigledno je da agresije nije bilo.

Voliš li da danas pogledaš stare snimke „Top liste nadrealista"?

- Naravno. Hvala bogu što postoji „Jutjub", pošto ne posedujem nijednu video-kasetu. Uvek mi je zanimljivo da gledam „Nadrealiste" i način na koji smo radili tu histeričnu emisiju, koja možda nema neku veliku umetničku vrednost, ali ima određenu snagu u socio-psihološkom, pa čak i u političkom smislu.

Slažeš li se da su „Nadrealisti" imali proročansku ulogu o onome što će nas zadesiti?

- Nažalost, da. Iako postoje priče da smo mi na neki volšeban način znali šta će se desiti s Jugoslavijom, istina je da niko nije imao pojma. Mislim da to čak nisu znali ni glavni akteri krvave priče, koji se danas nalaze pod zemljom ili su u određenim ustanovama. Ono što je nas rukovodilo prilikom snimanja „Nadrealista" bio je strah da bi se nešto zaista moglo dogoditi. Uvek sam bio optimista i bukvalno do poslednjeg dana i izbijanja rata verovao sam da će glavni glumci napraviti neki dogovor i da rata neće biti. Danas se bojim da prisustvujemo drugom činu iste predstave....

Banjalučani su dugo čekali tvoj dolazak. Pripremaš li im neko iznenađenje?

- Oni koji dođu na sutrašnji koncert mogu očekivati mnogo energije, a svi oni koji žele da izgube koji kilogram neka dođu na vreme. Obećavam ludilo, kao i uvek.

Generacije su odrastale uz hitove „Zabranjenog pušenja". Bojiš li se načina na koji će biti dočekan novi repertoar „No smoking orkestra"?

- Ubeđen sam da će Banjalučani primiti našu muziku na isti način na koji su uvek primali „Zabranjeno pušenje". U Banjaluku dolazimo spremni, nećemo svirati samo nove stvari, već ćemo svirati i nešto iz starog repertoara „Zabranjenog pušenja".

Da li „No smoking orkestra" planira i druge koncerte u RS? Šta je sa Istočnim Sarajevom?

- Nedavno smo primili poziv iz Istočnog Sarajeva ali, nažalost, nismo u mogućnosti da dođemo jer se datum koncerta poklapa s terminom kada Emir počinje snimanje novog filma, a u isto vreme i mi planiramo snimanje novog materijala za album. Inače, vrlo rado bismo došli. Ove godine ne dolazimo, ali to ne znači da nećemo već sledeće.  


Izvor: Press

ako u njemu i oko njega nema muslimana dzaba drzavi bilo sta
brdo pripada onom cije su ovce

nije mi jasno sto se daje medijski prostor ovim propalim lazbenicima i reziserima koji se bave politikom umjesto muzikom...koa danas vise boli kurac sta nele ima za reci o sarajevu, mali fasisticki smradic, koji prica o nekim ljudima sa kojima je djelio iste snove, a na TV-u malo poslije toa ostuje i prica o ranicama karlovac virovitivca karloba i brani lik i djelo sesalja    mi cemo sad plakat za njim, ocemo malo sutra...poznato je da su i on i kusturica ratne i poslijeratne karijere izradili na pljuvanju sarajeva  ajmo pitajte z.joksimovica sta misli o sarajevu??  



brdo pripada meni i mojoj familiji, sa sutjeske i tjentista su mi cetalji protjerali svu majcinu familiju u IIWW...

Uvek si prost kada si te ne sviđa tuđe mišljenje?
Kusturica , pa i Nele nisu izgradili karijere na ratnim dešavanjima, jer su kada je počeo rat već izgradili karijeru, Zašto ti je tečko da priznaš da neko jednostavno ne želi da živi sa vama. Koliko vidim čovek se razočarao u bajku o jaranima. Ja sam istu tu bajku često slupšao od Srba iz Bosne i uvek mi je bila strana. kako sam odrastao u višenacionalnoj sredini, nikada mi nije jasno bilo to forsiranje prijateljszva u Bosni i to mi je uvek izgledalo preterano i nekako napumpano, što se i pokazalo tačno. Nije mi jasno ni ovo Bošnjačko insistiranje na zajedničkoj državi, posle svog međusobnog ubijanja. Tu garantovano nema iskrenosti.

pa moje misljenje se zna, kome se ne svidja bix moze otic u srbiju , sta je tu sporno, nije to fasizam, sta imas zivjet u zemlji koju ne volis, patis se dzaba a beorad tako velik i pun svakojaki moucnosti , kontas 

a evo nesto kao replika na mistreadov post  isti djavo samo je drui rad u pitanju 

Metropola Republike Srpske
Banja Luka po mjeri čovjeka
Piše: Jelena Svirčić


Metropola Republike Srpske u znaku je premijera Milorada Dodika. Kritičari ga optužuju za korupciju, nasilje i medijski mrak, a on se svojski trudi održati takvo stanje. Banja Luka ima jednu od najvelebnijih vladinih zgrada na svijetu, a javni osjećaj odgovornosti za ratne zločine i dalje je na niskoj razini, pa je premijer iskoristio i nedavnu posjetu Biljane Plavšić za jačanje svoje popularnosti u neprosvijećenom puku

„Imam potrebu otići iz Banja Luke, ali ne znam gdje bih otišla. Nisam otišla na vrijeme pa sam ostala i zaostala", priča nam uz domaće Nektar pivo Radmila Karlaš, bivša novinarka i književnica koja je izdala knjigu „Četverolisna djetelina", roman koji se bavi suočavanjem sa ratnim zločinima, za kojeg Radmila kaže da je apsolutno ignoriran u RS-u dok za njega u ostatku države, posebno u Sarajevu i u ostatku regije, vlada prilično zanimanje.

Samo dan prije našeg dolaska u prijestolnicu srpskog entiteta Bosne i Hercegovine grad je prvi put nakon puštanja iz pritvora posjetila Biljana Plavšić, bivša ratna predsjednica RS-a, osuđena ratna zločinka i odnedavno slobodna građanka Beograda.

Pitamo Radmilu kako ljudi u Banja Luci doživljavaju Plavšić. „Eto tako, fino", rezignirana je Radmila. „Mi se naprosto ovdje sjajno osjećamo kad vidimo na što se troše naše pare. Pretpostavljam da gospodin premijer nije svojim parama platio avion kojim je otišao po gospođu Plavšić u Švedsku. Otprilike bi svi trebali biti postrojeni i pljeskati. Ali eto, nismo svi postrojeni", nastavlja Radmila.

Po dolasku u Banja Luku, Plavšić se pomolila u pravoslavnoj crkvi, posjetila grob pokojne majke i ostatak dana provela u razgovoru sa premijerom RS u u administrativnom centru Vlade. Kratku vijest o tome i njezinu izjavu da je „jako srećna što je opet u Banja Luci, pronašli smo sutradan u najvećim entitetskim Nezavisnim novinama, koje se ovdje posprdno nazivaju „Zavisnima".

Medijska vijest opet je i Radovan Karadžić koji je, baš kao i Šešelj i Milošević, od svog haškog suđenja uspješno napravio grotesku. Suđenje Karadžicu je odgođeno, a nekoliko dana poslije veliki branitelj srpskog entiteta i svega srpskog,  premijer RS Milorad Dodik, plakao je na sprovodu patrijarhu Pavlu u Beogradu.

Godišnjica Daytonskog sporazuma „proslavljena" je 21. studenoga.  Toga dana, prije 14 godina, Tuđman, Izetbegović i Milošević su, nakon višetjedne izolacije u američkoj vojnoj bazi u Ohiju, stavili svoj paraf na papir kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini.

Par dana prije dejtonske obljetnice,  18. studenog, propušten je još jedan "dan D", odnosno rok koji je BiH zadala EU i SAD  u novoj rundi pokušaja ustavne rekonstrukcije zemlje, započetoj 9. listopada u Butmiru kod Sarajeva. Tada su svi važniji svjetski mediji ponovo obratili pažnju na Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo je ponovo postalo svjetska priča dana. Pregovori su propali, a da nisu ozbiljno ni počeli. Kao glavni opstrukcijski element označen je opet premijer RS Dodik koji je odmah na početku kategorički odbio sudjelovati u revizijama daytona koji bi išli na štetu RS.

Bosna i Hercegovina sa ovakvim nakaradnim sadašnjim uređenjem ne može dalje. Tri naroda, dva entiteta, tri vlade (plus još 10 kantonalnih i jedanaesta distrikta Brčko), rotacije, konsenzusi, pravo veta. Savršen način da baš ništa ne funkcionira. Paradoksalno je da načelno funkcionira samo Republika Srpska, i to centralizirana, u vlasti jednog čovjeka, Milorada Dodika, koji uspješno koristi svoju moć i medije kako bi onemogućio svaki dogovor s liderima druga dva naroda.


Centraliziranu Republiku Srpsku Dodik drži u potpunom medijskom mraku, većina medija je pod njegovom direktnom kontrolom i oni uspješno provode propagandu o raju zvanom Republika Srpska.

„Opšta je tajna je da su svi mediji pod patronatom premijera koji izdvaja značajna sredstva za medije i tako ih pretvara u svoje poslušnike. Uopće ne postoji kritika na njegov račun, objašnjava Radmila Karlaš. Jedini alternativni medij je Buka, čiji je utjecaj s obzirom da je internetski portal, prilično marginalan. Možete misliti koliki je utjecaj zvaničnih medija na obične ljude, pogotovo televizije".

Ne znam što je gore - kad političari govore kao žrtve, ili žrtve kao političari: Aleksandar Trifunović

Buka je glavni projekt Centra za informativnu dekontaminaciju mladih, a malu redakciju sastavljenu od četvero novinara vodi glavni urednik Aleksandar Trifunović. Trifunović je angažiran i u radu Koalicije za REKOM (Regionalne inicijative za utvrđivanje činjenica  o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava u bivšoj Jugoslaviji), i  rad na suočavanju s prošlošću smatra iznimno važnim.  Kao i mnogi drugi gradovi BIH, poput Sarajeva ili Mostara, Banja Luka je prošla kroz tektonske promjene u sastavu stanovništva. Iako ratovanja nije bilo, grad je doživio protjerivanja ljudi na već poznate monstruozne načine. O tome se ne govori. To je bio rat, i tu priča staje. Po završetku rata svima su stanovi vraćeni, no nije bilo prevelike želje za povratak u nekadašnje domove.

Opravdanje/relativizacija za nesprečavanje zločina, po Trifunoviću, ide u dva smjera: bio sam nemoćan, i drugi su ubijali nas.

„Srbi su zatim počeli da koriste Jasenovac, pitajući se koliko je njih tamo ubijeno, umjesto da im predstavlja svetinju i podsjetnik. Narod, koji je toliko toga lošeg doživio, na isti je način to primjenio 50 godina posle i pokušavao pritom da ga netko ozbiljno shvati", objašnjava Trifunović. 

Način na koji se vode priče o prošlosti smatra pogrešnim. „Ne znam što je gore - kad političari govore kao žrtve, ili žrtve kao političari. Imaš političara koji govori kao da mu je pobijena cijela familija, a  naprosto nije bio ovdje za vrijeme rata. Imaš i žrtve koje kroz činjenicu što su bili žrtve ostvaruju svoje političke ambicije. One prihvaćaju da budu instrumentalizirane i svjesno ulaze u tu priču.

Trifunović također ukazuje i na nerazumijevanje međunarodne zajednice: "Mi ne treba da se volimo kao što međunarodna zajednica od nas očekuje, već da naučimo podnositi se. Kad to naučimo, možemo krenuti dalje pa ćemo se jednog dana možda i voljeti. Dakle, podnosimo se i ne ubijajmo se. Možemo se mrziti, ali ne smijemo dopustiti da naša mržnja blokira međusobne odnose."

Radmila problem vidi u nedostatku procesa, kako ga naziva, denacifikacije. „Bivši predsjednik Srpske demokratske stranke Dragan Čavić ispričao se za zločine u Srebrenici pa je vrlo brzo ispario sa političke scene.  Mislila sam da količina medijskog mraka prisutna za vrijeme SDS-a ne može biti veća, ali kad promatram iz sadašnje vizure, može biti i gore", kaže Karlaš.  „U Republici Srpskoj se radi o tranzicijskom sistemu kojem je teško uopće pronaći ime", objašnjava nam Karlaš, koja kao i svi naši sugovornici najveći problem vidi u kombinaciji kriminala, korupcije i nacionalističke retorike koja se vadi kao as iz rukava ukoliko se potegne priča o lošoj ekonomskoj situaciji.

„Čim se potegne pitanje kriminala odmah se poseže sa onim „ne damo Republiku Srpsku", a ljudi u isto vrijeme kopaju po kontejnerima", kaže Karlaš.

„Ovdje se preko medija širi lažni optimizam. Svaki dan imamo priče o ogromnim privrednim uspjesima kojih nema. Nekidan je objavljen podatak da pet hiljada ljudi ostaje mjesečno bez posla.  Tu priču možeš gurati neko vrijeme dok narodu ne dođe iz guzice u glavu i dok se ne počne jebeno buniti", priča nam kasnije tog dana Slobodan Vasković, novinar 60 minuta, emisije sarajevske Federalne televizije, čije se emitiranje redovito ometa na teritoriju RS-a.
Photo: Stock

Početkom ovoga mjeseca Vlada Republike Srpske objavila je dokument u kojem je zamjenika visokog predstavnika u BiH Raffija Gregoriana, strane tužitelje i novinare optužila da lažno prikazuju gospodarsko i društveno stanje te da ruše Republiku Srpsku.

Osim zamjenika visokog predstavnika Gregoriana, na listi su se našli glavni i međunarodni tužitelj Tužiteljstva BiH Milorad Barašin i Hari Furlan, voditelj odjela za organizirani kriminal toga tužiteljstva David Apcher, sudac Suda BiH Šefko Šahbegović te urednik 60 minuta, Bakir Hadžiomerović. S njima su i dopisnik političkog magazina iste emisije, Slobodan Vasković, predsjednik banjalučke nevladine udruge Narodni front Dragomir Babić i tadašnji pomoćnik direktora Agencije za istrage i zaštitu BiH - SIPA, Dragan Lukač.

Razgovor sa neprijateljem RS-a Vaskovićem vodimo u jedinom kafiću u gradu u kojem pije kavu. U ožujku prošle godine tijekom snimanja priloga o Trebinju automobil njegove televizijske ekipe je kamenovan, a osim njega napade trpe i članovi njegove obitelji pa mu je tako i sin prije nekog vremena pretučen u Banja Luci.

„Trebali su me eliminirati kad sam ušao u 60 minuta, u tom slučaju bi mogla biti ispunjena ona „skloni čovjeka, sklonio si problem". Sad to više to ne mogu, jer sam stvorio previše buke," kaže mirno Vasković koji se zbog nesigurnosti obično kreće gradom u radijusu od tridesetak metara.

Neprodiranje drugačije misli u javni prostor ograničeno je siromaštvom stanovništva koje sa prosječnom plaćom od 700 maraka nema privilegiju rastrošnosti kupovanja drugih medija, poput sarajevskih Dana, i prepušteni su na milost odnosno nemilost potpuno indoktrinirane televizije RS-a. Vasković nam priča kako ipak postoji ogromno zanimanje za 60 minuta, pa se čak događa da ljudi organiziraju okupljanja radi zajedničkog gledanja emisije u dijelovima grada gdje ne prodire ometanje signala. „Zna se u kojem dijelu grada je moguće gledati Federalnu televiziju, 50 posto gledatelja emisije je iz RS", tvrdi Vasković.

Bio je urednik lista Stav, koji u godinu dana nije uspio dobiti niti jednu reklamu. Taj list je osnovao Dragomir Babić, predsjednik nevladine organizacije Narodni front, koja se već godinama bavi otkrivanjem korupcijskih afera i marljivo prikuplja sve dokaze o sveprisutnom kriminalu, i koji se također nalazi na listi neprijatelja RS-a.
Photo: Stock

Za razliku od Vaskovića, Babić zalazi u čak dva kafića u gradu i tvrdi da vlasnici tih kafića zbog njegovih dolazaka trpe maltretiranje „Dodikovih momaka". „Prošlog tjedna je u lokal u koji redovito zalazim bačena bomba i nijedan medij nije izvijestio o tome", kaže Babić. Na pitanje kako su se novine koje je pokrenuo financirale, Babić odgovara da je jedan njegov prijatelj, poduzetnik čije ime ne otkriva, dok je mogao davao novac dovoljan makar za isplatu plaća novinarima. „Ima ljudi koji ne podržavaju ovaj sistem, ali ne smiju se eksponirati", kaže Babić.

„Shema vladavine kriminala u RS-u vrlo je jednostavna", objašnjava Babić, „Dodik je šef preko kojeg sve ide, a prljave poslove i reketarenje odrađuje par ljudi. Da bi se do njega došlo potrebno je ugovoriti sastanak preko njegovog šofera i dati najmanje 20 hiljada eura samo za primanje, s tim da je pitanje hoće li sastanak biti „uspješan".

Protiv premijera RS Milorada Dodika i još deset osoba Agencija za istrage i zaštitu (SIPA) je podnijela krivičnu prijavu zbog pronevjere 145 milijuna maraka. Protiv njega su izgradnja autoputa prema Gradiški i izgradnja zgrade Vlade RS-a.

„Kilometar tog autoputa po njima košta 11 milijuna maraka, što će reći da je se radi o najskupljem kilometru u Europi uopće. Realna cijena je maksimalno 2-3 milijuna", kaže Babić. „O zgradi Vlade da ne pričam, samo na namještaj potrošilo se 60 milijuna maraka. Čovjek je postao milijarder na osnovu pljačke državne imovine".

Babić priznaje da je upravo on uz asistenciju međunarodne zajednice pomogao dovođenju Dodika na vlast prije pet godina. Držao je govore na njegovim mitinzima, uvjeren da će na taj način pomoći skidanju ratne strukture vlasti, a postojao je i dogovor da će u novoj vladi preuzeti mjesto ministra unutrašnjih poslova. Međutim ubrzo nakon toga došao je u otvoreni sukob sa novoizabranim premijerom zbog objavljivanja dokaza o kriminalu.
Photo: Dinko Gruhonjić
Pogled na zgradu Vlade RS-a u koju je utučeno preko 220 milijuna konvertibilnih maraka poseban je doživljaj. A njezine veličine i grandioznosti ne bi se posramio ni najrastrošniji poludjeli diktator neke zemlje „trećeg svijeta".

Administrativni centar Vlade RS-a građen je dvije godine, a na svečano otvaranje došao je i tadašnji premijer Srbije Vojislav Koštunica koji je prigodno održao govor o napretku RS-a i stabilnosti kojom će se kretati taj BiH entitet. Zgrada raspolaže površinom od 49.140 kvadratnih metara, od čega je 23.036 kvadratnih metara u Vladinoj zgradi od 17 katova, a 26.104 kvadratna metra u kompleksu ABC lamela. Trg ispred zgrade ima 13.005 kvadratnih metara i četiri fontane. Ono što upada u oči nakon prvotnog šoka impresije je očita praznina većine katova i ureda u koje bi prije mogla stati kompletna administracija EU nego vlade RS-a.

Babić se uzda u međunarodnu zajednicu, za koju smatra da više neće dozvoliti BiH da ide u ovakvom smjeru. Postoje dva scenarija, kaže. Prvi je da tužilaštvo BiH podigne optužnicu zbog prisutnog kriminala, a drugi je da Dodik izgubi na izborima. „Uz ovakve medije Dodik će dobiti izbore, ali to stranci neće dozvoliti, uvjeren je Babić. Postoji mogućnost da se kroz par mjeseci mijenja kompletna politička scena u BiH , postoji projekt međunarodne zajednice koja će ulijevanjem sredstava ljudima koji žele promjenu pomoći da u tome i uspiju". Na komentar da međunarodna zajednica nikad ništa dobro nije donijela BiH Babić odgovora protuargumentom. „Možda nisu napravili dovoljno, ali da nije bilo intervencije međunarodne zajednice, mi bismo se tu još uvijek klali".

Optimizmu nema mjesta u razmišljanju Radmile Karlaš koja ne sumnja da će BiH opstati ovakva kakva jest. „Živjet ćemo još dugo žalosno i siromašno, Bosna može da funkcionira još dugo u ovakvom nakaradnom obliku, istrošena i opljačkana na čelu sa međunarodnim poglavicama. Imat ćemo pet posto bogatih ljudi, a ostali će bukvalno umirati od gladi".

Da se BiH neće raspasti slaže se i urednik Buke jer, kako kaže, u ovom trenutku ne postoji moć da se ova država rasparča. „Ukidanje entitetskog glasanja bilo bi najlogičnije rešenje, ali tada nitko ne bi mogao garantirati da neće opet početi rat..."

* Tekst je preuzet sa prijateljskog internet portala H-alter.org

http://www.e-novine.com/region/region-bosna/32623-Banja-Luka-mjeri-ovjeka.html

babicu i da dodik ode srbi se nece dati opet utopiti pod sarajevo

Ако ви  не прихватате Републику Српску можете слободно да идете у Турску  

ja je prixvatam, al je ne volim i necu mirno skrstenix ruku sjediti ako se eventualno pokusa sprovesti secesija ili ti narusavanje ustavno-pravno poretka...status kvo, dejton, je maksimum i tako treba ici naprijed, a evntualno nekoj buducnosti od 30ak odina mislim da ce bosnjaci imati toliki kapacitet da preuzmu cjelu bosnu