moki dobio svoju kopi pejst temu a? super, sad makar neće baljezgati po ostalim temama? 

i poslje se pitas sto bjeze od tebe inkvizitoru

zena neira sve vezano za bosnu i xerceovinu...ne znam ni sta je radila u toj emisiji, dosla pljuvat i demaoiju velikosrpsku prosipat...kako krava moze neirat ZAVNOBIX kad je na njemu bilo najmanje jedno 70 posto srba...

pa konacno shvatili da nemaju sta da rade s onima koji su u tom zavnobihu cinili 30% posto a 70% u ustasama

Milorad Dodik
"Stranci uporno rade na jačanju unitarne BiH"

Predsjednik Vlade Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je da stranci uporno rade na prepoznatljivom konceptu jačanja BiH u centralističkom i unitarističkom smislu.
"Ovo što se trenutno radi najavljuje prvi korak veoma ozbiljne reforme po kojoj bi oni učinili sve da RS bude `prazna ljuštura`, bez novca, bez nadležnosti, bez prava odlučivanja, te da se BiH ojača do te mjere kao neka država u kojoj ne postoje duge nacije, drugi narodi", rekao je Dodik na večerašnjoj javnoj tribini u Bijeljini.

On je upozorio da u svemu što stranci sada nude "ništa nije bezazleno", te da su godine unazad pokazale da su se najčešće navijački odnosili prema Bošnjacima.

Komentarišući optužbe visokog predstavnika Valentina Incka na račun RS iznesene pred Savjetom bezbjednosti, Dodik je rekao da to nije ništa novo.

"Vlada RS uputila je pred najnovije zasjedanje Savjeta bezbjednosti izvještaj u kome je, između ostalog, navedeno da u BiH stvari ne izgledaju tako loše. Ali, strancima je stalo da nas u svijetu predstave kao nekog ko tamo negdje još ratuje, pa otud i Butmir kao mjesto pokušaja pregovora. Srbi i RS za njih su `loši momci` i to je zaista stereotip kome se mijenjaju samo datumi", rekao je Dodik i naveo da je izvještaj visokog predstavnika pokušaj obračuna i poniženja RS pred Savjetom bezbjednosti.

On smatra da svaki izvještaj koji se dostavlja Savjetu bezbjednosti zapravo treba da opravda postojanje i prisustvo stranaca u BiH, jer "oni imaju dobre plate".

Prema njegovim riječima, to su trećerazredne svjetske diplomate kojima je data moć i u ranijem periodu mogli su da odlučuju kao hoće i time opravdavaju ogroman novac.

"OHR-ova potrošnja na mjesečnom nivou je 36 miliona eura, ima više od 870 službenika koji po pravilu u OHR uvlače priču sarajevske čaršije i na toj bazi se stvara priča koja treba da ocrni RS", rekao je Dodik.

On je konstatovao da se razgovor sa strancima, predstavnicima stranih ambasada, kao i nekim ljudima koji dolaze iz međunarodnih organizacija, ne može izbjeći niti odbiti, ali zato mogu sastanci plenarnog karaktera koje sazivaju političari iz BiH, a vode ih i modeliraju stranci.

"Stranci to veoma dobro znaju i, kao što je jasno u posljednje vrijeme, takvih sastanaka i nema i ne vjerujem da će ih i biti", rekao je Dodik, komentarišući mogućnost da se nastave pregovori o ustavnim promjenama.

On je podsjetio da je, što se domaćih sastanaka tiče, sazivao sastanak na koji su neki došli, a neki značajniji nisu.

"Sastanak je bio zamišljen da pokaže kakva je trenutna slika stanja u BiH. Kasnije je i sam Sulejman Tihić pokušao da sazove sastanak na koji sam ja bio spreman da dođem, ali drugi nisu", rekao je Dodik, koji je i predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata.

Govoreći o aktuelnoj političkoj situaciji u BiH, Dodik je istakao da je spreman da učestvuje u razgovorima i da za njega ne postoje nikakave iluzije.

"RS ima kapacitet da se izbori za ono što je njeno ustavno pravo zagarantovano Dejtonom. Neke to može i da iritira i da im ne odgovara", rekao je Dodik i naglasio da je njegova obaveza - Republika Srpska i da, izabran voljom njenih građana, drugu obavezu i nema.

Dodik je ponovio da sve što radi, radi iz odgovornosti prema ljudima koji su mu poklonili povjerenje.

On je naglasio da RS, uprkos svemu, funkcioniše, dokazuje samoodrživost i kao takva ona je zapravo jedina samoodrživa političko-teritorijalna cjelina u BiH.
"Federacija BiH nije održiva, a nije održiva ni BiH. Jedina koja se pokazuje kao sposobna da se održi svojim prihodima, koji obezbjeđuju trošak njenog postojanja, jeste RS. Upravo to je za njih problem, za mnoge strance - posebno za Sarajevo", istakao je premijer Dodik.

On je zaključio da RS ima stabilne finansije i da je u Srpskoj manji uticaj svjetske ekonomske krize nego u FBiH.

"U RS je industrijska proizvodnja za 10 mjeseci povećana u odnosu na prošlu godinu za 18,4 odsto", podsjetio je Dodik.

On je rekao da zemlje u okruženju, kao naprimjer Hrvatska, imaju pad industrijske proizvodnje, a u FBiH industrijska proizvodnja opala je za 11 odsto.

Javnoj tribini o temi "Aktuelna politička situacija u BiH", koju je organizovao OO SNSD-a Bijeljina, prisustvovalo je nekoliko stotina građana.

Nakon tribine premijer RS Milorad Dodik posjetio je i Njegovo preosveštenstvo episkopa zvorničko-tuzlanskog Vasilija.
(SRNA)

naravno, nece stat dok ne ukinu RS...

Povodom 66. godišnjice: Zašto se sjećati ZAVNOBiH-a
Elite i antifašizam

e-Novine
Veličina slova: Decrease font Enlarge font
Photo: Stock

Posljednjih godina često se čuje prigovor da politika ZAVNOBiH-a danas ne može biti aktualna stoga što njezini ondašnji jamci, komunistička ideološka platforma i jugoslavenski okvir, više ne postoje. Dopustit ćemo sebi da preokrenemo ovu tvrdnju i izjavimo: upravo zato što nema SFRJ, niti komunista, ZAVNOBiH je aktualniji no ikad! Naime, u vremenu kad menadžeri kolektivnih pamćenja rasparčavaju među sobom djeliće bh povijesti, kad svaki njezin trenutak biva prisvojen od jednih, drugih ili trećih, ZAVNOBiH je zajedničko nasljeđe od neprocjenjiva značaja

Iako se na obljetnicu prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a slavi dan državnosti Bosne i Hercegovine, u kontekstu ovog praznika sve se rjeđe spominje antifašistička borba. Antifašistička okupljanja o kojima izvijeste novinske rubrike stekla su naprosto priredbeni karakter: ostarjeli partizani obilaze spomen-ploče, fotografiraju se, i s vremena na vrijeme oglase se i kakvom protestnom notom. Generacijama koje se socijalizma praktički i ne sjećaju sve će to u najboljem slučaju izgledati dirljivo; većina će ostati neosjetljiva, a brojne će i živcirati taj starački hir što na sve načine strši iz aktualne stvarnosti. A o aktualnoj društvenoj, političkoj, kulturnoj stvarnosti – što reći? To je okruženje u kojem etnonacionalne elite polažu monopol na manipulaciju društvenim dobrom, akumuliraju kapital i parazitiraju na nasljeđu ratne traume. Etnonacionalizam je uparen sa svojim prirodnim medijem, kapitalizmom, čije eksploatatorske prakse u surovim tranzicijskim uvjetima na najokrutniji način izlaze na vidjelo. U takvom poretku stvari, što naraštajima rođenim osamdesetih i devedesetih godina znače tekovine antifašizma? Konzistentnu alternativu kapitalizmu s etnonacionalističkom aromom njima jednostavno nema tko ponuditi.

Intelektualci? I oni su se, uz rijetke iznimke, s lakoćom odrekli čitavog niza vrijednosti naslijeđenih iz socijalizma, a formuliranih ponajprije kroz Narodnooslobodilačku borbu. I nacionalistički dvorski mislioci i njihovi građanski kritičari slažu se u jednome: socijalističko razdoblje u bh povijesti predstavlja eksces, pojavu neprirodnu i nasilnu, koja nam nije mogla ostaviti u nasljeđe ništa pozitivno. Za veliki dio ovdašnje intelektualne elite, povijest se već završila, jer nikakva emancipatorska politika više nije moguća; zašto se onda uopće baviti politikom? Intelektualna elita radije se zaklanja iza imperativa kulture, uvjeravajući nas kako pritom politiku mogu ostaviti za sobom. Ovaj tipični postkomunistički fenomen Borislav Mikulić naziva intelektualčevom izdajom politike; o čemu god da piše, intelektualac ustrajava na "fantaziji nadpolitičke istine" i uporno odbija priznati partikularnost vlastite pozicije.

S druge strane, priča o "neprirodnosti" socijalizma priziva još jedno pitanje: što bi bila norma "prirodnosti", odnosno na osnovu čega definirati prirodno stanje? Je li "prirodno" neumorno kopanje nacionalnih rovova u svakom području društvenog života, nepopustljiva paranoja spram bliskog a tuđega Drugog, kojeg valja spriječiti "da seda za naš sto, da leže u naš krevet, da govori našim jezikom, da pije naše vino i da na našem jeziku priča svete priče" (Ivan Čolović)? Iz te perspektive, komunisti, koji su prvi u bosanskohercegovačkoj historiji pokušali ponuditi manje diskriminatorski model društvenosti, i ne mogu izgledati drugačije nego kao anomalija. Je li "prirodno" ovo stanje kojemu svjedočimo: nesmetana eksploatacija i korupcija, ubrzano siromašenje, sitni i krupni kriminal u porastu, ukratko – opća nesigurnost i neizvijesnost? Proglasimo li svako nasljeđe prethodnog sustava artificijelnim i neupotrebljivim, na ovo smo pitanje već odgovorili potvrdno.

Aktualnost zajedničkog nasljeđa
Sve ovo pišemo jer ne pristajemo na to da sadašnji poredak stvari prihvatimo kao nužno, povijesnim usudom namijenjeno i real-politikom zacrtano stanje. U antifašističkoj borbi, odnosno ZAVNOBiH-u kao njezinoj institucionalnoj potvrdi, vidimo dokaz da su i u poslovičnom tamnom vilajetu moguće radikalne promjene. Budemo li se socijalizma sjećali isključivo kao politike gulaga, i budemo li svaki spomen SFRJ nadglasavali podsjećanjem na njezin krvavi raspad, završavamo u starome fatalizmu – po kojem se Jugoslavija morala raspasti jer je bila neprirodna, a povratak u prirodno stanje neminovno je pad u bezakonje (doslovna primjena Hobbesove teorije društvenog ugovora). Nasuprot tome, ne vjerujemo da postoje "prirodne" i "neprirodne" države, samo uspjeliji i neuspjeliji politički projekti. Treba li eseferjotsku epizodu otpisati kao razdoblje iz kojega se ništa ne može naučiti, naslijediti, preuzeti? Slijedeći takvu logiku, svaki moderni politički događaj od Francuske revolucije naovamo mogao bi se odbaciti kao propala investicija koja nam ne ostavlja nikakva iskoristivog nasljeđa.

Photo: Dragan Kujundžić
Smatramo, naime, da najvažniji simbolički sadržaj projekta socijalističke Jugoslavije na koji se danas možemo pozvati jest njezina antifašistička tradicija. Ova zadobiva osobitu važnost kad je u pitanju Bosna i Hercegovina, odnosno ZAVNOBiH kao politička činjenica. Zašto? Upravo su tada po prvi put u povijesti zemlje bosanskohercegovački etnički partikularizmi integrirani u politiku univerzalizma. Kažemo integrirani, zato što ZAVNOBiH nije imao pretenziju izbrisati etnopolitičko, kako se to može čuti u brojnim interpretacijama koje SFRJ rekonstruiraju kao tamnicu naroda. Formulacija "ni (srpska) – ni (hrvatska) – ni (muslimanska)/i (srpska) – i (hrvatska) – i (muslimanska)" odražava brigu komunista za etnokulturne posebnosti pri dizajniranju BiH kao teritorijalnog entiteta. Možemo otići i korak dalje, i tvrditi kako su upravo Zemaljska vijeća mjesto svojevrsnog "preporoda" južnoslavenskih etnija, kako to čini Rastko Močnik. Močnik u Narodnooslobodilačkoj borbi prepoznaje, među ostalim, i antikolonijalni pokret, u kojem su se južnoslavenske etnonacije artikulirale kao antikolonijalne formacije, po prvi put nastupivši kao moderni politički subjekti.

Posljednjih godina često se čuje prigovor da politika ZAVNOBiH-a danas ne može biti aktualna stoga što njezini ondašnji jamci, komunistička ideološka platforma i jugoslavenski okvir, više ne postoje. Dopustit ćemo sebi da preokrenemo ovu tvrdnju i izjavimo: upravo zato što nema SFRJ, niti komunista, ZAVNOBiH je aktualniji no ikad! Naime, u vremenu kad menadžeri kolektivnih pamćenja rasparčavaju među sobom djeliće bh povijesti, kad svaki njezin trenutak biva prisvojen od jednih, drugih ili trećih, ZAVNOBiH je zajedničko nasljeđe od neprocjenjiva značaja. I pored niza nedemokratskih praksi koje je sadržavao, pa i zločina koje je iznjedrio, činjenica je da je antifašistički pokret ponudio djelatnu alternativu stoljećima proizvođenim antagonizmima. To je i više nego dovoljan razlog da ne pristanemo na revizionističko relativiziranje ZAVNOBiH-a.

Fašizam i komunizam: dva nimalo slična slučaja
Jer, poput niza postkomunističkih sredina, ni današnja Bosna i Hercegovina nije imuna na revizionističke trendove. Nakon što je u Hrvatskoj i Srbiji pripovijest o "dvama totalitarizmima" postala dominantnim tumačenjem povijesti dvadesetog stoljeća, i u BiH se sve češće promovira izjednačavanje fašizma i komunizma. Pritom su ratovi devedesetih promovirani u vrhovni dokaz kako je socijalizam u svojoj biti bio pogrešan, i otud je morao dovesti do klaonice. U slučaju Bosne i Hercegovine, to znači da se iz njezine zvanične povijesti potire ne samo antifašistčka tradicija, nego i činjenica da su komunisti prvi u toj povijesti pokušali politički prekinuti paralelne živote etnonacionalnih zajednica.

Proglasimo li komunističku ideologiju podjednako devijantnom u odnosu na demokratski ideal kao što je to bila fašistička/nacistička, time automatski prihvaćamo liberalnu demokraciju kao najbolji od svih svjetova. Kapitalizam, u skladu s tim, bio bi najbolji mogući sustav, koji samo treba uspješno implementirati da bi sve funkcioniralo kako treba. Svi pobrojani elementi krize u kojoj se nalazi bh društvo bili bi otud samo simptomi nesavršenosti tranzicijskog kapitalizma, koje valja ispraviti da bismo dobili pravi kapitalizam. Ali, što ako su otvorena eksploatacija, visoka stopa nezaposlenosti i opća nesigurnost sama istina kapitalizma? Sintagma "divlji kapitalizam" implicira postojanje i nekakavoga kapitalizma s ljudskim likom: u jeku globalne ekonomske krize, s pravom se može zapitati – postoji li takvo što?

Držimo da isključivanje socijalističkog razdoblja iz bosanskohercegovačke historije ne ostavlja drugu alternativu osim bespogovornog pristajanja na najsurovije kapitalističke prakse kao na prirodni poredak stvari. Naravno, različiti oblici ekonomske diskriminacije i tiranije na najbolji mogući način pogoduju održavanju i jačanju etnonacionalizma. Sjećanje na antifašizam i politiku nadetničke solidarnosti ujedno je i plediranje za humanije forme društvenosti, za koje vjerujemo da mogu biti mišljene i uspostavljene. Ovo se – treba li naglašavati – ne bi moglo reći niti za jedan predsocijalistički poredak u Bosni i Hercegovini.

Upravo činjenica da je komunistička ideologija suštinu društvenog sukoba locirala u političkoj sferi (teorija klasne borbe) omogućila joj je da pretendira na određenu vrstu univerzalnosti, na kojoj se pak artikulirao antifašistički pokret. Za razliku od nje, kako ističe Slavoj Žižek, fašizam i nacizam izmjestili su društveni konflikt u biološku sferu, što je za praktični rezultat imalo rasne zakone. I premda su i komunizam i fašizam/nacizam za krajnji cilj proglasili stvaranje novog čovjeka, ova se zamisao radikalno razlikuje u prvom i u drugom slučaju. Ta se razlika možda najbolje očituje u oprečnim konceptima rata i ratovanja razrađenim unutar ovih ideologija. Branimir Stojanović u tekstu "Politika partizana" tako razlikuje totalni rat (u nacionalsocijalizmu i srodnim ideologijama) i revolucionarni rat. Revolucionarni rat jest borba za pobjedu "ratom nad ratom", odnosno rat za konačno uspostavljanje mira i pravednijeg poretka (nasuprot ideologiji univerzalističkog pacifizma, koja, vođena načelom "nikad više rat", uvijek znači prešutno priznavanje datoga stanja stvari, ma kako nepravedno ono bilo). Za Bosnu i Hercegovinu, s njezinim iskustvom višestoljetne segregacije, revolucionarni je rat ujedno bio i rat za humaniji poredak. Jedno od ključnih mjesta gdje je takav cilj artikuliran jest rezolucija ZAVNOBiH-a.

Protiv zaborava
Ovaj tekst nije programskog karaktera: nismo grupa jedinstvenih političkih stavova ili nacrta. Jesmo, međutim, skupina pojedinaca kojima je zajedničko da su odrastali u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini, u kontekstu koji se eufemistično zove tranzicijskim. Ne želeći prihvatiti status quo u kojem je svaka mogućnost radikalnije emancipacije unaprijed osuđena na propast, iskoristili smo ovu godišnjicu i pripadajući praznik da podsjetimo na jedno drugačije historijsko iskustvo. Iz razloga koje smo naveli, smatramo da je to iskustvo danas ne samo relevantno, već vjerovatno i relevantnije nego prije trideset ili četrdeset godina. Stoga svima koji ovo čitaju čestitamo Dan državnosti Bosne i Hercegovine, ali ih pozivamo i da se prisjete i svega ostalog što ovaj datum implicira, a čega se, po nekima, nije dolično niti sjećati.

U Sarajevu, 25. novembar-studeni 2009.

Vuk BAČANOVIĆ

Kenan EFENDIĆ

Jasna KOVO

Đorđe KRAJIŠNIK

Dinko KREHO

Dragana MILOŠEVIĆ

Edin SALČINOVIĆ

Boris TOMIĆ

zasto se gospodin kenan i edin ne vrate nazad u jugoslaviju pa nastave njegovati ove vrijednosti u kojoj su nestale
u nezavisnoj bosni ovakvih stvari nema...

Zato



ili

 SS brdska divizija "Kama" (2. hrvatska)




Hajnrih Himler

Hajnrih Himler je bio začuđen okrutnošću muslimanskih pripadnika ove divizije, koji su ubijali i klali sve sto nije nosilo fesove. Hajnrih Himpler je iskoristio muslimanski fanatizam za širenje fašističke ideologije. Fredo Gensike, u pismu je opisao muslimane iz SS divizije Kama: „Muslimani su jako komplikovani, oni su toliki fanatici za svojom religijom da mogu da hladnokrvno da zabiju nož u vrat svemu što se kreće i što ne nosi fesove“.



Tacno rekao covek.

Sretan vam dan Drzavnosti 

ma daj...
fotošop, sanu, ćosić, falsifikat, velikosrpska propaganda...aaaa...... 

oj sta mi uradiste od teme...ja kao bosnjak se ne identifikujem sa tom divizijom...to su fasisti i tacka...niko od mojix nikad nije njeovao sjecanje na njix, nisam ni znao da postoje dok ix srbi nisu stavili na dnevni red,  za razliku od vasix pradjedova koji su radili ovo i koji su cak dobili penzije za svoja djela u 2 svjet.ratu...slike u prilou, kao i u proslom ratu i u IIWW ovi kokosari su se voljeli fotkat, mozda je stvarno ovo neciji djed...a sta su njemci radili i biljezili ne znam, ali prema tim sxvatanjima onda su ti andzar jurisnici trebali klati i drue krscane, sto naravno nisu radili, znali su oni ko je cetnik pa su u nekim predjelima bosne i djelovali zajednicki rame uz rame