"Da Vinčijev kod"-religijska knjiga ili dobar triler? :: Religija ~ Filozofija ~ Sociologija

Den Braun, bez ikakave sumnje, zna svoj zanat posto tokom cijelog druzenja sa ovom knjigom vjesto drzi citaoca u neizvjesnosti i napetosti do samoga kraja, sto mu se mora priznati kao uspjeh uzimajuci u obzir informativni karakter njegovog trilera. Smatram da je najveca vrijednost ovog djela u obilju, kako autor tvrdi, vjerodostojnih podataka glede umjetnickih djela i njihove analize, opisa arhitekture, historije, simbologije – a koji su znalacki ukomponovani u misterioznu pricu o najvecoj tajni u posljednja dva milenijuma i koju cuvaju razna tajna drustva.
Radnje ovog romana se odvijaju, u moderno vrijeme, u Vatikanu, Parizu, Londonu i Vasingtonu, dok je glavni lik romana Robert Langdon, cetrdesetogodisnji harvardski profesor ikonografije i religiozne umjetnosti.

Glavni lik je morao biti univerzitetski profesor posto je autor nakanio kroz njegova usta iznijeti citaocima mnostvo naucnih podataka vezanih za simbole, historiju paganstva i krscanstva, kao i mnoge druge inteligentne analize. Pored intelektualne, fizicka atraktivnost glavnog lika je osigurana kroz isticanje zrele dobi (cetrdesete), visine i dubokog muskog baritona koji su njegove studentice opisivale kao ”cokolada za usi”.
Drugi lik u romanu kroz cija usta Den Braun iznosi pregrst interesantnih podataka je – stari gospodin pun iznenadjenja - engleski kraljevski historicar, sir Lee Tiebing.
Da njih dvojica ne bi ostavljala dojam knjiskih miseva koji zive zakopani u svijetu manje poznatih informacija te u cilju izbjegavanja suhoparnog iznosenja podataka, autor je u pricu od pocetka uveo mladu, atraktivnu agenticu sudske policije Sofi Nevo, a koja najvise lici neinformisanom citaocu ovog romana, posto umjesto njega/nje, postavlja pregrst suptilnih pitanja, dok Langdon i Tibing odgovarajuci na njih - briljiraju. Autor je donekle inferiornu ulogu glavnog zenskog lika pokusao nadoknaditi isticanjem teorije o ”svetom zenskom principu” i ”zenskoj boginji” o kojem ce biti govora kasnije, te vjerovatno na taj nacin nastojao pridobiti simpatije i paznju zenskog dijela citateljstva, a koji su najveci gutaci romana.

Radnja romana pocinje ubistvom u pariskom muzeju Luvru , misterioznom porukom ubijenog, uvlacenjem harvardskog profesora u igru, ispitivanjima skepticnog kapetana policije Bezu Fasha, neocekivanom pojavom Sofi Nevo - protezuci se preko vise svjetskih metropola u bjesomucnom ritmu mlaznih aviona, sjenki tajnih dustava, luksuznih jaguara, tajnih sifri, nasmrt preplasenih vatikanskih biskupa, daha ubice na vratu glavnih likova - da bi se, vratolomno, zavrsila na samom mjestu pocetka!

Najzvucnije pitanje postavljeno u romanu, koje je ujedno i okosnica cijele radnje, glasi: ”Sta bi se desilo kada bi se pojavili ubjedljivi naucni dokazi da crkvena verzija price o Kristu nije tacna, i da je najveca prica ikada ispricana zapravo najveca laz ikada ispricana?”

Autor daje i odgovor na to pitanje pa kaze: ”Vatikan ce se suociti sa krizom vjere kakvu nije vidio tokom svoje historije duge dva milenijuma godina” - te dodaje: ”Godinama vec Crkva i Priorat imaju tajni sporazum. Odnosno, Crkva ne napada Priorat, a Priorat ne otkriva spise Sangreala. Pitajuci se ”koje sad taj Priorat” ulazimo u stvarno tajno drustvo koje je, historijski potvrdjeno, steklo ogromno bogatstvo i uticaj preko noci, na misteriozan nacin.
Prije isnosenje cinjenica o Sionskom Prioratu i razmatranja sadrzaja tajnih dokumenata na osnovu kojih vjekovima ucjenjuju Vatikan, pogledajmo sada dio historijskih cinjenica, za koje Den Braun u predgovoru knjige tvrdi da su autenticne, iznesenih u knjizi kroz usta dvojice profesora.

BIBLIJA NIJE FAKS SA NEBA!

Biblija nije stigla faksom s neba, ona je tvorevina covjeka, razultat brojnih prijevoda, dodataka, revizije. Historija nikad nije imala konacnu verziju Biblije. Isus Krist je historijska licnost od nevjerovatnog uticaja, mozda najzagonetniji i najinspirativniji vodja koga je svijet ikad vidio. Isus je svrgavao kraljeve, pokrenuo milione ljudi i osnovao novu filozofiju. Kao potomak loze kralja Solomona i kralja Davida, Isus je polagao puno pravo kralja Jevreja. Razumljivo je da su njegov zivot zabiljezile hiljade sljedbenika sirom zemlje.

IRONIJA KRSCANSTVA

Vise od osamdeset jevandjelja razmatrano je pri sastavljanju Novog zavjeta, pa ipak je relativno mali broj odabran da bude ukljucen – medju njima ona po Mateju, Marku, Luki i Jovanu. Osnovna ironija krscanstva je u tome da je Bibliju u ovog obliku u kojem nam je danas poznata, kompletirao paganski imperator Rima, Konstantin Veliki. Konstantin je bio vrhovni svestenik kulta obozavanja Sunca – kult Sol Invictus – zvanicne religije u njegovo vrijeme. Vidjevsi da je krscanstvo u usponu, Konstantin je 325. (tri vjeka nakon Isusa) odlucio da ujedini Rim pod jednom religijom – Krscanstvom. Historicari se jos uvijek cude genijalnosti pomocu koje je Konstantin preobratio pagane koji su obozavali Sunce u krscane.

HIBRIDNA RELIGIJA

Spojivsi paganske simbole, datume i rituale sa krscanskom tradicijom, stvorio je neku vrstu hibridne religije prihvatljivu objema stranama. Tako da se ostaci paganske religije ne mogu poreci u krscanskoj simbologiji. Piktogrami na kojima Izda (boginja plodnosti) hrani svog volsebno zacetog sina Horusa posluzili su kao osnov za nase moderne predstave o Djevici Mariji koja doji malog Isusa. Pored toga, bukvalno svi elementi katolickih obreda – mitra koju nosi papa, oltar, doksologija i pricesce, cin ”hranjenja bogom” – preuzeti su direktno iz ranijih paganskih misterioznih religija. Nista u krscanstvu nije originalno. Pretkrscanski bog Mitra – zvani Boziji Sin i Svjetlost Sveta – rodjen je 25. decembra, umro je, bio sahranjen u kamenoj grobnici, i potom za tri dana uskrsnuo. Inace, 25. decembar je takodje i rodjendan Ozirisa, Adonisa i Dionisa. Cak je i nedelja kao krscanski sveti dan ukraden od pagana, jer je prvobitno krscanstvo slavilo jevrejski sabat subotom, ali ga je Konstantin pomjerio tako da se uklapa sa paganskim danom slavljenja Sunca. Do danasnjeg dana, vecina onih koji redovno odlaze u crkvu pohadjaju sluzbu nedeljom ujutro nemajuci pojma da se tu nalaze zbog toga sto je nedelja bila dan kad su pagani odavali postu Suncu – Suncev dan (Sunday).

NIKEJSKI SABOR I PRVO IMENOVANJE ISUSA BOGOM

Konstantin je morao da ojaca novu krscansku tradiciju, i stoga je odrzao cuveno ekumensko okupljanje poznato kao Nikejski sabor. Na tom skupu raspravljalo se i glasalo o mnogim aspektima krscanstva – o datumu uskrsa, ulozi biskupa, raspodjeli sakramenta i, naravno, bozanskom statusu Isusa. Tako da je proglasavanje Isusa za ”Sina Bozijeg” bilo je zvanicno predlozeno na Nikejskom saboru, gdje se o tome i glasalo. Bozanski status Isusa je rezultat tijesnog glasanja. Ipak, uspostavljanje bozanskog statusa Isusa bilo je kljucno za dalje ujedinjenje Rimske imperije i za stvaranje novog uporista moci Vatikana. Zvanicnim prihvatanjem Isusa kao Bozijeg sina Konstantin je pretvorio Isusa u bozanstvo koje je postalo izvan granica svijeta covjeka, entitet cija je moc iznad svega. Ovo ne samo da je onemogucilo dalje pagansko ugrozavanje krscanstva, nego su i sljedbenici Krista mogli da se iskupe jedino preko uspostavljenog svetog posrednika – Rimske katolicke crkve.

ZLOUPOTREBA ISUSA

Sve je to bilo iskljucivo zbog moci. Krist kao Mesija bio je kljucan za funkcionisanje Crkve i drzave. Mnogi naucnici tvde da je rana Crkva bukvalno ukrala Isusa od njegovih prvobitnih sljedbenika, otimajuci njegovu ljudsku poruku, ogrnuvsi je neprobojnim plastom bozanstva i upotrebivsi je u cilju prosirenja sopstvene moci. Niko ne tvrdi da je Isus bio varalica, niti porice da je hodao zemljom i podtaknuo milione ljudi na bolji zivot. Jedino tvrdimo da je Konstantin iskoristio Kristov izuzetan uticaj i znacaj. Tim je postupkom krscanstvu dao formu u kojem nam je ono danas poznato.

PALJENJE AUTENTICNIH I NARUDZBA NOVE BIBLIJE

Buduci da je Konstantin podigao Isusa na visi stepen gotovo cetiri vijeka nakon njegove smrti, vec je postojalo na hiljade dokumenata koji su biljezili zivot Isusa kao smrtnog covjeka. Konstantin je znao da ce mu trebati hrabar potez kojim ce preinaciti historiju. Iz ovog se rodio najdublji momenat u historiji covjecanstva. Konstantin je narucio i finansirao pisanje nove Biblije, iz koje su izostavljena sva ona jevandjelja koja su govorila o Kristovim ljudskim odlikama a u koja su ubacena jevandjelja koja su ga cinile bozanstvom. Ranija jevandjelja su zabranjena, sakupljena i spaljena. Svako ko bi se opredjelio za zabranjeno jevandjelje umjesto za Konstantinovu verziju, bio je proglasen za jeretika. Rijec jeretik vodi porijeklo iz tog perioda. Latinska rijec heareticus znacila je ”izbor”. Oni koji su birali originalnu historiju Krista bili su prvi jeretici.

ISTINA O ISUSU

Spisi Sangreala nam saopstavaju drugu stranu price o Kristu. Hiljade stranica originalnih dokumenata iz vremena od prije Kostantina, koje su napisali rani sljedbenici Isusa i koji su ga postovali kao ucitelja od krvi i mesa i poslanika. A sad dolazi pitanje svih pitanja: ako postoje dokumenti koji nepobitno dokazuju iskrivljenost danasnje crkvene interpretacije Isusa i krscanstva – ko ih stoljecima krije gradeci slavu i uticaj ucjenjujuci Vatikan, istovremeno drzeci mase u zabludi? Pitajuci se koje vlasnik tako bezocne, ali genijale biznis ideje dolazima na trag stvarnog tajnog drustva koje je, historijski potvrdjeno, steklo ogromno bogatstvo i uticaj preko noci, na misteriozan nacin. Pusticemo samog autora da nam o njima kaze nesto vise: PRIEURE DE SION ili Sionski priorat je evropsko tajno drustvo osnovano od strane francuskog kralja Godfoa Bujonskog, 1099. godine u Jerusalimu, neposredno nakon osvajanja grada. Logo Priorata su inicijali P.S. u kombinaciji sa ljiljanom. Jedno od najstarijih tajnih drustava na svijetu koje ukljucuje neke od najobrazovanijih ljudi u istoriji, poput Boticelija, Isaka Njutna, Viktora Igoa.. Da Vinci je upravljao prioratom od 1510. do 1519. Poznati su kao cuvari drevne tajne, tajna koja ih je ucinila nezamislivo mocnim. Kralj Godfoa je, navodno, cuvao izuzetno mocnu tajnu – tajnu koja se u njegovoj porodici nalazila jos od vremena Krista. Plaseci se da se tajna ne izgubi nakon njegove smrti osnovao je tajno bratstvo – Sionski Priorat – i zakleo ih da cuvaju njegovu tajnu tako sto ce je prenositi sa koljena na koljeno. Tokom godina provedenih u Jerusalimu, Priorat je saznao za tajne dokumente zakopane pod rusevinama Irodovog hrama, koji je bio izgradjen na ostacima Solomonovog hrama. Ovi dokumenti su, vjerovao je Priorat, potvrdjivali istinitost mocne tajne koju je cuvao kralj Godfoa Bujonski i bili su toliko opasni da Crkva ne bi prezala ni od cega u pokusajima da ih se domogne.

VITEZOVI TEMPLARI

Priorat se zakleo da, bez obzira na potrebno vrijeme, ti dokumenti moraju biti izvadjeni ispod rusevina hrama i zauvijek zasticeni. Kako se istina ne bi zauvijek izgubila. Da bi dosli do toga cilja Priorat je osnovao vojno krilo – grupu od devet vitezova nazvani Siromasni vitezovi Isusa Krista i Solomonovog hrama. Poznatiji kao vitezovi templari. Cesta zabluda u vezi njih je da su smatrani zastitinicima Svete zemlje i hodocasnika, iako im je to bila samo maska. Njihov istinski cilj u Svetoj zemlji su bili dokumenti ispod rusevina hrama. Vitezovi su otkrili nesto dole ispod rusevina...nesto zbog cega su postali nezamislivo bogati i mocni. Vitezovi templari su u Svetoj zemlji boravili za vrijeme Drugog krstaskog rata rekavsi kralju Baldwinu II da su tamo zbog zastite krscanskih hodocasnika na putevima. Iako nisu bili placeni i iako su se zavjetovali na siromastvo, vitezovi su rekli kralju da im je potrebno osnovno skroviste, zatrazivsi od njega dozvolu da se smjeste u stalama u rusevinama hrama. Kralj Baldwin je odobrio taj zahtijev. Ovakav neobican izbor smjestaja bio je sve samo ne slucajan. Vitezovi su vjerovali da su dokumenti koje je priorat trazio zakopani duboko ispod rusevina. Gotovo je deset godina devet vitezova zivjelo u rusevinama, prokopavajuci cvrste stijene u potpunoj tajnosti. Nakon sto su nasli trazeno otisli su u Evropu i preko noci izgradili ogroman uticaj.

UNOSNA UCJENA I TEMELJI BANKARSTVA

Niko nije zasiguro znao da li su vitezovi ucjenili Vatikan ili je Crkva jednostavno pokusala da kupi cutanje vitezova, ali papa Inocentije II je istog trenutka izdao papski dekret bez presedana na osnovu kojeg su vitezovi dobili neogranicenu moc, i buduci iznad zakona, proglaseni su za vojsku nazavisnu od bilo kakvog uplitanja kraljeva i prelata, kako religioznih tako i politickih. Uz ovu carte blanche koju su dobili od Vatikana vitezovi templari su se prosirili zapanjujucom brzinom, kako brojcano tako i u smislu politickog uticaja, gomilajuci ogromna imanja u preko deset zemalja. Poceli su da daju kredite bankrotiranom plemstvu i naplacuju kamatu, udarajuci na taj nacin temelje savremenom bankarstvu i jos vise povecavajuci svoje bogatstvo i uticaj.

PETAK TRINAESTI

Do 1300-ih, zahvaljujuci podrsci Vatikana, vitezovi su stekli toliku moc da je papa Kliment V odlucio da se nesto mora preduzeti. U dosluhu sa francuskim kraljem Filipom IV, papa je osmislio genijalnu tajnu operaciju koja je imala za cilj da se templari uniste a njihovo bogatstvo prigrabi, i tako stekne kontrola nad tajnama od kojih je Vatikan ocigledno zazirao. U vojnom manevru dostojnom CIA, papa Kliment izdao je tajna zapecacena naredjenja koja je trebalo da njegovi vojnici sirom Evrope otvore u isto vrijeme, u petak, 13. oktobra 1307. godine. . ..Klimentova makjavelisticka operacija je izvedena sa vrhunskom preciznoscu. Toga dana su brojni vitezovi zarobljeni, muceni bez milosti i naposljetku spaljeni na lomaci kao jeretici. Odjeci te tragedije jos uvijek se pronalaze u savremenoj kulturi; do danas se petak trinaesti smatra nesretnim danom.

PROMJENA IMENA DRUSTVA I LOKACIJE SPISA

....Medjutim, vitezovi su imali mocne saveznike, i neki od njih su uspjeli izbjeci cistku Vatikana, nastavljajuci da djeluju pod drugim imenima. Prava Klimentova meta, mocni kovceg sa dokumentima koji su ocigledno predstavljali izvor moci templara, iskliznuo mu je. Od tog trenutka su dokumenti povjereni Sionskom Prioratu. Veo tajnovitosti ih je cuvao na sigurnom, van dometa Vatikana. Priorat je dokumente cuvane u Parizu pod okriljem noci prokrijumcario do templarskih brodova u La Roselu. Kuda su tada dokumenti poslani poznato je samo Sionskom redu...