Da li su Jevreji izabrani narod? :: Religija ~ Filozofija ~ Sociologija

>>JEVREJSTVO<< PROTIV SRPSTVA

Ovo poglavlje je prvo objavljeno u Zborniku Nova Evropa, godina II, knjiga II (mart 1996, adresa: p. fah 31, 11030 Beograd). Poštovani čitaoče, živimo u vremenu kada je srbski narod povređen i osramoćen kao rijetko kada u svojoj prošlosti. Strašni rat u kome Srbi ginu u velikome broju, a da većina od njih i ne zna zašto, traje već četiri godine, a Srbija i Crna Gora "mudro" ćute i kažu da "nisu u ratu" i pored međunarodnih sankcija koje su u potpunosti opustošile i upropastile ekonomiju tih dviju srbskih država.
Na stotine hiljada srbskih izbjeglica iz zapadnih srbskih zemalja, a kojima je međunarodna zajednica uskratila pravo na samoopredjeljenje, i koji su na jedan podmukao i pretjerano grub i bezobziran način, surovo protjerani sa svojih vjekovnih ognjišta, obmanuti i prevareni, a prepušteni sami sebi da se snalaze i spašavaju kako znadu i umiju, lutaju zbog toga sada po Srbiji i celome svijetu u potrazi za parčetom hljeba.
Zbog svega toga mi smo se u ovom najtežem i možda presudnom istorijskom trenutku, kada se odlučuje o opstanku ili nestanku srbskog naroda, uz bolne prizore očekivanih ali i neočekivanih izdaja i veleizdaja, i uz užasne događaje lopovluka ljudi na vlasti, odlučili za razgovor sa ocem Mihailom Mikićem, sveštenikom Srbske pravoslavne crkve i predsjednikom Srbske vojske spasa, dobrotvorne organizacije koja je do sada od početka rata za potrebe srbskog naroda u ratom zahvaćenim područjima bivše Jugoslavije iz Amerike dopremila pomoć u vrijednosti od skoro šest miliona američkih dolara.
Oče Mihailo, da li je sadašnji rat izbio slučajno ili ga je neko namjerno izazvao sa zlonamjernim ciljem, i koje su to mračne i podzemne sile i snage ovoga svijeta skrenule srbski narod sa njegovog srbskog puta mirnog razvitka na put ratnih strahota, koji sa manjim prekidima traju neprestano od Kosova do današnjih dana?
Odgovore na ta pitanja nećemo nikada stvarno naći ako prije toga ne shvatimo da se mnogi istorijski procesi ne mogu pravilno razumjeti ako se ispusti iz vida jedna ogromna sila koja smišljeno i planski djeluje u svijetu tokom mnogih minulih stoljeća utičući na prosvjetu, kulturu i na političke događaje. Čuveni jevrejin, engleski lord Dizraeli Bikonsfild (1804-1881) rekao je jednom prilikom da "svijetom ne upravljaju ličnosti koje stoje na čelu država i vlada, nego tajna društva". On je u velikoj mjeri bio u pravu. Ta tajna društva ne vladaju uvijek neposredno pomoću direktnih naređenja, nego obično kroz prosvjetu oni vaspitavaju vodeće krugove svakog naroda tako da svi oni vode svoj narod u izvjesnom pravcu, često puta misleći da time ispunjavaju svoju dužnost prema Otadžbini. Sadašnji događaji u srbskome narodu to najbolje potvrđuju. Najveća međunarodna sila, koja je bila uzrok mnogih istorijskih događaja tokom vijekova i koja ima vodeću ulogu kod mnogih naroda, pogotovo bijele rase, jeste katolička crkva, komunizam, masonerija i jevrejstvo. Sveti Vladika Nikolaj Velimirović i jedan od njegovih najboljih učenika, pokojni Dimitrije V. Ljotić, nazvali su ove

dvije poslednje sile "rediteljima drame čovječanstva" i time su najbolje otkrili Srbima pravu suštinu te drame, isto tako kao što je prije njih upozoravao svoje sunarodnike na masonsko-jevrejsku opasnost Jaša Tomić. Mnogobrojne nesreće čovječanstva, pa tako isto i ove sada koje su zadesile srbski narod jesu plod vatikansko, masonsko-komunističke jevrejske zavjere protiv srbskog naroda. Te mračne i strašne sile moraju se zbog toga što prije razotkriti u srbskome narodu, jer on mora da upozna svoje neprijatelje, pošto se nijedan neprijatelj ne može pobjediti dokle se god narod ne upozna sa njegovom prirodom i njegovim ciljem.
Znači, oče Mihailo, za sadašnji rat i veliku nesreću koja je zadesila srbski narod, kao i za veliku sramotu i bruku koja nam je planski nanesena, uglavnom su krivi katolička crkva, komunisti, masoni i međunarodna zajednica koja se nalazi u službi Jevreja?
Jeste. Ali kada to kažem ja ne mislim da tvrdim da ne postoje strasti, računi i zablude i kod prostog srbskog, hrvatskog i "muslimanskog" naroda. Daleko od toga. Da te zablude, strasti i računi ne postoje kod običnog svijeta, Drama tada ne bi mogla da se odvija na ovaj način kako se to sada dešava. Tvorcima Novog svjetskog poretka kojem vjerno služe komunisti, masoni i cijela međunarodna zajednica, ovaj rat je zato bio potreban da bi se kroz njega srušio srbski nacionalizam i fizički istrijebio srbski narod u zapadnim srbskim zemljama. Jevreji su zato preko masona i komunista, kao domaćih srbskih, hrvatskih i "muslimanskih" veleizdajnika, dobro ovaj rat pripremili, narode zavadili i tako stvorili sve potrebne uslove da on traje sve dotle dokle oni to žele, kako bi na taj način u pravim ratnim uslovima koji su pod njihovom kontrolom uvježbali svoju vojsku za konačni obračun sa Rusijom i cijelim pravoslavljem, i tako stvorili potrebne preduslove za uspostavljanje svoje vladavine nad ovim prostorima. Bastion jevrejske vlasti u svijetu dugo je godina bio u Velikoj Britaniji i Sovjetskom Savezu, ali postepenim slabljenjem Engleske i Rusije, Amerika sve više stupa na pozornicu ovoga svijeta u istom svojstvu kao zaštitnica i nosilac Novog svjetskog poretka, odnosno jevrejskih interesa.
Oče Mihailo, neupućeni i neobavešteni čitalac najvjerovatnije vrti glavom sa nevjericom zbog ovih Vaših izjava čudeći se kako je moguće da jedan mali narod od svega možda dvadeset miliona ljudi, rasutih po cijelom svijetu, toliko velike uspjehe postigne?
Može biti. Ali treba da se zna da u našoj naivnosti i neznanju i leži glavni razlog komunističko-masonsko jevrejskog uspjeha. Srbi su u prosjeku veoma slabo obavešteni i o tome šta se to stvarno događa u njihovoj zemlji, a o pravim uzrocima raznih događaja u dalekom svijetu najvećim svojim dijelom oni ne znaju ništa, a pogotovo o tajnom djelovanju jevrejskih cionista koji svoje planove vješto sprovode preko komunista i masona. Istorija 19. i 20. vijeka, u stvari je istorija rastućeg jevrejskog uticaja, i to u tolikoj mjeri da danas Jevreji indirektno drže sve narode arijevske rase: ekonomski, politički i duhovno – u

svojoj vlasti. Istorija mnogih naroda, a pogotovo istorija bijelog naroda, mogla bi pružiti o tome mnoge potvrde. Samo, razumije se, istorija objektivna, a ne istorija falsifikovana kakvu smo mi učili po školama. Kratko da kažem, mnogo stvari ima o kojima ne pišu naši udžbenici istorije ako se radi o prošlosti, niti ih naša štampa bilježi ako se radi o sadašnjosti, a baš te prećutne stvari presudno utiču na istoriju i život jednog naroda. I kada se jedan takav slučaj na kraju otkrije, onda će uvijek, po pravilu, iza njega da stoji neki komunista ili mason nad kojima neprestano bdi svevideće oko jevrejsko. Oni su udesili da se o tome ne piše, da tako običan čovjek ne bi mogao da sazna za njihovu podmuklu i prljavu ulogu u mnogim istorijskim događajima. Zadojeni i vođeni mržnjom prema hrišćanstvu, Jevreji su uspjeli da ovaj svijet tako postave, a pogotovo svijet bijele rase, da je on doskora mogao da bira samo između njihove dvije tvorevine – marksističko- komunističke i demokratske plutokratije, obe antimoralne, antinacionalne i antisocijalne. Uspjeh tih ideja koje su planski za račun Jevreja prenosili i još uvijek prenose komunisti i masoni toliko je danas velik, da je zbog toga mentalitet prosečno obrazovanog čovjeka postao u velikoj mjeri komunistički ili masonski.
Oče Mihailo, marksizam je sebi kao naučna teorija postavio za cilj izgradnju besklasnog društva u kome neće biti eksploatacije i prisvajanja tuđeg rada od strane kapitalista i on je, po riječima drugarice Mire Marković Milošević, "moćno oružje u rukama radničke klase u borbi za preobražaj ljudskog društva od klasnog u socijalističko, odnosno besklasno komunističko ", a Vi ovde tvrdite nešto sasvim suprotno, da je marksizam u stvari bio i ostao u službi jevrejskih cionista kao moćno oružje u njihovoj zavjeri protiv mnogih naroda, pa Vas zbog toga molimo da za naše čitaoce malo bolje objasnite taj nama nepoznati odnos koji vlada između marksističke ideologije i jevrejstva.
Kao prvo, svaki pravi Srbin treba da zna da je tvorac marksističke ideologije Karl Marks (1818-1883) po narodnosti bio Jevrejin, a ne Nijemac. On je zbog toga uvijek branio "demokratske" principe koji ruše temelje države i društva, da bi time kroz revoluciju radničke klase pripremio teren za ujedinjenje svijeta sa Jevrejima na čelu. Zato komunistička parola francuske revolucije o "slobodi, jednakosti i bratstvu" nije parola radničke klase, kako se to često ističe, već lozinka masonstva u nižim stepenima. Našoj javnosti takođe je malo poznato da je na Prvom zasedanju DUME, (narodna skupština) u Rusiji, poslije preuzimanja vlasti od strane boljševika, od 400 prisutnih delegata bilo 246 Jevreja, od kojih je čak 160 došlo iz Bruklina kod Njujorka. Tada je iz Amerike, preko Halifaksa u Kanadi, za Rusiju otišlo preko pet hiljada Jevreja, i oni su bili glavni finansijeri i ideolozi boljševičke revolucije u Rusiji. Bila je to jevrejska strašna i krvava podmukla osveta nad pravoslavnim ruskim narodom zbog pravedne odluke carice Jelisavete od 1742. godine kojom je ona, zbog jevrejske osionosti, nasrtljivosti i štetnog uticaja koji su širili u njenoj državi – mnoge zbog toga iz Rusije protjerala. Ako ovaj sada izneseni podatak nije dovoljan našem čovjeku da bi on shvatio i razumio spregu koja postoji i vlada između komunizma, masona i Jevreja, tada više slepcu ne vredi govoriti o vidu niti

gluvom šaptati na uvo. A to što za vrijeme postojanja Sovjetskog Saveza u njemu zvanično nije bilo masonskih loža, kao ni u SFR Jugoslaviji, ne treba uzimati ozbiljno, jer masonstvo na Zapadu je za cijelo vrijeme postojanja komunističkih režima na Istoku iste stalno podržavalo i na razne načine pomagalo i o tome postoje mnoga pisana svedočanstva koja su još uvijek dostupna javnosti. Osim toga, Jevreji su u cijelom Sovjetskom Savezu, kao i svim drugim državama Istočnog bloka za vrijeme postojanja komunističkih režima u tim državama, bili na vlasti, i oni su te zemlje zbog toga tretirali kao svoje kolonije, zbog čega su javne masonske lože u njima bile potpuno nepotrebne. Pošto je komunizam u zemljama Istočnog bloka odigrao svoju Jevrejima predviđenu ulogu: moralno, politički i kulturno razorio mnoge narode i države, on je od istih, preko masona Mihaila Gorbačova, srušen i uništen bez ijednog ispaljenog metka. Jevreji nisu bili tvorci samo marksističke ideologije nego su oni i na ovim našim prostorima takođe bili tvorci i jugoslovenske ideje i države, kao i ustaškog poretka kome je idejni otac bio pohrvaćeni Jevrejin njemačkog porijekla Josip Frank.
Oče Mihailo, na koji način Jevreji uspjevaju da izvrše ogromne pokrete i da ostvare svoje dalekosežne, sveobuhvatne jevrejske planove o uspostavljanju svoje svjetske super imperije?
Jevreji su to uspjeli da ostvare na razne načine, a prije svega kroz novac. Ja ne znam da li su oni baš kao "izabrani" narod Božji izmislili novac, ali zato veoma dobro znam da samom novcu niko nije uspio takvu moć da podari, i da niko tako daleko novcem nije uspio da prodre kao savremena plutokratija, sva od Jevreja izgrađena. Zbog toga je novac postao gospodareća, a čovjek služeća vrijednost koji zbog novca sve prodaje: i rad i znanje, i zemlju i čast. To je naličje demokratije koja na prvo mjesto stavlja slobodu da bi tako pod njezinim plaštom tajna društva mogla neprimjetno da razore i onesposobe sve organe narodne samozaštite koji snagom duha i krvi svakog normalnog čovjeka vezuju za njegov rod, podneblje i zemlju kao i prađedovsku Svetu vjeru. Tako su Jevreji prije reda, prije pravde, prije istine žrtvovali sve drugo, samo ne svoje narodne interese, koje su veoma vješto branili kroz marksizam i svaki drugi internacionalizam koji napada duh narodni i koji tvrdi da istorija jednog naroda nije istorija krvlju, duhom i sudbinom povezane u jednu cjelinu rođene braće, već istorija klase koje se međusobno od pamtivjeka tlače, ujedaju i ubijaju. Odvojivši tako od narodne duhovne i krvne cjeline svoje pripadnike: komuniste, masone i druge internacionaliste, Jevreji na taj način stvaraju svoje odane udarne grupe koje zatim njima vjerno služe, poput janičara u turskome carstvu, za rušenje nacionalne i duhovne samosvijesti njihovog vlastitog naroda iz kojeg potiču i kojem svojim porijeklom na žalost pripadaju, a sa kojim suštinski i stvarno više ničeg zajedničkog nemaju. Eto, na te načine Jevreji preko komunista i masona uspjevaju da ostvare svoje dalekosežne sveobuhvatne ciljeve.
S obzirom da je marksizam izgleda završio svoju, od Jevreja davno određenu, ulogu u razaranju i uništavanju pravoslavnih naroda, i da mi sada kao svoga neprijatelja

imamo još podmukliji društveno-politički sistem koji nam se silom nameće sa Zapada, mi bi Vas zbog toga, oče Mihailo, zamolili da za naše čitaoce nešto kažete i o masoneriji i da li među masonskim ložama postoje, zaista, neke razlike?
Razlike između masonskih loža suštinski uopšte ne postoje, jer sve su one osnovane sa ciljem da se u njima naročito fino obrađuje "grubi kamen", tj. pripadnici onih naroda koji su snagom svoga duha i ekonomijom još uvijek vezani za neprolazne dragocenosti i vrijednosti svoga naroda, odnosno da se ljudi raznih pogleda, staleža i interesa na kraju vaspitaju u jednome duhu. Međutim, treba imati u vidu da među masonskim ložama postoje jedino značajne razlike u pogledu otvorenosti njihovih konačnih tajnih ciljeva. Takođe, među ložama postoje razlike u njihovim ritualima, ali svim masonskim ložama zajednički su njihovi krajnji ciljevi kao i jevrejski simboli.
Šta je pravi cilj masonerije? Da li je to obraćanje u judaizam drugih naroda ili gradnja Novog hrama čovječanstva?
Pravi cilj masonerije nije obraćanje u judaizam ostalih naroda – prozelitizam, već rušenje drugih religija, iako se po učenju Talmuda ljudi djele na tri vrste: na sveto pleme Izrailja, na prozelite – NOAHISTE, koji su nešto srednje između neznabožaca i Judejaca, i koji po Tori zbog toga mogu da jedu meso životinja koje su zabranjene jesti Jevrejima, i narode potpuno tuđe judejstvu, koje oni nazivaju NORHI, a za koje su Jevreji izmislili mnogo raznih pogrdnih imena. Sionski mudraci u petnaestom protokolu otvoreno govore o tome kako će i masoni, poput komunista, biti bačeni na đubrište istorije kada oni prezumu vlast u svijetu. "Nemilosrdno ćemo kazniti svakog ko sa oružjem u rukama dočeka naš dolazak na vlast. Svako novo osnivanje ma kakvog tajnog udruženja biće takođe kažnjeno smrtnom kaznom, i ona od njih koja sada postoje (masonske lože), koja su nam služila i služe, mi ćemo ukinuti i prognati u daleke od Evrope kontinente. Tako ćemo postupati i sa onim gojima (komunistima i slobodnim zidarima) koji odveć mnogo znaju, a one, pak, koje ćemo iz bilo kojih razloga pomilovati – ostaće u vječnom strahu od prognanstva". Prema tome, slobodni zidari ili masoni, isto kao i komunisti, ne znaju ili ne žele da znaju kakva im je bijedna uloga od strane Jevreja određena i šta ih na kraju čeka. Oni jadnici misle da su zaista pozvani da grade Novi hram čovječanstva. Međutim, masoni sve što se više penju u stepenima, sve više saznaju da je izgradnja toga hrama stvar više ili manje daleke budućnosti, a da oni dotle, poput komunista, moraju da ruše postojeću građevinu svijeta da bi tako raščistili i napravili mjesto za zgradu budućeg vijeka. Prema tome, dok Jevreji konačno ne ovladaju svijetom, masoni moraju u njemu poput komunista da stvaraju haos, da ga ruše i to naročito sve religije, a u prvom redu hrišćansku, da bi tako napravili mjesto za njihovu novu NOAHITSKU religiju budućnosti. Na najvišim stepenima masonerije, u znaku trideset i trećeg stepena, to se otkriva u napisu pod slikom orla: "ORDO AB CHAO" što znači "RED IZ HAOSA".

Oče Mihailo, kakve su, dakle, masonske dužnosti i obaveze prema sredini u kojoj se nalaze, žive i rade?
"Masonstvo je borbena organizacija i kao takva ona je prinuđena da potčinjava svoje članove zahtevima discipline potrebne za borbu." Zbog toga, svaki čovjek stupanjem u ložu gubi svoju samostalnost, što se najbolje vidi iz samih masonskih spisa. Tako, na primjer, u svesci broj šest časopisa "Luč svijeta" koji je izlazio u Novom Sadu prije Drugog svjetskog rata, odštampani su vrlo lijepo odabrani izvodi iz drugih masonskih izdanja. Među njima i ona koja izrazito govore o masonskoj disciplini. "Masonstvo ne pretenduje nimalo da primjenjuje u svojoj sredini neke od onih principa slobode i lične nezavisnosti, a koje ono traži za neposvećene". Mason zato jeste građanin "koji prije svega mora biti mason, pa tek onda činovnik, poslanik ili predsjednik republike". Takva poslušnost masona predviđena je i njihovom zakletvom koja se daje usmeno i pismeno prilikom stupanja u ložu, a koja glasi: "Zavjetujem se čašću, da ću se odazvati svakom pozivu koji bi meni bio upućen od framasonerije, ma kakva bila politička ili druga situacija u kojoj bi se našao, i da ću braniti, na svaki mogući za mene način, sve njene donesene odluke (masonerije) po pitanjima političkim i socijalnim".
Časni oče, da li, prema tome, masonska disciplina primorava slobodne zidare da i oni postupaju i rade čak i protiv interesa svoje Otadžbine?
Jeste. O veleizdajama mnogih masona u raznim državama mogu se naći zanimljivi podaci u radovima njemačkog pisca Heselbahera, a za srbsku javnost: naivnu i neobaveštenu, ja ću navesti samo nekoliko primjera iz kojih se jasno vidi koliko velika opasnost preti ne samo srbskom narodu, već cijelom čovječanstvu od masonske discipline slobodnih zidara, koja u mnogim slučajevima može primorati lica koja raspolažu povjerenjem državnih vlasti da postupe direktno protiv interesa svoje Otadžbine. O tome najbolje svjedoči ishod bitke kod Valmija, kada su čete monarhijske koalicije pod zapovedništvom masona, Karla od Braunšvajga, 1792. godine bile potučene, jer je on kao glavni zapovjednik saveznih armija svesno izgubio tu bitku, pošto je francuska revolucija bila u opasnosti, i on je kao mason po naređenju svoje lože morao da je spasava na taj način. Tu poznatu istorijsku činjenicu, o kojoj Srbi većinom ništa ne znaju, priznaje i poznati masonski istoričar Sonije u svojoj knjizi "Legende i simboli" sljedećim riječima: "Francuska revolucija je bila apoteza masonstva. Hercog od Braunšvajga pristao je zato, kako kažu, da bude tučen kod Valmija od Kelermana po naređenju loža " Ovaj slučaj naravno nije jedini u istoriji. Sa izdajstvom masonske vojne komande Austrijanaca, morao je posebno u to vrijeme mnogo da se bori Suvorov, za vrijeme njegovog pohoda protiv francuskih republikanskih četa. Tugut, kao mason, bio je na čelu vojne komande, i on kao takav zamalo što nije upropastio ne samo vojsku svoga cara, već i one austrijske armije koje su stajale pod zapovjedništvom Suvorova. O veleizdaji Srba masona u našem vremenu postoje takođe mnogi dokazi koje slobodni zidari vješto kriju na taj način što često falsifikuju činjenice – da se crno prikazuje bijelo, a bijelo kao crno,

odnosno da se istina prikazuje kao laž, a laž kao istina. O tome svjedoče i mnogi događaji na prostorima nekadašnje Jugoslavije, u kojoj je vodeća administracija po savjetima međunarodne zajednice, odnosno tvoraca Novog svjetskog poretka, nezainteresovano i izdajnički gledala propadanje te međunarodno priznate države. Zbog toga je njena oružana sila JNA, umjesto da brani i spasava svim mogućim sredstvima cjelovitost Jugoslavije, na što je bila obavezna i po Ustavu, pod uticajem svoga komunističko-masonskog vrha, postala samo arbitar u razdvajanju zaraćenih strana, dok je na tom poslu nisu zamjenili pripadnici UNPROFOR-a. Takvih primjera moglo bi se navesti u velikome broju, a za Vaše čitaoce biće dovoljno i ovo što smo do sada ovde iznijeli da bi oni tako mogli da imaju jasnu sliku o tome kako rade i djeluju tajne organizacije. Žalosni primjer njihovog rada jeste i Dobrica Ćosić. On je kao "otac nacije" i predsjednik SR Jugoslavije, suprotno njenim interesima i logici zdravog razuma, na traženje Hrvata istima predao Prevlaku na moru. Takvim svojim radom on je ugrozio, više nego iko drugi, oružane snage SR Jugoslavije, jer je od Bokokotorskog zaliva, u kome je najvećim svojim dijelom usidrena JRM napravio mrtav zaliv koji uopšte pod sadašnjim uslovima ne može da se koristi u ratne svrhe. Najgore u svemu tome jeste to što za mnogobrojne izdaje i veleizdaje vodećih ljudi na vlasti u ovoj zemlji niko od njih nije odgovarao na bilo koji način, a dok se guba iz tora ne istrijebi, dok se kukolj od pšenice ne odvoji, srbski narod nema šanse da pod sadašnjim uslovima pobjedi mnogobrojne neprijatelje svoje u ovome ratu, jer ga u toj njegovoj svetoj i pravednoj borbi za spas i vaskrs srbstva i Srbije, i za ujedinjenje svih srbskih zemalja u jednu nedjeljivu i jedinstvenu svetu državu srbsku, ponajviše sprečavaju i onemogućavaju njegovi domaći narodni veleizdajnici, koji su se veoma jevtino prodali međunarodnoj zajednici i tako stavili u službu Novog svjetskog poretka. Iza svih događaja koji su u poslednjih nekoliko godina bili od značaja kod nas ili u svijetu stajao je neki Jevrejin, ili ako nije mogao da bude lično on sam, onda je tu morao biti slobodan zidar, komunista ili plutokrata, koji je na drugi način vezan sa jevrejstvom. Kod nas je veliku ulogu u životu Srbije imala Klara Mandić. Ona je, po njezinoj ličnoj izjavi datoj beogradskoj štampi, bila nezvanični savjetnik mnogim ljudima na vlasti, kao i onima u opoziciji. U Rusiji veliku ulogu kao kreator njezine spoljne politike takođe ima jedan Jevrejin, Andrej Fridman Kozirjev. Oni su svojim radom srbski i ruski narod doveli u tako težak položaj da se, u stvari, sada rešava o njihovom opstanku ili nestanku. Zato opasnost od komunista i masona koji sve probleme savremenog svijeta rešavaju u duhu potrebnom za ispunjavanje ciljeva svetske judejske zavjere, ne treba precjenjivati ali ni potcjenjivati, jer nikada se ne smije zaboraviti da je cijelo Rusko carstvo, zajedno sa dvjema slobodnim srbskim državama, Crnom Gorom i Srbijom, palo kao žrtva olakog uzimanja opasnosti od masonerije i Jevreja, i da Srbi zbog toga sada vode borbu sa posljedicama toga zla, ali ne i sa njegovim izvorom.
Sadašnje vlasti u Srbiji i Crnoj Gori, iako su nasljedile strukture i organe vlasti, sredstva i načela bivšeg komunističkog sistema, javno su izjavile da se odriču puta kojim su do tadi išle, da se odriču marksističke ideologije, ali i pored svega toga, one nisu na visini svoje međunarodne odgovornosti, niti su u

stanju da na jedan pravičai i uspješan način odbrane vitalne interese srbskog naroda, koji zbog toga počinje sve više da sumnja u iskrenost njihovih izjava i raznih saopštenja za javnost. S obzirom da Vi, oče Mihailo, u Otadžbinu dolazite svaka tri do četiri mjeseca, da li zbog toga primjećujete neke razlike u životu Srbije, između sadašnjeg i prošlih Vaših dolazaka, i šta Vi mislite, koliko su se predstavnici bivšeg komunističkog režima, koji su i dalje voljom naroda ostali na vlasti, zaista iskreno odrekli komunističko-marksističke ideologije?
Uvođenjem međunarodnih sankcija protiv srbskog naroda, njegovoj privredi je pričinjena ogromna šteta. Međutim, ma koliko ona bila velika, srbski narod od toga nije umro. On je uspio da preživi međunarodne sankcije i donekle da se oporavi od posljedica istih, ali on nije uspio, na žalost, u cijelosti da se oslobodi svoje jugoslovenske ideološke zablude, kao ni komunističkog nasljeđa. Kao što i sami znate, jugoslovenstvo je negiranje srbstva, zato je žalosno što su sadašnje vlasti od dvije srbske države, Srbije i Crne Gore, nepromišljeno stvorile treću nesrbsku – SR Jugoslaviju, koja nije država srbskog naroda, već država svih njenih građana: Šiptara, Mađara, Hrvata, muslimana i, na kraju, eto može se kazati, donekle, i država srbskog naroda. Zbog toga su Srbi jedini narod u Evropi koji nema svoje nacionalne države, pod svojim nacioialiim srbskim imenom. Prema tim posljedicama političke i duhovne prirode, ništavne su štete koje su srbskom narodu nanesene u ekonomskom pogledu za vrijeme njegovog pedesetogodišnjeg ropstva pod komunizmom. Time, razumije se, nisam htio reći da ekonomski uticaj treba potcjeniti, nego sam htio ukazati na činjenicu da taj ekonomski uticaj obično najpre i najčešće pada u oči, i o tome vidljivom uticaju ne treba zato misliti toliko, jer njega svi vide i osjećaju i zbog toga se zalažu i bore da se ekonomski položaj srbskog naroda što prije i što više poboljša. Ali onaj manje vidljivi uticaj koji drži u socijalnom, političkom i duhovnom ropstvu srbski narod, daleko je opasniji od ekonomskog koji samo iscrpljuje srbski narod, dok ga ovaj drugi iznutra društveno razara, namećući mu političkim sredstvima upravu i zakone koji odgovaraju međunarodnoj zajednici, a ne njemu. Ja zbog toga smatram da na otklanjanju posljedica poluvjekovne komunističke vladavine nad srbskim narodom u političkom, a pogotovo duhovnom pogledu, nije puno učinjeno, jer problem nije u tome da li se neko u Srbiji i Crnoj Gori javno odrekao komunizma ili ne, već u tome šta su nam ponudili u zamjenu za njega, odnosno, da li su bivši članovi Saveza komunista Jugoslavije temeljito promjenili svoj pogled ni svijet i istinski se vratili srbstvu, ili su samo oslobodivši se marksističke ideologije spolja ostali i dalje nepromjenjeni u dubini svoga bića. To se najbolje vidi iz njihovog rada koji nije uspješan, jer bivšim komunistima osim hrabrosti nedostaju i stvaralačke ideje sa kojima bi oni srbski narod mogli da povedu u borbu za oslobođenje i ujedinjenje svih srbskih zemalja i vaskolikog srbstva. Najvećim svojim dijelom bivši komunisti i dalje su nastavili da žive, rade i misle isto kao i do sada, jer njima je mozak pod komunizmom ispran i oni zbog toga, ni uz najbolju volju i želju, ne mogu sada da budu od neke veće koristi srbskome narodu koji najvećim svojim dijelom treba zato da prođe kroz jednu fazu idejnog oslobađanja od marksističke ideologije (kao što su poslije Drugog svjetskog rata bivši esesovci prolazili kroz škole u

kojima su njihovi mozgovni kroz razna predavanja bili čišćeni i isprani od *čkih ideja), odnosno da se iskreno pokaje za grijehove svoje, i tako očišćene duše da se vrati Spasitelju svome i svojim Svetim srbskim korenima. Međutim, po tome u Srbiji i Crnoj Gori nije učinjeno skoro ništa. Srbska pravoslavna crkva, kao istinski čuvar srpske vjere i srbskoga duha, kao jedini istinski nosilac srbskih ideja, i sama razorena i upropašćeia pod komunizmom, još uvjek nema ono mjesto u ovome društvu koje njoj pripada po svim Božjim i ljudskim zakonima. To se najbolje vidi iz prosvjete. Ona je u cijelosti komunističko-masonska, a to znači antisrbska i antihrišćanska. Zbog toga se Crkva na razne načine istiskuje iz srbskog narodnog života, a crkvenost, porodični princip i čvrsta patrijarhalna vlast se predstavljaju kao primitivne pojave. Zato sadašnje vlasti u ime komunističko-masonskog progresa i kulture ne dozvoljavaju da pravoslavlje u Srbiji i Crnoj Gori postane državna vjera i da se u škole vrati pravoslavna vjeronauka. Zbog toga smo doživjeli da srbska djeca koja žive u inostranstvu o trošku tuđih država, često nama neprijateljski nastrojenim, za vrijeme svoga školovanja obavezio izučavaju na časovima srbske veronauke pravoslavnu vjeru slavnih otaca svojih, kao što je to slučaj, na primjer, u Austriji, dok je vjeronauka u isto vrijeme odlukom sadašnjih vlasti srbskoj djeci uskraćena u njihovoj vlastitoj srbskoj zemlji: Srbiji i Crnoj Gori, što je za svaku osudu!
Oče Mihailo, kako se treba boriti protiv komunističko-masonske zajvere protiv srbskog naroda, i na koji način srbski narod može samo uspješio toj strašnoj zavjeri da se suprotstavi?
Marksizam je ateistička religija neprosvjećenih masa, a masonerija je religija "posvjećenih" i zbog toga se komunizam i masonerija mogu iskorjeniti samo suprotnom silom iste vrste. Zato svi oni narodi koji ne žele da postanu žrtve jevrejske zavjere, moraju najprije da unište u svojoj zemlji sve postojeće komunističko-masonske organizacije, ukoliko je to moguće najprije društvenim mjerama, ne puštajući komuniste i masone na bilo kakve položaje u državi, a pogotovo u prosvjeti kroz koju oni najčešće rovare i potkopavaju temelje države i društva. U isto vrijeme, nasuprot komunističko-masonskoj judejskoj internacionalističkoj ideji o ujedinjenju svijeta pod njihovom kapom, treba gajiti, njegovati i u dušama svojih sunarodnika razvijati svoju narodnu ideologiju i kulturu, koja će svaki narod najbolje štititi i braniti od tuđih uticaja sa strane i tako onemogućavati da on postane žrtva komunističke-masonsko jevrejske zavjere pod nekom novom maskom. Ukoliko taj način ne pomaže, tada treba primjeniti i policijske mjere, jer nezamislivo je da u bilo kojoj pravoj i slobodarskoj državi postoje tajne organizacije i udruženja u koja narod ne može da ima uvida preko državnih organa vlasti. Za pravoslavni srbski narod najjače oružje u borbi protiv svih zavjera i tajnih organizacija ovoga svijeta jeste zato istinsko učenje Pravoslavne crkve Hristove, jer jedino ona može tako da vaspita srbski narod – da on sa prezirom odbaci svaku, pa i najfiniju komunističku i masonsku ideju, koja mu se u ime lažnog progresa nudi sada i sa Istoka i sa Zapada! Voditi borbu nama je suđeno sa svojim isto kao i s tuđinom. Ali to ne

treba da nas plaši u našem životu, jer sa nama su pravda i istina, a s kime su pravda i istina, sa time je sam Bog, a s kime je Bog, taj ne može biti pobjeđen i uništen, jer u presudnom trenutku, kada se bude vodila posljednja i odlučujuća bitka između dobra i zla, istine i laži, tada će Stari Srbski Rođak, Gospod naš Isus Hristos, zajedno sa nama da se bori protiv svojih neprijatelja, i svojih i naših. S vjerom u Boga pobjeda je naša. Srbsko je bilo i biće, ko doživi videće, a do tada braćo i sestre, Srbi i Srbkinje.
Oče Mihailo, u ime našeg hristoljubivog i slobodoljubivog srbskog naroda željnog pravde i istine, ja Vam se bratski zahvaljujem što ste nam sada otkrili pravu istinu o mnogim događajima iz naše bliže i dalje prošlosti, što ste nam skinuli veo sa očiju kojeg su nam vješto, preko katoličke crkve, komunista i masona, nametnuli tvorci Novog svjetskog poretka, što ste nam pokazali srbski put spasenja na koji moramo kao narod da se vratimo, ako želimo u ovom svijetu da opstanemo. Neka Vas zbog toga Svemogući Bog naš, u kojeg toliko puno vjerujete, obdari raznim darovima Duha Svoga Svetoga, neka Vas On čuva i pazi u Vašem životu u slavu svoju, a na radost, ponos i korist Vaše blagočestive srbske porodice i vaskolikog naroda srbskog. Bog Vas čuvao i blagoslovio, i živjeli nam u svakoj sreći, dobru i napretku na mnogaja ljeta.