Naturlich...

I u bibliji se govori o divovima, evo jednog intervijua.


Tajna koja odolijeva znanosti
Otkrice u Siriji
Navodna grobnica Abela, drugog sina Adama i Eve, za koju se vjeruje da je u blizini Damaska, glavnog grada Sirije, svojim dimenzijama neosporno potvrdjuje legendu da su u prošlosti na našoj planeti živeli divovi!



Početkom 2005 godine, grupa ruskih znanstvenika, sa profesorom Ernstom Muldasheyom na čelu, organizirala je znanstveno-istraživačku ekspediciju u području Bliskog i Srednjeg istoka. Posjetivši mnoge interesantne arheološke lokalitete u Egiptu, Libanonu i Siriji, ruski su učenjaci pokušali otkriti najveće misterije ljudske civilizacije. Iako do kraja nisu uspjeli i materijalnim dokazima potvrditi svoje znanstvene teze o najstarijoj prošlosti ljudskog roda, straživanja su dovela do senzacionalnih nagovještaja. Istraživači su otkrili i locirali prastare grobnice divovskih ljudi o kojima govore stara predanja i biblijske legende. Ono što bi se moglo uzeti kao materijalna potvrda jeste otkriće gigantske otisaka ljudskih stopala koje su članovi ekspedicije otkrili i snimili u Siriji. Na konferenciji za štampu, organiziranoj po povratak u Moskvu, nastao je i ovaj intervju sa profesorom Ernstom Muldasheyom.

Jedinstveni sarkofazi
- Mnoge antičke legende, mitovi, predanja i epovi pripovjedaju o divovima, jednookim kiklopima i snažnim titanima. Zašto u prošlosti nikada nije pronađen nijedan materijalni dokaz, niti kostur za koji bi se moglo tvrditi da je pripadao prahistorijskim džinovima?

Prof. Muldashey: Prahistorijski džinovi možda nisu sahranjivali svoje mrtve u zemlju na način na koji mi to danas radimo. Različiti narodi i plemenske zajednice na našoj planeti i danas sahranjuju mrtve na različit način. U Indiji je običaj da se mrtvi zapale a pepeo baci u rijeku. Tibetanci i dan-danas praktikuju 'nebesku sahranu', tijela svojih mrtvih uključujući i kosti komadaju i tucaju, te ostavljaju na visokim stijenama da bi ih pojeli orlovi-lešinari. Pripadnici nekih plemena u Papui Novoj Gvineji sve do sredine prošlog stoljeća jeli su svoje mrtve. Meni se čini da su ljudi iz prastarih vremena koji su pripadali plemenima gorostasa, mrtva tijela svojih sunarodnjaka pohranjivali u specijalne sarkofage u kojima su tijela – na neki čudan i neobjašnjiv način - dematerijalizirana i pretvarana u neku vrstu energentskih kapi koje su se koristile u različite svrhe.

Vratimo se Vašim dugogodišnjim istraživanjima. Da li ste Vi ikada pronašli ijedan nepobitan trag o postojanju džinova na našoj planeti? Možda neku džinovsku kost ili lobanju?!...

Prof. Muldashey: Ne, nisam. Ali pronašli smo grobnicu za koju bi se moglo ispostaviti da je pripadala toj neobičnoj rasi ljudi.

Možete li nam detaljnije objasniti tu svoju tvrdnju?

Prof. Muldashey: Grobnica Abela, drugog sina Adama i Eve, je najpoznatija i najsignifikantnija grobnica. Locirana je u neposrednoj blizini Damaska. Veliki broj hodočasnika iz cjelokupnog svijeta stiže ovdje da bi iskazali svoje poštovanje. Druzi, članovi neovisne religiozne krsćanske sekte, su čuvali grobnicu posljednjih 300 godina. Oni govore sirijsku varijantu armejskog jezika, kojim se govorilo u prastarim vremenima. To je jezik kojim još uvijek govore pripadnici 'istočne crkve'. Tim jezikom se u svoje vrijeme služio i sam Isus Krist. Nadgrobni kamen na Abelovoj grobnici je uistinu impresivan. To je granitna struktura oko šest metara duga i 1.80 metara široka. Na bočnim stranama grobnice nalaze se neveliki otvori iz kojih – ako im se približite - možete osjetiti čudan zadah.

Groblje divova
Spomenuli ste nekoliko grobnica divovskih razmjera za koje tvrdite da je otkrila vaša ekspedicija?

Prof. Muldashey: Da, jesam. Dugo istraživanje je konačno rezultiralo otkrivanjem nekoliko gigantskih grobnica lociranih u blizini starog sirijskog grada Aleppa. Grobnice se smatraju muslimanskim svetim mjestima do čijih lokacija krsćanima nije dozvoljen pristup. Međutim, od nekih stanovnika Alepa saznali smo da su prije nekoliko godina neke grobnice u velikoj mjeri oštetili pripadnici muslimanskih radikala. Neke su, navodno, buldožerima pregazili i uveliko oštetili. Mi smo od zvaničnih sirijskih instucija tražili dozvolu da bismo počeli sa iskopavanjima na lociranim mjestima ali dozvolu nikada nismo dobili. No, zahvaljujući jednom profesoru iz Alepa koji nam je želio pomoći, uspjeli smo locirati jednu od džinovskih grobnica. Ona je smještena na vrhu brda nekih dvadesetak kilometara od uništenog groblja. Lokalno stanovništvo od najstarijih vremena mjesto naziva 'grobnicom 7.5 metara dugog muškarca'. Div se navodno zvao Muhammad Attaul ili Muhammad Veliki. Najstarija predanja govore da je div poticao iz Yemena i da je za života ljudima pomagao kao iscjeljitelj. Bio je neobična osoba, koja je bila upućena u mnoga tajna magijska znanja i vještine, a govorio je starim arapskim jezikom koji se koristio i poslanik Muhammad. Njegov život se završio tragično, ubijen je i sahranjen na lokaciji, dvadesetak kilomertara od Alepa. Tragači za skrivenim blagom u prošlosti su dosta oštetili grob, a posljednji pokušaj da se u njega prodre i provjeri da li u sebi skriva bajoslovnu riznicu desio se prije nekoliko godina. Pljačkaši su uhvaćeni i bačeni u zatvor. Lokalni seljaci sada pokušavaju restaurirati grobnicu. Oni su već postavili nekoliko kamenica oko nje i sagradili kamenu ogradu.
Neosporne činjenice

Da li uistinu vjerujete da su gigantski ljudi bili zakopani u grobnice koje pominjete?

Prof. Muldashey: Bojim se da vam na to tipanje danas niko ne može sa sigurnošću odgovoriti. Tako će biti sve dok se grobnice ne otvore i ne nađu posmrtni ostaci umrlih. Nažalost, sirijske vlasti još uvijek nisu spremne da udovolje znanstvenicima i izdaju im neophodne dozvole za otvaranje grobnica. Ali, i bez toga, postoje brojni podaci koji indiciraju da su uistinu na zemlji u prošlosti živjeli divovi. I to ne tako davno. Na primjer, u Aziji, možete naći veoma detaljan opis Bude. Jedna od knjiga nosi naziv ''60 pojedinosti i 32 karakteristike Buddhe''. Ona kaže da je Buddha bio veoma visok, da je imamo membraozne prste na rukama i nogama i da je imao 40 zuba. Te karakteristike se slažu se sa osobinama rase ljudi prethodnih generacija, npr. Ljudi koji su nazivani Aranteansima... Zašto smo mi u prošlosti, po svaku cijenu, opovrgavali legende o postojanju divova i titana?!... Zašto džinovske otiske stopala u Ain Daru ne bismo smatrali autentičnim dokazom o njihovom postojanju?!... Ili, zašto ne bismo grobnice u Siriji, smatrali istinskim dokazom o postojanju divova na našoj planeti? Zašto su, konačno, obični ljudi te grobnice obožavali još od momenta kada su u njih položena mrtva tijela posljednjih džinova na planeti Zemlji?!... To su pitanja na koja valja čim prije odgovoriti.



A uz ovo mozda dodju i ove slike za koje neki kazu da su fejkovi. I neka su, pitanje je sta to ljude natera i da im ideju za to?

 

Sto se smejes, zar se ne govori ?

Evo nekih navoda iz starih spisa. Kinesko-Indijska oblast.


Atomski rat u drevnoj Indiji
Klinasto pismo o kozmickim brodovima. Cudesno oružje iz praistorije i nevjerovatni opis užasnog rata. Da li su tacna svjedocanstva iznijeta u epu 'Mahabharata'?




Zanimljivi fragmenti „Biblije", ,,Kurana", ,,Popol Vuha". „Kabale", „Gilgameša" i drugih svetih knjiga i epova, godinama vec zbunjuju naucni svijet i istraživace drevne prošlosti. Kada se ovome pridruže i zbunjujuca arheološka otkrica, slika dobija još nerazumnije boje i dimenzije.
Da lije naša planeta bila domacin gostiju iz Svemira?
- Pretpostavka da su Zemlju posjetila nepoznata razumna bica nije ni nezamisliva, niti odstupa od priznatih nacela prirode kaže Ernst fon Kuon. - Potpuno je zamislivo da su razumna bica na nekim drugim planetarna mnogo razvijenija nego ljudi na našoj Zemlji, da su davno prije nas pocela letjeti Svemirom i u praistoriji se spustila na Zemlju. Svako ko ima malo mašte može to zamisliti.
Ako je vjerovati kineskim izvorima, 1938. godine arheolog Ci Pu Tei došao je do zanimljivog otkrica. Te godine je kineski arheolog u pecinama Bajran-Kara-Ula, na Tibetu, pronašao niz grobova u kojima su se nalazili neobicno mali skeleti (poput onih otkrivenih u Tenesiju i Kentakiju!) velikih lobanja. Zidovi pecina bili su ukrašeni astronomskim i svemirskim slikarijama: crtežima zvijezda, planeta suncevog sistema, ljudi u „skafanderima"!

Zagonetna poruka

Medutim, po svoj prilici, sve to ne bi izazvalo interesovanje nauke, jer su slicna nalazišta otkrivana i u drugim dijelovima svijeta, da nije, navodno, bilo pronadeno i 716 ploca okruglog oblika, debljine dva centimetra, koje su bile ispisane nepoznatim klinastim pismom!
Profesor Tsum Um Nui, sa Akademije za praistoriju Pekingu, dakle, uvaženo i priznato ime nauke, dešifrovao je tek 1962. godine neke od zapisa sa neobicnih ploca. Rezultate svoje upornosti Tsum Um Nui je objavio godinu dana kasnije pod naslovom: „Klinasto pismo o kosmickim brodovima"!
Prema prevodu kineskog profesora, specijaliste za praistoriju, na plocama je, izmedu ostalog, pisalo:
,,...Sletjeli smo sa neba našim letjelicama. Naši muškarci, žene i djeca, skrivali su se deset dana u pecinama. Kad su mještani, konacno, shvatili naše znakove, razumjeli su da imamo miroljubive namjere..."
Dakako, djelo Tsum Um Nuia, izazvalo je istinsku senzaciju u naucnim krugovima, ali su nakon dva kriticka osvrta u njemackom “Das wegetarische Uniwersum” i sovjetskom 'Sputnjaku' , kineski arheolozi prestali da govore o plocama i svemirskoj katastrofi od prije više od 12000 godina!
Zbog cega? Da li samo zbog kritike njemackih i sovjetskih naucnika? Ilije posrijedi neki drugi, važniji razlog? !
Inace, strpljive ekipe areheologa. koje vec decenijama istražuju po azijskom kontinentu, do danas su otkrili veliki broj nalazišta, koja su još uvijek obavijena neprozirnim velom misterije.

Eskimi u Kini!

U džungli, pored rijeke Ganga, istraživaci su 1921. godine otkrili ruševine fantasticnog grada Mohendžo Dara. Izvještaj arheologa je više nego zbunjujuci:
'Mohendžo Daro je nekad bio cvjetajuci grad. Izgleda kao da je potekao sa nekog crtaceg panoa nepznatog futuristickog arhitekte. Zacuduje potpuno odsustvo uobicajene istocnjacke ornamentike. Ne zna se ko ga je izgradio. Teoretski on ne bi trebalo da se nalazi na tlu Indije...'
Kada se covjek krece kroz Mohendžo Daro ima utisak da se krece današnjim ulicama gradske cetvrti bilo kojeg grada na Zapadu. Taj utisak stvaraju prostrane gradevine kojima nedostaje bilo kakav ukras i koje su iskljucivo - funkcionalne!
Ništa manje zanimljivo i zbunjujuce otkrice nacinio je i doktor Vajdenrajh 1913. godine. On je u pecinama Cu-ku-tjena, nedaleko od Pekinga otkrio nekoliko lobanja i skeleta, ali to ne bi izazvalo nikakvu senzaciju da jedna lobanja nije pripadala evropejskom tipu covjeka, druga nekoj mladoj ženi sa neobicno uskom glavom malezijskog tipa, a treca je imala izrazite osobine Eskima!
Doktor Vajdenrajh je bio više nego zbunjen, pa je umjesto uobicajnog izvještaja napisao samo nekoliko rijeci: ,Kako su Evropljani i Eskimi dospjeli u Kinu prije nekih trideset hiljada godina? Cime?!...'
Od 1913. godine, pa do danas, niko nije uspio da odgovori na ova zanimljiva pitanja.
Godine 1959. godine, pekingški profesor dr Cou Ming Cen, pronalazi u pustinji Gobi savršen otisak jednog rebrastog džona, cija je starost procijenjena na -milion godina!
I jedan metalni pojas iz grobnice kineskog generala Cou-Cua (265. - 316. g.n.e.) predstavlja ništa manju misteriju. Detaljnom analizom je utvrdeno daje pojas nacinjen od 10 odsto bakra, pet odsto mangana i 85 odsto aluminijuma! Medutim kako je u svijetu poznato, aluminijum je prvi hemijskom metodom dobio naucnik Ersted - 1825. godine!
Znaci li to daje elektroliza u staroj Kini bila poznata još prije 17 stoljeca, ili postoji neki drugi nacin dobijanja aluminijuma, koji je nepoznat savremenoj nauci?!

Fantasticna znanja

Ipak, najviše zbunjuje jedna storija zabilježena u mnogim rukopisima drevne Kine. Po njoj je car Cin-Ši (259. - 210. p.n.e) imao neobicno ogledalo koje je moglo da „osvijetli kosti i unutrašnje organe ljudskog tijela"! Iks zraci u drevnoj Kini?! Upravo tako! Magicno ogledalo je, kao i savremeni fluoroskop, korišteno isljucivo u medicinske svrhe - za dijagnozu bolesti!
Prastari stanovnici azijskog kontinenta izvanredno su poznavali i tajne Kosmosa. Indijske „Vede" sasvim su odredene u pogledu života na drugim planetarna, a Teng Mu, naucnik iz vremena dinastije Sung, vrlo logicno sumira mišljenja kineskih ucenjaka o univerzalnosti života:
„Koliko bi bilo nerazumno pretpostaviti da osim Zemlje i neba, koje mi možemo vidjeti, ne postoji nijedno drugo nebo i nijedna druga Zemlja!"
Ucenjaci iz raznih krajeva svijeta, paleontolozi, arheolozi, egzebiolozi, cak i najpoznatiji konstruktori kosmickih brodova, vec decenijama proucavaju „Mahabharatu", najveci herojski ep Indije, pokušavajuci da proniknu u njegove tajne poruke. U ljeto 1974. godine, u sovjetskom casopisu „Tehnika maladoži", objavljen je vrlo zanimljiv osvrt.
,,Folklorna zbivanja i pojmovi" - kaže se u sovjetskom - "ne privlace pažnju istraživaca zbog toga što se cesto ne mogu identifikovati s necim realnim. Takvi su, na primjer, opisi letecih mašina u drevnim spisima, o kojima se nešto ozbiljnije pocelo razmišljati tek pri pojavi prvih aviona. Gotovo identican slucaj je i sa pominjanjem nebeskog oružja, koje naucnici nisu mogli, a ni htjeli, da shvate sve do polovine ovog stoljeca.
Vjerovatno je prvu paralelu izmedu tog cudesnog oružja i atomske bombe, povukao profesor Openhamjmer, kada je, poražen njenim djejstvom, naglas citao odlomke iz indijskog epa , Mahabharate" o „svjetlosti koja je hiljadama puta jaca od Sunca".
Prema nekim arheološkim nalazima, pretpostavlja se, da naši preci nisu ratovali iskljucivo - macevima, kopljima i strijelama! Zašto su, na primjej, razvaline glavnog grada Hetske države, Hatutasa, istopljene u vecoj mjeri nego što je to slucaj sa požarima?! Zašto na granitnim zidovima irskih tvrdava Dundalik i Ekos, postoje tragovi neobicno jakog topljenja? !
Mark Tven je, putujuci 1867. godine po Bliskom i Srednjim istoku, opisao razvaline Babilonske kule:
'Bilo je osam kula, od kojih dvije danas stoje - džinovske gradevine od opeka, presjecene napola od zemljotresa, opaljene i dopola istopljene munjama razgnjevljenog boga...'
Babilonskom kulom obicno se naziva babilonski zikurat, ogromna sedmospratna gradevina s obimom temelja od oko 360 i visinom od 90 metara. Ostaci zikurata raskopani su tek pred prvi svjetski rat. Mark Tven je, ocito, imao u vidu razvaline kupole hrama u Borsipu, nekoliko kilometara od Babilona. Te ruševine su istopljene ne samo spolja nego i iznutra.
Areheolog i istraživac drevnih kultura E. Ceron. zabilježio je u svoj dnevnik:
'Ne može se naci objašnjenje za tako ogromnu temperaturu, koja je ne samo usijala, nego i istopila stotine pecenih opeka, spalivši citav skelet kule, koja se pretvorila u kompaktnu masu slicnu istopljenom staklu...'

Ubitacno oružje 'brahmaširas'

Prije nekoliko godina, u Indiji je pronaden jedan radioaktivni skelet, cija je radioaktivnost bila deset puta veca od normalnog nivoa. Nije li to još jedna indicija da su sanskritski tekstovi o atomskom ratu u praistorrji, možda istiniti? !
Površina pustinje Gobi, nedaleko od jezera Lob Nor, prekrivena je staklastim pijeskom koji je nastao nakon nedavnih atomskih proba u Kini. Ali, ta ista pustinja ima izvjesna podrucja sa slicnim staklastim pijeskom, koji tu leži vec hiljadama godina.
Šta je to tako mocno i zagonetno prouzrokovalo tako paklenu jaru, koja je u praistorijsko doba istopila pustinjski pijesak?
Uzrok topljenja ostao je do današnjeg dana zagonetan. Da li se on može naci u folkloru drevnih azijskih naroda?
Najinteresantnija i najsistematizovanija informacija nalazi se u drevnoj indijskoj literaturi. Evo kako „Mahabharat" opisuje cudesna oružja „brahmaširas":

'Tada Rama pusti strijelu neodbranljive moci,
Užasnu, smrtonosnu...
I ta dalekometna strijela
'Zapalila je mocnog rakšasa
I kocije sa konjskom zapregom,
Potpuno zahvacene plamenom.
Raspadaše se na pet prirodnih elemenata...
Njegov skelet, meso i krv ne izdržaše.
Spalilo ih je oružje.. .
Ni pepeo ne ostade od njih...'

Ovdje nije neophodna ,.atomska" interpretacija. Za one koji poznaju djejstvo napalma, takav opis nije nimalo fantastican. Ali, zar je napalni postojao u drevnoj Indiji? Zar je to strašno oružje uništavalo život i u praistorijsko vrijeme?!

Него шта су, лева је костур "бачен" на ископину диносауруса. За десну незнам шта је коришћен као "почетни материјал".

Пази ја сам видео свакавке прераде и монтаже које изгледају фотореалистично, тако да знам шта је све могуће са фотошопом и уз мало труда и времена.

Ghost-ma,da to si apsolutno u pravu,kao i uvek!  
ali,sto se tice slika NLOa,i to su verovatno lazirai,ali kako je vreme,tj.decenije odmicalo/e,sve su manje to radili...mislim,rekoh-ovo nisu '40 kada su novine zaista otkupljivale te smejurije,a Holivud pravio heroje od farmera,seljaka,camdzija... ali naravno da je sve to moguce sto si naveo sa photoshopom..

Па рецимо ако кажемо да је 95% слика лажирано, 5% су праве тих 5% поделимо да је 1% прави правцати НЛО-ови, а 99% су природни феномени или авиони (лупам, можда је статискика другачија, али схватате поенту).

1.lepo receno...
2.shvatio sam.
3."uze mi post iz usta..."
4.slazem se(iako ostajem otvoren za nove teorije...) u potpunosti...

Ma jasno zato kazem treba biti oprezan. Od svih slucajeva prijave 98% se da razjasniti. Ali ostaje onih 2%. Previse mesta za mesetarenje i senzacionalizam.




Ma i sama zamucenost pkraj ivica i delovanje da neki delovi slike lebde, kao da se izdvajaju od drugih. Samo sam vam hteo predociti kakvih laziranja ima. Inace nterviju je pravi. Uostalom zar na tibetu, u njihovim hramovima ne cuvaju sarkofage od 7 metara.

Lighsoft,daj komentar na video pliz...Značilo bi mi da čujem tvoje mišljenje
.Da li ste videli ovo bre?Pa ovaj video je strahota jbt!Slobodno prokomentarišite i pogledajte-wtf is this!?Samo o ovme mislim ceo dan