Naravno da ne

Zivot posle smrti je za one koji se plase smrti... a boga mi... i zivota... sadasnjeg...

Pa oni koji vjeruju u reinkarnaciju nemaju razoga da se plaše ni života ni smrti, jer se i jedno i drugo neprekidno ponavlja.

Zar?
Sta je strasno u tome da ces jednog dana jednostavno - nestati?
Nema te vice... caput... gotovo... the end.. konec... crvici\vatra koji te prozdiru...

Ne znam sta je tu strasno kad se izmisljaju neka snovidjenja i price o duhovima... o zivotu "s one strane"

Pa isto pitanje mogu i ja tebi da postavim.

Šta je strašno u tome što života ne možeš da se riješiš smrću, već moraš da nastaviš tamo gdje si stao; tj. odgovaraš za učinjeno u sledećem životu. 

Sto ti treba sledeci zivot kad i u jednom jedinom sasvim lepo deluje zakon akcije i reakcije?

I zasto je zivot tako strasna pojava, da moras da se kajes zbog njega?

Ocigledno ti smatras da je strasna pojava, cim koristis rec "resiti"

Ne govorim o tome šta mi treba, to plasiraš zato što ti je pogled kruto materijalni. (hoću, trebam, želim...)     

Mislim da su život i smrt u ravnoteži. Ne vidim zašto navijati za smrt, a ignorisati život. Smrt je neophodna da bi nastao život i obratno.   



Ne kažem ja to za sebe, već za ljude koji teškog života odluče da se riješe samoubistvom. ILi one koji proklinju život, i naravno ne plaže se smrti koliko agonije teškog života.

 I paćenike i srećnike čeka ista sudbina, smrt pa novi život. Ne vidim zašto bi smrt bila dominantna nad životom (ateističi pogled), ili život nad smrću (kruti hrišćanski stav o vječnom životu).
 

Možda je pravo pitanje "Postojimo li i poslije smrti". Nastali smo sa stvaranjem svemira i sa njegovim nestankom "nestajemo" u obliku ove svijesti. Ali čak ni tad ne nestajemo nego samo prelazimo u sljedeći svemir i tako.... Zapravo smo mi svi djelići Tvorca i kao takvi neuništivi i nedodirljivi. Tvorac mora saznati sve svoje aspekte i zato se dijeli prepuštajući svojim djelovima da kroz postojanje i napredovanje saznaju sebe čime saznaju dio Tvorca. Zatim se s tim znanjem vraćaju u njegovo okrilje predajući iskustvo i ponovo u novi ciklus i tako sve dok treba.

istina... i meni se desavalo da ma neko/nesto davi nocu.... budan sam, sve osecam ali ne mogu ni prstom da mrdnem ni oci da otvorim... trajalo je po nekoliko sekundi....