И ја ћу вам се радо придружити у тој гарди, јер моје знање српског језика је оскудно, па нам ваља тражити правог зналца, доброг филолога који ће се подухватити оваквих лингвистичких проблема.
Ухватио сам се овога, јер сам и сам дуго био на страни незнајши, али читајући мало и слушајући умније, по нешто сам од њих и покупио.
Наши лингвисти и филолози спавају, а језик нам се при том пред очима урушава и нестаје.

A kako to? 

Da li si nekada sa fensi društvom išao u šoping da kupiš nešto brendirano, ili na kul performans nekog top muzičara, a posle svratio na bekstejdž, gde je bio i njegov pi ar. Ako si razumeo šta sam rekao, onda ti je jasno kako nam se jezik urušava i nestaje.

Ne bih rekao.

I tako sastavljena rečenica s mnoštvo nepotrebnih, tuđih reči poštuje pravila gramatike i kulturu izražavanja tako da ne vidim na koji način nam se jezik "urušava i nestaje". Preterujete.

Pre bih rekao da evoluira. Što je i normalno.
Meni se to lično ne sviđa, odnosno ne sviđa mi se prekomerno korišćenje tuđica, ali vreme u kojem živimo zahteva takve postupke.
Mnoge reči ne postoje kod nas. (prvenstveno iz sfere informatike)
Ali i one se odomaće i postanu vremenom zanemarljive.
Recimo frižider... ja još nisam čuo da neko kod nas kaže hladnjak kako bi trebalo da se kaže, nasuprot tome kad se čuje hladnjak pomisli se na onaj u kolima.
Ili bilbord..
biznis...
itd...
Postoji niz anglicizama koji su prihvatljivi jer su se vremenom odomaćili.
S druge strane šoping je nepotreban.  Trenutno. Za nekih deset godina će postati noramalan isto koliko ii kupovina. A vodiće se rasprava oko neke nove, modernije reči.
Ipak, ne vidim tu neku posebnu pretnju srpskom jeziku. Vidim samo bogaćenje.
Na kraju krajeva čak je i Vuk rekao pre 200 godina da nema danas nijednog jedinog jezika u kojem nema tuđih reči kao da je bolje uzeti tuđu reč, nego novu graditi.

Apsolutno se slažem sa tim da je neuporedivo bolje uzeti tuđu reč nego graditi novu. Imao sam priliku da pogledam neki hrvatski računarski časopis, mislim iz 2000 godine, gde se pominju "tvrdotvorstvo, mekotvorstvo, čigrasto pamtilo i čigrasto velepamtilo". Ako niste pogodili to su hardver, softver, flopi i hard disk (Jezivo. Nije šala). I frižider nosi svoj naziv sa punim pravom jer se u doba kada su se kod nas pojavili prvi frižideri hladnjakom nazivalo najhladnije mesto u podrumu itd. itd. Ja govorim o nasilnom uvođenju tuđica u naš jezik. Možda ste primetili da se kao komentar nečeg izuzuzetnog često koristi reč "vrh". To nije skraćenica od "vrhunsko" već doslovni prevod engleskog "top" što se sa duhom našeg jezika slaže kao cokule sa piletom. Silvanus je već detaljno obrazlagao kako je germanofilsko pretvaranje glasa S između dva suglasnika u Z dovelo do toga da se protivno pravilu o čitanju glasa S u složenicama kod nas odomaći "filozofija" umesto "filosofije. Nemačko SCH=Š je razlog da je kod nas uobičajeno "šizofrenija" umesto pravilnog "shizofrenija". Ne znam da li ste imali prilike da slušate starije Vojvođane. U njihovom govoru postoji ogroman broj iskvarenih germanizama koji sada deluju prilično smešno. Ali oni nisu u jezik ušli dekretom Josipa II (kako se učilo u školama socijalističke Jugoslavije), već pre svega zbog pomodarstva, po principu Sterijine Feme. Nemam ništa protiv evolucije i obogaćivanja jezika. Naprotiv. Ono čega se bojim to je da naš današnji jezik kasnijim generacijama ne deluje nakaradno kao što nama deluje jezik Sterijinih junaka, dok nam jezik Filipa Višnjića deluje starinski, ali ni najmanje nakaradno.

@ White Goa i ddejanbg

Vaši posljednji postovi su me ponukali da se javim na ovu temu. Rasprava oko toga je li ispravno reći filozofija ili filosofija me se možda i nije ticala budući da je u hrvatskom jeziku neupitno  "z" po pravilima iz latinskog ili njemačkog kako je već Silvanus u prvom postu obrazložio.
No ova pitanja oko održavanja srpskog (pa naravno i hrvatskog, kao jezika s još manjim brojem govornika) su mi svakako zanimljiva.

White Goa piše:


Kao svojevrsni lingvist mogu zapaziti da ovakvo razmišljanje (naravno ne kod tebe!) a koje se često čuje zapravo podcjenjuje problem. Lingvistika kao znanost nam pokazuje da posuđenice u nekom jeziku (a koje je zapravo nemoguće izbjeći) nikada ne zadiru (iznimke postoje, ali su izuzetno rijetke) u fonološka i sintaktička pravila nekog jezika.
Kad ddejanbg daje primjer:
ta rečenica zvuči nakaradno zbog mase posuđenica u njoj (dapače gotovo sve riječi su anglizmi), ali pokazuje da su nastavci, poredak riječi u njoj, prijedlozi i slaganje nezavisnih rečenica ni najmanje ne zadiru u duh i pravila srpskog jezika. No, kako rekoh, takav "prodor" nekog jezika u drugi (obično "većeg" u "manji") se izuzetno rijetko i događa, a i onda u prilinčo uskim okvirima.
Potpuno hrvatska (ili, naravno i srpska, no ja govorim iz svoje pozicije) varijanta te rečenice u kojoj bi primjerice riječ "fensi" bila zamijenjena riječju "otmjen", riječ "šoping" riječju "kupovina" a riječ "top" riječju "vrhunskog", možda bi se nekome doimala nazadnom i to je ono što je pravi problem cijele ove priče oko prodora anglizama.
Kao prvo, po pitanju leksičkog blaga, u hrvatskom jeziku koji bi prošao pod književni čak 72% riječi predstavljaju tuđice od kojih se većina više tako i ne osjeća (npr. boja, jarak, majmun, šećer su turcizmi, lopov je hungarizam, knjiga ili biljeg potječu iz avarskog itd.) što je slučaj i kod velike većine drugih jezika (npr. u albanskom je više od 50 % riječi latinskog porijekla, u baskoijskom 40%, u engleskom 60% uz posredovanje normansko-francuskog). No stvar je u tome da su te riječi prodirale u jezik postupno, često kao izrazi za predmete koji nisu ni postojali u dotadašnjem društvu (pa tako ni riječi za njih - uočite kako je broj posuđenica kod glagola daleko manji, nego kod imenica), dok se anglizmi šire nekontorlirano, pretjerano, nakaradno i u suprotnosti s time da današnje moderne države i društva posjeduju školske, administrativne i ine institucije za njegovanje i razvijanje jezika.

Što se tiče evoluiranja jezika koje netko spominje, to je ustaljena praksa velike većine indoeuropskih jezika i doista našim unucima će se naš oblik hrvatskog ili srpskog jezika činiti pomalo arhaičnim kao i nama onaj jezik naših djedova. No, nadam se da to neće biti zbog toga što mi ne rabimo u tolikoj mjeri izraze kao kul, baj'd'vej, votever, filing, bed, i slične gluparije.

Što se pak tiče hrvatskog jezika i njegove sklonosti kovanju vlastitih izraza... Doista to kojiput daje nakaradne rezultate koji su onda i potaknuli stvaranje mase viceva (npr. muški spolni organ - milokliz, remen - okolopojasnik, tramvaj - munjovoz, i najpoznatiji helikopter - zrakomlat ili vrtolet) od kojih većina nikada i nije postojalo kao ozbiljni prijedlozi.
No, držim da je to ispravan način zaštite jezika. Krajnje jednostavno na jezikoslovcima je da nastoje za sva čuda tehnike (koja nam redovito dolaze izvana i obično iz anglofonih zemalja) naći domaće inačice, a potom će jezik kao svojevrsni živi organizam samo odbaciti ono što se u njega ne uklapa, a prihvatiti i njegovati ono što odgovara, nazovima ga tako, duhu jezika.

Npr. kod nas je nedavno ponuđena inačica za "fast food" - u obliku "brzogriza" no očigledno je da ta riječ neće izdržati kušnju vremena u kojem je stvorena. No, postoji čitav niz riječi koje su dokazale svoju snagu i otpornost: npr. nogomet, pa za njim i košarka, odbojka, rukomet (koje su čak prodrle i u srpski, za razliku od fudbala), zatim zrakoplov i zračna luka (koje nikom ne djeluju nakaradno), povijest i mnoge druge.
Uzrok toga je dug "suživot" hrvatskog i njemačkog jezika (koji ima izrazitu sklonost, koju danas zbog političkih razloga gubi ka stvaranju vlastitih oblika). Prije drugog svjetskog rata i osobito tijekom njega stvorene su i kovanice kao "krugoval" (za radio) ili "dalekovidnica" (za televizor), te još neke, no one i zbog negaitvnog naslijeđa  NDH nisu mogle preživjeti niti ih se moglo 1990. obnoviti.
(Njemački navodim ovdje zbog spominjanja "š" - usporedite samo nazive za neke europske zemlje: Španjolska/srp. Španija, Škotska, Rumunjska/srp. Rumunija ili Rusija i vidjet ćete da su i one posljedica njemačkog naslijeđa - u španjolskom ili engleskom nazivu za njihove matične zemlje ne postoji ovo "š", kao što ni u rumunjskom i ruskom nazivu ne postoji ovo "u" - no mi smo ga i jedni i drugi naslijedili od njemačkog Spanien (Španien) Schotland (Šotland - ovdje smo sačuvali "k" koje je u njemačkom ispalo), Rumänien ili Rußland. Zbog toga je zapravo vjerojatno i pravilnije šizma, šema, šizofrenija - jer mada su to riječi grčkog porijekla mi smo ih primili kroz "njemački filter" tako da je govorenje shizma, shema i shizofrenija zapravo naknadano degermaniziranje, koje nažalost nije uvjetovano regreciziranjem, nego angliziranjem.)

Po pitanju tehničkih pojmova suvremene tehnologije (tj. mobitela i računala) jasno je da neki pokušaji daju nakaradne rezultate (dok se bolji pokušaji još nisu pojavili) no čak i kad je riječ o doslovnom prevođenju (a obično se tako jedino i može postupiti) ako je prijevod uspio osobno ga vuijek podržavam i koristim.
Draže mi je reći računalo (kompjuter potječe od latinskog za "računati", pa stoga "računalo") nego kompjuter, poruka (osobito što se danas ne šalju više pisane poruke ili poruke od uha do uha) nego "message" ili često "sms", mapa nego "folder", datoteka nego "file" itd. Sve te riječi mi djeluju uspješno provedene, a mislim da samo unapređuju moje izražavanje, nego li da koristim masu anglizama koje često (kao npr. "brend" ili "menedžer") zapravo nitko ne zna ni definirati. Također po pitanju kratica radije izgovaram ce-de (nego si-di) ili de-ve-de (nego di-vi-di) jer mislim da je i to važno za vlastiti jezik.
Naime, čest je problem kod mladih ljudi koji sam zapazio da onda i na mobitelima i računalima radije koriste englesku varijantu nego li domaću jer im "missed calls" zvuči otmjenije nego li "propušteni pozivi". A to je mislim već ozbiljan problem.
(Po mom skromnom uvjerenju jedino je kod informatičara koji moraju svakodnevno biti u kontaktu s razvojem tehnologije opravdana uporaba engleskog izbornika /to mi je draže nego "meni" koji me asocira na restoran/, dok svi drugi to čine iz skorojevićke potrebe da se prave papskijim od pape. Uostalom jedan jezik i počinje izumirati onda kada njegovi govornici povežu drugi jezik s višim socijalnim statusom i ugledom.)

Ok. Na skali od 1 do 10. Koliko je, po tebi, intenzivna da "pretnja" srpsko-hrvatskom jeziku? Pritom uzeti u obzir da je "urušavanje i nestajanje jezika" 9-10 na toj skali.

Rapidshare - Brzodelilac

Morao sam 

 

@ White Goa

Hm...ne znam šta ostalo nudiš na skali. 9-10 još ne, mada... tko zna što nosi budućnost.

No, evo malo statistike. Na svijetu je ugroženo čak 90% jezika koji se govore (tj. vjerojatno je da će u idućih stotinjak godina sigurno izumrijeti), više od ukupnog broja ugroženih sisavaca ili ptica.

94% stanovništva svijeta govori jednim od samo 4% jezika (oko ukupnog broja jezika koji se govore ne postoji slaganje među lingvistima, ali taj broj se kreće oko 6000).

Statistike pokazuju također i to da je brojka od oko milijun govornika najniža brojka koja jamči neugroženost nekog jezika, mada je obzirom na puno veću mogućnost nekontroliranog širenja nekog jezika (konkretno engleskog - koji se vjerojatno nikada neće poput latinskog raspasti na međusobno nerazumljive jezike-potomke) ta brojka vjerojatno preniska.