to je zato shto ti nikog ne volish ,a ni oni tebe 

Pogodio si sustinu 

Elem, "teta" sa pocetka teme se ne oglasava vise... Pobegla je od kojekakvih komentara

ili je pobegla od muza   

Imam ja rešenje, a svima nam je ispred nosa:

http://forum.burek.com/himenoplastika-vracanje-nevinosti-t453722.html

U pravu si potpuno, i onako je to uzrok svih njenih problema 

To i meni pade na pamet ....

no dobro ...

samo da kažem, nisam se ja hvalio svojom brzinom, nego ženinom umešnošću ....   

Ne nisam ga prevarila,on je bio moja prva ljubav kao djevojcice od 13 godina,prvi poljubac,setnja,misao... i onda smo se zbog rata razdvojili i nismo se vidjeli 3 godine,i to se desilo u tom vremenu,znao je to od pocetka i uvijek je blo problem,samo kaze da mi je povjerovao jer sam rekla da ce proci...da cu mu objasniti,naravno misleci da ce vrijeme uciniti svoje,,,,ali nije,osim toga mi jednostavno o svemu nadjemo zajednicki jezik,ali ta sjenka uvijek stoji i prijeti i jednostavno zelim da se rijesim toga jer je on muskarac mog zivota,drugi mi n e treba,a on mi ne vjeruje da to ne bi vise uradila....a ja stvarno ne znam koko da mu objasnim....

prvo, jeste li se razdvojili-razdvojili ili ste se razdvojili, ali ste oficijelno bili skupa?

drugo, sta ovo znaci: ?

wish80,

ni ja ne znam kako da mu objasnis da je on covjek tvog zivota.

ne znam ni da li se to "covjek iliti zena mog zivota" specijalno objasnjava

no,jedno bih se usudila tvrditi...meni kada se ne vjeruje bilo sta u zivotu i ne iskljucivo u musko zenskim odnosima...nikada nije strogo vezano  za mene i moj eventualni nedostatak kredibiliteta kao osobe od povjerenja...vec je vezano za osobu koja mi ne vjeruje

jednostavno...neko mi ne vjeruje.
nece da mi da povjerenje.
opravdano ili neopravdano.
boga nema.

nazalost,nista nije pomagala ni moja zelja(u izuzetnim trenucima) da balansiram na trapezu zarad dokazivanja kojecega

eto,a neki mi povjeruju prije nego li i nos promolim kroz vrata...

postoji nesto sto je magija medju ljudima,pa se prepoznaju i razumiju uprkos svemu...
a postoje i oni odnosi vjecito obojeni sumnjom...e...kada se sumnja javi(opravdana ili neopravdana)...nema tu magije,naravno...vonja previse...i ne pomaze ni eventualno balansiranje na trapezu.

Ovaj, kako bih rekla.. steta sto sa njim nesto nije u redu.

Nije ti bio prvi i sta sad.. jednostavno, bilo i proslo.. neka tamo i ostane, u proslosti.  tako je moralo biti.. verovatno i niste mogli drugacije. A sto sad, kad imate priliku da uzivate u zajednickom zivotu, on maltretira i sebe i tebe.. Ne razmislja kako treba. Ima toliko bitnijih i normalnijih stvari kojima treba posvetiti paznju. Bez veze, slazete se i volite, a on ubija sve to lepo sto imate.. treba mu neko lupiti samar i pitati ga sta to radi.. docice do razvoda i izgubicete se, ovog puta zauvek.. i to zbog najvece gluposti. Pricaj sa njim, budi jaka i odlucna. Reci da vise ne zelis da mislis na to, da te boli kad ti to spominje i da zelis da nastavis dalje, normalno. Ili nek' te ostavi na miru i neka ide da trazi neku drugu, nevinu. E svasta.. Ne zna on, ocigledno, sta su pravi problemi kad se oko toga uzrujava.. ili je stvarno bolestan..