Da li je covek vecan? :: Religija ~ Filozofija ~ Sociologija

Zablude

Nikad se neće moći nedvojbeno dokazati majoritet znanosti nad religijom i obrnuto.
Znanost priznaje nesposobnost davanja odgovora na konačna pitanja kao što su prostor, materija, vrijeme, život.....iz prostog razloga što još nije dostignut potreban stupanj razvoja znanosti na kojem bi odgovori na fundametalna pitanja bili mogući.

Religija priznaje da nezna odgovore, ali vjeruje da bi odgovori mogli biti unutar nadbića kojega prigodice razne religije zovu brojnim imenima. Manitu, Alah, Zeus, Ra, Krist......
Neutralan promatrač (ako takav postoji), razapet je između teških dvojbi: prikloniti se razumu (znanosti) koji traži preispitivanje i provjeru svakog fenomena ili vjerovanju (religiji) koja ne traži nikakvu provjeru, već istraje na dogmama kao neupitnim aksiomima.

Isti promatrač će ustanoviti da ne mogu istovremeno obje suprotstavljene strane biti u pravu, pa će dalje iz toga izvući zaključak, da je jedna u zabludi.
Možda su sve znanstvene postavke tek pusta tlapnja, jer iza svega stoji neko božansko biće, a možda su sve religiozne ideje u suštini isprazne, jer iza svega stoji utvrđeni poredak u kojem je savršeni red znanstveno dokaziv.

Niti povijest nam ne može biti od pomoći kuda krenuti, jer je prepuna teških znanstvenih i religioznih zabluda.

Već je rečeno, da su vjerske dogme utočišta, poput mirne luke, u kojoj možete udobno boraviti, pod uvjetom da nikada ne isplovite na pučinu, u susret novim horizontima.
Međutim, istraživački duh, pod svaku će cijenu pronaći načina da se otisne u neistražene daljine pa i pod cijenu životne opasnosti.

Tko bi nas onda trebao voditi, pokazati nam ispravan put?

Ako se niste već ranije odlučili, pokušajte sami odrediti pravce vaših razmišljanja, pa i uz rizik da upadnete u labirint zabluda.
Samim tim što će te lutati mračnim zakuicima, ne znači da će nositelji znanstvene ili religiozne misli biti u nekakvom boljem pravu.

Kad su u pitanju zablude, ipak je ugodnije živjeti u svojim nego u tuđim.