Pa nece on ziveti 300 godina

pa kako je krenuo, hoce 

Ako Kandićka ima čvrste dokaze protiv Dobrice, ne bi smela da te dokaze prikriva, jer je time saučesnik, prikrivanje zločina je takođe kažnjivo.

Ima ona cvrste dokaze kao sto ja imam cvrste rodbinske veze sa japanskom carskom porodicom!

To znaci da si ti sledeci car.Care

Nataša i njen gazda Soroš.

Коракс и Пера Луковић ... Е Србијо међу шљивама ... шта си дочекала  

Расим VII Хирохито ... некако има смешан призвук али јесте краљ готива титула али цар је цар  

Hina je 7. kolovoza objavila kratku vijest da je bivši predsjednik nestale žabljačke Jugoslavije, bivši član CK Saveza komunista Jugoslavije, bivši predsjednik Odbora za obranu slobode misli i izražavanja i autor pozamašnog broja romana o »najtragičnijem« od svih naroda na svijetu, bivši jugoslavenski i još uvijek aktualni srpski pisac i akademik SANU Dobrica Ćosić dobio je odštetu od 5000 eura na ime duševnih boli, »jer on nije naredbodavac napada na Vukovar«, kako je utvrdio neki beogradski sud.

Sredinom osamdesetih godina utemeljio je sa svojim istomišljenicima odbor za obranu slobode misli i izražavanja koji je nakon nekoliko godina djelovanja uzeo u zaštitu i neke slučajeve sudskih progona izvan srpskog nacionalnog korpusa.

Upravo iz tog vremena, Ćosić i njegovi najbliži suradnici neuvijeno počinju braniti teze iz nepotpisanog Memoranduma SANU (kojeg su zapravo Ćosić, Koštunica i Čavoški bili stvarni autori), o ugroženosti srpske nacije, o podijeljenosti srpskih zemalja na šest dijelova (Srbija, Vojvodina, Kosovo, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora) te o nužnosti njihovog ujedinjenja milom ili silom u slučaju raspada Jugoslavije.

Velikosrpska ideologija mu oduzela moć rasuđivanja

Zgražanje cijelog čovječanstva je bilo megalomansko, jer su Srbi primjenom najbrutalnije sile i represije prema kosovskim Albancima pokazali svu sumanutost velikosrpske ekspanzionističke ideologije koja nije uzimala u obzir da su inferiorniji mučenici tražili ništa drugo nego ravnopravnost i očuvanje kosovske autonomije. Međutim, njima je tada 1987./88. velikosrpska ideologija potpuno oduzela moć rasuđivanja te su u instaliranju Miloševića na vlast i njegovoj tzv. antibirokratskoj jogurt revoluciji vidjeli ostvarenje svojih prikrivenih (kriptočetničkih) namjera.

Neki ugledni beogradski disidenti, koji nisu prihvatili velikosrpsku ideologiju upozoravali su ljude da se pribojavaju za vlastitu fizičku sigurnost, jer je već tada Ćosićev štićenik Vojislav Šešelj sa svojim batinašima sijao strah po beogradskim ulicama.

Sredinom travnja ove 2002. godine bivši veliki pobornik slobode misli i izražavanja Dobrica Ćosić objavio je u beogradskom dnevniku »Večernje novosti« seriju tzv. »Piščevi zapisi« u kojima oplakuje odlazak Aleksandra Rankovića ili »golgotu« Jovana Raškovića.

Ćosić, ovaj veliki »humanist«, pobornik obrane slobode misli i izražavanja i akademik koji nije naredio granatiranje Vukovara, ali je sve učinio na intelektualnom, moralnom i političkom planu da do vukovarske tragedije i masakra ustinu dođe jedan je od glavnih ideooga velikosrpske ideolgije 90.-ih i ponekad je znan pod pseudonimom "otac nacije".

Ples smrti na Kosovu

Dobricu Ćosića pogodila je zapravo prava i puna istina o srpsko-albanskom sukobu koju je izrekao netko tko nije bio niti Srbin niti Albanac a poznavao je odlično srž tog nepomirljivog sukoba.

Kamo sreće da je tada pisac Ćosić htio prihvatiti tu istinu i u skladu sa njom djelovati. No, tada bi se morao odreći velikosrpstva, Gazimestana i Miloševića, a Kosovu priznati status republike u bivšoj jugoslavenskoj federaciji. Nasuprot tome, Ćosić je ponesen srpskim osvajanjima i zločinima 1991. – 1992. godine u Sloveniji i Hrvatskoj, prihvatio ulogu krvnikovog šegrta te od Miloševića preuzeo ulogu predsjednika krnje Jugoslavije, čije su postrojbe u vrijeme Ćosićevog predsjednikovanja vršile najokrutnije zločine i genocid u Bosni i Hercegovini,  dok su Miloševićeve trupe nešto kasnije, nadahnute Ćosićevom etikom i epikom, odigravale završni ples smrti na Kosovu.

Dobrica Ćosić, premda od beogradskog suda oslobođen odgovornosti za napad na Vukovar, svojim ukupnim habitusom i raspirivanjem velikosrpske ideologije i teze o ugroženosti srpskog naroda od »balija i ustaša«,  jedan je od najvećih kriivaca za krvavi rasplet raspada Jugoslavije, zajedno sa Slobodanom Miloševićem, kao što je i kriv za  tragediju svih ex-yu ne-srpskih naroda. Od Haškog suda zaštićuju ga samo njegove visoke godine i bezbrojni krivci koje je on sam gurnuo u vatru ispred sebe.

u svakom slucaju duze od direktora djindjica

2772 , palamudiš, kao i obično.