Brown priznao prerađivanje



Dan Brown se kao svjedok vratio na londonski sud i priznao da je za svoj bestseler prerađivao dijelove drugih knjiga, ali je još jednom odbacio optužbe da je pokrao tuđe ideje.

Slavni je autor proveo i treći dan braneći svoje djelo od optužbe za kršenje autorskog prava, koju su podigli Michael Baigent i Richard Leigh, autori publicističke knjige iz 1982. Sveta krv, sveti gral.

Tužba nije podnesena protiv samog Browna, nego protiv izdavača Random Housea, koji je također i izdavač Svete krvi, svetog grala. Random House je porekao optužbe, a Brown je navod da je kopirao baš tu knjigu ocijenio "potpuno proizvoljnim".

"Nisam lud zbog riječi 'kopirao'. Kopiranje implicira nešto identično. Ovo nije identično", svjedočio je Brown.

Izjavio je kako je Sveta krv, sveti gral bila "jedna od knjiga u miksu" kad su on i njegova supruga, Blythe Brown, istraživali za roman.

Tu se osvrnuo na prerađivanje odlomaka iz drugih knjiga. "Tako inkorporirate istraživanje u roman", rekao je.

Obje knjige bave se teorijom, koju su teolozi odbacili, da je Isus oženio Mariju Magdalenu, te da je kroz njihovo potomstvo preživjela Isusova krvna linija.

Jonathan Rayner James, odvjetnik tužitelja, čitavo je prijepodne čitao odlomke iz Svete krvi, svetog grala, za koje je rekao da imaju skoro pa ekvivalente u Da Vincijevom kodu.

"Žao mi je, opet se moram ne složiti", rekao je Brown, kojeg je frustriralo odvjetnikovo neugodno i ponavljajuće ispitivanje. "Ima povijesnih točaka koje su dostupne u velikom broju drugih knjiga koje smo koristili."

Uspiju li Baigent i Leigh isposlovati zabranu njihovog materijala, mogli bi istovremeno i zaustaviti film Da Vincijev kod s Tomom Hanksom i Audrey Tautou, koji bi se trebao početi prikazivati 19. svibnja.

Patrick Janson-Smith, koji je, kao bivši izdavač Transworlda, jedinice Random Housea, bio uključen u objavljivanje obiju knjiga, kratko je svjedočio u korist bivših poslodavaca.

U svojoj je izjavi Janson-Smith naveo da je vidio sličnosti između dviju knjiga, ali da nije bilo dokaza kopiranja.

"Sveta krv, sveti gral želi biti publicistika, a Da Vincijev kod je triler", rekao je. "Mislim da je potonji primjer dobre fikcije. Kao svaki triler, nema sumnje da je uzimao ideje iz velikog broja izvora."

Da Vincijev kod je od objavljivanja prije tri godine prodan u više od 40 milijuna primjeraka i donio je 41-godišnjem Brownu status književne superzvijezde.

Brown je dan ranije izjavio da je siguran da su on i njegova supruga, koja je također provela veliki dio istraživanja, čitali Svetu krv, sveti gral tek nakon što su agentu u siječnju 2001. prijavili sažetak romana koji će postati Da Vincijev kod.

"Mislim da bi bilo vrlo neobično da je Blythe to pročitala, a da ja nisam znao", rekao je. "Također sumnjam da bi je kupila, a da meni nije rekla."

Brown je priznao da su čitali Svetu krv, sveti gral dok su istraživali za Da Vincijev kod, ali je dodao da su koristili još 38 drugih naslova i dokumenata, te da knjiga britanskog dvojca nije bila ključna za njihov rad.

Treći autor Svete krvi, svetog grala, Henry Lincoln, nije uključen u slučaj. Jedan od odvjetnika tužitelja, Paul Sutton, odbio je reći zašto on ne sudjeluje.


Izvor: Iskon

znam samo da njegove ideje nisu originalne.da sam citajuci njegove knjige prepoznala i druge izvore i da mi prica vezana za Isusa i njegov brak nije nepoznata.u kolikoj mjeri je pozajmljivao i koliko se pisac moze i u kojoj mjeri osloniti na tudje izvore,sa pravne tacke ne znam.znam da je knjiga sjajna i da me sve ovo podsjeca na lov na vjestice.cim se pojavi neko uspjesan,a usput je uspio i zaraditi gomilu novca,uvijek se javi i neko da mu ospori talenat i uspijeh.u ovom slucaju,talenat je neosporan.tako da je,bar sto se tice nas citalaca koji mozemo uzivati u knjizi,potpuno nebitno kako i na koji nacin je pisac dosao do svojih podataka i u kojoj mjeri je originalan.ili se meni cini.ja sam uzivala dok sam knjigu citala.nisam pravnik,nisam profesionalni kriticar,ja sam u ovom slucaju citalac.