hajde da pricamo o braku, neki savet, ljudi, ja se udajem

Malko si promasila dio foruma, sjelim u buvljak!

sretno ti bilo

iju crno dete,sta ti je to trebalo   

arle ce ti dati naj savete. pun je iskustava 

a ako budes htela da menjas kandidata, tu je ras, da se malo raspita okolo 

  uvek naravno

nadam se da to nije iznenada,jer koja se brzo udaje ta se kaje natanane 

mislim da je u pitanju intervju...
nemam pojma sa kim,a iskreno nisam 100% ni sigurna da je isti u pitanju
dobro...veceras malo sta znam
elem...tog nekog,muskarca u ovom slucaju....zakletog nezenju pritom...kasljuc,kasljuc...
e pa njega pitaju kako to da se nikada nije usudio na brak,zar je moguce da u tolikoj mjeri ne vjeruje u njega.
a on odgovara:"a ne,naprotiv.nisam se zenio bas zbog toga sto duboko vjerujem u njega i toliko ga postujem."

 

pa mislim,ima istine.primjetila sam,a i na vlastitom primjeru,da ljudi koji vjeruju u njega,koji ga idealizuju,koji mnogo ocekuju od njega,koji postuju svetost zaklinjanja na partnerstvo sa nekim u dobru i zlu,pritom imaju i veliki strah od njega.strah koji cesto zna biti srazmjeran postovanju koje imaju prema njemu.
ne mislim generalno,naravno.
ali mi se cini,kao sto mi stariji i iskusniji kazu,da tu ne valja previse razmisljati.
 

ali mi nekako bude tuzno,kad pomislim da moje da,vrlo lako moze da se pretvori u latentnu netrpeljivost.i obratno.
eto...mislim...nikakva sam ja udavaca

@s ilic,

sorry

stvarno sam...neko ko umije cestitati nekome na tako vaznom dogadjaju

zelim ti postovanja,ljubavi,hrabrosti i volje.

i klince...puno,puno...da budes dobra majka,i toleranta supruga