Boško Buha (Gradina kraj Virovitice, 1926. - Jabuka kraj Prijepolja, 28. studenog 1943.), mladi partizan i jedan od najvećih ikona Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji.

Životopis

Boško Buha je rođen u slavonskom selu Gradina kraj Virovitice, u srpskoj obitelji. Godine 1941., nakon napada Sila osovine na Kraljevinu Jugoslaviju i uspostavljanja Nezavisne Države Hrvatske, njegova je obitelj bila meta ustaša i morala je naći spas u Srbiji.

Buha je na kraju stigao do teritorija pod kontrolom partizana. Tu se pokušao pridružiti, ali je zbog tek 15 godina starosti odbijen. Nakon nekoliko pokušaja uspio je stupiti partizanima. 1942. pridružio se Drugoj proleterskoj brigadi NOVJ.

Uskoro je razvio talent za prikradanje do neprijateljskih bunkera i za njihovo uništavanje pomoću ručnih granata. To se dojmilo partizanima, pa je njegova jedinica, s mnogo mladih i djece, dobila nadimak "Partizanska artiljerija". Krajem 1942. Boško Buha je javno pohvaljen od strane Josipa Broza Tita.

Godinu dana kasnije, 28. studenog 1943., Boško Buha pogiba, slučajem kada je kamion u kome se nalazio upao u zamku četnika u blizini sela Jabuka kraj Prijepolja. Nakon rata posthumno je dobio orden Narodnog heroja Jugoslavije.

Kazalište u Beogradu je dobilo ime po njemu, a 1979. hrvatski redatelj Branko Bauer snima film o njegovu životu.

Izvor: Wikipedia

svaka cast za temu. treba sto vise tema o partizanskim herojima

Slažem se a dosta sam čitao o njegovoj pogibiji, opisana je i u knjizi Dr.Saše Božović"Tebi moja Dolores".Doktorka Božović je bila sa njim u kamionu kada je stradao.Prvo gine vozač inače kapetan po činu pa Boško štiteći doktorku.

Чуо сам да у његовом роду свако прворођено мушко дете добија име Бошко.