Ima li istine u predrasudi da prosječan muškarac bira partnericu koja je od njega manje inteligentna, manje obrazovana, često siromašnija ili ima neku drugu, u odnosu na njega, inferiornu karakteristiku? Leži li djelomično u tome odgovor na pitanje zašto su žene superiornih karakteristika sve više same, a muškarci sve češće skloni rastavi?

Možda su sve to predrasude, a odgovori puno jednostavniji: samostalne žene mogu ostati u braku ako im je dobro, no i rastava je za njih prihvatljiva opcija ako stvari krenu nizbrdo. Dok su žene uglavnom ovisile o muškarcu, puno češće nego danas ostajale su u lošim brakovima.

Nije nam poznato istraživanje koje će potvrditi tezu s početka teksta - da prosječan muškarac bira partnericu koja je manje inteligentna. Čini nam se čak suprotno - da se i moderni muškarci mijenjaju poput modernih žena. Sve manje su zadoovljni inferiornim ženama – ne traže više domaćicu i majku svoje djece, nego ravnopravnu partnericu.

No, ima i autora koji tvrde drukčije: dr. Janet L. Wolfe u knjizi Šta da se radi kad njega boli glava, tvrdi kako prosječan muškarac bira partnericu s karakteristikama iz uvoda, pa čak i obvezno nižu rastom u odnosu na dotičnog muškarca. Rekli bismo da takve tvrdnje stoje, ali u slučaju konzervativnijih muškaraca, ako ostaci nekih ranijih običaja i navika. Vjerujemo da moderni muškarci ipak sve više, a ne sve manje biraju ravnopravnu partnericu.

Ipak, i zastupnici tvrdnji o izboru inferiornih partnerica imaju svoje argumente. Teško je njihove tvrdnje potkrijepiti dubinskom analizom karakteristika osoba u realiziranim brakovima. Znatno jednostavnijim objašnjenjem nam se čini činjenica da moderno doba obilježava sve značajniji postotak pametnih, sposobnih, obrazovanih, dobrostojećih, pa čak i sve viših žena. Općenito – raste broj žena sa superiornim karakteristikama, a koje su same i to ne uvijek samo svojom voljom.

Ženska asertivnost se najčešće smatra odgovornom za dezintegraciju braka, obiteljskih vrijednosti i smanjenu reprodukciju koje se tipično tradicionalno opisuju kao svetinje koje su više u ženskoj nego muškoj nadležnosti. Pri tom se i muška neasertivnost spominje u kontekstu izbora manje je više, prema kojem je prosječnom muškarcu ipak lakše sa ženom inferiornijih karakteristika od one čija je ravnopravnost, ako ne i superiornost, lako prepoznatljiva. No, takve analize, koje izvlače na površinu mušku nesigurnost u odnosu na žensku ukupno povećanu samosvijest, najčešće postaju do te mjere psihologizirane da prosječan muškarac, kad ga se razotkrije, postaje gotovo poremećena ličnost ili ga se pretvara u pećinskog čovjeka, a ženu u muškobanjastu feministicu.

Postoji zapravo i nešto drukčiji odgovor, koji se može nazvati običnom inercijom, krutim stavovima, nesklonosti promjenama ili jednostavno navikama koje je teško iskorijeniti, pa tu negdje treba i potražiti razlog zašto, unatoč novom tisućljeću, dio muškaraca i dalje bira inferiorne partnerice. Jer lako je, i to širokim zamasima, pripisati ovo sociološkim i psihološkim faktorima, a teže je uhvatiti jednostavno, običajno i svakodnevno ponašanje koje je najčešće zapravo samo dobro rutinizirano. Manje bismo pritom gledali u muškarčevu emocionalnu nesavršenost, a više u njegove misli i stavove koje je negdje "pokupio", te ih transformirao u navike kojih se teško rješava.

Dok takve navike traju (srećom, samo kod dijela muškaraca), sve više je žena koje svoje pozitivne karakteristike nemaju s kim podijeliti i ostaju same. No, sve je više i rastavljenih muškaraca koji su zamoreni inferiornim karakteristikama partnerica koje su sami izabrali. A to rezultira velikim brojem razvoda, što statistike definitivno pokazuju. Nije ni čudno da različiti komunikolozi, savjetodavci i bračni savjetnici ne uspijevaju spasiti brojne brakove, jer nerijetko trivijalnim porukama tipa "kako govoriti afirmativno" ili "naučite pozitivnu komunikaciju" pokušavaju riješiti nerješivi nesklad.

Pitanje iz naslova članka i dalje, što se nas tiče, ostaje pitanje na koje nema jednoznačnog odgovora. Velike su razlike od slučaja do slučaja, od osobe do osobe. No, stav prema braku sigurno se mijenja i iskreno se nadamo da će, unatoč pojedinačnim autorima koji tvrde suprotno, biti sve više ravnopravnih i sretnih parova, a sve manje samaca. Iako ne sumnjamo da postoje i sretni brakovi u kojima jedan partner dominira, vjerujemo kako su za to šanse znatno manje nego ako su partneri ravnopravni, odnosno ako svaki partner ima svoja područja u kojima dominira, te se njih dvoje tako nadopunjuju.

Pravi izazov pred muškarcima leži u odricanju od starih percepcija i navika koje, polako to uviđaju oba spola, ne donose dobro ni muškarcima ni ženama. Partnerice koje su im ravnopravne svakako su intrigantnije, a i sličnije njima samima, što prema teorijama o bračnoj stabilnosti ionako predstavlja glavni faktor uspješnosti i dugoročnosti braka.
 
Izvor

Istrazivanje zanemaruje jednu vaznu cinjenicu - muskarac u vezi je paun, a zena ta koja vlada iz senke.

E, sad... ima i onih koji misle da ce im biti lakse sa nekom koja puzi za njima, ali kada shvate da to znaci da je sva odgovornost na njima... menjaju pricu...

Drugim recima... ako je neko nizi i tisi od svog partnera, ne znaci da ne donosi odluke.

Imala sam jedan primer u blizoj okolini... covek koji je veoma patrijarhalno orijentisan, veoma rigidan, fizicki cak i zastrasujuci... pa ipak, njegova zenica (niza od njega 30 cm, sitna, tiha, plava)... bila je ta koja je i te kako bila partner u braku i odlukama. Nijedna odluka nije donesena bez konsultacija... i nekako je njena uvek bila zadnja...

Inace, ne mislim da su zene nesto intelekutalno napredovale u procesu emancipacije. Sta vise, mislim da su zene danas manje inteligentne i sposobne nego ikad.
Uzimaju zdravo za gotovo i sebe i muskarce... previse je tu oslanjanja na periferiju...
Isto se odnosi i na muskarce...

Meni strašno brzo dosadi ako sam očigledno dominantnija u vezi i ne volim kada se uloge zamene. Volim muškarcu da pružim osećaj moći, što se i pokazalo vrlo produktivno, jer se on opusti i želi da mi udovolji...

ja sam za sistem koji je Anea opisala . ostavi ga da se sepuri ali ne dozvoli da ijedna odluka prodje bez tvog uticaja . sve na kraju , ako je to u datom momentu, serviraj kad njegovu ideju , cekaj da se odradi i smeskaj se 

  ... Naravno da ne biraju - biraju jace ( ne od sebe , nego u zenskoj konkurenciji ) . Sto snazija licnost - to veci izazov .. A i dobro dodje u zivotu kad muskarac zapadne u prolazne krize ...    .. Svima preporucujem  muvajte   sposobne ,  zgodne ribe , snaznog karaktera i formirane licnosti .  ..  .. I neka bude nevina - zbog telegonije .. 

Istrazivanje zanemaruje jos jednu vazniju cinjenicu: Da li je zaista bitno? Ako se slazu da li je zaista bitno da li je neko bogatiji ili siromasniji, visi ili nizi, obrazovaniji itd Znam, utopista sam

Ciste predrasude. Svako ima neki obrazac po kome bira. Neko se zadovoljava sa svima a neko nikada nije zadovoljan sa izborom, neko trazi ravnopravnog partnera, neko trazi inteligentnijeg a neko manje inteligentnog kako bi mogao da ga vuce oko malog prsta. Nema univerzalnog obrasca koji se tice izbora. E da, nema to veze sa musko-zenskim odnosima, isto je u oba slucaja

Ja bih rekao da nema veze. Muskarci biraju zene a zene biraju muskarce. To je cela istina

Licno kada trazim, trazim ravnopravnije. Jedino ne podnosim manje inteligentnije ( znam, predrasuda   ) , sve ostalo je "kako se zalomi" pa ako se slazemo, slazemo se

Sta uopste znaci birati manje inteligentnog partnera?

Evo recimo ja sam imala decka koji treba uskoro da doktorira ekonomiju, znaci za nekoliko nivoa obrazovaniji od mene ali definitvno nesposoban za zivot i obicne zivotne situacije. Njega ce prevesti zednog preko vode i konobar, i baba na pijaci, on ne ume normalno da komunicira sa nepoznatim ljudima, niti moze realno da proceni  da li je neko dobar ili los covek. On je genijalan za svoju struku ali totalno nesposoban za zivot.

Ali slazem se sa textom da nasi muskarci ne vole kad je zena pametnija od njih, mozda u pocetku neki i pristane da se zabavlja sa takvom azdajom ali vrlo brzo posle uvidi da mu to nikako ne odgovara i razlaz je neminovan.
Mislim da musko zenski tim treba da se dopunjuje i da svako preuzme brigu u onome u cemu je bolji od partnera. Ja licno volim muskarce koji imaju usadjen osecaj moci i dominacije i one kojim nijedna zena ne moze da manipulise. A to svakako ne znaci da se ja tu nista ne pitam, pu, pu - daleko bilo, gde bez mog misljenja da bilo sta prodje 

Ma zehebi zenu ako je jaca od mene. Slucajno joj zaboravim rodjendan pa da mi nalupa samare.

U mom slucaju "glupe seljancice" 

Salim se, znaci upravo ono sto pise, nekoga ko je manje inteligentan od tebe tj jednostavno glup. BTW nema to veze sa skolom i obrazovanjem

Ne znam ali verujem da samo jako nesigurni i iskompleksirani muskarci biraju mnogo manje pametnu partnerku, da ne kazem glupu. Gde je tu mentalna provokacija? Jebes ti to kad znas da ti partner sluzi samo za seks i postavljanje rucka...