А лоше студенткиње?

Стручњакиње? Стручнице? Стручњанке?

Konkretno, zlotvor ili zlocinac nema veze sa ratom. To je jako stara rec.

S druge strane, zaboravljate da su nazivi nekih zanimanja preuzeti iz drugih jezika (grcki, latinski, nemacki, engleski, francuski ili ruski), a u tim jezicima ne postoje posebni nazivi za svaki rod.

Od kad postoje ljudi, od tad postoje i ratovi. Ja ipak mislim da stare reči (zlotvor, zločinac) itekako imaju veze sa borbom i da odatle vuku svoje poreklo.

Što se tiče stranih reči koje opisuju određeno zanimanje, mnoge reči su odavno odomaćene u srpskom jeziku i imaju oba roda, npr. nemačka reč šnajder (krojač). Upotrebljava se reč šnajder i šnajderka, u ženskom rodu.

Ali zato mnoge reči koje opisuju zanimanja kojima se žene nisu bavile u prošlosti, nemaju svoj ženski rod. Recimo, takođe nemačka reč tišler (stolar) nema svoj ženski oblik tišlerka. Ili turske reči dunđer (zidar), neimar (graditelj) nemaju svoj ženski oblik. Ne postoje reči dunđerka ili neimarka.

Jednostavno, jezik uvek prati život, u prošlosti žene se nisu bavile dunđerajom, onda ne postoji ni ženski rod imenice zidar. Žene se nisu bavile rudarstvom, pa nema imenice rudarka. To su sve bili muški poslovi i nije bilo potrebe koristiti imenice u ženskom rodu za takva zanimanja, prosto rečeno.


Bez obzira iz kog jezika je preuzeta strana reč, ta reč se u srpskom jeziku koristi u skladu sa gramatičkim standardima srpskog jezika. Uopšte nije bitno da li neka tuđica u svom matičnom jeziku ima/nema više rodova, u našem jeziku se koristi prema standardima srpskog.

Ja kao zena smatram da je izuzetno uvredljivo nekoga oznacavati imenicom koja nije bas u duhu jezika - psihologiskinja.

Ma, idi... 

Tu se slažemo, ne samo da je uvredljivo nego i smešno zvuči. Zato i kažem da treba poštovati standarde lingvistike, sve dok lingvistika ne propiše drugačije, nema potrebe upotrebljavati reč zločinka ili psihologiskinja.

Slika društva koje živi u iluzijama: Mediji u Srbiji pali na ispitu u slučaju Plavšić!
29. 10. 2009. • 12:18 S. B.


24SI - Slike aviona koji je sletio u Beograd, potom Biljane Plavšić u bundi dok drži za ruku Milorada Dodika - sve su to emitovali mediji u Srbiji. Gotovo niko od njih nije se upuštao u pitanje zašto je ona zapravo osuđena.

Nadežda Gaće, predsjednica Nezavisnog udruženja novinara Srbije razočarano kaže da su mediji još jednom pali na ispitu, kada je izvještavanje o tematici ratnih zločina u pitanju:

"Tako je i prije godinu i po dana bilo važnije kako je to Radovan Karadžić uspio da glumi psihijatra i da bude gospodin Dabić, a samo su rijetki mediji ukazivali za šta je u stvari Karadžić optužen".

Sociolog kulture Ratko Božović je ocijnio da je medijsko izvještavanje o Biljani Plavšić zapravo samo vjerna slika društva koje živi u iluzijama:

"Mi hoćemo sada ponovo da budemo u nekakvim iluzijama, da se pravimo da se ništa nije dogodilo. I što god da se dogodilo, da su nam to drugi učinili, a da smo mi bili nevini".

Nadežda Gaće se slaže sa Božovićem:

"Niko nema potrebu da kaže da je to bila pogrešna politika, da je ona (Plavšićka) suodgovorna za pogrešnu politiku, koju će, nažalost, platiti generacije koje su pred nama. A to je prosto uvredljivo".

Ratko Božović kaže da je krajnje vrijeme da se pogledamo u ogledalo:

"Dok god ne budemo imali kapaciteta da se suočimo sa istinom i da vidimo sebe u ogledalu takve kakvi jesmo - mi ne možemo mrdnuti nigdje".


Gotovo ni u jednom mediju u Srbiji nije objavljena ili pročitana sljedeća rečenica iz presude protiv Biljane Plavšić:

"Biljana Plavšić je učestvovala u najtežem zločinu, uključujući kampanju razdvajanja etničkih grupa u kojoj su hiljade ljudi ubijeni, a hiljade protjerani, u izuzetno surovim okolnostima".

(deutsche welle)

Slavenka Drakulić: Karadžić i Plavšić su naši "odrazi u ogledalu"
28. 10. 2009. • 16:40 A. B.


24SI - Radovan Karadžić je, kao i Slobodan Milošević, pokušao sve da bi odgodio svoje suđenje. Ali, ono će se nastaviti, a možemo se nadati da će prokazati kao jednog od arhitekata rata u Bosni i "etničkog čišćenja" muslimana u toj zemlji, piše za britanski Guardian Slavenka Drakulić.

"Kao i Milošević, Karadžić je tvrdio da tribunal nema jurisdikciju i, ponovo imitirajući svog idola, odlučio se sam zastupati. U pretprocesnim saslušanjima, patetično je insistirao na tome da je mu je američki izaslanik u Bosni Richard Holbrooke 1996.obećao imunitet u zamjenu za odlazak iz politike", piše Drakulić.

Izručenje dr. Dabića, pod čijim se identitetom Karadžić skrivao u Beogradu, uništilo je mit o njemu, navodi Drakulić. "Njegovo hapšenje i izručenje očigledno su bili jednostavna zamjena koju je provela Srbija. Rođen u Crnoj Gori i provevši većinu života u BiH, Karadžić nije bio ni srpski građanin niti je smatran srpskim junakom kao general Ratko Mladić. Uhitivši Karadžića, Srbija je značajno povećala svoj politički kapital", piše ona.

I dok su njega manje više ostavili na cjedilu, te dok preko njega pokušavaju pokazati kako zločini u BiH nisu bili počinjeni pod Miloševićevim uticajem, Karadžić zna da je njegova sudbina bitno drukčija od Mladićeve, koga štite vojska i vlada, argumentira Drakulić, piše Index.

"Najzanimljivije je pitanje šta se dogodilo sa čovjekom koji je bio doktor i psihijatar, te priznati pjesnik Šta se dogodilo što ga je natjeralo da se u roku od šest godina, od 1990. do 1996. ponaša kao potpuno drukčija osoba? Šta se u njemu promijenilo?", pita se Slavenka Drakulić.

"Čak i ako se njegova transformacija od humanog, obrazovanog doktora u nemilosrdnog planera etničkog čišćenja čini dramatičnom, ona je bila određena istim spletom okolnosti koje su promijenile živote mnogih drugih. Uzmimo za primjer Biljanu Plavšić, takođe ratnu poglavarku Republike Srpske i osuđenu ratnu kriminalku, koja je, nakon odsluženja dvije trećine svoje kazne, nedavno puštena iz zatvora. Plavšić je bila profesorica na univerzitetu sa doktoratom, priznata naučnica, a ipak se pretvorila u najradikalniju nacionalističku političarku. Ono što se zaista promijenilo kod njih dvoje je to što su postali političari", tvrdi Drakulić.

Karadžićeva taština i ambicije pretvorile su ga u predsjednika koji je određivao masakre civila. Pa ipak, u njegovoj je glavi to bilo opravdano jer se radilo za dobrobit srba, jer su oni trebali svoj "Lebensraum", smatra Drakulić.

"Željeli bismo vjerovati da su pjesnici i akademici – dakle, obrazovani ljudi – preprofinjeni, prečasni da bi činili grozne zločine protiv čovječanstva. Ali hiljadu je puta pokazano kako obrazovani ljudi nemaju više moralne standarde od običnih. Nema tajne u njihovim mutacijama – svako ljudsko biće ima potencijal za ponašati se dobro ili loše, čak i kad preferiramo distancirati se od tog saznanja nazivajući ljude kao što su Karadžić ili Plavšić čudovištima", zaključuje Drakulić i dodaje kako su "takvi ljudi samo naš odraz u ogledalu".

(24sata.info)

Јебига, опет нисам прочитао

Ma bolje da nisi gomila kvazi pokajnickih imbecilnih,kao balkon ogranicenih stavova!

Suze i savjest: Dodikovo "skakutanje" oko ratnog zločinca!
28. 10. 2009. • 09:55 PL BiH


Milorad Dodik je nekada važio za perspektivnog političara u kojem je zapad vidio fleksibilnost i razumnost. Od tog fleksibilnog i razumnog političara koji je obijao bjelosvjetska vrata dok nije zasjeo u fotelju, Dodik je izrastao u nacionalistu i šovinistu koji opasno prijeti da ugrozi te "epitete" rezervisane za Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića i druge.

Evidentno je njegovo poistovjećivanje sa svim ratnim zločinima i ratnim zločincima u BiH kako kroz verbalno negiranje dokazanog genocida i ratnog zločina tako i do oblijetanja i dodvoravanja osuđenim ratnim zločincima.

Dodikovo skakutanje oko ratnog zločinca Biljane Plavšić ima dvojako značenje. Sa jedne strane nastoji omalovažiti, poniziti i dodatno uvrijediti sve žrtve agresije na R BiH, a sa druge strane dokazati glasačkom tijelu i svim srbima svijeta da je i on na istoj talasnoj dužini sa osuđenim i neosuđenim ratnim zločincima. Takođe, cilj mu je biti kod srba nešto više nego što je bio Slobodan Milošević i Radovan Karadžić. Oni nisu uspjeli "uletiti" među svece, ali Dodik je ambiciozan političar. On se neće zadovoljiti samo hvalospjevima uz gusle. On želi biti srpski svetac.

Međutim, jednom kada se nađe na smetljištu historije ili smetljištu politike, Dodik će shvatiti koliko je bijedan sav seljačluk, bezobrazluk, idiotizam i kretenizam koji je prosipao za svoje "vladavine". Da sve njegove izjave, psovke i primitivizam ravan orangutanima nije vrijedan jedne dječije suze ili jednog roditeljskog uzdaha. Koliko god glumio "čvrstog" momka i Dodik je otac, djed, rođak, komšija, prijatelj i treba se zamisliti i zapitati koliko bolna je dječija suza, a koliko bolan roditeljski uzdah. Kako on kao roditelj nebi volio da vidi suzu na licu svog djeteta, tako niti jedan roditelj nevoli da vidi suzu na licu onoga koji je dio njega.

Ali pitanje je da li čovjek takvog kova i karaktera ima ljudske osjećaje, ako je svjestan, a trebao bi biti, koliko suza i uzdaha je pušteno što zbog zločina i zločinaca koje on podrzava, što zbog njegovih izjava, ponašanja i dodvoravanja ratnim zločincima.

Politika koju Dodik vodi, prijeti da izazove nove suze na dječijim licima, ali i nove suze i uzdahe na licima roditelja. Ni kamen nebi ostao ravnodušan na takvu činjenicu, ali Dodik ostaje ravnodušan i uporno svojom politikom srlja u nove suze i uzdahe.

Ako mu međunarodna zajednica neće da stane na put i ako narod i građani nisu u stanju spriječiti njegovo orgijanje, ima nešto što je jače i od ljudi i od politike. A to je Bog. Božiji sud je konačan. On je najpravičniji a njegova kazna neizbježna. Božiju kaznu neće izbjeći niti jedan živi stvor pa tako ni Milorad Dodik.

Njegovo orgijanje Bosna i njeni građani će preživjeti na ovakav ili onakav način, pitanje je da li će Dodikova savjest preživjeti svu bol i patnju koju donosi građanima BiH.

PLBiH.org

nadam se da ce sad neko da procita