Одговор је само један - емоције.

Прекопираћу са теме о терији еволуције:

Ево шта каже Michael Cremo, писац књиге „Забрањена археологија“ на питања зашто се  поред несумљивих доказа научници настављају да игноришу истину:


Kakve su neke od sudbina arheologa koji su otkrili takve nalaze?

MICHAEL:Thomas Lee bio je arheolog koji je radio u Kanadi. U mjestu Sheguiandah na otoku na jednom od Velikih jezera pronašao je dokaze da su ljudi u sjevernoj Americi bili prisutni prije stotinu dvadeset i pet tisuća godina. Bilo je to prilično neobično, budući da su prema današnjim teorijama ljudska bića došla u sjevernu Ameriku tek prije dvadeset tisuća godina. Opće prihvaćena teorija je kako su iz Sibira preko Aljaske stigli do Kanade i dalje nastavili prema sjevernoj i južnoj Americi. Postoje dokazi od prije stotinu dvadeset i pet tisuća godina koji su među znanstvenicima izazivali polemiku. Arheologu Leeju dogodilo se nešto nevjerojatno. Kada je objavio svoja otkrića, saznao je kako je otpušten s radnoga mjesta u Nacionalnom muzeju u Kanadi. Saznao je da su svi uporabni predmeti koje je sakupio uklonjeni s izložbe i spremljeni u skladište, a potom izgubljeni. Na samome nalazištu izgrađeno je ljetovalište, tako da se ondje više nije moglo istraživati. Takve stvari mogu se dogoditi znanstvenicima koji pronalaze ono što ne bi smjeli. Zabilježen je još jedan sličan slučaj s američkom geologinjom Virginijom Steen McIntyre. Još na početku karijere, dok je bila mlada, pozvali su je kako bi procijenila iz kojega doba datira Huejatlaco, arheološki lokalitet u Meksiku. Ondje su arheolozi otkrili uporabne predmete te su željeli saznati koliko su stari. Virginia Steen McIntyre sa svojim je kolegama, koristeći se trima metodama, željela utvrditi starost nalazišta. Utvrdili su kako je nalazište staro dvjesto pedeset tisuća godina. Arheolozi su rekli da je to nemoguće, budući da ljudska bića koja su te predmete bila sposobna izraditi nisu postojala prije dvjesto pedeset tisuća godina. Tada se još nisu razvila. Stoga su odbili objaviti iz kojeg vremena datira nalazište, a za koje je vrijeme postanka utvrdila skupina geologa koje su sami izabrali. Kada je Virginia Steen McIntyre neovisno o njima objavila iz kojeg je vremena nalazište uistinu, saznala je kako je ostala bez mjesta predavača na američkome sveučilištu te su joj sve prilike za stručno napredovanje onemogućene. Takve se stvari mogu dogoditi znanstvenicima koji pronalaze i govore o predmetima o kojima ne bi smjeli.


Zbog čega se događaju takve stvari?

MICHAEL:To je dio ljudske prirode. Na primjer, volite li nekoga i netko vam kaže nešto loše o voljenoj osobi – ne želite to vjerovati, ne želite prihvatiti i možda ćete se na osobu koja vam je to kazala čak i naljutiti. Znanstvenici su danas zaljubljeni u Darwinovu teoriju evolucije i kada čuju nešto što se protivi onome u što duboko vjeruju – ne mogu to prihvatiti i počnu se ljutiti na osobu koja im je to kazala te u tom smjeru poduzmu i korake. Rekao bih kako je to jedan od razloga.


Podaci izneseni u vašoj knjizi osporavaju teoriju evolucije. Što nam nudite umjesto nje?

MICHAEL:U knjizi ‘Skrivena povijest ljudske vrste’ predstavio sam arheološke dokaze koji osporavaju današnju teoriju o evoluciji. Za to su nam, kao što ste rekli, potrebna i nova objašnjenja. U ovu knjigu to nisam želio uvrstiti jer sam želio da svatko samostalno razmisli o novome objašnjenju, a odlučio sam svoje objašnjenje izložiti u nekoj drugoj knjizi. Novu knjigu nazvao sam ‘Ljudska devolucija’, odnosno vedska alternativa Darwinovoj teoriji. Pojednostavit ću – u toj knjizi prikazujem tumačenje kako se nismo razvili iz materije, kako darvinisti danas tvrde, već smo prošli proces involucije počevši od razine čiste svijesti, odnosno duha.


Kakve su bile reakcije znanstvenih krugova na vašu knjigu?

MICHAEL:Reakcije su bile različite, budući da znanost nije monolitna. Ima različitih znanstvenika s različitim mentalitetima. Jednoj skupini znanstvenika, nazivam ih fundamentalnim darvinistima, ne odgovara što želim reći i ne žele me čuti. Na primjer, Richard Leakey je o mojoj knjizi ‘Zabranjena arheologija’ izjavio kako je to čista varka i da će je samo budala shvatiti ozbiljno. Njegovu sam izjavu stavio na korice knjige, a to je knjigu prodavalo. Naime, ljudi su željeli saznati što ga to u knjizi toliko ljuti. Neki znanstvenici i učenjaci koji nemaju predrasuda napisali su dobre recenzije. Primjerice, recenzija knjige objavljena je u časopisu Social Studies of Science, a napisala su je napisala dva istaknuta povjesničara umjetnosti. Napisali su kako sam to djelo dobro napisao te da se ne mogu sjetiti niti jednoga djela s područja povijesti arheologije koje se toliko duboko bavi ovom materijom. Većina djela s područja povijesti arheologije izostavljaju slučajeve o kojima ja pišem u svojoj knjizi. Ondje te slučajeve ne spominju čak niti u negativnome smislu. Dakle, ti istaknuti povjesničari umjetnosti smatraju kako sam ja bolje ispričao pravu povijest arheologije nego itko drugi. Moje je djelo izazvalo različite reakcije. Neki ga mrze, a nekima se sviđa.   

Pavle je bio esen kao i Isus i svi ostali Apostoli.Bio je zapovednik svešteničke garde esena.

Ne čitamo iste knjige.

Pa šta ako čitaju???
To im je crkva nametnula,meni niko ništa ne može da nametne.
Ko kaže da je crkva u pravu,a ne ja?
Ko kaže da su Jevanđelja ta koja govore istinu a ne ja?

Pa šta ako čitaju???
To im je crkva nametnula,meni niko ništa ne može da nametne.
Ko kaže da je crkva u pravu,a ne ja?
Ko kaže da su Jevanđelja ta koja govore istinu a ne ja?