@light

Sto ne uputis ljude da procitaju 'Bringers of the dawn' - Barabara Marciniac
Mogla bi da postane nova biblija...

E pa bas nova Biblija, ... pre bih rekao da se opet sve svodi na tudja istrazivanja, saznanja, a onda sve to ukomponovano, mora se priznati jako lepo. Dosta je sugestibilnog u obracanju, u objasnjavanju onoga sta se zeli reci. Indikativno je da je dosta slicna sa Kasiopejcima, a jos indikativnnije, sto su se pocele takve stvari pojavljivati sa novim naucnim saznanjima, teorijama, i samom sirom dostupnoscu tih saznanja javnosti. O tome mozete procitati na ovom linku
Citajuci i New Age, moze se uociti dosta slicnosti. Samo sto je jednima izvor informacija jedno, drugima nesto drugo.
A sama saznanja o univerzumu, o delicima materije, realnosti, o ljudskom organizmu, ... daju priliku za tako nesto. Nastala je i nova podela svesnosti na denzitete, za divno cudo opet ih ima 7, nesto poznato, govori o dimenzijama, danasnja teorijska fizika barata sa njih 12. Svetlosti u nama, nasoj moci, ... o svemu tome se nauka, a poseban pecat u svemu tome daje Kvantna fizika, bavi vec nekoliko decenija.

Meni su i dosta stvari iz Novog zaveta, uporedjujuci sa danasnjim istrazivanjima, skoro, ako ne i identicne. Poznate su reci: "Ja sam u kamenu, podigni kamen i naci ces me", i ostalo sta ide sa tim u Jevandjelju. O sveprisutnosti, nivou postojanja, ...
Kvanta fizika isto to govori. Da zivimo u "okeanu" energije, neiscrpne energije, koja prozima sve i od koje je sve sastavljeno.

Ključni pojam do koga su došli svi ovi znanstvenici je polje nulte točke. To je temelj na kome počiva cijeli pojavni svijet. Polje nulte točke je ona krajnja stvarnost iz koje sve proizlazi i u koju se sve vraća. Za nas koji smo, kao zlatne ribice u svom akvariju, ograničeni krutim trodimenzionalnim gledanjem na svijet kao materiju, svijet koji neznano kako stiže iz praha i vraća se u prah, ovo su zaista revolucionarna otkrića za koja su mnogi od znanstvenika o kojima
govori ova knjiga platili gubitkom karijere (danas ih se, ipak, ne može više javno spaljivati!). Podatomske čestice (kvarkovi itd.) se sve slijevaju u jedan ogroman ocean energije. Ovaj ocean podržava sve što postoji tako što održava ravnotežu nevjerojatno točnim i pravovremenim davanjem i primanjem energije."

Ništa u svemiru ne postoji izolirano, svi smo povezani u jednu mrežu događanja i sve što sami mislimo i činimo djeluje na cijeli svemir i obratno - sve što se
događa bilo gdje djeluje na nas. A to nam kaže i židovska Kabala svojim pojmom Aina (Ništavila, negativnog postojanja) iz koga sve potječe i kome se sve vraća, indijska tradicija govori o Akaši - temelju svemira u kojoj je zapisano sve što se dogodilo, sve što se događa i što će se dogoditi. Riječ je o čuvenim Akašičkim zapisima. Znanstvenici o kojima se govori u knjizi kažu potpuno isto o polju nulte točke - u njemu je sve registrirano: prošlost, sadašnjost i budućnost.
O tome govori i poznati fizičar David Bohm u svojoj hipotezi o implicitnom i eksplicitnom redu. Nije teško pogoditi da je implicitni red zapravo polje nulte točke.
Iz knjige se može vidjeti da je zapravo jedina stvarnost - ovdje i sada. Knjiga opisuje strojeve pomoću kojih se može nazrijeti što će se dogoditi u budućnosti ali i da je moguće izmijeniti i prošle događaje. Za naše ograničene i jednosmjerne umove ovo je previše! Bitno je postaviti slijedeće pitanje: kako je došlo do "pada" u materiju, zašto smo se ograničili na podatke koje dobivamo samo od naših osjetila?
Taj fatalni "pad" dogodio se u 17. stoljeću pojavom Isaaca Newtona i Rene Descartesa. Prvi nam je svima ulio u glavu pojam svemira kao mrtvog, mehaničkog satnog mehanizma, a drugi pojam o potpunoj odvojenosti tijela i duha. Većina ljudi nije vjerojatno dovoljno upoznata s radom ove dvojice učenjaka, ali su njihove teorije smještene duboko u našem nesvjesnom. To je ono što je izgradilo u nama onaj temeljni pojam o svijetu, ono o čemu mislimo da se samo po sebi podrazumijeva i ne pada nam na pamet da provjeravamo ili u to posumnjamo. Treća fatalna stvar je teorija Charlesa Darwina.
Prema njegovoj evolucijskoj teoriji, čovječji je život slučajan, razbojnički, usamljen i besmislen. Prema toj teoriji, kako kaže autorica, čovjek je genetski terorist.
Da li je baš sasvim slučajno što je ovakvo gledanje i danas vladajuće u svijetu? Ako se malo vratimo u prošlost, vidjet ćemo da je genijalni Rudolf Steiner o tome govorio kao o ahrimanskom (Ahriman je u staroj zoroastrijanskoj religiji duh tame, načelo zla) utjecaju, utjecaju koji nastoji naše mišljenje skrenuti u jednu, robotsku, krajnost.
Trevor James Constable u svom klasičnom ("underground") djelu "Kozmički puls života" izrijekom navodi u 10 točaka u čemu se očituje taj ahrimanski utjecaj. To je slijedeće: proklinjanje duše i duha, prijezir, sumnja i otpor svemu duhovnom, obožavanje materijalnih dobara, izopačenost kulturnog života (sve je usmjereno na profit), poricanje nevidljivih svjetova, nacionalizam, neprekidna stranačka borba, mrtvi znanstveni pojmovi, mrtvo obrazovanje, obožavanje brojeva (računala!), dosada vanjskog života, opsjednutost mjerenjem.
Pogledajmo svijet oko sebe! Vidimo li što od toga? Knjiga koja je pred nama ispunjava ogromnu prazninu u nama i ruši mnoge uvriježene pojmove. Međutim, po mom skromnom mišljenju, ima jedan veliku nedostatak - nužno je jednostrana. Izvrsno nam pokazuje kako je materija nestvarna i kako zapravo ne postoji.
Energija je jedina stvarnost. Ali kako je nastala materija? Tu se opet moramo vratiti na Steinera, Reicha i Constablea. Još je veliki Johan Wolfgang von Goethe započeo s istraživanjima eteričnih formativnih sila, što je dalje nastavio Steiner, a potom i Wilhelm Reich (orgonska energija). Te su sile izravno antagonistične elektromagnetnim silama u koje se "otapa" materija i o čemu govori ova knjiga. Eterične formativne sile (Steiner govori o njihova 4 oblika, a Reich o jednom) u sebi sadrže šifru informacije o strukturi materije. Tako imamo zatvoreni krug: duh se pretvara u eterične formativne sile, one izgrađuju materiju, materija se raspada na podatomske čestice i nestaje - opet u duhu. Fizičari bi rekli: u polju nulte točke. Da zaključim. Knjiga koja je pred vama je neobično značajna. Dokumentirano nam kaže kako je energija jedina stvarnost. Ako smo bića energije, točnije energetska polja, ako smo bolesni onda znači da nam energetsko polje nije u redu. Ako to prihvatimo, tj. da nam je bolest došla zbog poremećaja energetskog polja (tj. zastoja, blokiranja, energije) tad nam se i zdravlje može vratiti ako omogućimo toj energiji da ponovno teče. I ne samo to. Sve što vidimo oko sebe ovisno je o frekvenciji vibracije - i svijet kojeg vidimo i svijet koji nas vidi. Kao što autorica doslovno kaže: "Poznati svijet doslovno znači samo to da smo na njegovoj valnoj duljini." Valna duljina, tj. frekvencija vibracije materijalnog svijeta, niska je. Kako se ta frekvencija snizila ? Snižavanje te frekvencije znači pretvaranje
apsolutnog znanja kojeg smo svi nekad bili svjesni (to je ono što se zove raj) u zamjedbu ili percepciju koja znači fatalni rascjep (pojava ega, rekli bismo - pakla) subjekta koji gleda nešto i tog nečeg gledanog. Zamjedba se lako iskrivila jer je nestabilna i vrlo smo lako došli do krive zamjedbe. Ona nam kaže da nam bližnji nisu prijatelji i nisu jedno s nama. Od toga je samo korak do - ljudske povijesti koja je, kako kaže Eckart Tolle, povijest neprekidnog klanja.
Knjiga "Polje" obiluje preciznim podacima. To joj daje značajnu težinu. Međutim, još je važnije da se ne izgubimo u tim pojedinostima,
nego da knjigu pokušamo sagledati u cjelini, kao cjelinu, da joj vidimo smisao. Možda je značenje ove knjige najbolje izraženo ovim rečenicama: "Živa svijest nije izolirana jedinica. Čovjekova svijest povećava red u svemiru i ima nevjerojatne moći da nas liječi i da liječi cijeli svijet: da taj svijet u određenom smislu uredimo premavlastitim željama."

Da li Vam ova dva citata nesto govore ?? Zar to ne propagira New Age, Kasiopejci, Pljadijanci, ... na kraju krajeva i sam Isus. Sta je ovde drugacije od Isusovg ucenja ??

A o tom pozivu u svetlost ?? Da smo mi bica svetlosti ... pozivao nas i Isus, a pozivaju nas i oni vec navedeni. A fizika i naucnici koji se odvaze za nova razmisljanja, istrazivanja, ... dolaze do saznanja, od kojih se zavrti u glavi.

FRITZ ALBERT POPP je vjerovao da je otkrio lijek za rak. Bilo je to 1970. godine, jednu godinu prije leta Edgara Mitchella na Mjesec, i teoretski biofizičar na Marburškom sveučilištu u Njemačkoj, Popp je poučavao radiologiju, utjecaj elektromagnetskog zračenja na biološke sustave. Proučavao je benzo(a)piren, policiklički ugljikovodik poznat kao jedan od najsmrtonosnijih kancerogena za čovjeka, i osvjetljavao ga ultraljubičastom svjetlošću.
Popp se u laboratoriju često poigravao svjetlošću. Od samog početka svojeg studija na Sveučilištu u Wiirzburgu bio je fasciniran utjecajem elektromagnetnog zračenja na žive sustave. Mnogo puta je učio u kući - a ponekad čak i u istoj sobi - u kojoj je Wilhelm Rontgen slučajno otkrio da zrake određene frekvencije mogu proizvesti slike čvrstih struktura u tijelu. Popp je pokušavao odrediti kakav se učinak postiže kada taj smrtonosni spoj stimuliramo ultraljubičastom svjetlošću. Otkrio je da benzo(a)piren ima ludo optičko svojstvo. Najprije apsorbira svjetlost, a potom ju počne emitirati na posve drugoj frekvenciji, kao neki tajni agent koji presreće neprijateljev komunikacijski signal i ispremiješa ga. Ta kemikalija igrala je ulogu pravog mješača bioloških frekvencija.
Popp je potom isti pokus napravio i na benzo(e)pirenu, isto tako policikličkom ugljikovodiku koji je skoro identičan benzo(a)pirenu osim sitne razlike u molekularnoj strukturi. No ta malena razlika u jednom prstenu tog spoja je ključna jer benzo(e)piren zbog nje nije opasan za čovjeka. Osim toga, kroz tu je kemikaliju svjetlost prolazila neizmijenjena. Popp je razbijao glavu ne bi li otkrio u čemu je ta razlika, te se i dalje bavio svjetlošću i spojevima. Isti pokus proveo je na još trideset i sedam kemikalija od kojih su neke bile kancerogene, a neke nisu. Nakon nekog vremena bio je u stanju samo na temelju tog pokusa predvidjeti prouzrokuje li neka tvar rak.

-----------------------------------------------------

Ti su spojevi imali još jedno neobično svojstvo. Svi kancerogeni reagirali su samo sa svjetlošću određene valne duljine - 380 nanometara. Popp još uvijek nije uspijevao razumjeti zašto tvar koja prouzrokuje rak mijenja frekvenciju svjetlosti. Zadubio se u znanstvenu literaturu o čovjekovim biološkim reakcijama i pronašao podatak o pojavi koja se naziva «foto-popravak». Iz laboratorijskih pokusa dobro je poznato da, kada neku stanicu bombardiramo ultraljubičastom svjetlošću tako da je 99%-tno uništimo, uključujući i njezinu DNK, u samo jednom danu možemo gotovo u potpunosti popraviti štetu ukoliko tu stanicu osvjetljavamo istom valnom duljinom vrlo slabog intenziteta. Konvencionalni znanstvenici ni danas ne znaju objasniti ovu pojavu, no nitko ju ne opovrgava. Popp je također znao da pacijenti s kožnom bolešću kseroderma pigmentozum na posljetku umiru od raka kože zato što njihov sustav foto-popravaka ne funkcionira i ne popravlja štetu koju nanosi sunčeva svjetlost. Popp je bio nemalo iznenađen kada je otkrio da je sustav foto-po
pravaka najdjelotvorniji upravo pri 380 nanometara - pri valnoj duljini na koju reagiraju i koju zamjenjuju spojevi koji prouzrokuju rak.

----------------------------------------------------

Popp je, uostalom, bio naviknut na razne počasti. Do tog su mu vremena već bile dodijeljene gotovo sve moguće nagrade na sveučilištu. Dobio je čak i Rontgenovu nagradu za diplomski rad u okviru kojega je izradio mali čestični akcelerator. Ta se nagrada, nazvana po Poppovom idolu Wilhelmu Rontgenu, svake godine dodjeljuje najboljem studentu fizike na Sveučilištu u Wiirfzburgu. Popp je u mladosti učio kao opsjednut. Ispite je položio mnogo prije drugih
studenata. Doktorat iz teoretske fizike također je završio u rekordnom vremenu. I poslijediplomski rad za sveučilišnu profesuru, koji njemačkim diplomantima obično oduzme barem pet godina, obavio je u malo više od dvije godine. U trenutku svoga otkrića Popp se među kolegama već proslavio kao čudo od djeteta, ne samo zbog iznimnih sposobnosti nego i zbog pristalog, mladolikog izgleda.

----------------------------------------------------

U Poppovoj prezentaciji i članku njegova znanost bila je neoboriva, izuzev jednog detalja: pretpostavljala je da tijelo na neki način proizvodi slabu svjetlost s valnom duljinom od 380 nanometara. Za istraživače raka taj je podatak bio poput vica. Postoji li doista svjetlost u tijelu, rekli su mu, ne mislite li da bi ju netko negdje za sve ovo vrijeme već opazio?
Jedna jedina istraživačica, fotokemičarka s Instituta Madame Curie koja je proučavala kancerogenu aktivnost molekula bila je uvjerena da je Popp u pravu. Pozvala ga je da joj se pridruži pri njezinom radu u Parizu, no umrla je od raka prije nego što joj se uspio pridružiti. Istraživači raka izazvali su Poppa da im priskrbi dokaz, a on je na to odgovorio protuizazovom: pomognu li mu konstruirati primjerenu opremu, pokazat će im odakle dolazi svjetlost.

--------------------------------------------------

'Kvantna koherencija' izraz je u kvantnoj fizici koji označava sposobnost kvantnih čestica da međusobno surađuju. Ti subatomski valovi, odnosno čestice ne samo da znaju jedan za drugoga, nego su i čvrsto međusobno spojeni kao svežnjevi zajedničkih elektromagnetskih polja, tako da mogu komunicirati kao cjelina. Možemo si ih predočiti kao mnoštvo glazbenih vilica koje sve počnu zajedno rezonirati. Kada ti valovi dođu u fazu, odnosno kada se sinkroniziraju, počnu djelovati kao jedan jedini gigantski val i jedna jedina subatomska čestica. Tada ih praktički više ne možemo razlučiti. Mnogi
neobični kvantni učinci koje primjećujemo u jednom jedinom valu vrijede i za cjelinu. Ako djelujemo na jednoga, istovremeno utječemo na sve druge.
Koherencija uzrokuje komunikaciju. To je poput subatomske telefonske mreže. Što je bolja koherencija, to je finija telefonska mreža i profinjeniji uzorci subatomskih valova na taj način imaju svoj telefon. Konačni rezultat podsjeća na veliki orkestar: svi fotoni sviraju zajedno, no kao pojedinačni instrumenti mogu izvoditi svoje individualne dionice. Svejedno, kada slušamo cijeli orkestar, teško razlučujemo pojedine instrumente.
Još više zapanjuje činjenica da je Popp u živom sustavu mogao promatrati najvišu moguću razinu kvantnoga reda, odnosno koherencije.
Tu koherenciju, nazvanu Bose-Einsteinova kondenzacija, obično opažaju u materijalnim supstancijama kao što su suprafluidi ili supravodiči, i to samo u laboratoriju pri vrlo niskim temperaturama od svega nekoliko stupnjeva iznad apsolutne nule, a ne u vrućem i neuređenom okolišu živog bića.
Popp je počeo razmišljati o svjetlosti u prirodi. Svjetlost je, dakako, u biljkama prisutna kao izvor energije koju koriste tijekom fotosinteze. Kada jedemo biljnu hranu, razmišljao je, zacijelo unosimo fotone i potom ih skladištimo. Recimo, pojedemo obrok brokule. Kada ju probavimo, izmjenom tvari nastaju ugljični dioksid (CO2) i voda, te preostaje samo u fotosintezi uskladištena sunčeva svjetlost.
CO2 i vodu izlučujemo, a svjetlost, odnosno elektromagnetska valovitost, očigledno se uskladišti. Kada fotone unosimo u tijelo, njihova energija se rasprši i s vremenom raspodjeli preko cijelog spektra elektromagnetskih frekvencija, od najniže do najviše. Ta energija postaje pokretačka snaga za sve molekule našeg tijela.
Fotoni uključuju različite tjelesne procese kao dirigent koji pojedinačne instrumente uvodi u zvuk cijelog orkestra. Na različitim frekvencijama oni obavljaju različite funkcije. Popp je u svojim pokusima otkrio da molekule u stanicama odgovaraju na određene frekvencije i da različiti spektri vibracija od fotona prouzrokuju različite frekvencije u drugim molekulama našeg tijela. Svjetlosni valovi pružili su odgovor i na pitanje kako tijelo može obavljati složene zadatke s više različitih tjelesnih dijelova istovremeno, odnosno kako može obavljati dvije ili više funkcije odjednom. Te «biofotonske emisije», kako ih je nazvao, mogle bi biti savršen komunikacijski sustav za prijenos informacija do brojnih stanica po cijelom organizmu. Međutim, još uvijek je ostalo nerazjašnjeno najvažnije pitanje - odakle dolaze?

------------------------------------------------

Ta i druga istraživanja Poppu su potvrdila da je DNK jedna od glavnih skladišta svjetlosti i jedan od glavnih izvora biofotonskih emisija. DNK možemo usporediti s glavnom glazbenom vilicom u našem tijelu. Kada zazvoni određenu frekvenciju, slijede je druge pojedinačne molekule. Bilo je lako moguće da je nabasao na kariku koja nedostaje u teoriji o DNK pomoću koje bi se možda mogao  objasniti najčudesniji proces u biologiji čovjeka uopće - proces kojim iz jedne jedine stanice izraste potpuno razvijen čovjek.

Uobičajeno znanstveno objašnjenje govori o kemijskim interakcijama među molekulama, te njihovoj interakciji s DNK - dvostrukom spiralom s genetskim kodovima koji sadrže u sebi nacrt tjelesnih proteina i aminokiselina. Svaka spirala DNK odnosno kromosom - a dvadeset i šest parova identičnih kromosoma postoji u svakoj od deset milijardi stanica našeg tijela4 - sadrži dugi lanac nukleotida ili baza od četiri različite komponente (adenin, timin, citozin i gvanin) koji su u tijelu svakog pojedinog čovjeka raspoređeni u jedinstvenom poretku.
Najveći broj znanstvenika favorizira objašnjenje da su naši geni na taj način «programirani» te da kolektivnim djelovanjem određuju oblik tijela, a popularna je i hipoteza neodarvinista Richarda Dawkinsa koji tvrdi da bezobzirni geni, kao čikaški razbojnici, imaju moć stvaranja oblika te da smo mi «strojevi za preživljavanje«, slijepo programirana vozila za očuvanje sebičnih molekula koje zovemo geni.5
Prema toj teoriji, DNK je poput nekog renesansnog čovjeka našeg tijela - u jednoj osobi i arhitekt, i glavni graditelj, i središnja strojarnica - čije oruđe za svu tu zapanjujuću djelatnost jest šačica kemikalija koje tvore proteine. Suvremena znanstvena teorija govori da DNK na neki način uspijeva izgraditi tijelo i voditi sve njegove dinamičke aktivnosti jednostavno na način da selektivno uključuje i isključuje određene segmente ili gene, čiji nukleotidi ili genske upute
izabiru pojedine molekule RNK, a one iz opsežne abecede aminokiselina izabiru genske «riječi» koje stvaraju određene proteine. Ti su proteini navodno sposobni obavljati oba divovska zadatka: izgraditi tijelo, te uključiti i isključiti sve kemijske procese u stanicama o kojima je, naposljetku, ovisno funkcioniranje tijela.
Nema nikakve dvojbe da proteini imaju vrlo značajnu ulogu u funkcioniranju tijela. Međutim, darvinistima nedostaje objašnjenje o tome kako DNK zna kada da to sve orkestrira, te kako kemikalije koje se slijepo zalijeću jedna u drugu djeluju više ili manje istovremeno. U svakoj stanici svake sekunde prosječno se odvija oko sto tisuća kemijskih reakcija i isti proces se istovremeno odvija u svim tjelesnim stanicama. Svake sekunde dogodi se na milijarde kemijskih
reakcija ove ili one vrste. Tempiranje je nevjerojatno precizno; kada bi bilo koji kemijski proces u svim milijunima naših tjelesnih stanica imao samo malen vremenski pomak, za nekoliko bismo sekundi eksplodirali. Problem kojega genetičari općenito ostavljaju po strani glasi: ako DNK djeluje kao upravljačka soba, koji je mehanizam povratnih informacija koji joj omogućava usklađivanje djelatnosti pojedinih gena ili stanica da unisono održavaju sve sustave?
Koja kemikalija ili genski proces kaže pojedinačnim stanicama da izrastu u ruku, a ne u nogu? I koji stanični procesi se događaju u kojem vremenu?

---------------------------------------------------

I ovo nesto dodje poznato. Svi novi pokreti pricaju i o ovome. O tome je i Isus govorio, ali na nesto drugaciji nacin. A danas Kasiopejci, Barbara, New Age, ... pricaju istu pricu. Medjutim nisu je pricali sve dok se neke stvari nisu pojavile u javnosti.

I citajuci sve ovo, kako da se covek ne zapita, kako je Isus znao za to ??

A danasnje teorije u fizici, teorija polja, teorija haosa, teorija superstruna, teorija leptira, teorija hologramskog svemira, .... nam govore o svemu tome. I stvar je u tome da nisu samo teorije, vec se i eksperimentalno potvrdjuju.

Teorija polja je dovela do toga da se vec decenijama iznose radovi na mogucnost koriscenja nulte tacke, za pogon svemirskih brodova. Za izvor neiscrpne energije. Da se svaki ucinak, postupak, misao, ... manifestuju u univerzumu. Da imaju uticaj na njega. Da pokret krila jednog leptira, moze uticati na neki dogadjaj u dugoj galaksiji. Da svemir i realnost nisu onakve kakve mi vidimo. Vec da je to realnaost kakvu sami stvaramo. Da svesnost ima ogromnu ulogu u tome.

Da Razmotrimo,

Za sad svi se slazu samo oko jedne stvari a to je da smo svi deo jedne celine (nazovi Bogom ukoliko zelis)
ili Multiuniverzuma i da je sve na neki nacin povezano i isprepleteno Mikro i Makro Kosmos.

Pored cetri sile za koje znamo da postoje i za to dokaza imamo

1.Nisko Kineticku,2.Visoko Kineticku,3.Elektro-Magnetizam i Gravitaciju postoji jos dve u teoriji .

5-.-U nauci to bi bila Tamna Energija koja cini vecinu ovog Univerzuma i koja je vodeca sila u sirenju Univerzuma.Mi znamo da ona postoji ,vidimo njen uticaj ali jos uvek je nerazumemo kao i sta je njen izvor.

6.-U religiji to bi bila Zivotna Energija svih zivih organizama na svetu i u Multiuniverzumu,
 dakle ona je generisana samim postojanjem zivota i duhovna vera ili duhovni rad bilo kakve vrste
bi bio nacin koji bi pojacavao ili povecavao njenu snagu ili duhovno energetski omotac.
U ovom stupnju covekove evolucije taj energetski omotac bi obuhvatao celu nasu planetu.

Negativna strana bi bilo nepostovanje bilo kakve forme zivota.
Sve vrste zive forme imaju odredjenu frekvenciju ili "svoj potpis"ali nesto nije u redu i
Nikada pre na ovoj planeti Flora i Fauna nije izumirala vecom brzinom.
Mozda je razlog sto imamo 2500 satelita u orbiti i oni svi emituju .
Mozda je razlog zagadjenost prirodne okoline i ne zivimo u skladu sa prirodom,
A mozda je zbog toga sto su ljudi u veri razjedinjeni ,pri ovome ne mislim na nikakve religiozne sisteme vec na
energiju koju emituju.

Nikola Tesla je zeleo slobodnu energiju za ceo svet(preko Sumanovog i Alan Vanovog omotaca)koji su generisani elektro-magnetizmom Zemlje ali je video da je nemoguce napraviti i jasno odvojiti energiju planete od coveka, zivog sveta i sredine u kojoj zivi jer zbog duge bilionske evolucije svi smo mi na planetarnom spektrumu poput jednog organizma.
Svi se dobro secamo i znamo stare textove gde covek ima bliski odnos i konverzacije sa visim silama.
Stari tekstovi izmedju kojih i Biblija jasno prikazuju manipulisanje raznih energija kroz prirodne cvorove ili samu volju coveka u razlicite svrhe radi upravljanja razlicitih specijaliziranih energetskih entiteta poput andjela i demona.
postoje i mnogobrojni primeri gde se ovo izvodi pomocu zrtvovanja,molitve,lecenja,ritualnih obreda sto ponovo dovodi do materjalizacije i dematerjalizacije po potrebi..


Knjiga ili link ispod je primer za to.

Ima jos dobrih starih knjiga vrednih paznje koje su most izmedju Biblije i Nauke .

THE THIRD BOOK
OF THE
SACRED MAGIC,
WHICH GOD GAVE UNTO MOSES, AARON, DAVID, SOLOMON, AND OTHER
SAINTS, PATRIARCHS, AND PROPHETS; WHICH TEACHETH
THE TRUE DIVINE WISDOM.

--------------------------------------------------------------------------------
BEQUEATHED BY ABRAHAM UNTO LAMECH HIS SON.

--------------------------------------------------------------------------------
TRANSLATED FROM THE HEBREW.

--------------------------------------------------------------------------------
1458.

 

THE THIRD BOOK.
(The Prologue.) NOTES: 
He who shall have faithfully observed that which hath been taught unto him, and shall have with a good will obeyed the commandments of God, let him, I say, be certain that this veritable and loyal wisdom shall be accorded unto him; and also that the perfidious BELIAL can do no otherwise than become his slave, together with all his pestiferous generation.

However I pray the true God who governeth, ruleth over, and maintaineth all that he hath created; that thou, O Lamech, my son, or whomsoever he may be unto whom thou shalt have granted this sacred operation, mayest work it out, having always before thee the fear of God, and in no way use it for evil, because God the eternal hath wished herein to leave us our free will, but woe unto him who shall abuse his divine grace. Yet I say not but that if an enemy should attempt thy life, that it is permissible unto thee if necessary to destroy him; but in any other case lay not thine hand unto the sword, but use gentler methods. Be kind and affable unto everyone. One may also serve a friend without harm unto oneself.

David and King Solomon could have destroyed their enemies in an instant, but they did not so; in imitation of God himself who chastiseth not unless he is outraged.

If thou shalt perfectly observe these rules, all the following symbols and an infinitude of others will be granted unto thee by thy holy guardian angel; thou thus living for the honour and glory of the true and only God, for thine own good, and that of thy neighbour.

Let the fear of God be ever before the eyes and the heart of him who shall possess this divine wisdom and Sacred Magic.

 

http://www.esotericarchives.com/abramelin/abramelin.htm - 554k

Volim ovo U nauci to bi bila Tamna Energija koja cini vecinu ovog Univerzuma i koja je vodeca sila u sirenju Univerzuma.Mi znamo da ona postoji ,vidimo njen uticaj ali jos uvek je nerazumemo sta je njen izvor.
 
To vazi i za ljude, svi posedujemo energiju, i imamo pozitivno i negativno, sada sto je nekom belo pozitivno a crno negativno je stvar misljenja.

i dalje su mi principi svemira nedokucivi. a i ja sam izgleda defoltno skeptik.

ulazeci u objasnjavanje densiteta, pojavljuju se i arijevci sa planete koja je eksplodirala, drako bica, jevreji koji su unistili spiritualnost ostalim rasama i forsiraju materijalnost, grejsi, unutrasnja svetlost.

crne rupe su mi u tom sistemu najblize  i naravno jevrejski materijalizam.
jbmlg

Visestruka slojevitost sveta
Andelka Tosegi


Mnogi istraživaci su uocili da i mehanika covecje svesti poseduje tajanstvene moci koje spadaju u misteriozne kvantne fenomene mikro sveta, "šestog cula" coveka.


Eksplozivni rast savremene fizike (i nauke uopšte), od pocetka XX veka traje do današnjih dana. Danas, pocetkom 21. veka, naucno usaglašeno mišljenje smatra da je stvaranje makro-kosmosa otpocelo "Velikim praskom" pre 14 milijardi godina, a pre stotinak godina otkrivena je prva elementarna cestica mikro-kosmosa, elektron. U to vreme niko nije slutio da ce sva tehnologija biti zasnovana na toj maloj, mikroskopskoj cestici koja svu materiju vasione održava na okupu.

U sledecih nekoliko desetina godina nauka ce sigurno doci do konacnog modela i ujedinjenja teorija mikro i makro kosmosa. Covecanstvo ulazi u fazu neprekidne tehnološke evolucije, koja pociva na naucnim osnovama teorijske fizike i elektronike, što ce imati dalekosežne posledice po sudbinu sveta.

Zvezde su prvi objekti u proucavanju neceg što je enormno veliko. U tipicnoj galaksiji se nalazi od nekoliko milijardi do nekoliko stotina milijardi zvezda, a u još vecim razmerama se uocava da one nisu ravnomerno rasporedene u prostoru, vec grupisane u jata galaksija i udaljene od nas na stotine i stotine hiljada svetlosnih godina.

Gledanje u zvezdano nebo postalo je nešto sasvim drugo od kad su kosmolozi otkrili da mnoge od blistavih tacaka, ustvari, nisu zvezde nego galaksije i da se udaljuju od nas ogromnim brzinama.Ta saznanja navela su naucnike da formulišu danas vladajucu teoriju o nastanku kosmosa – teoriju o "Velikom prasku".

Zašto je coveku toliko bitno da prouci i shvati šta se to dešava tamo duboko u svemiru i zašto je covek toliko energije uložio da bi saznao šta se to odigrava u srcima zvezda?

Pa, odgovor bi glasio: verovatno zato što, proucavajuci makro-kosmos i otkrivajuci njegove tajne, covek sve više saznaje o mikro-kosmosu i upoznaje sebe, otkriva svoje poreklo, svoje korene koji su, svakako, tamo negde duboko u svemiru.

Kako je to moguce? Osnovni hemijski elementi, od kojih je nacinjeno sve u Vasioni, pa i Zemlja sama, pa i naši organizmi mogli su nastati samo na nekim mestima gde vladaju ogromne temperature i ogromni pritisci, daleko veci od iceg što je ikad postojalo na Zemlji. Jedino mesto u prirodi koje ispunjava te uslove – su zvezde.

Nuklearni proces u srcima zvezda pocinje od atoma vodonika, kada se pojedinacni protoni vezuju u složenija jezgra uz oslobadanje odgovarajuce energije, a fuzioni proces se nastavlja dalje ka sve težim elementima. Svaki put kad se jedno sagorevanje završi, ostaje pepeo od prethodnog sagorevanja. Ova "kosmicka prašina" materije razvejana je po celoj vasioni, pa i našoj planeti Zemlji. Tokom evolucije biološkog sveta ova materija je ucestvovala u realizaciji dvostruke spirale, pa svaki od živih organizama u svojim genima nosi ovu zvezdanu prašinu, koja realizuje molekul DNK.

Enormni rast savremene fizike u potrazi za realnom stvarnošcu traje jedan ceo vek. Današnji naucnici, u cilju što boljeg razumevanja višestruke slojevitosti sveta, usmerili su istraživanja na tri oblasti: malo, veliko i složeno.

Pred kraj XX-og veka nauka stavlja akcenat na integraciju svih naucnih disciplina, tako da se može govoriti o cetiri velika otkrica unutar sveta prirode, koja su uveliko promenila nacin razmišljanja o sveukupnosti Univerzuma.

Cetiri velika naucna otkrica XX-og veka su: Ajnštajnova relativnost (ili nauka o velikom), Hajzenbergova kvantna mehanika (ili nauka o malom), Krik/Votsonov DNK molekul (tj. nauka o biokosmosu) i Lorencova teorija haosa.

Nauka se u proteklim vekovima u prilicnoj meri oslanjala na anticko videnje sveta, dok se današnja, posredstvom elektronskih instrumenata, sve više oslobada dogmi i neprestano proucava manifestna stanja stvarnosti razlicitih prirodnih fenomena Univerzuma. Iako nauka, na današnjem nivou dostignuca, neke pojave još nije objasnila, pa ih je ponekad teško priznati (parapsihološke pojave itd.), to ipak ne znaci da one ne postoje unutar sveta prirode.

Pored nekih, još uvek neobjašnjenih, fenomena kvantne mehanike mnogi istraživaci su uocili da i mehanika covecje svesti poseduje tajanstvene moci koje spadaju u misteriozne kvantne fenomene mikro sveta, "šestog cula" coveka. Ovo i još neke pojave indirektno namecu nauci novi model fizicke stvarnosti u koga je potrebno ukljuciti i psihu coveka. Mnogi istraživaci ukazuju na zagonetna dešavanja kvantne mehanike i biološke svesti, jer su mozak i svest sacinjeni od istih mikro cestica materije, koje izazivaju fenomene kvantne mehanike, a da je to ista gruda materije od koje su sastavljene zvezde i planeta Zemlja, biljke životinje, kao i naš mozak koji je obdaren neverovatnom mogucnošcu da razume samog sebe i Univerzum.

Drugim recima, nauka smatra da su pred sam pocetak "Velikog praska" potencijalne mogucnosti bile vrlo velike, a da su vec u prvim trenucima "Velikog praska" postojale prve klice iz kojih ce se kreirati svest.

Možda bi ovde bilo zanimljivo reci i ovo: Ljudske celije imaju po 46 hromozoma sastavljena u 23 para, zbog cega oplodeno jaje opet ima 46 hromozoma nasledena od oba roditelja. Tako je obezbedena raznovrsnost fizickih osobina potomaka, ali se ne može ništa promeniti, kao što se mešanjem špila karata ne može proizvesti karta sa 17 trefova. Da bi program evoluirao u nešto drugo od onog što jeste, mora se dodati nova genetska informacija.

Danas se zna da, pored aktivnog gena (nosioca informacije nasledja) postoje i "nemi" geni koji sadrže šifrovane poruke namenjene buducnosti. Naime, kad okolnosti zahtevaju, tada se aktiviraju "nemi" geni i onda nastupe nove kodovane poruke i priroda organizma se menja.

Ovo je vrlo važno saznanje da je u prošlosti u "neme" gene ugradena poruka, koja ce u dalekoj buducnosti kreirati nove oblike života. Znaci, od samog pocetka DNK poseduje daleko više informacija nego što je to bilo potrebno u samom pocetku evolucionog procesa. Zbog toga ce se tokom evolucije, kad odredeni spoljašnji i unutrašnji uslovi sredine života to budu zahtevali, takozvanim "molekularnim podstrekom" iz banke podataka aktivirati "nemi" geni koji ce kreirati potrebne organe. Sled dogadaja koji otpocinju informacijom signala ili atoma na materijalnom nivou, nastavlja se u unutrašnjosti celije i time se baca novo svetlo na biološku evoluciju koja je nastavak kosmicko- fizicke dinamike. Ova eshatologija života u materijalnom svetu ukazuje da ispod vidljivog haosa postoji dublji poredak.

Kako mnogi prirodni fenomeni još uvek nisu razjašnjeni, pred današnjom naukom stoje veliki zadatci, ali – s obzirom dokle je stigla do danas, uopšte ne sumnjamo u njen uspeh u buducnosti.

A mi cemo se truditi da, koliko je to bude u našoj moci, pratimo šta se dešava i za sve one koji su zainteresovani to prenesemo ovim putem u što razumljivijem obliku.

Lepo lightsoft. Hoćemo još.

A sta sa onolikim pozivanjem na frekfencije ?? Titrati i biti u rezonanci ?? Zar i sam Isus nije pozivao i ucio tome ??


Teorija struna

Dvije znanstvene revolucije koje su obilježile dvadeseto stoljece su kvantna mehanika i Einsteinova teorija relativnosti. Kvantna mehanika opisuje "svijet malog" tj. svijet atoma, subatomskih cestica i sila. S druge strane, teorija relativnosti opisuje prostor, vrijeme i silu gravitacije.

Ujedinjenje tih dviju teorija i s njim povezano ujedinjenje svih temeljnih prirodnih sila je jedan od glavnih ciljeva moderne fizike. Takvo ujedinjenje bi s jedne strane znacilo konacno ispunjenje sna o potpunom razumijevanju temeljnih prirodnih mehanizama, a istovremeno bi nam omogucilo i dublji pogled u sam pocetak svemira, Veliki prasak.

Naime, nepoznavanje kvantne teorije gravitacije nam u vecini slucajeva ne smeta mnogo jer su objekti na koje gravitacija bitno utjece (planeti, crne rupe, galaktike) toliko veliki da je utjecaj kvantne mehanike na njih zanemariv. S druge strane, objekti za cije razumijevanje je nužna kvantna mehanika (atomi, elementarne cestice) su obicno dovoljno mali da gravitacija ne utjece na njihovu strukturu i ponašanje.

No pocetno stanje svemira, Veliki prasak, je situacija kad je svemir istovremeno bio i dovoljno malen i dovoljno masivan da su njime zasigurno upravljali nama još nepoznati zakoni kvantne gravitacije.

U nastojanju da razviju teoriju kvantne gravitacije znanstvenici su iskušavali mnoge puteve, a jedan od najpopularnijih u zadnjih petneastak godina je tzv. teorija struna (engl. string theory). Karakteristicno svojstvo teorije struna je da su njeni osnovni sastojci super-sitne strune, duljine od oko 10-35 metara. (Dakle npr. proton bi bio sto milijardi milijardi puta veci od tih struna.) Nadalje, prema teoriji struna, naš prostor-vrijeme ne bi imao 3+1 dimenziju vec barem desetak prostorno-vremenskih dimenzija. (Tocan broj dimenzija se dobiva automatski iz same teorije kao posljedica zahtjeva da se u teoriji ne pojavljuju beskonacne velicine. Zadnjih godina su aktualne specijalne strune koje se zovu superstrune i koje "žive" u prostorima od 10 i 11 dimenzija.)

Zašto se onda nama cini da prostor ima samo tri dimenzije? Odgovor je u tome da je protežnost tih 6 ili 7 dodatnih dimenzija toliko malena da ih mi ne primjecujemo. Ilustirajmo to analogijom: promatramo li konac s udaljenosti od jedan metar on nam se cini jednodimenzionalan. No, to je samo privid uzrokovan time što je protegnutost konca u druge dvije dimenzije malena; on je mnogo dulji nego što je debeo. Tek kad ga pogledamo izbliza vidimo da je on zaista trodimenzionalan.

Teorija struna predvida da kada bismo taj konac pogledali pomocu povecala koje povecava 1033 puta, vidjeli bismo da je on zapravo 10-ero dimenzionalan. (Zapravo, ne bismo to baš vidjeli, jer je naš prostorno-vremenski zor ogranicen na obicnih 3+1 dimenziju, ali to naše povecalo u suradnji s jednadžbama teorije, sugeriralo bi postojanje tih dodatnih dimenzija.)

Te dodatne dimenzije cine teoriju struna izuzetno složenom. Tako na primjer još uvijek nije poznato kako poznati zakoni fizike (mehanika, elektricitet, nuklearne sile) slijede iz teorije struna ili po cemu je naših 3+1 dimenzija posebno tj. zašto su upravo tri prostorne dimenzije velike protežnosti. Ono što se otprilike zna je da se poznate elementarne cestice u teoriji struna pojavljuju kao razliciti nacini i frekvencije titranja tih struna. Tako struna koja titra na jedan nacin predstavlja foton, na neki drugi nacin graviton, a na neki treci nacin elektron. Isto tako se cini da bi se u procesu svodenja tih 10 ili 11 dimenzija na 3+1 trebali pojaviti efekti koji bi se nama pricinjavali kao efekti poznatih sila (gravitacije, elektriciteta, nuklearnih sila).

Tako bi teorija struna istovremeno objasnila i sastojke svemira (cestice) i njihova medudjelovanja (sile). No, cini se da je taj cilj još uvijek podosta daleko.

Ja ipak mislim da Isus zaista nije pozivao narod da se bavi tolikom naukom, da pronalazi odgovore na milione pitanja; već da je samo iznosio istinu koju i najgluplji mogu da shvate.

Vidis u tome je i stvar. Kako nekog privoleti ili uputiti na nesto ako ne objasnis to na njemu razumljiv "jezik". Ja i ne kazem da je trazio da se neko bavi naukom. Vec da je objasnjavao osnovne postulate univerzuma. A onda na osnovu toga izvlacio i prezentovao razloge i smernice, zasto nesto raditi ili ne.