To je jos samo dete, gospodaru. Ona trci oko tvoga dvora, zbavalja se, pokusava da i od tebe napravi igracku. Ne pazi na neuredjenu kosu ni na nemarnu odecu koju vuce po prasini. Zaspi i ne odgovori ti kad joj govoris - cvet koji joj dajes ujutru, iz njenih ruku pada u prasinu. Kad se podigne oluja i kad se nebo smraci, ona vise ne spava; ostavljajuci lutke rasturene po tlu, ona se prijubljuje tebi, iz straha. Boji se da te dobro ne sluzi. Ali ti posmatras njenu igru smeseci se. Ti je ne poznajes. Dete koje sedi u prasini tvoja je zena; njene igre ce se smiriti, postace ozbiljnije, pretvorice se u ljubav.
Napusteni zizak ceka u drugom danu poljubac plamena koji dovodi noc.
Dan je mracan od kise. Besne munje cepaju oblake u dronjke, i suma je kao zatvoreni lav koji ocajno trese grivom. U takav dan, usred razularenih vetrova, daj mi da se smirim u tvome prisustvu. Jer je zalosno nebo ispunilo senkom moju samocu, i pod njim se tvoj bozanski dodir utiskuje u moje srce.
Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.
Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.