Baterije na urin :: Nauka ~ Tehnika ~ Military

Baterije na urin

Baterije na urin još ne mogu napajati prijenosna računala, ali teoretski mogu napajati digitalne satove i medicinske mjerne instrumente

Znanstvenici iz Singapura razvili su baterije na urin veličine kreditne kartice. Otkriće je važno jer otvara mogućnost izrade samonapajajućih uređaja.

"Kapljica urina generira 1,5 volti, što je ekvivalent jednoj AA bateriji", rekao je dr. Ki Bang Lee s Instituta za bioinženjering i nanotehnologiju.

Istaknuo je da nova tehnologija može staviti na raspolaganje izvor energije uređajima elektronske dijagnostike koji testiraju urin i duge tjelesne tekućine za bolesti poput dijabetesa.

Zasad se koriste litijske baterije ili izvanjski izvori energije, međutim, zahvaljujući novom sustavu, tjelesna tekućina koja se testira mogla bi sama napajati te uređaje.

Dr. Lee, koji je svoje otkriće objavio u posljednjem broju časopisa Journal of Micromechanics and Microengineering, kaže da bi se manje verzije u krajnjoj nuždi mogle eventualno koristiti i za napajanje mobilnih telefona.

A kako sve to radi?

Baterija je napravljena od sloja filter-papira umočenog u bakreni klorid između traka magnezija i bakra, a potom omotana plastikom.

Aktivira se kad se kapljica urina spusti na bateriju. Dok se natapa kroz papir, urin stvara potrebne uvjete za generiranje elektriciteta.

Magnezij djeluje kao baterijska anoda izbacujući svoje elektrone, dok bakreni klorid djeluje kao katoda. Protok elektrona oslobađa energiju veću od 1,5 milivata, objavili su znanstvenici.

Fizičarka dr. Cathy Foley iz CSIRO-a rekla je da su ova istraživanja važna zbog toga jer otvaraju mogućnost izrade samonapajajućih uređaja.

Rekla je da bi ova tehnologija mogla biti iskorištena u sustavima koji su poznati kao biomikroelektromehanički sustavi ili kraće bioMEMS

Primjeri bioMEMS sustava uključuju sićušne strojeve koji u našem organizmu mogu tražiti i uništavati stanice tumora ili kolesterola, ili pak DNK čipove u kojima DNK služi kao elektronička komponenta.

Ova tehnologija također može biti iskorištena i za napajanje pribora koji otkriva prisustvo droga u organizmu.

Dr. Foley je istaknula da sustav može raditi iskorištavajući bilo koje tjelesne tekućine kao što su sperma, krv ili suze, i to sve dok tekućina nije neutralna pri vrijednosti pH7.

Primjerice, urin ima raspon vrijednosti od pH 4.5 do pH 8.0.

No, koliko je sve to iskoristivo u praksi?

Dr. Foley tvrdi da je energija koju generira urinom pogonjena baterija dovoljna za održavanje digitalnih satova ili znanstvenih mjernih instrumenata, međutim nešto veće bilo bi nepraktično.

"Vjerojatno bi se energija mogla povećati kada bismo imali više takvih baterija koje bi se spojile u jednu", rekla je.

Ako je to istina, veće količine energije mogle bi se u tom slučaju dobiti kada bi se primjerice cijela Hrvatska omotala u jedan takav papir i elektrode i kad bi se svi popišali na njega.

Izvor: iPortal