~.... Tekst je copy-paste...~

Mobitel o kojemu vam ovisi ljubavni i društveni život, krepana je baterija pretvorila u beskorisnu hrpu plastike. Nema panike. Bakterija Rhodoferax ferriducens opet će je napuniti.
 

Samo posegnite za najbližom staklenkom sa šećerom, rastvorite telefon, napunite bateriju šećerom, žličica će biti dovoljno, pričekajte i eto: ponovno ste povezani sa svijetom.

Ovaj SF scenarij možda i nije stvar tako daleke budućnosti, a sve zahvaljujući dvojici američkih znanstvenika koji tvrde da su izumili prvu 'bakterijsku bateriju' na svijetu.

U programu koji financira Pentagon, istraživači sa Sveučilišta u Massachusettsu Indijac Swades Chaudhuri i Amerikanac Derek Lovley kažu da je izvor energije za bateriju jedna podzemna bakterija koja se hrani šećerom i pretvara ga u energiju i elektricitet.

Njihov prototip radio je bez pogreške i punjenja punih 25 dana i pokazao se jeftinim i stabilnim.

"To je jedinstven organizam", rekao je Lovley za AFP.

Bakterija o kojoj je riječ zove se Rhodoferax ferriducens, pronađena je u sedimentu duboko pod zemljom u Oyster Bayu u Virginiji, a identificiana je kao dobar kandidat za oksidaciju jednostavnih šećera.

Dvojica znanstvenika, čiji je rad objavljen u specijaliziranome časopisu Nature Biotechnology, napravili su mali dvokomorni uređaj s dvjema grafitnim elektrodama odvojenima membranom.

S jedne je strane bakterija R. ferriducens plivala u otopini glukoze, koja se raspadala na ugljični dioksid i elektrone.

Elektroni su transportirani do anode, a onda vanjskih krugom do druge elektrode, katode - to je električna energija.

Ćelije na mikropsko gorivo nisu novost, ali do sada su imale loš omjer cijene i djelotvornosti.

"Njihova je efikasnost uglavnom, '10 posto ili manje' što ih nužno čini velikima i mahom neupotrebljivima prema energiji koju su u stanju proizvesti", kaže Lovley. "Najbolja djelotvornost koju su takve baterije bile u stanju dostići je 50 posto".

Ali to je postignuto zahvaljujući kemijskim spojevima nazvanim "medijatori" koji 'vršljaju'po staničnoj membrani, kupe slobodne elektrone i prenose ih do anode.

Medijatori su skupi i često ih treba dodavati, što takve baterije čini nepodesnim za jednostavni i dugotrajni izvor energije.

Prototip koji su izradili Lovley i Chaudhuri proizvodi mali električni tok dovoljan tek za napajanje kalkulatora ili ukrasnih svjetla na božićnom drvcu.

Ali je kao potvrda koncepta više nego zadivljujuć.

Njegova energetska efikasnost je impresivnih 83 posto, što znači da bi, kada se riješe konstrukcijski problemi i poboljša prozvodni proces, njihov prototip jednog dana postao kompaktan kao svaka druga trenutno poznata baterija.

Nova baterija ne radi samo s glukozom, nego također i s voćnim šećerom, fruktozom, kao i sukrozom (šećerom iz šećerne trske ili šećerne repe). Čak funkcionira i s ksilozom, šećernim nusproizvodom u preradi drva i slame.

Nadalje, bakterija je čvrsta i stabilna. Može rasti u temperaturnom rasponu od 4 do 30 stupnjeva Celzijevih, a optimlane rezltate pokazuje na temperaturi od 25 stupnjeva.

Čitav proces ipak ima 'zagađivača'. To je ugljični dioksid, CO2, koji je staklenički plin. Ipak, doprinos globalnom zatopljenju bit će daleko manji nego što bi bio za dobivanje iste količine enegrije korištenjem fosilnih goriva.

"U skoro vrijeme očekujem da će naš projekt biti korišten za punjenje baterija mobilnih telefona," kaže Lovley.

Ta bi se tehnologija mogla koristiti u okolišu u kojem je teško ili skupo puniti baterije, objašnjava, dodajući kako je američko ministarstvo obrane zainteresirano za energetski izvor za podvodne mikrofone i sonare koji slociraju prolazeće brodove ili podmornice.

Dok bi ljudi koji žive u udaljenim ili siromašnim zajednicama mogli prilagoditi elektrode za korištenje ugljikohidratnog životinjskog otpada čime bi dobili dovoljno energije za kućanske aparate.



Više:
http://dsc.discovery.com/news/afp/20030908/bugpower.html