ako Bogu prilazimo s očekivanjima i željama prirodno je da nema nikakvog efekta moliti se. 

[tt]Uopšte nisam prilazi sa željama i očekivanjima.

Reloader, ne bi ti to razumeo. Verovatno zato što ti je život savršen. . .[/tt]

Nikome niije zivot savrsen...

A sa čime si prilazio ? Sa strahovima i nadanjima...

 

Могуће...


Далеко је од савршеног, али ајде ако ти тако мислиш...

[tt]A čime ti prilaziš kad se moliš?[/tt]

Eto, sad su nas zapostavili i na sopstvenoj temi 
Nemamo mira ni ovde od ovih vernika, sta ces, moramo u ilegalu 

Tu smo mi... Nego samo ih posmatramo

slobodno idi kud hoćeš


Nisam ja sveštenik da te to učim, ali vjeruj mi sveštenik te često neče dobro naučiti ( čast izuzecima ).

Ipak ću se potruditi da odgovorim. Vjernik sam i često se molim, i mnogo puta kada me je hvatala kritična životna situacija grčevito sam se držao za Boga i čitav ishod je bio neshvatljivo pozitivan za mene. Jasno mi je postalo da je intezivna molitva samo sipanje mlake vode u knjučalu u zelji da se ova ohladi umjesto da se iskljuci šporet koji je izvor temperature; tj. da se promjeni zivotna filozofija pojedinca, karakter, vrrednovanje stvari... Da bi se iskljucio sporet potrebno je godinama pa i decenijama mukotrpno raditi na sebi, ja sam tek na pocetku...

Sto se molitve tiče, ona ima ogroman efekat, ali samo ako se pravilno upotrebljava. Molitve iz molitvenika nemaju neki poseban efekat jer su samo skup rjeci racionalno uvezanih, dok prava molitva mora da lezi na emocijama pojedinca. Kada se molimo moramo da izbacimo iz sebe sve negativne emocije, a ima ih dosta: ljutnja, strah, zelja da se covjek osudi, nezadovoljstvo situacijom u kojoj smo se nasli ili ljudima koji su do toga doveli... Za vrjeme molitve treba se odreci zelja, planova, nadanja, ocekivanja. Mora se uspostaviti pravilan odnos prema vremenu, ne smije se odnositi sa agrsivnim emocijama prema njemu: briga za buducnost, sikiracija za sadasnjost, tuga zbog proslosti.

Ovo prvo sprovedem u djelo koliko mogu. Dalje, kada ulazimo u kontak sa Bogom mora nam biti jasno da je njegova volja iznad svega ostaloga i da ce biti kako god on hoce koliko god se mi trudili da bude drugacije. Treba osjetiti svoju sicusnost i slabost, prije svega nezasticenost nad Bogom. “NEKA BUDE VOLJA TVOJA”  . Dakle, mi znamo da ce biti kako god Bog hoce i to sve, mi Njega samo molimo da nam pomogne. Trazimo pomoc Boziju, i bez obzira da li je mi primili ili ne, da li molitva imala ikakvog efekta ili bila gibljenje vremena nas odnos prema Bogu bice uvjek isti. Boga cemo uvjek truditi se da volimo sto vise, bez obzira koliko nam tesko bilo; makar ne bilo Bozje pomoci nigdje na vidiku.

 Ljubi Gospoda Boga svojega, svim srcem svojim, i svom dušom svojom, svom milsli svojom i svom snagom svojom.

Ljubav nasa prema Bogu je nepromjenljiva i to je sustina molitve koju mu upucujemo. Ipak mi od njega nesto i trazimo, ali to je “sitnica” naspram ljubavi koju mi osjecamo prema Njemu. Ne molimo mi Gospoda nikada da bi nesto dobili, nego da bi sebe mjenjali. Ovo treba upmtiti! Jos tokom molitve valja se sjetiti svih nasih sitnih grijhova izazvanih negativnim emocijama. Traziti od Boga oprostaj jer mi smo samo nemocno djetesce njegovo, koje bez njega ne moze da zivi!    

    

Ja se nikad u zivotu nisam drzao Boga, pa sam opet imao neshvatljivo pozitivnih ishoda u zivotu


Koja je onda uloga Boga?


Drugim recima ti si kriv, ako molitva ne uspe, Bog se potrudio, ali ....


E ovakav odnos hriscana prema Bogu nikad nisam razumeo, toliko unistavanje ega, ponosa ... stavljanje sebe u poziciju psa na lancu, koji moli za parce hleba, i nastavlja da moli, i nastavlja da sluzi gazdi, bez obzira kako se gazda odnosio prema njemu. Pas je degradacija vuka, hriscanin je degradacija coveka.


Bese u mom potpisu: "When I was young I used to pray for a bike, then I realised that God doesn’t work that way, so I stole a bike and prayed for forgiveness."