Arhitektonski Nobel Richardu Rogersu



Pariški Centar Pompidou, Milenijska kupola i sjedište Lloyd'sa u Londonu i Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu neki su od projekata ovogodišnjeg dobitnika Pritzkera.

RICHARD ROGERS rodio se 1933. u Firenci. Arhitekturu je studirao u Londonu i na Yaleu. Nakon diplome, s kolegom studentom s Yalea Normanom Fosterom u Londonu je otvorio projektni biro Team 4, koji se ubrzo proslavio high-tech projektima. Nakon raskida suradnje s Fosterom, Rogers od 1967. do 1976. radi s talijanskim arhitektom Renzom Pianom. Veliki uzlet njihovim karijerama donijela je gradnja pariškog Centra Pompidou 1971. Na tom je projektu Rogers pokazao jednu od glavnih značajki svog stila: postavio je većinu instalacija (vodu, grijanje...) i stubišta s vanjske strane zgrade. Rogers, kojemu je kraljica Elizabeta II. 1981. dodijelila titulu lorda, aktivan je i u politici, kao doživotni laburistički zastupnik u Gornjem domu britanskog parlamenta. Za Blairovu vladu je 2000. sastavio i "bijelu knjigu" Prema urbanoj preporodu.
LOS ANGELES - Nagradu Pritzker, Nobela za arhitekturu, za 2007. dobio je britanski arhitekt Richard Rogers, među čijim najvažnijim projektima su Centar Pompidou u Parizu (s Renzom Pianom), Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu, Milenijska kupola i sjedište Lloyd'sa u Londonu.

Thomas Pritzker, predsjednik zaklade Hyatt koja dodjeljuje uglednu nagradu, rekao je da je 73-godišnji Rogers "zaštitnik urbanog života, koji vjeruje u sposobnost grada da pokreće društvene promjene".

Medalja i ček na 100 tisuća dolara Rogersu će biti uručeni 4. lipnja u Londonu. On je 31. dobitnik nagrade utemeljene 1979. Četvrti je Britanac koji osvaja taj trofej.

Pritzkera je lani dobio Brazilac Paulo Mendes da Rocha.

Uz spomenute objekte, Rogers je projektirao i jedan od terminala međunarodnog aerodroma Barajas u Madridu, a idejni je tvorac i jednog od tornjeva koji bi trebali biti sagrađeni na mjestu njujorških Twinsa.


Milenijska kupola u Londonu

DOBITNICI ARHITEKTONSKOG NOBELA
2007. - Richard Rogers (Velika Britanija)
2006. - Paulo Mendes da Rocha (Brazil)
2005. - Thom Mayne (SAD)
2004. - Zaha Hadid (Irak/Velika Britanija)
2003. - Jørn Utzon (Danska)
2002. - Glenn Murcutt (Australija)
2001. - J. Herzog i P. de Meuron (Švicarska)
2000. - Rem Koolhaas (Nizozemska)
1999. - sir Norman Foster (Velika Britanija)
1998. - Renzo Piano (Italija)
1997. - Sverre Fehn (Norveška)
1996. - Rafael Moneo (Španjolska)
1995. - Tadao Ando (Japan)
1994. - Christian de Portzamparc (Francuska)
1993. - Fumihiko Maki (Japan)
1992. - Álvaro Siza (Portugal)
1991. - Robert Venturi (SAD)
1990. - Aldo Rossi (Italija)
1989. - Frank Gehry (Kanada/SAD)
1988. - O. Niemeyer (Brazil) i G. Bunshaft (SAD)
1987. - Kenzo Tange (Japan)
1986. - Gottfried Böhm (Njemačka)
1985. - Hans Hollein (Austrija)
1984. - Richard Meier (SAD)
1983. - Ieoh Ming Pei (Kina/SAD)
1982. - Kevin Roche (SAD/Irska)
1981. - James Stirling (Velika Britanija)
1980. - Luis Barragán (Meksiko)
1979. - Philip Johnson (SAD)



Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu
Đ.Đ.
29.03.2007.

Izvor: NetPortal