Nakon 27 godina i nekoliko ciklusa knjiga, Anne Rice je napisala 'Blood Canticle' u kojem se oprostila od Lestata, vampira koji je od prve knjige, 'Intervju s vampirom', postao jedan od najpopularnijih junaka našeg doba i doživio da ga na filmu odigra Tom Cruise. Kako je sve to počelo i završilo?

Zahvaljujući Bramu Stokeru i Hollywoodu, vampiri su dugo bili povezivani s Transilvanijom, pa čak i viktorijanskom Engleskom. Ali u 'Intervjuu s vampirom' vi ste ih doveli u Ameriku, i u sadašnjost. Na koji način vi smatrate da je to promijenilo njihovu ulogu u literaturi?
Pa, ja sam svakako odmah priznala europske korijene vampira, time što sam svoje likove Louisa i Lestata stvorila u kolonijalnoj Louisiani, zamišljajući ih kao aristokrate koji govore francuski u novoj američkoj divljini, a onda ih uvela u Ameriku koju su mogli vidjeti besmrtničkim zapanjujućim i čudesnim vidom. Ali najveća promjena bila je što sam se ja uvukla mnogo više u unutarnje funkcioniranje vampirskog uma nego što su Stoker ili Sheridan LaFanu radili u svojim djelima. Pisala sam s vampirske točke gledišta, opisujući njegovu ili njenu agoniju i usamljenost, i ocrtavajući cijenu dara vječnog života i njegovog neizbježnog prikupljanja znanja i jada.

Što nam možete reći o 'Blood Canticle', šesnaestoj i posljednjoj knjizi 'Vampirskih kronika'?
"Vampirske kronike" su u stvari o evoluciji vampira Lestata, glavnog junaka. Pojedine knjige možda skreću da bi ispričale priče o drugima (Pandori, Mariusu, Armandu), ali u pozadini je uvijek Lestat, središnji lik, i one se bave njegovim moralnim razvojem. "Blood Canticle" je zadnji korak u tom sazrijevanju. U toj knjizi on se zaljubljuje u smrtnu ženu Rowan Mayfair, u kojoj nalazi intelekt koji može potpuno poštovati i koju nema želju osvojiti. Što je još bitnije, Lestat se nađe na takav način upetljan u život smrtnika da shvaća da je nadživio sam sebe. Blackwood Farm je mjesto njegove vampirske smrti. To je toplo, prisno mjesto, dom Quinna Blackwooda, junaka knjige po imenu "Blackwood Farm". Njeni jednostavni ljudi fasciniraju Lestata, i tamo on gubi dio svoje moći, počinje se pokoravati pravilima Blackwood Farma, odustaje od svoje žudnje za lutanjem i za krvlju, te za bilo kakvim neovisnim savezništvom s nekim drugim besmrtnikom. On gubi svoju želju za dominacijom. Tako zarobljen čarima Blackwood Farma, dvostruko je nesposoban odgovoriti na svoju ljubav prema Rowan Mayfair osim čistom ljubavlju, konceptom koji je za njega nov. Ima još mnogo toga u knjizi, mnogo, mnogo više. Ali to je u biti to što se Lestata tiče. On je nadživio sebe.

U 'Blood Canticle' ponovo ste spojili priču iz 'Vampirskih kronika' i 'Života vještica iz Mayfaira'; negativac Lestat sreće Rowan Mayfair koja ga duboko privuče. Je li to vezivanje bilo nešto što ste planirali ili je i vas zateklo? Imate li neke planove za njih dvoje ubuduće?
Ne, nisam planirala tu vezu. Zatekla me. U stvari, često sam govorila da nikad neću spojiti vještice i vampire. To se zbilja samo dogodilo. Takav je moj način rada. Ulazim u svoje romane dok ih pišem. Oni me ponesu i izgubim se u njima. To ne podrazumijeva da nemam kontrolu nad njima. Imam, ali jako vjerujem ludosti vodilji. Kad su se Rowan i Lestat susreli, dogodilo se nešto velikog intenziteta. Bio je izazov izvesti tako nešto, i prihvatila sam ga. Bila sam zapanjena grozničavošću koju je to izazvalo u meni dok sam pisala. Lik Rowan je meni veoma koherentan, kao i Lestatov, i kad se taj spoj dogodio, to je bilo vrlo napeto. Obožavala sam to.

I pored činjenice da se vampiri ne seksaju, vaše knjige su prožete senzualnošću i romantikom. Kako vam to uspijeva?
Vampirska literatura oduvijek je bila senzualna. Vampirsko pijenje krvi je senzualno. Svi to znaju, svi to osjećaju. Uzimanje nečije krvi je sakramentalno i seksualno. Veoma je metaforično. U njemu odjekuju rani žrtveni oltari čovječanstva i pjevanje onih koji su se skupljali oko oltara dok su žrtve klane, krv paljena, i dim se dizao do nebesa. "Krv je život", rekao je Gospodin Bog. Taj prizor je prejak da mu se ne bismo uvijek iznova vraćali u našoj književnosti, bez obzira na ono što se događa u filmovima koji se na televiziji prikazuju kasno u noć. A ja sam to učinila tako da sam zaplivala u bujici. Sagnula sam se i pritisnula svoje usne na grlo žrtve, skupa s Lestatom, i okusila tu krv, tu vezu. Učinila sam to u svom umu, intimnost je bila tu za mene, i zabilježila sam je na stranici. Bio je to uzlet mašte, a riječi su uslijedile.

Znamo da ste nedavno izgubili svog supruga, slikara Stana Ricea, i da je 'Blood Canticle' posvećen njemu. Također ste spominjali da je lik Lestata zasnovan na Stanu. Što mislite, kako će to utjecati na vaše pisanje o tom liku?
Ne znam kako će to utjecati na moje pisanje o Lestatu. Završila sam "Blood Canticle" samo nekoliko tjedana prije nego što je Stan umro. Pisala sam u sobi do sobe u kojoj je Stan ležao teško bolestan. Stanova bolest i smrt bili su tako brzi, to je bilo zbilja užasno. A Stan je bio Lestat; on je bio inspiracija. Možda bi najbolje bilo reći da je Lestat bio Stan i ja. On je bio Stan i ono čemu je Stan mene naučio. Lestat je bio nadahnut Stanom, a onda sam ja postala Lestat. Kako sada stvari stoje, ne namjeravam pisati opet o Lestatu ili o Mayfairovima. Ovo smatram zadnjim romanom. Ali rekla sam takve stvari i prije, a onda bi mi se Lestat vratio. On je lik koji je teško ubiti. Ali za mene je ovo bilo ono što je moj urednik nazvao "crescendo romanom". S ovim romanom se okrećem od svih svojih prošlih djela. Na novom sam putu. Ne želim više pisati o prokletima. Međutim, tu sam odluku donijela prije nego što smo doznali da je Stan bolestan. Donijela sam je u srpnju 2002. A Stan je za svoju bolest doznao krajem kolovoza. Bilo je to nezaboravno ljeto. Stan je tog ljeta naslikao nezaboravne slike. Umro je manje od četiri mjeseca nakon što je bolest dijagnosticirana.

Vampiri su jako popularni danas, na TV-u se prikazuju 'Buffy, ubojica vampira' i 'Angel', a u knjižarama je mnogo vampirskih knjiga: vampirski ljubići (Shannon Drake) i vampirski krimići (Laurell K. Hamilton i Charlaine Harris). Mislim da se može reći da je taj trend počeo s vašim djelima. Što mislite o tim drugim pričama? Gledate li ili čitate nešto od toga?
U stvari, ne znam baš mnogo o drugim vampirskim materijalima. Vidjela sam "Buffy" jednom ili dvaput. Smatrala sam da je vrlo zabavna. A što se tiče čitanja, ja rijetko, ako ikad uopće, čitam druge vampirske romane. A sada kada se sasvim okrećem od tog materijala vjerojatno nikad neću pročitati te druge knjige. Ako sam ja doprinijela vampirskoj literaturi, sretna sam. Kad čujem da učenici proučavaju moja djela na satu u srednjim školama i na koledžima, to mi je drago. E, to je predivno, a vijesti o tome stižu do mene.

Možete li nagovijestiti o čemu će biti vaša sljedeća knjiga? O vampirima, vješticama, ili nečem novom?
Samo vam mogu reći: to će biti nešto sasvim novo.

Je li vam drago što krećete na turneju promoviranja 'Blood Canticle'?
Da, ići ću po cijeloj državi, i tome se kao i uvijek veselim. Volim se sresti sa svojim čitateljima. To je povremeno iscrpljujuće, ali je vrlo inspirativno. Voljela bih da svaki pisac ima tu mogućnost: da dođe licem u lice s onima kojima je stalo do knjiga. Volim potpisivanja. Volim različite ljude koji dolaze. Vrlo je teško odrediti kakvi su moji čitatelji. Muškaraca i žena ima u istom broju. Ima i mladih i starih. To je sjajna mješavina.

Konačno, ima li još nešto što biste htjeli reći o 'Blood Canticle'?
Što još? Da je Lestatov glas za mene dragocjen. Ako me bilo što privuče natrag vampirima, bit će to Lestatov glas, i snaga koju osjećam kad sam u posjedu tog glasa, skoro proročka moć koju osjećam kad vidim kroz Lestatove oči. U meni vreba jedna velika vizija svijeta koja stalno traži da se izrazi, i dosad je u mom pisanju najjasniji glas našla u Lestatu. U "Blood Canticle" moje pisanje je najjasnije i, čini mi se, skoro savršeno osobno. Mislim savršeno osobno, kao osobni rekord. Nadam se da će drugi uživati u tome i možda to prihvatiti. A možda i neće. Tko zna? Nikada ne znaš što si zapravo napravio. Samo znaš što misliš da si napravio!

izvor: klik.hr